Čak i u ratu bilo je ljekara koji su tretirali žene silovane od strane srpske policije i vojske. Jedan od njih je dr. Shukri Gërxhaliu. Upoznao je žrtve seksualnog nasilja i žene koje je poznavao. T7 donosi njegovo priznanje.
"... Kada se došla svijesti, sjetila sam se da sam vidjela dva čovjeka iznad mene; jedan me je silom držao, a drugi je bio u ... sve su uništili. Ispred sobe bili su naša djeca i druge žene. Svi su čuli jauke..."
Ovaj zastrašujući priča je Teute, pseudonim jedne od 10 Albanki koje su jednoj knjizi uvrštene i koje govore kako su silovane od strane srpske vojske za vrijeme rata na Kosovu 1998-1999.
Ali u tom svijetu u kojem se nije govorilo o nasilju, i kada je sve o seksualnom nasilju žrtava rata bilo tabu tema, neko je morao pružiti prvu pomoć.
Neko se morao brinuti i za fizičko i psihičko zdravlje.
Shukri Gërxhaliu, bio je čovjek koji je čuo i vidio stanje svih žrtava koji su tražili njegovu pomoć kao doktora.
Priče mnogih žrtava doktor Shukri nije arhiviraju samo u glavi, mnoge od ispovijesti su i zapisane.
Osim što je čuo mnoge žene, imao je i prilike da susretne žertve koje je i od ranije poznavao.
Osim toga pružao je medicinsku pomoć i za muške žrtve seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu.
Centar za rehabilitaciju žrtava torture na Kosovo je dom i glas tih ljudi.
Nakon rata je baš ovaj centar učinio veliku stvar i digao glas da se ove žrtve čuju.
Iako je bio težak, psihološki tretman je bio odgovarajući tretman koje su dobile Heroine Kosova.
Žene, ali i muškarci uključeni u borbi protiv seksualnog nasilja su zaradili i druge bolesti koje su kasnije mogle završiti smrtnih slučajeva.
Heroine je takođe i jedan park u centru Prištine. Okvalifikovane kao takve sve žrtve koje su žive i koje mi svakodnevno gledamo u oči. Govoreći sa suzama u očima i tražeći staranje i bolji život.
GazetaExpress
Ovaj zastrašujući priča je Teute, pseudonim jedne od 10 Albanki koje su jednoj knjizi uvrštene i koje govore kako su silovane od strane srpske vojske za vrijeme rata na Kosovu 1998-1999.
Ali u tom svijetu u kojem se nije govorilo o nasilju, i kada je sve o seksualnom nasilju žrtava rata bilo tabu tema, neko je morao pružiti prvu pomoć.
Neko se morao brinuti i za fizičko i psihičko zdravlje.
Shukri Gërxhaliu, bio je čovjek koji je čuo i vidio stanje svih žrtava koji su tražili njegovu pomoć kao doktora.
Priče mnogih žrtava doktor Shukri nije arhiviraju samo u glavi, mnoge od ispovijesti su i zapisane.
Osim što je čuo mnoge žene, imao je i prilike da susretne žertve koje je i od ranije poznavao.
Osim toga pružao je medicinsku pomoć i za muške žrtve seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu.
Centar za rehabilitaciju žrtava torture na Kosovo je dom i glas tih ljudi.
Nakon rata je baš ovaj centar učinio veliku stvar i digao glas da se ove žrtve čuju.
Iako je bio težak, psihološki tretman je bio odgovarajući tretman koje su dobile Heroine Kosova.
Žene, ali i muškarci uključeni u borbi protiv seksualnog nasilja su zaradili i druge bolesti koje su kasnije mogle završiti smrtnih slučajeva.
Heroine je takođe i jedan park u centru Prištine. Okvalifikovane kao takve sve žrtve koje su žive i koje mi svakodnevno gledamo u oči. Govoreći sa suzama u očima i tražeći staranje i bolji život.
GazetaExpress
