U subotu je na izbornoj skupštini novoformiranog udruženja kulturnih stvaraoca Bošnjaka u opštini Prizren “Župogor“ za vezu sa dijasporom izabran kulturni stvaraoc pjesnik Izet Kurtiši iz Donjeg Ljubinja koji preko 40 godina živi u Švicarskoj.
S obzirom da ste dugo godina vani, kako se borite s nostalgijom?
Izet Kurtiši: Prije svega veoma mi je drago što sam danas upoznao meni drage ljude, poetske duše te kulturne stvaraoce iz naših krajeva, ali moram reći da prije što krenemo sa razgovorom moram istaći vaš portal koji širi interes Bošnjaka i naše ste ogledalo ne samo na Kosovu već i kod nas u dijaspori. Nema naše porodice tamo koja ne čita “info-ks“ jer se svi mi uželimo rodnoga kraja i želimo znati šta se sve dješava ovdje.
Ja sam punih četrdeset godina vani, živim i radim u Švicarskoj. Mogu vam reći da sam pun nostalgije za rodnim krajem, kao i većina nas vani. Ta nostalgija me je natjerala da se okrenem svom zavičaju, da počnem da pišem pjesme o našim događajima i našoj kulturi. Pišem o našim starima koji su ostali ovdje sami, nezaštićeni, o našim Bošnjacima iz Župe tako da bar pjesmom izrazim generacijama poslije nas da obrate pažnju na svoje roditelje i svoj zavičaj koji se ne mogu zaboraviti. Mladost je čudo nema granica , hoćemo proći sve, hoćemo prošetati svuda no kad čovjek ostari nešto se u njemu dješava. Čovjek se u mislima vraća djetinjstvu, korijenima, svakoj travčici i svakoj vrsti cvijeća na našim planinama.
Ja sam jedan od takvih koji sam sebe “trošio“ u bijelom svjetu, prvo da bih zbrinuo sebe i svoju porodicu a kasnije da svojim prisustvom u poeziji dam svoj doprinos na afirmaciji našeg bošnjačkog stvaralaštva u dijaspori“.
U Švicarskoj kao i u okolnim državama imate svoja udruženja gdje se okupljete, družite i razmjenjujete mišljenja jer kažete da ima puno nostalgije?
Izet Kurtiši: Upravo tako, za mene je domovina krajnja moralna, ekonomska i duhovna veza. Kad to kažem to znači da je to naša obaveza svih nas u dijaspori. Naravno, mi imamo puno udruženja poput vjerske, kulturne i sportske djelatnosti i kako vidim, reći ću nešto interesantno, možda nas je tuđina spojila jer mi se čini da mi vani imamo više tih društava od vas ovdje.
Navešću primjer da moje društvo tamo sa kojima se družim je društvo koje ima puno ideja vezanih za ovaj kraj, da se pokuša pomoći u svakom pogledu, bilo finansijski bilo materijalno. Rekoh, imam prijatelje koji čak i od mene više brinu o sudbini našeg naroda ovdje, na ovim našim prostorima. Eto vidite i sami, ovdje su ostali stari ljudi, rijetko ima omladine, svi odoše na zapad. Zato mi koji živimo vani moramo pomoći i nikako ih ne smijemo ostaviti ili, ne daj bože, zaboraviti. To je obaveza svih nas... Svakako da svaki od nas može u sebi naći mali dio sebe i svoje humanosti koju može pokloniti drugome.
Koliko ste knjiga izdali i da li je neka u pripremi?
Izet Kurtiši: Ja sam poeta. Već sam izdao tri knjige, a četvrta je u rukopisu. Već sam istakao da je moja tema zavičaj i sve su one posvećene mom rodnom mjestu, Župi i Prizrenu. Prva knjiga nosi naziv “Tragovi na kamenu“, onda druga “Odosmo odavde svi“ jer me asocira na moju rahmetli majku koja me je ispratila u pečalbu daleke 1959. godine baš ispred ove osnovne škole u Donjem Ljubinju i do današnjeg dana moje misli se vraćaju na moj dom i djetinjstvo. Treća knjiga nosi naziv “Ovdje su naši korijeni“ koja simbolizuje naš ostanak i želja za poznavanjem svojih korijena. Primjećujete po mojim riječima da želim usmjeriti svoj narod ka svojim korijenima i zavičaju.
Svim vašim čitaocima želim puno uspjeha, zdravlja i sreće i ovim putem poklanjam moju pjesmu posvećenu Bošnjacima u dijaspori...
Okreni se
Okreni se, pogledaj
staze tvog djetinjstva,
izvore livada cvjetnih,
ulicu tvoje mladosti,
suze tvoje majke
prag tvoga doma.
Okreni se - sve je za tobom stalo,
gledaj kako daljina vapi,
drugovi tugom skamenjeni,
kako polako nestaješ,
sa brdašca onog
gdje pjesme svoje pjevaste.
Okreni se i sunce ti zbori,
da te nigdje kao ovdje,
grijati neće,
niko te na tom putu
ne voli kao mi -
svjedoci domu tvome.
Okreni se,pogledaj,
svi za tobom plačemo,
znamo kuda ideš,
okreni se, varaš se,
svi koji su tako krenuli
više su plakali...
(Pjesma iz knjige Izeta Kurtišija “Odoše nekud svi“)
Pripremio: Vinetu Ganić
