Pojedini kosovski mediji bave se danas godišnjicom plana specijalnog izaslanika za status Kosova Martyja Ahtisaarija, koji je 2. februara 2007. godine podneo svoj prijedlog Prištini i Beogradu, koji je na kraju odbačen.
Ahtisaarijev plan prvo je predat Beogradu, a nekoliko sati kasnije Ahtisaari je stigao na Kosovo.
Ekonomia Onlajn navodi da, Iako je plan prosljeđen obema stranama, smatralo se da će Marta Ahtissari predložiti uslovnu nezavisnost Kosova, bez pominjanja riječi nezavisnost.
Prema Ahtisaariju i njegovom timu, cilj sveobuhvatnog prijedloga za sporazum o statusu Kosova bio je utvrđivanje neophodnih zahtjeva za buduće Kosovo koje je izvodljivo, podržavajuće i stabilno.
Plan je sadržavao detaljne mjere kojima se osiguravaju podsticanje i zaštita prava zajednica i njihovih članova, djelotvorna decentralizacija vlasti kao i očuvanje i zaštita kulturnog i vjerskog nasljeđa.
Sporazum je izneo ustavne, ekonomske i bezbjednosne mjere, koje su zajedno imale za cilj da doprinesu razvoju multietničkog i demokratskog Kosova.
Važan element sporazuma bio je mandat dat međunarodnom civilnom i vojnom prisustvu na Kosovu da nadgleda sprovođenje sporazuma i pomaže nadležnim kosovskim vlastima u osiguranju mira i stabilnosti na cijelom Kosovu.
Ahtissarijev plan je u to vrijeme uživao podršku kosovskih vlasti, a usprotivila mu se Vlada Srbije.
Iako se u nacrtu dokumenta nije spominjala riječ "nezavisnost", kosovski čelnici izrazili su uvjerenje da će "međunarodni proces rješavanja statusa Kosova, predvođen Ahtisaarijem, uskoro završiti nezavisnošću Kosova" .
Pregovori posredstvom Ahtisaarija, započeti u julu 2006. u Beču, završeni su u istom gradu 10. marta posljednjim sastankom strana.
Predsjednik Fatmir Sejdiu i premijer Agim Çeku, koji su u to vrijeme vodili Kosovo, nazvali su 26. mart historijskim danom za Kosovo.
"Nezavisnost Kosova, koja će u početku nakon Ahtisaarijevog plana imati međunarodni nadzor, biće u službi mira", rekao je Sejdiu.
Različiti pogledi na Ahtisaarijev plan doveli su do raspoređivanja misije Ujedinjenih nacija za utvrđivanje činjenica na Kosovu, koja je imala zadatak da ispita okolnosti za sprovođenje Ahtisaarijevog plana.
Delegacija je posjetu Kosovu počela 27. aprila kako bi je zaključila svojim procjenama koje će biti predate Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Ovaj mehanizam, uprkos insistiranju pristalica Ahtisaarijevog plana, nije uspio da postigne konsenzus o rješavanju statusa Kosova.
Rusija, glavni protivnik plana, kasnije je stavila veto na nacrt rezolucije evropskih članica Vijeća, Njemačke i Sjedinjenih Država, koja je trebala da zamjeni Rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti, otvarajući put stupanju na snagu plana.
Razgovori između Prištine i Beograda vođeni do decembra 2007. godine uz posredovanje međunarodne "trojke" koju su činili Amerikanac Frank Wiezner, Nijemac Wolfgang Ishinger i Rus Aleksandar Bocan Harčenko. Ovi pregovori su se takođe pokazali neuspješnim.
Kosovo je 17. februara 2008. proglasilo nezavisnost.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
Ekonomia Onlajn navodi da, Iako je plan prosljeđen obema stranama, smatralo se da će Marta Ahtissari predložiti uslovnu nezavisnost Kosova, bez pominjanja riječi nezavisnost.
Prema Ahtisaariju i njegovom timu, cilj sveobuhvatnog prijedloga za sporazum o statusu Kosova bio je utvrđivanje neophodnih zahtjeva za buduće Kosovo koje je izvodljivo, podržavajuće i stabilno.
Plan je sadržavao detaljne mjere kojima se osiguravaju podsticanje i zaštita prava zajednica i njihovih članova, djelotvorna decentralizacija vlasti kao i očuvanje i zaštita kulturnog i vjerskog nasljeđa.
Sporazum je izneo ustavne, ekonomske i bezbjednosne mjere, koje su zajedno imale za cilj da doprinesu razvoju multietničkog i demokratskog Kosova.
Mandat međunarodnim snagama
Važan element sporazuma bio je mandat dat međunarodnom civilnom i vojnom prisustvu na Kosovu da nadgleda sprovođenje sporazuma i pomaže nadležnim kosovskim vlastima u osiguranju mira i stabilnosti na cijelom Kosovu.
Ahtissarijev plan je u to vrijeme uživao podršku kosovskih vlasti, a usprotivila mu se Vlada Srbije.
Iako se u nacrtu dokumenta nije spominjala riječ "nezavisnost", kosovski čelnici izrazili su uvjerenje da će "međunarodni proces rješavanja statusa Kosova, predvođen Ahtisaarijem, uskoro završiti nezavisnošću Kosova" .
Pregovori posredstvom Ahtisaarija, započeti u julu 2006. u Beču, završeni su u istom gradu 10. marta posljednjim sastankom strana.
Predsjednik Fatmir Sejdiu i premijer Agim Çeku, koji su u to vrijeme vodili Kosovo, nazvali su 26. mart historijskim danom za Kosovo.
"Nezavisnost Kosova, koja će u početku nakon Ahtisaarijevog plana imati međunarodni nadzor, biće u službi mira", rekao je Sejdiu.
Bez konsenzusa
Različiti pogledi na Ahtisaarijev plan doveli su do raspoređivanja misije Ujedinjenih nacija za utvrđivanje činjenica na Kosovu, koja je imala zadatak da ispita okolnosti za sprovođenje Ahtisaarijevog plana.
Delegacija je posjetu Kosovu počela 27. aprila kako bi je zaključila svojim procjenama koje će biti predate Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Ovaj mehanizam, uprkos insistiranju pristalica Ahtisaarijevog plana, nije uspio da postigne konsenzus o rješavanju statusa Kosova.
Rusija, glavni protivnik plana, kasnije je stavila veto na nacrt rezolucije evropskih članica Vijeća, Njemačke i Sjedinjenih Država, koja je trebala da zamjeni Rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti, otvarajući put stupanju na snagu plana.
Razgovori između Prištine i Beograda vođeni do decembra 2007. godine uz posredovanje međunarodne "trojke" koju su činili Amerikanac Frank Wiezner, Nijemac Wolfgang Ishinger i Rus Aleksandar Bocan Harčenko. Ovi pregovori su se takođe pokazali neuspješnim.
Kosovo je 17. februara 2008. proglasilo nezavisnost.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
