Nema multietničkog Kosova, bez potrebnog nivoa zadovoljenja osnovnih prava nevećinskih zajednica, pogotovo onih koji su za Kosovo kao nezavisnu državu!
Na ovaj dan 1993. godine su se okupili odvažni ljudi iz bošnjačkog naroda na Svebošnjačkom drugom saboru, u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i donijeli važnu odluku - da se vrati historijsko ime BOŠNJAK za sve pripadnike muslimanske nacije u dotadašnjim Republikama SFRJ.
Ovo nacionalno ime je prihvaćeno slobodnom voljom od oko 80 procenata od ranije nacionalno izjašnjenih Muslimana na popisima stanovništva iz SFRJ na Kosovu, što je potvrđeno i slobodno izraženom voljom na popisu stanovništva u Republici Kosova, iz 2011. godine.
Danas su Bošnjaci Kosova treća nacionalna zajednica u ovoj mladoj državi, sa tridesetak hiljada ljudi u zemlji i najmanje još toliko njih u dijaspori koji su i dalje državljani Republike Kosova.
Bošnjaci u Republici Kosova imaju ustavno i zakonsko pravo na korišćenje svog maternjeg bosanskog jezika u nastavi u školama na svim nivoima i u informisanju, dok je bosanski jezik zvanični u nekoliko opština gdje Bošnjaci žive u određenom procentu...
Neka prava koja su Ustavom i zakonima Kosova zacrtana se sprovode u odeređenim oblastima, dok su neka druga u zaostatku u znatnom procentu njihove implementacije...
Mnogi problemi s kojima se suočavaju pripadnici bošnjačkog naroda, zapravo su problemi ekonomske prirode i visoke stope nezaposlenosti, s kojima se suočavaju svi građani Kosova.
U posljednjih nekoliko mjeseci bošnjački predstavnici su, svojim nastupima u Skupštini Kosova, pred premijerom i ministrima kosovske vlade, kao i pred međunarodnom zajednicom, jasno ukazali na stepen nesprovođenja bošnjačkih prava i na aktuelne probleme, za koje su dali i konkretne prijedloge za moguću ispravku i brzu realizaciju. S punim pravom se očekuje da se ovaj pozitivno zabilježen trend njihovog odaziva za rješenja, i na centralnom i na lokalnim nivoima, nastavi za dobrobit bošnjačkog naroda i svih građana Republike Kosova.
Bošnjaci Kosova nemaju druge alternative već da demokratskom borbom i jasnim traženjem, uz koliku-toliku međusobnu predstavničku toleranciju, da postignu svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve, i u još nepokrenutom a obećanom procesu decentralizacije, i u podizanju kvalteta nastave na bosanskom jeziku na svim nivoima, i u povećanju broja zaposlenih Bošnjaka u javnoj administraciji, i u institucionalizaciji problema s kojima se suočava brojna dijaspora, kao i u daljnjim infrastrukturnim ulaganjima sa lokalnih i centralnog nivoa u bošnjačkim naseljima i regijama, itd...
...
Sve to možemo postići jasnim i upornim zalaganjem kod predstavnika većinskih Albanaca i njihovog javnog mnjijenja, uz dobrodošlu podršku međunarodnog faktora koji je duboko involviran na Kosovu.
Nema multietničkog Kosova bez potrebnog nivoa zadovoljenja osnovnih prava nevećinskih zajednica, pogotovo onih koji su za Kosovo kao nezavisnu državu!
...
Bošnjaci su stari i autohtoni narod na Kosovu i njegovom okruženju u sandžačkoj regiji, a da se ne govori o autohtonosti Bošnjaka u državi Bosni i Hercegovini...
Njihovo bivstvovanje u Šar-planinskoj regiji je milenijumsko i nije ništa slučajno što je većina ovog naroda ostala u znatnom broju da živi na Kosovu, u svojim naseljima i regijama, jer su ta naselja i te regije njihov jedini vatan, a Kosovo je i njihova domovina.
S druge strane, mi paralelno poštujemo i priznajemo Bosnu i Hercegovinu kao matičnu državu svih Bošnjaka u regiji i u svijetu!
Na Kosovu smo sada povezani sa svim Bošnjacima koji žive u pećkom i mitrovičkom kraju, kao i onima u regiji, preko mnogih zajedničkih elemenata i međusobne moguće saradnje, a u prvom redu smo povezani preko jedinstvenog književnog - bosanskog jezika - koga koristimo u nastavi u školama, informisanju i u službenoj upotrebi... Samo u izrazu preko tog jezika smo mogli da iznesemo na javnoj sceni naše bogato kulturno, spisateljsko i historijsko naslijeđe, koje nam je desetljećima unazad svojatano.
Također, Bošnjaci imaju historijsko - u najvećoj mjeri - pozitivno iskustvo sa albanskim većinskim okruženjem i na Kosovu i u bližoj regiji.
Sa albanskim narodom bošnjački preci na Kosovu i iz bliže regije su bili zajedno u njihovim naporima i borbi za slobodu i očuvanje kosovske i šire teritorijalne cjeline, njihovim aktivnim učešćem u svim ključnim historijskim momentima i velikim ratovima - počev od druge polovine 19. vijeka i Prizrenske lige, preko Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, uz nastavak držanja strane i mogućoj pomoći od većine pripadnika našeg naroda u pravednoj borbi Albanaca sa srbijanskim diktatorskim i zločinačkim režimom u devedesetim godinama prošloga vijeka, do učešća u novim kosovskim institucijama poslije rata iz 1999. godine, odnosno vidljivog doprinosa u formiranju države Kosova...
Zbog svega toga, Bošnjacima su Albanci, koji su velika većina na Kosovu jer oni zapravo i drže vlast, dužni da daju njihova prava!
...
U prilog tome, i Bošnjaci u široj regiji nikada u historiji nisu imali konflikte sa Albancima, te ih na širem planu, pored zajedničke, dijelom naprijed spomrenute, historije, vezuju u dobroj mjeri i zajedničko ilirsko porijeklo, mnogi zajednički elementi u bošnjačkoj tradiciji - pogotovo na Kosovu, povezuju takođe i zajednički ovovremeni napori u postizanju ciljeva kojima streme i Bošnjaci i Albanci na Balkanu, a to su Euro-Atlanske integracije dveju država, što podrazumijeva i svestrani napredak u demokratiji i vladavini prava za sve ljude...
U to ime, zamolimo Boga Jedinoga da pomogne svim Bošnjacima i svim našim komšijama, kao i svim ljudima kojima je na srcu svoj i tuđi boljitak...
Čestitam svim Bošnjacima i Bošnjakinjama Republike Kosova u zemlji i dijaspori, kao i svim pripadnicima bošnjačke nacije ma gdje bili, Dan Bošnjaka Kosova i međunarodni praznik 28. septembar.
