Većina sagovornika Al Jazeere smatra da SAD ima fokus na odvlačenju Srbije od Rusije, ali i da u toj politici griješi.
Prvi čovjek obavještajne službe Srbije i jedan od najbližih saradnika predsjednika Aleksandra Vučića, njegov imenjak Vulin, nedavno je uvršten na listu američkih sankcija. Kao razlozi su navedeni korupcija, narušavanje mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu, umiješanost u organizirani kriminal, ilegalne operacije narkotika… Potom je Ministarstvo finansija SAD-a uvelo sankcije i srbijanskoj firmi koja je “pomogla ruskoj firmi da nabavi visokotehnološku opremu”.
Zaista, reklo bi se da SAD zaista nema milosti prema Srbiji i njenoj proruskoj agendi, kao i prema onima koji potkopavaju mir na Balkanu, a koji su već odavno na listi sankcionisanih, poput brojnih državljana Srbije, lidera bosanskih Srba Milorada Dodika i njegovih saradnika iz bh. entiteta Republika Srpska.
No, nije prošlo niti nekoliko dana, a SAD je svečano objavio da je Srbiji isporučio 66 lakih oklopnih vozila Humvee, u okviru tranše od ukupno 118 vozila, uz popratne prijateljske izjave američkog ambasadora u Srbiji, Christophera Hilla.
Lonac konfuzije u vezi odnosa SAD-a prema Srbiji još je puniji ako mu dodamo brojne blagonaklone izjave koje su proteklih sedmica na račun Beograda, osim Hilla, davali i američki specijalni izaslanici Gabriel Escobar i Derek Chollet, kao i čitav niz prijekornih poruka Kosovu u vezi eskalacije na sjeveru te zemlje.
Uprkos bliskom odnosu Beograda sa Moskvom, odbijanju Srbije da uvede sankcije Rusiji, mišljenjima mnogih eksperata koji tvrde da je upravo Beograd kriv za eskalaciju na sjeveru Kosova, da podržava Dodika i njegove secesionističke agende… Uprkos svemu na što se do sada pozivao SAD u kritikama na račun Beograda.
Da li ovo znači da je SAD dramatično promijenio politiku prema Srbiji, i preko nje, prema cijelom regionu Zapadnog Balkana i s kojim ciljem? Da li to znači i okretanje leđa Kosovu, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini iz „viših interesa“, tačnije, ustupcima Beogradu za „otcjepljenje“ od Rusije?
Većina sagovornika Al Jazeere koje smo kontaktirali se slaže u jednom – Srbija je SAD-u najvažnija na Zapadnom Balkanu i zato se fokusira na nju, sa jednim jedinim ciljem: da je odvuče od Rusije, kakve god bile „nuspojave“. Dok postoje glasovi koji takvu politiku hvale kao obećavajuću za cijeli Balkan, većina tvrdi da Washington griješi.
Među ovim drugim je Jasmin Mujanović, politički analitičar, konsultant i kolumnista brojnih inostranih medija, koji je stava je da se SAD odnosi prema Srbiji kao „strateškom centru regiona“, te da je zato počeo čak i „zagovarati neke srbijanske ideje“.
„To se praktično preokrenulo do tolike mjere da sa Srbijom želi bolje odnose čak i na štetu Kosova i Bosne i Hercegovine“, tvrdi Mujanović. „Odnosno“, dodaje, „odjednom je SAD počeo zagovarati neke stavove Beograda što se tiče sporova, primarno sa Kosovom, a donekle i sa Bosnom i Hercegovinom. I to je sve zbog cilja koji SAD ima, a to je da odvuče Srbiju iz orbite Ruske Federacije, iako ja mislim da je to već gotova priča i da je Srbija čvrsto pod uticajem Rusije“.
„U praksi, to znači da, kada su u pitanju sporovi ili sukobi Srbije sa Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom ili Kosovom, ideja administracije američkog predsjednika Josepha Bidena je da se tu moraju primarno, ali ne i ekskluzivno, uvažavati stavovi Vučića kako bi se mogli održavati odnosi s njim zbog američkih interesa usmjernih protiv Rusije i Kine i njihove penetracije na ovom području“, stav je Mujanovića.
Aktuelnu američku politiku prema Srbiji neki u toj zemlji, ipak, smatraju pozitivnom.
Orhan Dragaš, srbijanski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose, te osnivač i direktor Međunarodnog instituta za bezbednost iz Beograda, navodi da u tome ima i “nešto dobro” za čitav Zapadni Balkan, na kojem će, kako kaže, Bidenova administracija promjenom taktike uspostaviti stabilnost i neutralizirati prijetnje upravo preko Srbije.
„Srbija je za interese SAD-a najvažnija zemlja u regionu, zato što je najveća, najbrojnija, a njena ekonomija i njena vojska su najveće. Takav odnos je potpuno razumljiv“, kaže Dragaš.
„Na to treba dodati i činjenicu da je Srbija ključ za rešavanje preostalih kriznih, postkonfliktnih situacija na Balkanu – Kosova i Bosne i Hercegovine. Ono što ja vidim kao razliku u odnosu na ranije je to što je Washington promenio strategiju i praktično se odrekao demokratskog nasleđa u svojoj dosadašnjoj spoljnoj politici da probleme na Balkanu rešava uglavnom štapom”.
Prema njegovim riječima, “ova administracija, a naročito njen spoljnopolitički deo, uzeli su kurs saradnje sa lokalnim faktorima, a ne konfrontacije“. Uvjeren je da to donosi rezultat, navodeći kako za to ima mnogo dokaza.
“Za mene je ishod ovakve politike izvestan. Ona će biti delotvorna i uspeće da do kraja mandata predsednika Bidena zatvori balkanske krize koje nas opterećuju četvrt veka i ubrzati njegovu integraciju u zapadne saveze – EU i NATO. To ćete čuti od američkih diplomata u svakoj prilici i tu nema nikakve skrivene agende“, tvrdi Dragaš.
Dodaje da je u korijenu američke politike na Balkanu, zapravo, suzbijanje pojačanog uticaja Rusije, koji i narušava stabilnost naše regije.
“SAD želi da taj uticaj suzbije, jer je on razarajući za naš region, on podstiče sukobe po onim linijama gde je mir najtanji, a to su etničke razlike i nezalečene konfliktne zone, pre svih Kosovo i Bosna i Hercegovina. Agresija Rusije na Ukrajinu samo je učinila američke napore odlučnijim i bržim“, kaže Dragaš. Na pitanje da li SAD pokušava „kupiti“ Srbiju, odgovara da „za to nema potrebe“.
„SAD samo sprovodi svoj interes, a to je da demokratska Evropa bude zaokružena uključivanjem Zapadnog Balkana. U isto vreme to jeste strateški interes Srbije i na tom poklapanju interesa imamo sve druge posledice. Ne zaboravite da su američke kompanije veliki investitor u Srbiji sa oko pet milijardi dolara, da je SAD partner broj jedan Srbiji u IT industriji, da je vojna i bezbednosna saradnja veoma snažna, gotovo kao sa nekom članicom NATO-a. To su parametri koji bitno određuju partnerstvo, mnogo više nego neki antiamerički naslov u tabloidima ili prorusko raspoloženje u javnosti, koje nažalost čak dominantno postoji.“
Za američkog profesora sa Univerziteta Johns Hopkins Daniela Serwera, iznenađenja u američkoj politici prema Balkanu nema. On već dugo kritikuje i zastupa tezu da SAD treba odlučnije djelovati u regionu, naročito na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, tačnije, po pitanju Vučića i Dodika.
Za razliku od Dragaša, koji ključ rješenja balkanskih kriza vidi u američkoj saradnji sa ovdašnjim akterima, Serwer tvrdi da se radi o američkom “popuštanju” Srbiji.
„Ne vidim promjenu u stavu SAD-a prema Srbiji, koji se i dalje svodi na popuštanje“, kaže Al Jazeeri Serwer, prema kojem sankcije koje izriče SAD ne veže za vlast u Beogradu.
„Sankcije su usmjerene protiv pojedinaca, a američki ambasador u Beogradu dao je sve od sebe da objasni da oni nisu protiv srpskih institucija. Washington je uvjeren da se Srbija može uvesti na Zapad, ali ljudi koji tako misle ne žele priznati da su pogriješili“, dodao je serwer.
Govoreći o vezanosti američke politike prema Srbiji uz tenzije u regiji koje izaziva Dodik, kazao je kako su Amerikanci i Evropljani pokušavali poraziti lidera bosanskih Srba ignorirajući ga, ali da to nije upalilo.
„U ovom trenutku moraju djelovati da ga se riješe, a ne da ga smire. To se najbolje može učiniti prekidom svih zapadnih finansiranja za Republiku Srpsku”, govori Serwer.
Teoretičari zavjere skloni su povlačiti pitanja o mogućoj tajnoj agendi SAD-a koja bi se odnosila na Balkan u smislu udovoljavanja Srbiji nauštrb Kosova ili Bosne i Hercegovine, no Dragaš smatra da toga nema.
„Nema tu nikakvog tajnog deala koji se provodi. To su naše balkanske opsesije da smo mnogo važni. Jer, zašto bi najveća svetska ekonomska, vojna i diplomatska sila pravila tajne dealove sa zemljom veličine Srbije? Ona nema ni vremena ni razloga da radi tako nešto. Zar mislite da bi se predsednička administracija i State department trošili da smišljaju i sprovode neke zakulisne kombinacije na Balkanu, dok Rusija razara Ukrajinu, a Kina pokušava da ojača svoj uticaj u Indo-pacifiku i globalno“, pita Dragaš.
Iz istog razloga, tvrdi Dragaš, zabluda je da se SAD ne želi mnogo „zamarati“ Miloradom Dodikom zbog nekih „koncesija“ Srbiji. Naprotiv, misli da Dodika aktuelna politika zapravo udaljava od Srbije, te da radikalizacija stanja u Bosni i Hercegovini nije u interesu niti SAD-a, niti Srbije.
„Greška je ako se misli da je Washington previše blag prema Miloradu Dodiku zbog Srbije. To bi onda značilo da je za Beograd važniji Milorad Dodik nego partnerstvo sa SAD-om, što je nonsense. Ne bih potcenjivao lične sankcije SAD-a pod kojima je Dodik već godinama, kao i neki iz njegovog okruženja u Banjaluci, ali isto tako i neki u Srbiji. To je mehanizam, po Zakonu Magnitski, koji je izuzetno delotvoran, pre ili kasnije. Dodik je najotvoreniji podržavalac ruske politike i Vladimira Putina u Evropi, zajedno sa (bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom) Lukašenkom i to će odrediti njegovu političku sudbinu“.
„To je ujedno i ono što ga udaljava od Beograda, a ne približava, kao što se često misli. Uglavnom, već imamo njegovo popuštanje u vezi sa Ustavnim sudom BiH i evropskim zakonima i ja sam siguran da će biti još obrta u odlukama Dodika. Neće mu biti prvi put, jer njegova duga karijera je puna zatezanja i popuštanja. Srbiji nikako ne odgovara da se stvari u Bosni i Hercegovini radikalizuju. Naprotiv. I tu se, još jednom, ukrštaju interesi Srbije i SAD-a“, govori Dragaš.
No, kao i za Serwera, dilema nema niti za Mujanovića, koji smatra da SAD griješi.
„SAD je zaključio da je griješio jer je bila previše kritičan prema Srbiji i da je vrijeme za neku novu politiku, a to su dijalog, razgovori i bolji odnos sa Vučićem, u nadi da će to biti krunisano značajnom promjenom u Srbiji i regiji. No, mislim da griješe, ne samo ja, nego veći broj eksperata, pa čak i civilno društvo u Srbiji“, dodao je.
“Ovakva politika SAD-a samo je prilika za Vučića i njegov režim da se bogate, pokupe neke političke poene i poboljšaju svoju stratešku poziciju u odnosu i sa Amerikancima i sa Zapadom dok u isto vrijeme održavaju veoma dobre odnose sa Rusijom i Kinom“, zaključuje Mujanović.
IZVOR: AL JAZEERA
Zaista, reklo bi se da SAD zaista nema milosti prema Srbiji i njenoj proruskoj agendi, kao i prema onima koji potkopavaju mir na Balkanu, a koji su već odavno na listi sankcionisanih, poput brojnih državljana Srbije, lidera bosanskih Srba Milorada Dodika i njegovih saradnika iz bh. entiteta Republika Srpska.
No, nije prošlo niti nekoliko dana, a SAD je svečano objavio da je Srbiji isporučio 66 lakih oklopnih vozila Humvee, u okviru tranše od ukupno 118 vozila, uz popratne prijateljske izjave američkog ambasadora u Srbiji, Christophera Hilla.
Šta se dešava?
Lonac konfuzije u vezi odnosa SAD-a prema Srbiji još je puniji ako mu dodamo brojne blagonaklone izjave koje su proteklih sedmica na račun Beograda, osim Hilla, davali i američki specijalni izaslanici Gabriel Escobar i Derek Chollet, kao i čitav niz prijekornih poruka Kosovu u vezi eskalacije na sjeveru te zemlje.
Uprkos bliskom odnosu Beograda sa Moskvom, odbijanju Srbije da uvede sankcije Rusiji, mišljenjima mnogih eksperata koji tvrde da je upravo Beograd kriv za eskalaciju na sjeveru Kosova, da podržava Dodika i njegove secesionističke agende… Uprkos svemu na što se do sada pozivao SAD u kritikama na račun Beograda.
Da li ovo znači da je SAD dramatično promijenio politiku prema Srbiji, i preko nje, prema cijelom regionu Zapadnog Balkana i s kojim ciljem? Da li to znači i okretanje leđa Kosovu, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini iz „viših interesa“, tačnije, ustupcima Beogradu za „otcjepljenje“ od Rusije?
‘Bolji odnosi na štetu Kosova i BiH’
Većina sagovornika Al Jazeere koje smo kontaktirali se slaže u jednom – Srbija je SAD-u najvažnija na Zapadnom Balkanu i zato se fokusira na nju, sa jednim jedinim ciljem: da je odvuče od Rusije, kakve god bile „nuspojave“. Dok postoje glasovi koji takvu politiku hvale kao obećavajuću za cijeli Balkan, većina tvrdi da Washington griješi.
Među ovim drugim je Jasmin Mujanović, politički analitičar, konsultant i kolumnista brojnih inostranih medija, koji je stava je da se SAD odnosi prema Srbiji kao „strateškom centru regiona“, te da je zato počeo čak i „zagovarati neke srbijanske ideje“.
„To se praktično preokrenulo do tolike mjere da sa Srbijom želi bolje odnose čak i na štetu Kosova i Bosne i Hercegovine“, tvrdi Mujanović. „Odnosno“, dodaje, „odjednom je SAD počeo zagovarati neke stavove Beograda što se tiče sporova, primarno sa Kosovom, a donekle i sa Bosnom i Hercegovinom. I to je sve zbog cilja koji SAD ima, a to je da odvuče Srbiju iz orbite Ruske Federacije, iako ja mislim da je to već gotova priča i da je Srbija čvrsto pod uticajem Rusije“.
„U praksi, to znači da, kada su u pitanju sporovi ili sukobi Srbije sa Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom ili Kosovom, ideja administracije američkog predsjednika Josepha Bidena je da se tu moraju primarno, ali ne i ekskluzivno, uvažavati stavovi Vučića kako bi se mogli održavati odnosi s njim zbog američkih interesa usmjernih protiv Rusije i Kine i njihove penetracije na ovom području“, stav je Mujanovića.
‘Kurs saradnje, a ne konfrontacije’ za mirniji Balkan
Aktuelnu američku politiku prema Srbiji neki u toj zemlji, ipak, smatraju pozitivnom.
Orhan Dragaš, srbijanski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose, te osnivač i direktor Međunarodnog instituta za bezbednost iz Beograda, navodi da u tome ima i “nešto dobro” za čitav Zapadni Balkan, na kojem će, kako kaže, Bidenova administracija promjenom taktike uspostaviti stabilnost i neutralizirati prijetnje upravo preko Srbije.
„Srbija je za interese SAD-a najvažnija zemlja u regionu, zato što je najveća, najbrojnija, a njena ekonomija i njena vojska su najveće. Takav odnos je potpuno razumljiv“, kaže Dragaš.
„Na to treba dodati i činjenicu da je Srbija ključ za rešavanje preostalih kriznih, postkonfliktnih situacija na Balkanu – Kosova i Bosne i Hercegovine. Ono što ja vidim kao razliku u odnosu na ranije je to što je Washington promenio strategiju i praktično se odrekao demokratskog nasleđa u svojoj dosadašnjoj spoljnoj politici da probleme na Balkanu rešava uglavnom štapom”.
Prema njegovim riječima, “ova administracija, a naročito njen spoljnopolitički deo, uzeli su kurs saradnje sa lokalnim faktorima, a ne konfrontacije“. Uvjeren je da to donosi rezultat, navodeći kako za to ima mnogo dokaza.
“Za mene je ishod ovakve politike izvestan. Ona će biti delotvorna i uspeće da do kraja mandata predsednika Bidena zatvori balkanske krize koje nas opterećuju četvrt veka i ubrzati njegovu integraciju u zapadne saveze – EU i NATO. To ćete čuti od američkih diplomata u svakoj prilici i tu nema nikakve skrivene agende“, tvrdi Dragaš.
Dodaje da je u korijenu američke politike na Balkanu, zapravo, suzbijanje pojačanog uticaja Rusije, koji i narušava stabilnost naše regije.
“SAD želi da taj uticaj suzbije, jer je on razarajući za naš region, on podstiče sukobe po onim linijama gde je mir najtanji, a to su etničke razlike i nezalečene konfliktne zone, pre svih Kosovo i Bosna i Hercegovina. Agresija Rusije na Ukrajinu samo je učinila američke napore odlučnijim i bržim“, kaže Dragaš. Na pitanje da li SAD pokušava „kupiti“ Srbiju, odgovara da „za to nema potrebe“.
„SAD samo sprovodi svoj interes, a to je da demokratska Evropa bude zaokružena uključivanjem Zapadnog Balkana. U isto vreme to jeste strateški interes Srbije i na tom poklapanju interesa imamo sve druge posledice. Ne zaboravite da su američke kompanije veliki investitor u Srbiji sa oko pet milijardi dolara, da je SAD partner broj jedan Srbiji u IT industriji, da je vojna i bezbednosna saradnja veoma snažna, gotovo kao sa nekom članicom NATO-a. To su parametri koji bitno određuju partnerstvo, mnogo više nego neki antiamerički naslov u tabloidima ili prorusko raspoloženje u javnosti, koje nažalost čak dominantno postoji.“
Serwer: I dalje se sve svodi na popuštanje
Za američkog profesora sa Univerziteta Johns Hopkins Daniela Serwera, iznenađenja u američkoj politici prema Balkanu nema. On već dugo kritikuje i zastupa tezu da SAD treba odlučnije djelovati u regionu, naročito na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, tačnije, po pitanju Vučića i Dodika.
Za razliku od Dragaša, koji ključ rješenja balkanskih kriza vidi u američkoj saradnji sa ovdašnjim akterima, Serwer tvrdi da se radi o američkom “popuštanju” Srbiji.
„Ne vidim promjenu u stavu SAD-a prema Srbiji, koji se i dalje svodi na popuštanje“, kaže Al Jazeeri Serwer, prema kojem sankcije koje izriče SAD ne veže za vlast u Beogradu.
„Sankcije su usmjerene protiv pojedinaca, a američki ambasador u Beogradu dao je sve od sebe da objasni da oni nisu protiv srpskih institucija. Washington je uvjeren da se Srbija može uvesti na Zapad, ali ljudi koji tako misle ne žele priznati da su pogriješili“, dodao je serwer.
Govoreći o vezanosti američke politike prema Srbiji uz tenzije u regiji koje izaziva Dodik, kazao je kako su Amerikanci i Evropljani pokušavali poraziti lidera bosanskih Srba ignorirajući ga, ali da to nije upalilo.
„U ovom trenutku moraju djelovati da ga se riješe, a ne da ga smire. To se najbolje može učiniti prekidom svih zapadnih finansiranja za Republiku Srpsku”, govori Serwer.
Teoretičari zavjere skloni su povlačiti pitanja o mogućoj tajnoj agendi SAD-a koja bi se odnosila na Balkan u smislu udovoljavanja Srbiji nauštrb Kosova ili Bosne i Hercegovine, no Dragaš smatra da toga nema.
„Nema tu nikakvog tajnog deala koji se provodi. To su naše balkanske opsesije da smo mnogo važni. Jer, zašto bi najveća svetska ekonomska, vojna i diplomatska sila pravila tajne dealove sa zemljom veličine Srbije? Ona nema ni vremena ni razloga da radi tako nešto. Zar mislite da bi se predsednička administracija i State department trošili da smišljaju i sprovode neke zakulisne kombinacije na Balkanu, dok Rusija razara Ukrajinu, a Kina pokušava da ojača svoj uticaj u Indo-pacifiku i globalno“, pita Dragaš.
Dodik se udaljava od Beograda, a ne približava
Iz istog razloga, tvrdi Dragaš, zabluda je da se SAD ne želi mnogo „zamarati“ Miloradom Dodikom zbog nekih „koncesija“ Srbiji. Naprotiv, misli da Dodika aktuelna politika zapravo udaljava od Srbije, te da radikalizacija stanja u Bosni i Hercegovini nije u interesu niti SAD-a, niti Srbije.
„Greška je ako se misli da je Washington previše blag prema Miloradu Dodiku zbog Srbije. To bi onda značilo da je za Beograd važniji Milorad Dodik nego partnerstvo sa SAD-om, što je nonsense. Ne bih potcenjivao lične sankcije SAD-a pod kojima je Dodik već godinama, kao i neki iz njegovog okruženja u Banjaluci, ali isto tako i neki u Srbiji. To je mehanizam, po Zakonu Magnitski, koji je izuzetno delotvoran, pre ili kasnije. Dodik je najotvoreniji podržavalac ruske politike i Vladimira Putina u Evropi, zajedno sa (bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom) Lukašenkom i to će odrediti njegovu političku sudbinu“.
„To je ujedno i ono što ga udaljava od Beograda, a ne približava, kao što se često misli. Uglavnom, već imamo njegovo popuštanje u vezi sa Ustavnim sudom BiH i evropskim zakonima i ja sam siguran da će biti još obrta u odlukama Dodika. Neće mu biti prvi put, jer njegova duga karijera je puna zatezanja i popuštanja. Srbiji nikako ne odgovara da se stvari u Bosni i Hercegovini radikalizuju. Naprotiv. I tu se, još jednom, ukrštaju interesi Srbije i SAD-a“, govori Dragaš.
No, kao i za Serwera, dilema nema niti za Mujanovića, koji smatra da SAD griješi.
„SAD je zaključio da je griješio jer je bila previše kritičan prema Srbiji i da je vrijeme za neku novu politiku, a to su dijalog, razgovori i bolji odnos sa Vučićem, u nadi da će to biti krunisano značajnom promjenom u Srbiji i regiji. No, mislim da griješe, ne samo ja, nego veći broj eksperata, pa čak i civilno društvo u Srbiji“, dodao je.
“Ovakva politika SAD-a samo je prilika za Vučića i njegov režim da se bogate, pokupe neke političke poene i poboljšaju svoju stratešku poziciju u odnosu i sa Amerikancima i sa Zapadom dok u isto vrijeme održavaju veoma dobre odnose sa Rusijom i Kinom“, zaključuje Mujanović.
IZVOR: AL JAZEERA
