IZ MOG UGLA

Naći posao! Ovo je jedan od najvećih izazova naroda na Kosovu nakon rata. U stvari, godinama, umjesto da se proširi krug i povećaju mogućnosti za zapošljavanje, u našoj zemlji se dešava suprotno.

Krug je sužen i radna mjesta su smanjena, prije svega odlaskom stranih organizacija koje su djelovale  u poslijeratnom periodu.

Kosovo ima najvišu stopu nezaposlenosti u regiji i prošle godine, oko 30 posto stanovništva je bilo nezaposleno.

Međutim, ima i onih koji ne znaju šta je nezaposlenost. Sve to zahvaljujući familijarizmu, ili kako se drugačije zove - nepotizmu.

Neki beskrupulozni ljudi su ikoristili svoje pozicije i moć da zaposle svoje rođake.

Važne državne institucija, ali i kompanije ili privatni biznisi, su ispunjeni članovima porodice ili rodbine, ili kako se kaže "padobrancima".

Ljudi koji ne znaju da spoje dvije riječi, ali zahvaljujući rođacima ili bližoj rodbini, su zapošljeni u uredima.

Bolje nisu mogli ni sanjati. A s druge strane, nekom drugom se zamara mozak i pada kosa sa glave ili "oćoravi" učeći i završavajući fakultet, završavajući master ili doktoraturu, i nakon svega mu ne ostaje ništa nego da tim diplomama briše prašinu jer mu ona ne vrijedi ništa.

Zar nije to veliki grijeh? Zar ne činimo zlodjelo ovim obrazovanim ljudima koji ostaju kući bez ikakvog izbora, ili prihataju da rade kao konobari ili neki drugi zanat koji nema nikakve veze s njima?

Dokle će u ovoj državi vladati najjači? Da li kada se nešto promjeni u ovoj Vladi i u ovoj državi, kako bi dobio pravo i bio zaposlen onaj koji zaslužuje, onaj koji se školovao i koji je za taj posao, a ne onaj koji je "pao sa neba" samo zato što ima jake rođake?

Vjerujemo da je ovaj narod umoran ovom nepravdom. Čak i dijete zna kako se zapošljava na Kosovu, i kako se vrše "pazari" za posao.

Ako nemate nekog jakog iza sebe, uzalud vam je, jer za vas nema posla. Nekome je dovoljno da plati pet ili deset hiljada eura kako bi se zaposlio, ukoliko nema jakih rođaka.

Da, da, možete biti sigurni da se to dešava u mojoj voljenoj zemlji, u kojoj antivrijednosti "ubijaju" vrijednosti.

Ništa lakše nije ni ženama, kojima se traže "ekstra" usluge kako bi dobile posao, naravno, ako nemaju poznanstva.

Ovaj sindrom je zahvatio Kosovo u ovih 16 godina, ali, nažalost, u posljednje vrijeme se naglo povećao.

Ova vlada je imala priliku da ga zaustavi, ali je nastavila sa starom praksom. Stoga, više ne vjerujem ni u ovu Vladu.

Najviše nade polažem na narednu vladu, za koju se nadam da će što je prije moguće promijeniti stvari na bolje.

Sanjam da jednog dana znoj nikome ne bude osporen i ono što zaslužuju pronađu na adekvatnim radnim mjestima.

Samo na taj način, s ljudima obrazovanim i inteligentnim, zemlja može krenuti naprijed. Dolje familijarizam (nepotizam).

Behar Amërllahu /Zëri/
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala info-ks.net