Poslije svega što se izdešavalo, broj državljana Kosova koji su mislili da je srpski režim isključivi krivac za to što su Albanci bili u podređenom položaju se smanjuje, srazmerno naraslom broju Albanaca koji bježe glavom bez obzira. Oni bi da izbjegnu nova poniženja i nepravdu. Sada, od svojih vlastodržaca!
Kosovo, meteorskom brzinom postaje država beznađa. Ovdašnje ankete pokazuju da više od 60% građana mlade generacije razmišlja kako da napusti državu za koju su se njihovi roditelji žrtvovali. Osnovni razlog su političari i politika “stabilokratije” koja nije potkuplila samo one građane koji su bili za njih neupotrebljivi.
Poštovani prijatelju,
Politička rukovodstva Kosova i Srbije neuspjeh političkog činjenja, neuspjeh u pronalaženju odgovora na mnoga nasušna životna pitanja svojih državljana unutar granica – žele da zamjene sa razgraničenjem. Lideri kompromis traže u podjeli, dok je blizu milion građana napustilo Kosovo, (samo u Njemačkoj živi više od 400.000) dok su drugi zauzeli startne pozicije u isčekivanju vizne liberalizacije kako bi masovno pobjegli iz domovine. Čitam, čujem, gledam, slična je situacija, ako ne gora, i u Srbiji, regionu… Političkim elitama Balkana je stalo da do ”posljednjeg daha“ žive “od politike”!
Ali prijatelju, za razliku od tebe, koji pišeš da “njih zanima samo da što duže ostanu na vlasti, da pronađu model kako da, po odlasku sa vlasti, do njih ne stigne ruka zakona, niti ruka osvete opljačkanog naroda”, ja mislim drugačije što se balkanskih lidera tiče.
Oni su ne samo po tom pitanju pronalaska „modela po odlasku“ nego i po modelu ostajanja na vlasti, daleko ispred potencijalanih gonitelja pravde unutar svojih država i vani. Krenimo redom…
Prvo, na osnovu analize Kosovskog instituta za pravosuđe, u posljednje tri godine tretiranje korupcije visokog profila je – ništavno. Iako nema javnog i privatnog sektora koji nije zaražen epidemijom korupcije, nijedan zvaničnik visokog profila nije kažnjen pravnosnažnom odlukom suda zbog korupcije.
Sa druge strane, pojava korupcije, na osnovu nalaza Instituta, dobila je endemski karakter. Nije problem u zakonima, nego nedostaje politička volja za borbu protiv kriminala i korupcije. Političari i njihove interesne grupe su proizvele takav pravni sistem koji umjesto da obezbjedi pravdu, pretvoren je u mehanizam za žrtvovanje određnih pojedinaca u ime borbe protiv korupcije i kao efikasni mehanizam za oslobađanje i amnestiju visokih zvaničinika unutar pravnog sistema, političara i njihovih interesnih grupa. Zbog toga se Kosovo u izvještajima EU tretira kao “zatočena država” od političara!
Upravo zbog totalnog nepovjerenja u kosovsko pravosuđe, stvoreno je u Hagu, Posebno odjeljenje Međunarodnog specijalnog suda, koje će se da se bavi pretpostavljenim krivičnim djelima tokom i neposredno poslije sukoba. Sjetimo se da su tim povodom SAD oštro reagovale zbog pokušaja predsjednika Hashima Thaçija da ukine Zakon o Specijalizovanom odjeljenju.
I nedavna reakcija izuzetno angažovanog ambasadora Velike Britanije u borbi protiv korupcije na Kosovu, O’Connella, koji je izjavio: “Šta mislite, dokle će Kosovo nastaviti da ima podršku međunarodne zajednice, kad nastavlja da potvrđuje nedostatak borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije?! Krajnje je vrijeme da zvaničnici sa osporenim integritetom odu sa pozicija i da se povede istraga za ono što su učinili”. O’Connell, smatra da javni tužioci i sudije mogu biti novi heroji Kosova i dokazuje ravnodušnost vlasti prema ovoj pojavi!
Istovremena je bila i reakcija američke, njemačke i britanske ambasade a povodom “tajne” deportacije turskih državljana (gulenista) sa Kosova u Tursku, pod direktnim uticajem i organizacijom čelnih subjekata vlasti koji su kršili 31 element nacionalnog i međunarodnog prava! Kao da se radi o transportu krompira?! U tom skandalu su učestvovali svi relevantni činioci vlasti, mada borba protiv korupcije zahtjeva pristup u kojem su sve vladine službe ujedinjene u ostvarivanju vladavine zakona.
Nažalost, najskandaloznija afera o trostruko “lažnim veteranima” – umjesto da njeno rasvjetljavanje podrže vladine službe i javno tužilaštvo, ni manje ni više, nego upravo premijer vlade je javnog tužioca koji je pripremio i podigao optužnicu, etiketirao kao “kradljivca kokošaka”, dok su neke kolege njegov odlazak sa Kosova iz bezbjednosnih razloga u SAD, ocjenile su kao ”kukavičluk”, “dezerterstvo”i “izdaju”?!
Drugo, nažalost, iako se Kosovo u izvještajima EU tretira kao “zatočena država” od strane političara, samo naivni mogu da povjeruju da tom zaključku nije doprinela i kohabitacija kosovskih vlastodržaca sa evropskim zvaničnicima!
Činjenica da je EULEX nadgledao i donedavno imao izvršnu ulogu za odabrane predmete i suđenja u okviru kosovskog pravosuđa, svojom politikom ”stabilokratije” je doprineo da država Kosovo bude beznadežan slučaj. EULEX je trebalo da usredsredi svoje aktivnosti nadgledanja na odabrane predmete na kojima je EULEX radio pod svojim prethodnim mandatom, a koji je istekao sredinom juna 2018. godine i koji su nakon toga preneti lokalnom pravosuđu, kao i na druge predmete koji mogu da utiču na evropski put Kosova…
U prilog ovom argumentu ide slučaj suspendovane tužiteljke Marije Bamije koju je EULEX odlučio da pošalje na disciplinski odbor zbog iznošenja sumnji na korupciju u toj misiji u javnost. Bamije optužuje upravo čelnike EULEX-a za korupciju. Dvadeset godina nakon sukoba, kako je pisao, britanski Daily mail, Kosovo ostaje region “bezakonja sa kriminalcima, korumpiranim političarima i ratnim zločincima koji sada prete i integritetu EU”. Dok ona tvrdi :“Ja sam žrtva i moja karijera u EULEX-u je završena. Štaviše, ova afera je pokrenula šira pitanja o tome šta je EULEX postigao tokom svoje misije“.
Njena ispovijest je zabrinjavajuća, ne samo zbog specijalne antikorupcijske jedinice EULEX-a, koja je do sada nezvanično progutala oko 900 milona eura, već i zbog toga što bi to moglo da preraste u najveći korupcionaški skandal unutar EU. Umjesto zaštite ona je dobila otkaz koji je uslijedio nakon što je u javnosti ponovila saznanja do kojih je došla.
Treće, nažalost, logiku “stabilokratske” politike slijede i pojedine članice EU. Ilustrativan primjer “stabilokratske” države je odluka mađarske vlade, na čelu sa premijerom (V. Orban), da kažnjenog premijera (N. Gruevski) pravosnažnom odlukom makedonskog pravosuđa udomi u Mađarskoj?!
Kako da to objasnimo? Koje poruke su poslali premijer Orban i Mađarska kao jedna od država EU? Zašto nijedan visoko rangirani birokrata EU nije osudio i nije zatražio da se premijeru onemogući azil u Mađarskoj? Zašto ćuti gosopođa Mogherini? Zar to ne ukazuje kakav će model potecijalni politički lideri da upotrebe kad prinudno siđu sa vlasti? Koliko može EU biti privlačna za potencijalne kandidate ukoliko u evropskoj porodici pojedine države ne poštuju pravdu i pravosuđe!
Koliko može ovu konfuznu situaciju, da Rusija (zlo)upotrebi na Balkanu! Da li su države EU donirale nekoliko milijardi za južni Balkan kako bi potom balkanske kleptokrate udomili pod okriljem njihovih autokrata? Kakva je kauzalna veza između stabilokrate i kleptokrate? Da li je razlika samo u geografiji, ali ne i u modelu kako izbjeći zakon? Odgovore na ova, i slična pitanja, dobićemo eventualno ako se otkloni podzemlje iz balkanskih država, i njihovi podržavaoci iz EU!
Dotle, zemlje kandidati za učlanjenje u EU i njihove aktuelne političke korumpirane elite nemaju iskreni interes da sprovode veting i ozbiljne reforme koje su nužne za ulazak u EU kad bi se od njih tražio odlazak sa vlasti. Ali umjesto takvog zahtjeva, upravo visoki zvaničnici EU su podržali njihov opstanak dovodeći ne samo njihove države, nego i EU na opasnu raskrsnicu. Stvorena je simbioza stabilokratske politike sa kleptokratskom, sa uzajamno povratnim delovanjem! Zbog toga nijedna država kandidat ili potencijalni kandidat neće ispuniti uslove za učlanjenje. Zato, trebalo bi ozbiljno da se shvati motiv najuticajnih država EU – Francuske, i nedavno značajno krilo CDU, Njemačke, koje traži sporovođenje ozbiljne reforme u unutrašnjoj i spoljnoj politici EU.
Poslije svega sto se poizdešavalo, broj državljana Kosova koji su mislili da je srpski režim isključivi krivac za to sto su Albanci bili u podređenom položaju se smanjuje, srazmerno naraslom broju Albanaca koji bježe glavom bez obzira. Oni bi da izbjegnu nova poniženja i nepravdu.
Sada, od svojih vlastodržaca! Kosovo, meteorskom brzinom postaje država beznađa. Ovdašnje ankete pokazuju da više od 60% građana mlađe generacije razmišlja kako da napusti državu za koju su se njihovi roditelji žrtvovali. Osnovni razlog su političari i politika “stabilokratije” koja nije potkupila samo one građane koji su bili za njih neupotrebljivi. Dok se ne demontiraju podzemni činioci unutar granica država (Kosova i Srbije), građani će rješenje tražiti van granica svojih država!
Piše: Beluj Beqaj
Belul Beqaj, rođen je u Prizrenu 1957, gde je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini i doktorirao političke nauke na Univerzitetu “Kiril i Metodije“ u Makedoniji. Autor je stotine javnih i naučnih radova.
Izražena mišljenja i stavovi predstavljaju mišljenja i stavove samih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije KoSSev i donatora.
Poštovani prijatelju,
Politička rukovodstva Kosova i Srbije neuspjeh političkog činjenja, neuspjeh u pronalaženju odgovora na mnoga nasušna životna pitanja svojih državljana unutar granica – žele da zamjene sa razgraničenjem. Lideri kompromis traže u podjeli, dok je blizu milion građana napustilo Kosovo, (samo u Njemačkoj živi više od 400.000) dok su drugi zauzeli startne pozicije u isčekivanju vizne liberalizacije kako bi masovno pobjegli iz domovine. Čitam, čujem, gledam, slična je situacija, ako ne gora, i u Srbiji, regionu… Političkim elitama Balkana je stalo da do ”posljednjeg daha“ žive “od politike”!
Ali prijatelju, za razliku od tebe, koji pišeš da “njih zanima samo da što duže ostanu na vlasti, da pronađu model kako da, po odlasku sa vlasti, do njih ne stigne ruka zakona, niti ruka osvete opljačkanog naroda”, ja mislim drugačije što se balkanskih lidera tiče.
Oni su ne samo po tom pitanju pronalaska „modela po odlasku“ nego i po modelu ostajanja na vlasti, daleko ispred potencijalanih gonitelja pravde unutar svojih država i vani. Krenimo redom…
Prvo, na osnovu analize Kosovskog instituta za pravosuđe, u posljednje tri godine tretiranje korupcije visokog profila je – ništavno. Iako nema javnog i privatnog sektora koji nije zaražen epidemijom korupcije, nijedan zvaničnik visokog profila nije kažnjen pravnosnažnom odlukom suda zbog korupcije.
Sa druge strane, pojava korupcije, na osnovu nalaza Instituta, dobila je endemski karakter. Nije problem u zakonima, nego nedostaje politička volja za borbu protiv kriminala i korupcije. Političari i njihove interesne grupe su proizvele takav pravni sistem koji umjesto da obezbjedi pravdu, pretvoren je u mehanizam za žrtvovanje određnih pojedinaca u ime borbe protiv korupcije i kao efikasni mehanizam za oslobađanje i amnestiju visokih zvaničinika unutar pravnog sistema, političara i njihovih interesnih grupa. Zbog toga se Kosovo u izvještajima EU tretira kao “zatočena država” od političara!
Upravo zbog totalnog nepovjerenja u kosovsko pravosuđe, stvoreno je u Hagu, Posebno odjeljenje Međunarodnog specijalnog suda, koje će se da se bavi pretpostavljenim krivičnim djelima tokom i neposredno poslije sukoba. Sjetimo se da su tim povodom SAD oštro reagovale zbog pokušaja predsjednika Hashima Thaçija da ukine Zakon o Specijalizovanom odjeljenju.
I nedavna reakcija izuzetno angažovanog ambasadora Velike Britanije u borbi protiv korupcije na Kosovu, O’Connella, koji je izjavio: “Šta mislite, dokle će Kosovo nastaviti da ima podršku međunarodne zajednice, kad nastavlja da potvrđuje nedostatak borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije?! Krajnje je vrijeme da zvaničnici sa osporenim integritetom odu sa pozicija i da se povede istraga za ono što su učinili”. O’Connell, smatra da javni tužioci i sudije mogu biti novi heroji Kosova i dokazuje ravnodušnost vlasti prema ovoj pojavi!
Istovremena je bila i reakcija američke, njemačke i britanske ambasade a povodom “tajne” deportacije turskih državljana (gulenista) sa Kosova u Tursku, pod direktnim uticajem i organizacijom čelnih subjekata vlasti koji su kršili 31 element nacionalnog i međunarodnog prava! Kao da se radi o transportu krompira?! U tom skandalu su učestvovali svi relevantni činioci vlasti, mada borba protiv korupcije zahtjeva pristup u kojem su sve vladine službe ujedinjene u ostvarivanju vladavine zakona.
Nažalost, najskandaloznija afera o trostruko “lažnim veteranima” – umjesto da njeno rasvjetljavanje podrže vladine službe i javno tužilaštvo, ni manje ni više, nego upravo premijer vlade je javnog tužioca koji je pripremio i podigao optužnicu, etiketirao kao “kradljivca kokošaka”, dok su neke kolege njegov odlazak sa Kosova iz bezbjednosnih razloga u SAD, ocjenile su kao ”kukavičluk”, “dezerterstvo”i “izdaju”?!
Drugo, nažalost, iako se Kosovo u izvještajima EU tretira kao “zatočena država” od strane političara, samo naivni mogu da povjeruju da tom zaključku nije doprinela i kohabitacija kosovskih vlastodržaca sa evropskim zvaničnicima!
Činjenica da je EULEX nadgledao i donedavno imao izvršnu ulogu za odabrane predmete i suđenja u okviru kosovskog pravosuđa, svojom politikom ”stabilokratije” je doprineo da država Kosovo bude beznadežan slučaj. EULEX je trebalo da usredsredi svoje aktivnosti nadgledanja na odabrane predmete na kojima je EULEX radio pod svojim prethodnim mandatom, a koji je istekao sredinom juna 2018. godine i koji su nakon toga preneti lokalnom pravosuđu, kao i na druge predmete koji mogu da utiču na evropski put Kosova…
U prilog ovom argumentu ide slučaj suspendovane tužiteljke Marije Bamije koju je EULEX odlučio da pošalje na disciplinski odbor zbog iznošenja sumnji na korupciju u toj misiji u javnost. Bamije optužuje upravo čelnike EULEX-a za korupciju. Dvadeset godina nakon sukoba, kako je pisao, britanski Daily mail, Kosovo ostaje region “bezakonja sa kriminalcima, korumpiranim političarima i ratnim zločincima koji sada prete i integritetu EU”. Dok ona tvrdi :“Ja sam žrtva i moja karijera u EULEX-u je završena. Štaviše, ova afera je pokrenula šira pitanja o tome šta je EULEX postigao tokom svoje misije“.
Njena ispovijest je zabrinjavajuća, ne samo zbog specijalne antikorupcijske jedinice EULEX-a, koja je do sada nezvanično progutala oko 900 milona eura, već i zbog toga što bi to moglo da preraste u najveći korupcionaški skandal unutar EU. Umjesto zaštite ona je dobila otkaz koji je uslijedio nakon što je u javnosti ponovila saznanja do kojih je došla.
Treće, nažalost, logiku “stabilokratske” politike slijede i pojedine članice EU. Ilustrativan primjer “stabilokratske” države je odluka mađarske vlade, na čelu sa premijerom (V. Orban), da kažnjenog premijera (N. Gruevski) pravosnažnom odlukom makedonskog pravosuđa udomi u Mađarskoj?!
Kako da to objasnimo? Koje poruke su poslali premijer Orban i Mađarska kao jedna od država EU? Zašto nijedan visoko rangirani birokrata EU nije osudio i nije zatražio da se premijeru onemogući azil u Mađarskoj? Zašto ćuti gosopođa Mogherini? Zar to ne ukazuje kakav će model potecijalni politički lideri da upotrebe kad prinudno siđu sa vlasti? Koliko može EU biti privlačna za potencijalne kandidate ukoliko u evropskoj porodici pojedine države ne poštuju pravdu i pravosuđe!
Koliko može ovu konfuznu situaciju, da Rusija (zlo)upotrebi na Balkanu! Da li su države EU donirale nekoliko milijardi za južni Balkan kako bi potom balkanske kleptokrate udomili pod okriljem njihovih autokrata? Kakva je kauzalna veza između stabilokrate i kleptokrate? Da li je razlika samo u geografiji, ali ne i u modelu kako izbjeći zakon? Odgovore na ova, i slična pitanja, dobićemo eventualno ako se otkloni podzemlje iz balkanskih država, i njihovi podržavaoci iz EU!
Dotle, zemlje kandidati za učlanjenje u EU i njihove aktuelne političke korumpirane elite nemaju iskreni interes da sprovode veting i ozbiljne reforme koje su nužne za ulazak u EU kad bi se od njih tražio odlazak sa vlasti. Ali umjesto takvog zahtjeva, upravo visoki zvaničnici EU su podržali njihov opstanak dovodeći ne samo njihove države, nego i EU na opasnu raskrsnicu. Stvorena je simbioza stabilokratske politike sa kleptokratskom, sa uzajamno povratnim delovanjem! Zbog toga nijedna država kandidat ili potencijalni kandidat neće ispuniti uslove za učlanjenje. Zato, trebalo bi ozbiljno da se shvati motiv najuticajnih država EU – Francuske, i nedavno značajno krilo CDU, Njemačke, koje traži sporovođenje ozbiljne reforme u unutrašnjoj i spoljnoj politici EU.
Poslije svega sto se poizdešavalo, broj državljana Kosova koji su mislili da je srpski režim isključivi krivac za to sto su Albanci bili u podređenom položaju se smanjuje, srazmerno naraslom broju Albanaca koji bježe glavom bez obzira. Oni bi da izbjegnu nova poniženja i nepravdu.
Sada, od svojih vlastodržaca! Kosovo, meteorskom brzinom postaje država beznađa. Ovdašnje ankete pokazuju da više od 60% građana mlađe generacije razmišlja kako da napusti državu za koju su se njihovi roditelji žrtvovali. Osnovni razlog su političari i politika “stabilokratije” koja nije potkupila samo one građane koji su bili za njih neupotrebljivi. Dok se ne demontiraju podzemni činioci unutar granica država (Kosova i Srbije), građani će rješenje tražiti van granica svojih država!
Piše: Beluj Beqaj
Belul Beqaj, rođen je u Prizrenu 1957, gde je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini i doktorirao političke nauke na Univerzitetu “Kiril i Metodije“ u Makedoniji. Autor je stotine javnih i naučnih radova.
Izražena mišljenja i stavovi predstavljaju mišljenja i stavove samih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije KoSSev i donatora.
