To očigledno nije bio spontani napad, kaže za Radio Slobodna Čarls Kapčan (Charles Kupchan), profesor Unvierziteta Džordžtaun (Georgetown) i nekadašnji direktor za evropska pitanja u američkom Nacionalnom savjetu za bezbjednost u administracijama Billa Klintona i Baracka Obame.
Policija Kosova je saopštila da je u napadu oko 30 dobro naoružanih lica u Banjskoj u noći subotu na nedjelju poginuo jedan policajac. U akciji policije su ubijena tri napadača, a šest je uhapšeno. Priština optužuje Beograd za umješanost, što on negira.
"Čini se da je ovo dobro organizovana akcija, zbog čega je opasnija, jer sugeriše da postoje grupe na terenu kojima je u interesu izazivanje nasilja i spremne su da se organizuju i pronađu oružje koje će omogućiti da to učine", smatra Kupchan.
On ističe da ne želi da rizikuje sa nagađanjima ko stoji iza napadača.
"To može biti domaća grupa sa podrškom spolja, ali ne nužno od strane vlade. Njihov cilj? Podstaknuti nevolje, još nasilja, podići tenzije kako bi se učinila nedostižnom saradnja involviranih strana u cilju postizanja trajnog mira", kaže Kupchan.
Postavlja se pitanje kako su napadači došli do tako modernog oružja.
"Pa, u današnjem svijetu, vrlo je lako doći do njega na crnom tržištu. Moglo je da dođe i iz Beograda. To ne znamo, ali znamo da je izbijanje ovakvih sukoba i nasilja opasno, jer imaju potencijal da se šire", navodi profesor Univerziteta Džordžtaun.
Po njegovim riječima, pozitivan znak je da se srpski manastir (u Banjskoj) distancirao od nasilja i što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osudio ubistvo kosovskog policajca i nasilje.
"Sada je potrebno da obe strane ispolje dalju, dugotrajniju uzdržanost, da odustanu od međusobnog optuživanja i krenu napred u primjeni mape puta koju je pripremila Evropska unija", ističe Kupchan.
On smatra da je neophodno da SAD i EU pojačaju pritisak i na Beograd i Prištinu.
"Mislim da ovdje nema dobrih i loših momaka. Ovo je jedan od onih neriješivih sukoba koji traju godinama. A znamo iz istorije da se neriješivi sukobi završavaju kada su obe strane spremne na teške, hrabre, bolne ustupke i kompromise u pregovorima", navodi Kupchan.
Beograd i Priština da ostanu uzdržani
RSE: Vlasti na Kosovu saopštile su da je policija povratila kontrolu nad teritorijom na sjeveru većinski nastanjenoj građanima srpske nacionalnosti nakon napada "teško naoružane" grupe, što je rezultiralo smrću jednog policajca i trojice napadača.
Premijer Kosova Albin Kurti okrivio je Beograd za incident rekavši da "organizovani kriminal uz političku, finansijsku i logističku podršku zvaničnika u Beogradu napada našu zemlju".
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najoštrije je osudio ubistvo kosovskog policajca i dodao da za to nema opravdanja. On je, međutim, rekao da je do incidenta došlo zbog pobune Srba jer ne žele "više da trpe pod terorom Kurtija i da je bilo samo pitanje vremena kada će se tako nešto desiti".
Zašto se ovaj incident dogodio baš sada ili je to logična posljedica tenzija koje godinama jačaju jer obe strane nisu spremne na kompromis uprkos mnogim rundama njihovih pregovora?
Kupchan: Pa, ovo novo izbijanje nasilja obeshrabruje, ali nije previše iznenađujuće. Tenzije u posljednje vrijeme jačaju.
Mislim da postoji frustracija kod svih aktera. S jedne strane, imate ozbiljnu mapu puta uz posredovanje Evropske unije koje je trebalo da vodi ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova.
Istovremeno, nijedna strana nije pokazala spremnost i dovoljno hrabrosti da krene napred i sprovede tu mapu puta. Mislim da je premijer Kurti posljednjih mjeseci preduzeo korake koji su bili provokativni i podigli su temperaturu.
Počev od nastojanja da se kosovski Srbi natjeraju da uzmu nove lične karte i registarske tablice. Zatim, odluka o postavljanju gradonačelnika na Sjeveru izabranih na izborima koje je bojkotovala srpska zajednica.
Ovo mogu biti koraci koji su legitimni za suvereno Kosovo, ali su se ipak pokazali provokativnim i mislim da su ometali napredak. Ne znamo ko su počinitelji ovog nasilja koje je dovelo do ubistva.
Vučić je porekao bilo kakvu direktnu umješanost Srbije, ali znamo iz istorije da se u vrijeme rastuće etničke napetosti formiraju paravojne grupe ove ili one vrste.
Građani preuzimaju stvari u svoje ruke i sprovode akte nasilja iz kojih možda ne stoji nijedna strana.
Stoga smatram da je u čitavoj ovoj situaciji možda dobro što ovaj događaj upozorava Vladu Kosova i Srbije da nije isključeno šire izbijanje nasilja zbog čega obe strane moraju da budu uzdržane jer je situacija na terenu nestabilna i opasna.
RSE: Ko bi mogao da stoji iza ovoga napada? Da li je to možda Srpska lista, ključna srpska stranka na Kosovu, ili Beograd uprkos Vučićevom distanciranju, ili ruska služba bezbjednosti, kao što je pominjana u nerasvjetljenom slučaju zavjere za rušenje tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića 2016? Takođe, šta su napadači željeli da postignu ovom akcijom?
Kupchan: Ne bih želeo da rizikujem sa nagađanjima o napadačima. To može biti domaća grupa sa podrškom spolja, ali ne nužno od strane vlade.
Njihov cilj? Podstaknuti nevolje, još nasilja, podići tenzije kako bi se učinila nedostižnom saradnja involviranih strana u cilju postizanja trajnog mira.
Oružje je moglo doći iz raznih izvora
RSE: Kurti tvrdi da Beograd podržava ovu vrstu paralelnih struktura i grupa. Vučić je, međutim, uzvratio da je Kurti jedini krivac za sve što se dešava na Kosovu. "Albin Kurti je jedini koji želi sukobe i rat", rekao je Vučić.
Kako su lokalni Srbi mogli da dođu u posed takvog naoružanja tipično za redovne ili paramilatarne jedinice? Kako lokalno stanovništvo može da nabavi tako modernog naoružanja?
Kupchan: Pa, znate, nije iznenađujuće što svaka strana krivi drugu. Mislim da obe strane snose odgovornost.
Da li je Srbija delovala u dobroj namjeri da pomogne Kosovu da bude koherentno kao unitarna država? Apsolutno ne.
Da li je vlast u Beogradu podsticala paralelne strukture i ohrabrivala srpsku manjinu na Kosovu?
Da li je vlast u Beogradu ohrabrivala paralelne strukture i srpsku manjinu da bude odanija Srbiji nego Kosovu? Apsolutno.
Dakle, ako gledamo širu sliku, da li Srbija snosi značajnu odgovornost za zastoj i izbijanje nasilja? Da, snosi.
U isto vrijeme, znamo da je Kurti preduzeo korake koji su podigli temperaturu, polarizovali odnose između etničkih Albanaca i etničkih Srba.
Odakle dolazi takvo oružje? Pa, u današnjem svijetu, vrlo je lako doći do njega na crnom tržištu. Moglo je da dođe i iz Beograda.
To ne znamo, ali znamo da je izbijanje ovakvih sukoba i nasilja opasno, jer imaju potencijal da se šire.
Nadam se da će ovaj incident biti doživljen kao poziv za buđenje, i da obema stranama ovo nasilje, pogibije koje su se desile, budu razlog da krenu napred na diplomatskom frontu.
To nije bila spontana akcija
RSE: Da li se incident desio spontano, preko noći, ili je zbog razmjera sa 30 do zuba naoružanih profesionalaca - kako sugeriše Polcija Kosova – pripreman danima, ako ne i nedjeljama?
Kupchan: Pa, očigledno nije bila spontana akcija. Prema onome što možemo da zaključimo iz medijskih izvještaja štampe, kamioni su blokirali most.
Pokušano je da se izazove svojevrsni zastoj, blokada. Po svemu sudeći, grupa od nekoliko desetina ljudi je potražila utočište u srpskom manastiru.
Dakle, čini se da je ovo dobro organizovana akcija, zbog čega je opasnija, jer sugeriše da postoje grupe na terenu kojima je u interesu izazivanje nasilja i spremne su da se organizuju i pronađu oružje koje će omogućiti da to učine.
Dobro je što su se SPC i Vučić distancirali od nasilja
RSE: Pomenuli ste Srpsku pravoslavnu crkvu. Napadači su potražili utočište u manastiru Banjska, ali se sveštenstvo distanciralo od njih.
Kupchan: Mislim da je pozitivan znak da se srpski manastir, njegovo sveštenstvo, distancirao od nasilja.
Smatram da je pozitivan znak i to što je predsjednik Vučić osudio ubistvo kosovskog policajca i nasilje. Ta vrsta uzdržanosti je važna.
Sada je potrebno da obe strane ispolje dalju, dugotrajniju uzdržanost, da odustanu od međusobnog optuživanja i krenu napred u primeni mape puta koju je pripremila Evropska unija.
Da li postoje teške odluke koje treba doneti? Da.
Da li će Kosovu biti teško da osmisli i sprovede u djelo asocijaciju srpskih opština koja bi zadovoljava (srpsko) stanovništvo i dovela do sporazuma? Da, hoće.
Ali, ova mapa puta predstavlja najbolju šansu za koju mislim da su obe strane imale da riješe sukob i krenu napred. Nažalost, za sada izgleda da ne koriste tu priliku.
Adekvatna reakcija Josepa Borrella
RSE: Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj (Josep Borrell) osudio je, kako je rekao, "grozni napad" dodajući da odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde.
Međutim, ministarka inostranih poslova Kosova Donika Gervala-Švarc (Gëvralla-Schwarz) kritikovala je izjavu Borrella, rekavši da ona ne izražava podršku policiji niti koristi riječ "teroristi" za napadače.
Do ove eskalacije nasilja je došlo nakon što su propali posljednji pregovori uz posredovanje EU prošle nedjelje, pri čemu je Borrell okrivio Kurtija što nije uspio da uspostavi asocijaciju opština sa srpskom većinom koja bi im dala veću autonomiju.
Kupchan: Pa, mislim da je izostao zamah nakon sastanka kome je Borrell bio domaćin.
Koliko smo mogli da shvatimo, Kurti je rekao da se sporazum mora "sekvencirati", tačnije da Srbi moraju da priznaju Kosovo prije nego što Kosovo osnuje Zajednicu opština sa srpskom većinom.
Mislim da su takve izjave beskorisne. To je jedan od razloga što je međunarodna zajednica pojačala kritike na račun premijera Kosova u posljednje vrijeme na način da su je pojedini optužili Zapad da je jednostran.
Ali, mislim da su identifikovane obaveze obe strane i da treba paralelno da ih ispune.
RSE: Kako komentarišete kritike šefice kosovske diplomatije da je Borrell bio previše uzdržan u saopštenju i da napadače nije nazvao "teroristima"?
Kupchan: Mislim da je Borrellova izjava bila dovoljno jasna. Kada ocjenjujemo izjave kosovske i beogradske strane, treba imati u vidu intenzitet njihovih emocija u trenutku kada je ponovo došlo do nasilja i pogibije ljudi.
Nema dobrih i loših momaka
RSE: Da li će se poslije posljednjih sukoba smanjiti pritisak EU i SAD na Kurtija, a pojačati prema Srbiji, imajući u vidu kritike, koje ste pomenuli, SAD i EU prema premijeru Kosova?
Kupchan: Pa, mislim da je svrsishodan stav međunarodne zajednice da primjeni neophodan pritisak na obe strane.
Mislim da ovdje nema dobrih i loših momaka. Ovo je jedan od onih neriješivih sukoba koji traju godinama.
A znamo iz istorije da se neriješivi sukobi završavaju kada su obe strane spremne na teške, hrabre, bolne ustupke i kompromise u pregovorima.
Uloga EU i SAD je da izvrše pritisak na obe strane da bi izdejstovali tu vrstu reciprociteta, suzdržanosti koji su nedostajali posljednjih mjeseci.
Ostaje da se nadamo da će ovakvi tragični događaji podstaknuti obe strane da krenu napred sa više posvećenosti i odlučnosti ka konačnom rješenju diplomatskim putem.
Pouke iz Nagorno-Karabaha
RSE: Nema nikakve koincidencije osim vremenske. Pomenuli ste da se neriješivi sukobi mogu okončati samo kompromisom za pregovaračkim stolom.
Ali, vidimo da u je slučaju Nagorno-Karabaha, nakon višedecenijskog izostanka kompromisa, to pitanje riješeno kada je jedna strana – Azerbejdžan - vojno ojačala i pobjedila.
Sada je veoma neizvesna situacija oko Nagorno-Karabaha u smislu da će politički biti reintegrisan u Azerbejdžan sa nimalom zavidnom budućnošću Jermena koji su u dilemi da li da ostanu tamo ili odu u Jermeniju.
Kupchan: Ne želimo da se takva situacija desi na Balkanu jer se pitanje Nagorno-Karabaha u mnogo čemu privodi kraju upotrebom sile, zato što je Azerbejdžan, dijelom zbog prihoda od energije, uspio da stekne vojnu nadmoć koja mu je efektivno omogućila da ponovo uspostavi kontrolu nad tom regijom.
Ne želimo da vidimo upotrebu vojne sile kada je u pitanju odnos između Beograda i Kosova.
Ali, jedna lekcija za koju mislim da je korisna iz slučaja Nagorno-Karabaha je da Rusija nije mogla i nije htjela da pritekne u pomoć Jermeniji, iako je saveznik u ODKB (Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbjednosti).
To je pokazatelj nevolja koje su zadesile Rusiju, ograničenja ruske diplomatije i vojnih sposobnosti zbog rata u Ukrajini.
Mislim da zaokupljenost Rusije Ukrajinom, šteta koju je Rusija time nanela svojoj reputaciji - pruža priliku ne samo Kosovu i Srbiji, već i Balkanu uopšte, da pokuša da se distancira od svojih veza sa Moskvom, da prevaziđe neke od preostalih sporova u regionu koji je uvijek pokušavala da iskoristi.
Dakle, smatram da je ovo povoljan trenutak da Kosovo i Srbija krenu napred.
Kina neće imati velikog uspjeha na Balkanu
RSE: Da li Rusija ili možda Kina pokušavaju nekako da iskoriste nestabilnu situaciju u vezi sa Kosovom za svoje potrebe?
Kupchan: Mislim da Kina u izvesnoj mjeri koristi opadanje ruskog uticaja u određenim regionima da poveća svoj uticaj na Bliskom istoku, u Centralnoj Aziji, Avganistanu.
Ipak, smatram da neće imati velikog uspjeha na Balkanu. Već smo videli kako se različiti evropski akteri udaljavaju od Kine.
Izgleda da Italija završava svoje učešće u kineskoj inicijativi Pojas i put. Centralnoevropske zemlje odustaju od svog foruma za dijalog sa Kinom (inicijativa 16+1).
Na kraju krajeva, region Balkana je predodređen da se integriše u atlantske institucije, u Evropsku uniju. Samo je je pitanje kada će se to dogoditi.
Nažalost, mislim da ovakvo nasilje vraća region nazad i udaljava ga od zapadnog kursa. Ali, mislim da znamo gdje će se priča završiti. Samo ne znamo koliko će to trajati.
Srbija će se vremenom distancirati od Rusije
RSE: Kada je riječ o ulozi Rusije na Balkanu, da li će, s obzirom na njenu veoma blisku vezu sa Srbijom i Srbima, pokušati da nekako iskoristite ovu situaciju?
Kupchan: Pa, mislim da Rusi ne propuštaju priliku u pokušaju da ojačaju svoju pokroviteljsku ulogu i uticaj u regionu.
Bilo da je u pitanju spor oko imena između Sjeverne Makedonije i Grčke, ulazak Crne Gore u NATO, problemi u Bosni i Hercegovini zbog secesionističkih poteza Republike Srpske, ili teškoće između Kosova i Srbije.
Rusi su uvijek u pozadini spremni da eksploatišu takve podjele.
Ali, mislim da sada imaju slabije adute i uticaj nego ranije zbog zaokupljenosti invazijom na Ukrajinu i iscrpljenosti resursa.
Stoga smatram da iako Srbija nije odustala od odnosa sa Rusijom, niti je jasno osudila rusku invaziju, imidž Rusije širom svijeta, posebno u Evropi, oštećen je tako da će se veoma teško popraviti.
Zato mislim da ćemo vremenom videti da se Srbija distancira od Rusije i da će ona na kraju izgubiti svoja preostala uporišta u regionu.
SAD i EU moraju da udvostruče angažman
RSE: Da li će sada biti još teže da Kosovo i Srbija naprave iskorak u primjeni Ohridskog sporazuma, ili će EU i SAD izvršiti pritisak i ubrzati proces strahujući da bi, u suprotnom, kako sugerišu ovi sukobi, situacija mogla da izmakne kontroli?
Kupchan: Mislim da će odnos Kosova i Beograda, posebno nakon ovog novog nasilja, zahtjevati posredovanje sa strane i pritisak.
Ohrabrio bih Sjedinjene Države i EU da nastave da rade usaglašeno, kao što to čine otkako je predsjednik Bajden (Biden) preuzeo dužnost, ali da udvostruče napore u angažovanju i sa Prištinom i sa Beogradom da bi pogurali napred diplomatski proces.
Posljednje što saveznici iz NATO-a sada žele je nova epidemija nasilja u regionu.
Kao posljedica toga, mislim da će biti nastojanja da se udvostruči diplomatski angažman. Možda ćemo videti i povećanje pripadnika NATO-a na Kosovu da bi se sprečila eskalacija nasilja.
RSE: Ali, za sada nema opipljivih rezultata. Stiče se utisak da svi ti dosadašnji razgovori, prije svega uz posredovanje EU, nisu dovelo do velikog napretka još od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013.
Kupchan: Da, ima razloga za nezadovoljstvo i razočarenje, ali nema razloga za odustajanje, jer je ostvaren napredak.
Postoji plan EU koji su u načelu prihvatile obe strane. Videli smo da su mirnim putem riješeni drugi sporovi u regionu, uključujući oko imena Sjeverne Makedonije, te njenu integraciju u NATO zajedno sa Crnom Gorom.
Dakle, postoje pozitivne priče u regionu i šira slika je da on ide u dobrom smjeru. Vjerujem da to što se dešava u odnosima Srbije i Kosova je privremeno "skretanje sa puta".
Ali, ovo je najbolja šansa koja postoji da se primeni mapa puta koja će voditi normalizaciji i priznanje Kosova od strane Srbije.
Predstoji mnogo teškog posla da se obavi na tom putu, ali mislim da postoji svijetlo na kraju tunela uprkos mraka koji se pojavio sa posljednjim činom nasilja.
Nacionalistička karta i dalje efikasna
RSE: Ali, premijer Kosova i predsjednik Srbije su do sada bili prilično nepopustljivi. Kurti je nedavno optužio Miroslava Lajčaka, specijalnog predstavnika EU za dijalog Kosova i Srbije, da je zauzeo poziciju protiv Kosova.
U međuvremenu, Vučić je tokom prošlonedjeljnog obraćanja Generalnoj skupštini UN optužio Zapad za licemerje. On je rekao da njegovo priznanje nezavisnosti Kosova "počiva na istim osnovama kao i rat Rusije protiv Ukrajine".
Da li to znači da obojica imaju maksimalističke zahtjeve kako bi osigurali što povoljniji ishod po svoje zemlje?
Kupchan: Mislim da se ovdje radi o manevrisanju zarad potreba domaće politike. Nažalost, nacionalizam, politika konfrontiranja – pokazali su se efikasnim.
Zbog toga političari često igraju na tu kartu. Međutim, fokus na jačanje političke pozicije u zemlji i povlađivanje domaćoj političkoj javnosti, često rezultira neuspjesima u odnosima sa zemljama koje su protivnice ili imaju sa njima zategnute odnose.
Pozitivna strana te priče je da političar koji reprezentuje tvrđu politiku, konfrontacijski pristup - često ima dovoljnu domaću podršku da donese teške odluke i napraviti bolne kompromise.
Ne predviđam da će Kurti i Vučić biti ti koji će sklopiti trajno diplomatsko rješenje. Međutim, teška retorika koju njih dvojica trenutno razmjenjuju ne bi trebalo da zasjene prilike koje se naziru.
RSE: Mislite da će njihovi nasljednici postići rješenje, a ne Kurti i Vučić?
Kupchan: Ne nužno njihovi nasljednici. Moguće je da neko poput Kurtija ko je u stanju da okupi šire nacionalističko biračko tijelo na Kosovu, ima legitimitet i kredibilitet nepohodne za donošenje teških odluka te da u to uvjeri domaću javnosti da je to uslov za sporazum sa vlastima u Beogradu.
RSE: Zvučite optimistički. Da li to znači da se uskoro može očekivati sporazum Kosova i Srbije, ili, kako sugeriše iskustvo svih ovih godina, biće još nasilja prije eventualnog dogovora?
Kupchan: Ne mislim da se balkanski region riješio svih problema, te da je zauvijek nestala opasnost od nasilja.
Takva ocjena bila bi naivna. Međutim, optimista sam da će biti postignuto rješenje, te da će se Kosovo i Srbija integrisati u atlantske i evropske institucije.
Ne znam kada će se to desiti, ali znam da će to iziskivati političku hrabrost i teške odluke.
Nažalost, u ovom trenutku oboje nedostaju.
"Čini se da je ovo dobro organizovana akcija, zbog čega je opasnija, jer sugeriše da postoje grupe na terenu kojima je u interesu izazivanje nasilja i spremne su da se organizuju i pronađu oružje koje će omogućiti da to učine", smatra Kupchan.
On ističe da ne želi da rizikuje sa nagađanjima ko stoji iza napadača.
"To može biti domaća grupa sa podrškom spolja, ali ne nužno od strane vlade. Njihov cilj? Podstaknuti nevolje, još nasilja, podići tenzije kako bi se učinila nedostižnom saradnja involviranih strana u cilju postizanja trajnog mira", kaže Kupchan.
Postavlja se pitanje kako su napadači došli do tako modernog oružja.
"Pa, u današnjem svijetu, vrlo je lako doći do njega na crnom tržištu. Moglo je da dođe i iz Beograda. To ne znamo, ali znamo da je izbijanje ovakvih sukoba i nasilja opasno, jer imaju potencijal da se šire", navodi profesor Univerziteta Džordžtaun.
Po njegovim riječima, pozitivan znak je da se srpski manastir (u Banjskoj) distancirao od nasilja i što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osudio ubistvo kosovskog policajca i nasilje.
"Sada je potrebno da obe strane ispolje dalju, dugotrajniju uzdržanost, da odustanu od međusobnog optuživanja i krenu napred u primjeni mape puta koju je pripremila Evropska unija", ističe Kupchan.
On smatra da je neophodno da SAD i EU pojačaju pritisak i na Beograd i Prištinu.
"Mislim da ovdje nema dobrih i loših momaka. Ovo je jedan od onih neriješivih sukoba koji traju godinama. A znamo iz istorije da se neriješivi sukobi završavaju kada su obe strane spremne na teške, hrabre, bolne ustupke i kompromise u pregovorima", navodi Kupchan.
Beograd i Priština da ostanu uzdržani
RSE: Vlasti na Kosovu saopštile su da je policija povratila kontrolu nad teritorijom na sjeveru većinski nastanjenoj građanima srpske nacionalnosti nakon napada "teško naoružane" grupe, što je rezultiralo smrću jednog policajca i trojice napadača.
Premijer Kosova Albin Kurti okrivio je Beograd za incident rekavši da "organizovani kriminal uz političku, finansijsku i logističku podršku zvaničnika u Beogradu napada našu zemlju".
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najoštrije je osudio ubistvo kosovskog policajca i dodao da za to nema opravdanja. On je, međutim, rekao da je do incidenta došlo zbog pobune Srba jer ne žele "više da trpe pod terorom Kurtija i da je bilo samo pitanje vremena kada će se tako nešto desiti".
Zašto se ovaj incident dogodio baš sada ili je to logična posljedica tenzija koje godinama jačaju jer obe strane nisu spremne na kompromis uprkos mnogim rundama njihovih pregovora?
Kupchan: Pa, ovo novo izbijanje nasilja obeshrabruje, ali nije previše iznenađujuće. Tenzije u posljednje vrijeme jačaju.
Mislim da postoji frustracija kod svih aktera. S jedne strane, imate ozbiljnu mapu puta uz posredovanje Evropske unije koje je trebalo da vodi ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova.
Istovremeno, nijedna strana nije pokazala spremnost i dovoljno hrabrosti da krene napred i sprovede tu mapu puta. Mislim da je premijer Kurti posljednjih mjeseci preduzeo korake koji su bili provokativni i podigli su temperaturu.
Počev od nastojanja da se kosovski Srbi natjeraju da uzmu nove lične karte i registarske tablice. Zatim, odluka o postavljanju gradonačelnika na Sjeveru izabranih na izborima koje je bojkotovala srpska zajednica.
Ovo mogu biti koraci koji su legitimni za suvereno Kosovo, ali su se ipak pokazali provokativnim i mislim da su ometali napredak. Ne znamo ko su počinitelji ovog nasilja koje je dovelo do ubistva.
Vučić je porekao bilo kakvu direktnu umješanost Srbije, ali znamo iz istorije da se u vrijeme rastuće etničke napetosti formiraju paravojne grupe ove ili one vrste.
Građani preuzimaju stvari u svoje ruke i sprovode akte nasilja iz kojih možda ne stoji nijedna strana.
Stoga smatram da je u čitavoj ovoj situaciji možda dobro što ovaj događaj upozorava Vladu Kosova i Srbije da nije isključeno šire izbijanje nasilja zbog čega obe strane moraju da budu uzdržane jer je situacija na terenu nestabilna i opasna.
RSE: Ko bi mogao da stoji iza ovoga napada? Da li je to možda Srpska lista, ključna srpska stranka na Kosovu, ili Beograd uprkos Vučićevom distanciranju, ili ruska služba bezbjednosti, kao što je pominjana u nerasvjetljenom slučaju zavjere za rušenje tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića 2016? Takođe, šta su napadači željeli da postignu ovom akcijom?
Kupchan: Ne bih želeo da rizikujem sa nagađanjima o napadačima. To može biti domaća grupa sa podrškom spolja, ali ne nužno od strane vlade.
Njihov cilj? Podstaknuti nevolje, još nasilja, podići tenzije kako bi se učinila nedostižnom saradnja involviranih strana u cilju postizanja trajnog mira.
Oružje je moglo doći iz raznih izvora
RSE: Kurti tvrdi da Beograd podržava ovu vrstu paralelnih struktura i grupa. Vučić je, međutim, uzvratio da je Kurti jedini krivac za sve što se dešava na Kosovu. "Albin Kurti je jedini koji želi sukobe i rat", rekao je Vučić.
Kako su lokalni Srbi mogli da dođu u posed takvog naoružanja tipično za redovne ili paramilatarne jedinice? Kako lokalno stanovništvo može da nabavi tako modernog naoružanja?
Kupchan: Pa, znate, nije iznenađujuće što svaka strana krivi drugu. Mislim da obe strane snose odgovornost.
Da li je Srbija delovala u dobroj namjeri da pomogne Kosovu da bude koherentno kao unitarna država? Apsolutno ne.
Da li je vlast u Beogradu podsticala paralelne strukture i ohrabrivala srpsku manjinu na Kosovu?
Da li je vlast u Beogradu ohrabrivala paralelne strukture i srpsku manjinu da bude odanija Srbiji nego Kosovu? Apsolutno.
Dakle, ako gledamo širu sliku, da li Srbija snosi značajnu odgovornost za zastoj i izbijanje nasilja? Da, snosi.
U isto vrijeme, znamo da je Kurti preduzeo korake koji su podigli temperaturu, polarizovali odnose između etničkih Albanaca i etničkih Srba.
Odakle dolazi takvo oružje? Pa, u današnjem svijetu, vrlo je lako doći do njega na crnom tržištu. Moglo je da dođe i iz Beograda.
To ne znamo, ali znamo da je izbijanje ovakvih sukoba i nasilja opasno, jer imaju potencijal da se šire.
Nadam se da će ovaj incident biti doživljen kao poziv za buđenje, i da obema stranama ovo nasilje, pogibije koje su se desile, budu razlog da krenu napred na diplomatskom frontu.
To nije bila spontana akcija
RSE: Da li se incident desio spontano, preko noći, ili je zbog razmjera sa 30 do zuba naoružanih profesionalaca - kako sugeriše Polcija Kosova – pripreman danima, ako ne i nedjeljama?
Kupchan: Pa, očigledno nije bila spontana akcija. Prema onome što možemo da zaključimo iz medijskih izvještaja štampe, kamioni su blokirali most.
Pokušano je da se izazove svojevrsni zastoj, blokada. Po svemu sudeći, grupa od nekoliko desetina ljudi je potražila utočište u srpskom manastiru.
Dakle, čini se da je ovo dobro organizovana akcija, zbog čega je opasnija, jer sugeriše da postoje grupe na terenu kojima je u interesu izazivanje nasilja i spremne su da se organizuju i pronađu oružje koje će omogućiti da to učine.
Dobro je što su se SPC i Vučić distancirali od nasilja
RSE: Pomenuli ste Srpsku pravoslavnu crkvu. Napadači su potražili utočište u manastiru Banjska, ali se sveštenstvo distanciralo od njih.
Kupchan: Mislim da je pozitivan znak da se srpski manastir, njegovo sveštenstvo, distancirao od nasilja.
Smatram da je pozitivan znak i to što je predsjednik Vučić osudio ubistvo kosovskog policajca i nasilje. Ta vrsta uzdržanosti je važna.
Sada je potrebno da obe strane ispolje dalju, dugotrajniju uzdržanost, da odustanu od međusobnog optuživanja i krenu napred u primeni mape puta koju je pripremila Evropska unija.
Da li postoje teške odluke koje treba doneti? Da.
Da li će Kosovu biti teško da osmisli i sprovede u djelo asocijaciju srpskih opština koja bi zadovoljava (srpsko) stanovništvo i dovela do sporazuma? Da, hoće.
Ali, ova mapa puta predstavlja najbolju šansu za koju mislim da su obe strane imale da riješe sukob i krenu napred. Nažalost, za sada izgleda da ne koriste tu priliku.
Adekvatna reakcija Josepa Borrella
RSE: Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj (Josep Borrell) osudio je, kako je rekao, "grozni napad" dodajući da odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde.
Međutim, ministarka inostranih poslova Kosova Donika Gervala-Švarc (Gëvralla-Schwarz) kritikovala je izjavu Borrella, rekavši da ona ne izražava podršku policiji niti koristi riječ "teroristi" za napadače.
Do ove eskalacije nasilja je došlo nakon što su propali posljednji pregovori uz posredovanje EU prošle nedjelje, pri čemu je Borrell okrivio Kurtija što nije uspio da uspostavi asocijaciju opština sa srpskom većinom koja bi im dala veću autonomiju.
Kupchan: Pa, mislim da je izostao zamah nakon sastanka kome je Borrell bio domaćin.
Koliko smo mogli da shvatimo, Kurti je rekao da se sporazum mora "sekvencirati", tačnije da Srbi moraju da priznaju Kosovo prije nego što Kosovo osnuje Zajednicu opština sa srpskom većinom.
Mislim da su takve izjave beskorisne. To je jedan od razloga što je međunarodna zajednica pojačala kritike na račun premijera Kosova u posljednje vrijeme na način da su je pojedini optužili Zapad da je jednostran.
Ali, mislim da su identifikovane obaveze obe strane i da treba paralelno da ih ispune.
RSE: Kako komentarišete kritike šefice kosovske diplomatije da je Borrell bio previše uzdržan u saopštenju i da napadače nije nazvao "teroristima"?
Kupchan: Mislim da je Borrellova izjava bila dovoljno jasna. Kada ocjenjujemo izjave kosovske i beogradske strane, treba imati u vidu intenzitet njihovih emocija u trenutku kada je ponovo došlo do nasilja i pogibije ljudi.
Nema dobrih i loših momaka
RSE: Da li će se poslije posljednjih sukoba smanjiti pritisak EU i SAD na Kurtija, a pojačati prema Srbiji, imajući u vidu kritike, koje ste pomenuli, SAD i EU prema premijeru Kosova?
Kupchan: Pa, mislim da je svrsishodan stav međunarodne zajednice da primjeni neophodan pritisak na obe strane.
Mislim da ovdje nema dobrih i loših momaka. Ovo je jedan od onih neriješivih sukoba koji traju godinama.
A znamo iz istorije da se neriješivi sukobi završavaju kada su obe strane spremne na teške, hrabre, bolne ustupke i kompromise u pregovorima.
Uloga EU i SAD je da izvrše pritisak na obe strane da bi izdejstovali tu vrstu reciprociteta, suzdržanosti koji su nedostajali posljednjih mjeseci.
Ostaje da se nadamo da će ovakvi tragični događaji podstaknuti obe strane da krenu napred sa više posvećenosti i odlučnosti ka konačnom rješenju diplomatskim putem.
Pouke iz Nagorno-Karabaha
RSE: Nema nikakve koincidencije osim vremenske. Pomenuli ste da se neriješivi sukobi mogu okončati samo kompromisom za pregovaračkim stolom.
Ali, vidimo da u je slučaju Nagorno-Karabaha, nakon višedecenijskog izostanka kompromisa, to pitanje riješeno kada je jedna strana – Azerbejdžan - vojno ojačala i pobjedila.
Sada je veoma neizvesna situacija oko Nagorno-Karabaha u smislu da će politički biti reintegrisan u Azerbejdžan sa nimalom zavidnom budućnošću Jermena koji su u dilemi da li da ostanu tamo ili odu u Jermeniju.
Kupchan: Ne želimo da se takva situacija desi na Balkanu jer se pitanje Nagorno-Karabaha u mnogo čemu privodi kraju upotrebom sile, zato što je Azerbejdžan, dijelom zbog prihoda od energije, uspio da stekne vojnu nadmoć koja mu je efektivno omogućila da ponovo uspostavi kontrolu nad tom regijom.
Ne želimo da vidimo upotrebu vojne sile kada je u pitanju odnos između Beograda i Kosova.
Ali, jedna lekcija za koju mislim da je korisna iz slučaja Nagorno-Karabaha je da Rusija nije mogla i nije htjela da pritekne u pomoć Jermeniji, iako je saveznik u ODKB (Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbjednosti).
To je pokazatelj nevolja koje su zadesile Rusiju, ograničenja ruske diplomatije i vojnih sposobnosti zbog rata u Ukrajini.
Mislim da zaokupljenost Rusije Ukrajinom, šteta koju je Rusija time nanela svojoj reputaciji - pruža priliku ne samo Kosovu i Srbiji, već i Balkanu uopšte, da pokuša da se distancira od svojih veza sa Moskvom, da prevaziđe neke od preostalih sporova u regionu koji je uvijek pokušavala da iskoristi.
Dakle, smatram da je ovo povoljan trenutak da Kosovo i Srbija krenu napred.
Kina neće imati velikog uspjeha na Balkanu
RSE: Da li Rusija ili možda Kina pokušavaju nekako da iskoriste nestabilnu situaciju u vezi sa Kosovom za svoje potrebe?
Kupchan: Mislim da Kina u izvesnoj mjeri koristi opadanje ruskog uticaja u određenim regionima da poveća svoj uticaj na Bliskom istoku, u Centralnoj Aziji, Avganistanu.
Ipak, smatram da neće imati velikog uspjeha na Balkanu. Već smo videli kako se različiti evropski akteri udaljavaju od Kine.
Izgleda da Italija završava svoje učešće u kineskoj inicijativi Pojas i put. Centralnoevropske zemlje odustaju od svog foruma za dijalog sa Kinom (inicijativa 16+1).
Na kraju krajeva, region Balkana je predodređen da se integriše u atlantske institucije, u Evropsku uniju. Samo je je pitanje kada će se to dogoditi.
Nažalost, mislim da ovakvo nasilje vraća region nazad i udaljava ga od zapadnog kursa. Ali, mislim da znamo gdje će se priča završiti. Samo ne znamo koliko će to trajati.
Srbija će se vremenom distancirati od Rusije
RSE: Kada je riječ o ulozi Rusije na Balkanu, da li će, s obzirom na njenu veoma blisku vezu sa Srbijom i Srbima, pokušati da nekako iskoristite ovu situaciju?
Kupchan: Pa, mislim da Rusi ne propuštaju priliku u pokušaju da ojačaju svoju pokroviteljsku ulogu i uticaj u regionu.
Bilo da je u pitanju spor oko imena između Sjeverne Makedonije i Grčke, ulazak Crne Gore u NATO, problemi u Bosni i Hercegovini zbog secesionističkih poteza Republike Srpske, ili teškoće između Kosova i Srbije.
Rusi su uvijek u pozadini spremni da eksploatišu takve podjele.
Ali, mislim da sada imaju slabije adute i uticaj nego ranije zbog zaokupljenosti invazijom na Ukrajinu i iscrpljenosti resursa.
Stoga smatram da iako Srbija nije odustala od odnosa sa Rusijom, niti je jasno osudila rusku invaziju, imidž Rusije širom svijeta, posebno u Evropi, oštećen je tako da će se veoma teško popraviti.
Zato mislim da ćemo vremenom videti da se Srbija distancira od Rusije i da će ona na kraju izgubiti svoja preostala uporišta u regionu.
SAD i EU moraju da udvostruče angažman
RSE: Da li će sada biti još teže da Kosovo i Srbija naprave iskorak u primjeni Ohridskog sporazuma, ili će EU i SAD izvršiti pritisak i ubrzati proces strahujući da bi, u suprotnom, kako sugerišu ovi sukobi, situacija mogla da izmakne kontroli?
Kupchan: Mislim da će odnos Kosova i Beograda, posebno nakon ovog novog nasilja, zahtjevati posredovanje sa strane i pritisak.
Ohrabrio bih Sjedinjene Države i EU da nastave da rade usaglašeno, kao što to čine otkako je predsjednik Bajden (Biden) preuzeo dužnost, ali da udvostruče napore u angažovanju i sa Prištinom i sa Beogradom da bi pogurali napred diplomatski proces.
Posljednje što saveznici iz NATO-a sada žele je nova epidemija nasilja u regionu.
Kao posljedica toga, mislim da će biti nastojanja da se udvostruči diplomatski angažman. Možda ćemo videti i povećanje pripadnika NATO-a na Kosovu da bi se sprečila eskalacija nasilja.
RSE: Ali, za sada nema opipljivih rezultata. Stiče se utisak da svi ti dosadašnji razgovori, prije svega uz posredovanje EU, nisu dovelo do velikog napretka još od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013.
Kupchan: Da, ima razloga za nezadovoljstvo i razočarenje, ali nema razloga za odustajanje, jer je ostvaren napredak.
Postoji plan EU koji su u načelu prihvatile obe strane. Videli smo da su mirnim putem riješeni drugi sporovi u regionu, uključujući oko imena Sjeverne Makedonije, te njenu integraciju u NATO zajedno sa Crnom Gorom.
Dakle, postoje pozitivne priče u regionu i šira slika je da on ide u dobrom smjeru. Vjerujem da to što se dešava u odnosima Srbije i Kosova je privremeno "skretanje sa puta".
Ali, ovo je najbolja šansa koja postoji da se primeni mapa puta koja će voditi normalizaciji i priznanje Kosova od strane Srbije.
Predstoji mnogo teškog posla da se obavi na tom putu, ali mislim da postoji svijetlo na kraju tunela uprkos mraka koji se pojavio sa posljednjim činom nasilja.
Nacionalistička karta i dalje efikasna
RSE: Ali, premijer Kosova i predsjednik Srbije su do sada bili prilično nepopustljivi. Kurti je nedavno optužio Miroslava Lajčaka, specijalnog predstavnika EU za dijalog Kosova i Srbije, da je zauzeo poziciju protiv Kosova.
U međuvremenu, Vučić je tokom prošlonedjeljnog obraćanja Generalnoj skupštini UN optužio Zapad za licemerje. On je rekao da njegovo priznanje nezavisnosti Kosova "počiva na istim osnovama kao i rat Rusije protiv Ukrajine".
Da li to znači da obojica imaju maksimalističke zahtjeve kako bi osigurali što povoljniji ishod po svoje zemlje?
Kupchan: Mislim da se ovdje radi o manevrisanju zarad potreba domaće politike. Nažalost, nacionalizam, politika konfrontiranja – pokazali su se efikasnim.
Zbog toga političari često igraju na tu kartu. Međutim, fokus na jačanje političke pozicije u zemlji i povlađivanje domaćoj političkoj javnosti, često rezultira neuspjesima u odnosima sa zemljama koje su protivnice ili imaju sa njima zategnute odnose.
Pozitivna strana te priče je da političar koji reprezentuje tvrđu politiku, konfrontacijski pristup - često ima dovoljnu domaću podršku da donese teške odluke i napraviti bolne kompromise.
Ne predviđam da će Kurti i Vučić biti ti koji će sklopiti trajno diplomatsko rješenje. Međutim, teška retorika koju njih dvojica trenutno razmjenjuju ne bi trebalo da zasjene prilike koje se naziru.
RSE: Mislite da će njihovi nasljednici postići rješenje, a ne Kurti i Vučić?
Kupchan: Ne nužno njihovi nasljednici. Moguće je da neko poput Kurtija ko je u stanju da okupi šire nacionalističko biračko tijelo na Kosovu, ima legitimitet i kredibilitet nepohodne za donošenje teških odluka te da u to uvjeri domaću javnosti da je to uslov za sporazum sa vlastima u Beogradu.
RSE: Zvučite optimistički. Da li to znači da se uskoro može očekivati sporazum Kosova i Srbije, ili, kako sugeriše iskustvo svih ovih godina, biće još nasilja prije eventualnog dogovora?
Kupchan: Ne mislim da se balkanski region riješio svih problema, te da je zauvijek nestala opasnost od nasilja.
Takva ocjena bila bi naivna. Međutim, optimista sam da će biti postignuto rješenje, te da će se Kosovo i Srbija integrisati u atlantske i evropske institucije.
Ne znam kada će se to desiti, ali znam da će to iziskivati političku hrabrost i teške odluke.
Nažalost, u ovom trenutku oboje nedostaju.
