"Suština osnivanja BANU je da otkrije istinu, a ne da bi se nekom nešto uskratilo... Vrijeme je da se upoznaju činjenice i da se da validnost. Bošnjaci su narod koji ima svoje ime, narod koji je državotvoran, narod koji ima svoju specifičnu kulturu, narod koji nije izvršio agresiju na nikoga, a bio je predmet agresija... Dakle, to je narod koji je konačno dobio priliku da dobije svoju najvišu nacionalnu i umjetničku instituciju i da sa tim velikim elanom dobije podršku svih Bošnjaka"
Ferid Muhić, filozof, estetičar, profesor, naučnik, historičar i pjesnik, svakako je jedna od najmarkantnijih bošnjačkih ličnosti na Balkanu, ali i šire. Ova putujuća enciklopedija, kako ga poznavaoci njegovog dijela zovu, odnedavno i predsjednik Bošnjačke Akademije nauka i umjetnosti, u svojim nastupima poznat je po stručnim analizama o korijenima, porijeklu, tradiciji Bošnjaka koji žive na ovim prostorima. Ferid želi pomoći drugom čovjeku ako se ovaj dotakne priče o bošnjačkom surovom životu, i od njega se mogu saznati mnogi detalji ovog čuvenog, nedokučivog, nerazumljivog, tako historijski dalekog a tako historijski bliskog fenomena, mjesta stradanja ili spašavanja na ovim balkanskim prostorima, vječita inspiracija velikih sila, raskrsnica mnogih religija i ubjeđenja, svjetskih ali i evropskih historičara, nekakvih boraca za pravdu ali i mnogih putopisaca.
Nedavno gostovanje prof. dr. Ferida Muhića Donjem Ljubinju, gdje se privodi kraju knjiga "Monografija Župe, Podgore i Gore", bilo je povod da porazgovaramo o aktuelnom trenutku Bošnjaka u regionu te, sa posebnim akcentom na ulogu BANU-a.
"Hhistorija BANU-a u posljednjih par godina od svog postojanja je, u neku ruku, kondenzirana historija Bošnjaka u posljednjih 150 godina. Naime, dozrijeva vrijeme za konkretizaciju i stupanje na savremenu scenu i političku, ali i naučnu i kulturnu svih ovdašnjih Bošnjaka, u vrijeme stranih veoma jakih pritisaka koji dolaze iz različitih strana i izvora. Dakle historija BANU jeste replicirana historija Bošnjaka, kako rekoh, u posljednjih 150 godina.
Kada je bila konstutitativna sjednica za osnivanje BANU, 9. juna 2011. godine u Novom Pazaru, a naročito kada mi je ukazana čast da me predlože i izaberu za predsjednika BANU-a, još sam tada istakao da mi to više znači nego da sam dobio Nobelovu nagradu. Nije se radilo o nekakvoj mojoj ličnoj stvari, nego radost što je bošnjački narod, što su Bošnjaci konačno dobili početak, klicu one najviše naučne nacionalne institucije", ističe Muhić i napominje da su njegova očekivanja bila da će se time zatvoriti krug jedne neophodne naučne evolucije koja je nedostajala Bošnjacima.
"Svi drugi narodi na Balkanu, a u svijetu i Evropi da i ne govorimo, misli se na države izvan Balkana, a Balkan u Evropi, odavno imaju svoje nacionalne institucije najvišeg ranga, dakle svoje akademije. Računao sam da će se to biti sa radošću prihvaćeno od svih, pa i od onih koji ne gaje posebne simpatije prema nama Bošnjacima, tu mislim na neke naše susjede. Zašto sam to očekivao? Pa zato što je ono čime se bave naučne institucije ovog ranga ustvari nije kompetitivno dobro, odnosno nije ono dobro u smislu da njegova sadržina nije potrošiva, da je to npr. osnivanje rudnika a onda da neko kaže 'uzećete nam rudna bogatstva', da je to npr. društvo za eksploataciju šuma neko će reći 'posijeći ćete naše šume'. Ali Akademija nauka i umjetnosti je stvar koja se bavi istinom i ljepotom. Nauka je traganje za istinom a umjetnost je traganje za ljepotom. Napominjem da istine i ljepote danas u svijetu nikad nema previše i ne mogu se ni potrošiti. Recimo i to da koliko god napredovali, istini ne možete ništa oduzeti. Niste eksploatisali njegovu rudu ili isijekli njegovu šumu jer je to radost i doprinos svih ljudi.
Bio sam siguran da će to tako ići jer ljepota koju stvara jedan slikar, u smislu da ako je neki slikar naslikao tu sliku on nije ugrozio druge slikare, on je samo doprinjeo ukupnom fondu ljepote koju slikari i pjesnici stvaraju. U tom smislu sam očekivao da svi politički revanšizmi, sve one negativne konotacije koje su obilježile nacionalni i međunacionalni prostor na Balkanu, a posebno nekoliko posljednjih decenija, neće imati nikakve posljedice sa ovim našim osnivanjem BANU.
Interesantna je činjenica da su negativne reakcije došle od svih. Bilo je i pozitivnih reakcija. Negativne su došle i od nekih Bošnjaka što je začuđujuće. To je ono vrlo interesantno i zanimljivo i zato kažem kao što pokret za emancipaciju Bošnjaka nailazi na otpor od mnogih, a ne bi trebao jer, kako rekoh, nikome ne oduzimaš od nacije time što ćeš sebe naći ponovo, niti si ugrozio ničiju nacionalnu pripadnost. Zato kažem da je to ta paralela koja ide sa BANU u malom, a sa bošnjačkim narodom u velikom, dakle proporcijom, i kad se to svede onda sam se ja zaista začudio. Šta tu nalaze, šta im smeta? Neki kažu šta će nam to jer u BiH već postoji ANUBiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Poenta je u tome što je, ponavljam, to Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Međutim uzmimo primjer MANU - Makedonske akademije nauka i umjetnosti, a ne Akademije Makedonije, Srpska akademija nauke i umjetnosti, SANU znači ne Akademija Srbije, pa onda Slovenačka akademija nauka i umjetnosti a ne Akademija Slovenije... sve su to nacionalne akademije. Dakle sve te akademije i srpska, bugarska, crnogorska, albanska i mnoge druge su nacionalne akademije, a samo Bošnjaci toga nemaju. To je šokantno da su Bošnjaci posljednji narod na Balkanu koji nema Akademiju nauka i umjetnosti, a pritom nailazi na prepreke čak i, kako rekoh, od samih Bošnjaka.
Potrebno je istaći da su svi ljudi u tom kontekstu na jednom istom zadatku na svijetu. Prvo, zato što su smrtni i tu smo svi u istom čamcu, a drugo dok još u njemu plovimo, naše je da tražimo istinu i ljepotu. To je naš zajednički zadatak jer svako na svoj način to radi.
Ali zašto su se neki na nas naljutili od ovdašnjih Bošnjaka? Ispada kao da ćeš im nešto oduzeti i kao da se sada treba konfrotirati sa onima koji je već imaju. Ponavljam da je tu bilo dosta otpora ali i dosta međunarodnih priznanja jer već istoga dana prilikom osnivanja BANU-a stigao telegram iz sjedišta Evropske akademije nauka i umjetnosti iz Salzburga, gdje nas oni srdačno prihvataju u svoje okrilje i to je bilo jedno veliko priznanje za sve nas. Ja sam bio i u Salzburgu, pa onda i u Ljubljani, Zagrebu te mnogim evropskim gradovima gdje smo počeli sarađivati sa mnogim akademicima iz mnogih akedemskih centara i institucija", kaže predsjednik BANU-a Ferid Muhić, koji ističe da sam početak rada ove bošnjačke nacionalne institucije u znaku nedostatka finansisjkih sredstava za normalan rad.
"Moram reći da su teškoće velike, počevši od finansijskih, jer ovo što mi radimo niko ne podržava. Sve druge Akademije nauka i umjetnosti podržavaju svoje nacije, dakle to su državne akademije. Recimo da BANU ne priznaje niko od državnih institucija, niti ih podržava finansijski. Dakle, prvo smo imali problem oko same registracije. Nismo je oficijelno mogli registrirati sa sjedištem u Sarajevu. Presedan je da je prvo Hrvatska akademija nauka i umjetnosti registrirana u Sarajevu. Oni takođe u Hrvataskoj imaju svoju Akademiju nauka i umjetnosti i to u Zagrebu, ali i dvije akademije u BiH, a ona prva koju su registrovali bila onaj presedan koji je i nama dao onu pravnu podlogu da se i mi uključimo te smo dvadesetak dana kasnije i dali tu registraciju. U tom kontekstu prepreka svakakvih ima, ali i poteškoća, kako sam već istakao, poput finansijskih, logističkih i svakih drugih. Međutim, većinu tih problema smo riješili ili ih rješavamo u hodu i uz nalaženje prostora kao i pravljenje osnovnog, da tako kažem, projekta za traženje našeg prava. Osnovni cilj osnivanja BANU-a je afirmacija i emancipacija bošnjačkog nacionalnog korpusa kroz autentičnu historiju, kroz istinu o sebi, kroz afirmaciju naučne istine o kulturi i državnotvornosti Bošnjaka na Balkanu. Gledano sa hstorijskog aspekta, Bošnjaci su imali svoju državu prije otprilike 900 godina. Bošnjačko ime nije novo i nije izmišljeno ime. Molim vas, pa nije ga, kako neki navode, Alija Izetbegović izmislio. Naprotiv on je bio protiv tog imena i zalagao se da bude ono muslimani sa velikim M. Bošnjaci je ime koje datira još od Kulina Bana, dakle još od 1083. godine, od njegove čuvene Povelje pa do današnjih dana. Sve se to nalazi u pisanim dokumentima. Posebno ističem da je čak i ekstremno nacionalistička knjiga kakva je ona od Ilije Garašanina 'Načertanije' iz 1844. godine, gdje bi autor najradije htio da nema Bošnjaka u BiH i da ne postoje Bošnjaci kao nacija, doslovce piše: 'u BiH živi jedan narod sa tri vjere: Bošnjaci muslimanke vjere, Bošnjaci pravoslavne vjere i Bošnjaci katoličke vjere'. Nigdje Garašanin u toj knjizi ne spominje ni Srbe ni Hrvate u BiH. Dakle, postavlja se pitanje kako sad sve ove koji su Bošnjaci sa tri vjere uvjeriti da su zapravo Srbi ili kako ih prevesti, asimilirati, ili kako god hoćete, da budu Srbi. A oni, ponavljam, nisu Srbi niti Hrvati već Bošnjaci sa tri vjere", ističe Muhić.
"Neki od njih u današnje vrijeme pričaju kako je to izmišljeno ime, kako se to nikad nije zvalo tako, kako je sve to izmislio Alija Izetbegović, poriče se ta državotvornost i zato je jedna od suština osnivanja BANU da otkrije tu istinu, a ne da bi se nekom nešto uskratilo.
Vrijeme je da se upoznaju činjenice i da se da validnost, jer smo narod koji ima svoje ime, narod koji je državotvoran, narod koji ima svoju specifičnu kulturu, narod koji nije izvršio agresiju na nikoga, a bio je predmet agresija... Dakle, to je narod koji je konačno dobio priliku da dobije svoju najvišu nacionalnu i umjetničku instituciju i da sa tim velikim elanom dobije podršku svih Bošnjaka te, akobogda, mislim da će krenuti napred od ove godine punom snagom", istakao je za naš portal prof. dr. Ferid Muhić, predsjednik BANU-a.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
