Bivši predsjednik Ustavnog suda Kosova Enver Hasani izjavio je u intervju za Kosovo Online da jedino predstavnici Srpske liste mogu da predstavljaju srpsku zajednicu na Kosovu u parlamentu i u vladi te da je podjela vlasti proporcionalna među etničkim zajednicama.
U narednom periodu se očekuje formiranje Vlade Kosova, može li biti formirana bez Srpske liste?
Ustav je jasan u smislu naše ustavne demokratije, a to znači da se dijeljenje vlasti vrši po principima Ustava gdje su većinske i manjinske zajednice ravnopravne. U tom smislu, Ustav kaže da su pripadnici srpske zajednice zastupljeni u vladi i Skupštini po broju glasova koje su dobili na izborima. U ovom slučaju Srpska lista je dobila sve glasove biračkog tela srpske zajednice i jedino ona može da predstavlja tu zajednicu na Kosovu u parlamentu i vladi. Ustav daje dvije opcije kada je u pitanju imenovanje ministara, odluku o imenovanju treba formalno da podrže partije, grupe građana ili koalicije koje su dobile najveći broj glasova, a ako se imenuju osobe koje su unutar parlamenta, onda se vrše konsultacije. U oba slučaja, volja predstavnika te zajednice, u ovom slučaju je to Srpska lista, je konstitutivne prirode, a ne deklarativne.
Već smo imali imenovanje ministara iz drugih političkih partija u Vladi Ramusha Haradinaja, tada se nije glasalo u Skupštini za njihovo potvrđivanje?
To tada nije bilo sporno, niko nije osporavao to imenovanje. To je druga stvar, kada se razriješi ministar i imenuje novi, a druga stvar je kada se formira nova vlada. U suprotnom ne znam zašto onda postoje izbori za zajednice.
Kakve su posljedice, ukoliko budući premijer ipak odluči da izostavi predstavnike Srpske liste iz vlade?
Posljedice će biti političke prirode, to znači odstranjenje lokalnog stanovništva. Građani su glasovima odlučili da oni budu njihovi predstavnici. Drugo, politički mi znamo, moja generacija zna, da je Milošević uvijek tražio poštene Albance da bi legitimisao svoju vlast. Ako hoćete filosofski, nemojte da radite nekom drugom nešto što ne bi uradili sebi, to znači Albanci kao većina ne bi trebali da rade nešto što je problematično i moralno i politički.
Šta Ustav Kosova predviđa kada je u pitanju imenovanje zamjenika predsednika vlade iz redova srpske zajednice?
Nemamo mi zakon o Vladi. To se reguliše unutrašnjim aktom, ali je isto kao i sa ministrima, jer zamjenik premijera je prvi među ministrima, tako se to definiše. Logično je da bude neko iz Srpske liste koja je dobila najviše glasova na izborima. On ili ona treba da poštuju volju građana u formiranju izvršne vlasti Kosova, ako se to ne desi onda je to zloupotreba Ustava. Duh Ustava je demokratski u kome je podjela vlasti proporcionalna među etničkim zajednicama, kako nijedna zajednica ne bi mogla da našteti drugoj, i ne može većinska zajednica da odlučuje u ime manjinske.
Lider Pokreta Samoopredjeljenje Albin Kurti, koji će najvjerovatnije biti mandatar za sastav nove Vlade, je najavljivao promjene i kada je dijalog u pitanju. Kako ustav Kosova tretira međunarodne sporazume, poput Briselskog dijaloga koji je usvojen i ratifikovan u Skupštini Kosova?
Prvi Briselski sporazum iz 2013. je ratifikovan u Skupštini Kosova, taj okvir ne može da se mijenja jer je to međunarodna obaveza Kosova. Što se tiče drugih aspekata dijaloga, u parlamentarnim demokratijama, pa i na Kosovu, vlada predlaže i sprovodi spoljnu politiku neke zemlje i kada su u pitanju razgovori. Onda slijedi proces ratifikacije ako se radi o bitnim ustavnim pitanjima koji se tiču nacionalnog identiteta. To znači da dijalog suštinski ne može da se redefiniše. Postoji platforma Skupštine koja jasno kaže o kojim stvarima ne može da se razgovara u dijalogu, suverenitet i teritorijalni integritet Kosova… I drugi sporazumi mogu da se ratifikuju, ali ne može da se mijenja suštinska narav dijaloga.
Ustavni sud Kosova je donio odluku da sporazum o ZSO nije u potpunosti u skladu sa Ustavom Kosova. Šta je bilo sporno u tom sporazumu i da li Međunarodni sporazum može da se mijenja?
Vidite, ta odluka Ustavnog suda je o nepostojećem dokumentu. Taj sporazum iz 2015. je bio samo parafiran i nije prošao skupštinsku proceduru. Skupštinsku proceduru je prošao samo sporazum iz 2013. godine a i Ustavni sud je 2015. godine rekao da je taj sporazum međunarodna obaveza Kosova i da Sporazum o Zajednici srpskih opština mora da se sprovede. Ustavni sud je hipotetički rekao da postoji neki problem ako bi se sporazum kao takav primjenio. Znači, treba da se izradi statut pa da Ustavni sud odluči da li je u skladu sa Ustavom. Taj dio može da se reguliše u Briselu, tako da se napravi zajednički nacrt, da se elaborira sporazum iz 2013. i da na Ustavnom sudu ne bude ništa sporno. Ako postoji politička volja, dvije strane u Briselu mogu da se dogovore oko toga i da se onda prođe samo skupštinska procedura. Ono što je važno je da je Ustavni sud rekao da Zajednica mora da se formira u duhu sporazuma iz 2013. ne iz 2015. godine.
Izvor: Kosovo Online
Ustav je jasan u smislu naše ustavne demokratije, a to znači da se dijeljenje vlasti vrši po principima Ustava gdje su većinske i manjinske zajednice ravnopravne. U tom smislu, Ustav kaže da su pripadnici srpske zajednice zastupljeni u vladi i Skupštini po broju glasova koje su dobili na izborima. U ovom slučaju Srpska lista je dobila sve glasove biračkog tela srpske zajednice i jedino ona može da predstavlja tu zajednicu na Kosovu u parlamentu i vladi. Ustav daje dvije opcije kada je u pitanju imenovanje ministara, odluku o imenovanju treba formalno da podrže partije, grupe građana ili koalicije koje su dobile najveći broj glasova, a ako se imenuju osobe koje su unutar parlamenta, onda se vrše konsultacije. U oba slučaja, volja predstavnika te zajednice, u ovom slučaju je to Srpska lista, je konstitutivne prirode, a ne deklarativne.
Već smo imali imenovanje ministara iz drugih političkih partija u Vladi Ramusha Haradinaja, tada se nije glasalo u Skupštini za njihovo potvrđivanje?
To tada nije bilo sporno, niko nije osporavao to imenovanje. To je druga stvar, kada se razriješi ministar i imenuje novi, a druga stvar je kada se formira nova vlada. U suprotnom ne znam zašto onda postoje izbori za zajednice.
Kakve su posljedice, ukoliko budući premijer ipak odluči da izostavi predstavnike Srpske liste iz vlade?
Posljedice će biti političke prirode, to znači odstranjenje lokalnog stanovništva. Građani su glasovima odlučili da oni budu njihovi predstavnici. Drugo, politički mi znamo, moja generacija zna, da je Milošević uvijek tražio poštene Albance da bi legitimisao svoju vlast. Ako hoćete filosofski, nemojte da radite nekom drugom nešto što ne bi uradili sebi, to znači Albanci kao većina ne bi trebali da rade nešto što je problematično i moralno i politički.
Šta Ustav Kosova predviđa kada je u pitanju imenovanje zamjenika predsednika vlade iz redova srpske zajednice?
Nemamo mi zakon o Vladi. To se reguliše unutrašnjim aktom, ali je isto kao i sa ministrima, jer zamjenik premijera je prvi među ministrima, tako se to definiše. Logično je da bude neko iz Srpske liste koja je dobila najviše glasova na izborima. On ili ona treba da poštuju volju građana u formiranju izvršne vlasti Kosova, ako se to ne desi onda je to zloupotreba Ustava. Duh Ustava je demokratski u kome je podjela vlasti proporcionalna među etničkim zajednicama, kako nijedna zajednica ne bi mogla da našteti drugoj, i ne može većinska zajednica da odlučuje u ime manjinske.
Lider Pokreta Samoopredjeljenje Albin Kurti, koji će najvjerovatnije biti mandatar za sastav nove Vlade, je najavljivao promjene i kada je dijalog u pitanju. Kako ustav Kosova tretira međunarodne sporazume, poput Briselskog dijaloga koji je usvojen i ratifikovan u Skupštini Kosova?
Prvi Briselski sporazum iz 2013. je ratifikovan u Skupštini Kosova, taj okvir ne može da se mijenja jer je to međunarodna obaveza Kosova. Što se tiče drugih aspekata dijaloga, u parlamentarnim demokratijama, pa i na Kosovu, vlada predlaže i sprovodi spoljnu politiku neke zemlje i kada su u pitanju razgovori. Onda slijedi proces ratifikacije ako se radi o bitnim ustavnim pitanjima koji se tiču nacionalnog identiteta. To znači da dijalog suštinski ne može da se redefiniše. Postoji platforma Skupštine koja jasno kaže o kojim stvarima ne može da se razgovara u dijalogu, suverenitet i teritorijalni integritet Kosova… I drugi sporazumi mogu da se ratifikuju, ali ne može da se mijenja suštinska narav dijaloga.
Ustavni sud Kosova je donio odluku da sporazum o ZSO nije u potpunosti u skladu sa Ustavom Kosova. Šta je bilo sporno u tom sporazumu i da li Međunarodni sporazum može da se mijenja?
Vidite, ta odluka Ustavnog suda je o nepostojećem dokumentu. Taj sporazum iz 2015. je bio samo parafiran i nije prošao skupštinsku proceduru. Skupštinsku proceduru je prošao samo sporazum iz 2013. godine a i Ustavni sud je 2015. godine rekao da je taj sporazum međunarodna obaveza Kosova i da Sporazum o Zajednici srpskih opština mora da se sprovede. Ustavni sud je hipotetički rekao da postoji neki problem ako bi se sporazum kao takav primjenio. Znači, treba da se izradi statut pa da Ustavni sud odluči da li je u skladu sa Ustavom. Taj dio može da se reguliše u Briselu, tako da se napravi zajednički nacrt, da se elaborira sporazum iz 2013. i da na Ustavnom sudu ne bude ništa sporno. Ako postoji politička volja, dvije strane u Briselu mogu da se dogovore oko toga i da se onda prođe samo skupštinska procedura. Ono što je važno je da je Ustavni sud rekao da Zajednica mora da se formira u duhu sporazuma iz 2013. ne iz 2015. godine.
Izvor: Kosovo Online
