Jedan osvrt koji je u domenu tragikomedije, ali sa ironično-satiričkim nadjevom oko nekih grotesknih likova, koji svojim kvazi angažmanom pokušavaju sami sebe isturiti kao nekakvi lideri pozivajući se na sve što je u vjekovnoj razmirici sa zdravim razumom, intelektualnom širinom, opštim prozorom u svijet, i nazadnim poimanjem svih relevantnih atributa koji život znače.
Počeh, a i završiću sa još jednom krilaticom iz starog Rima:
"HAEC TRIA NIL RECTE FACUINT, SI VERBERE CESSANT"
U prevodu: "Orah, magarac i žena povezani su sličnim zakonom. To troje ne čini ništa dobro ako izostanu batine".
Tako i kod nas u Gori ovih julsko-avgustovskih dana. Nekome trebaju medijske batine da bi se osvijestio, i spustio na zemlju, i to prevashodno zbog njega samog i njegovog dobra, ali i zbog nesagledive štete koje nanosi zajednici svojim neodmjerenim izjavama i huškanjem kao i davanjem alibija nekima koji Gorancima ne žele dobro. Sve je to u cilju neke lične promocije, samonametanja da je on jel' te odabrani mesija koji će Gorancima otvoriti more i povesti ih u slobodu kao nekada Musaa a.s.
Đeli Mečka Božana po goranski vašari …
Samozvani gradonačelnik Gore koji obilazi sela, ljude, neke političare, zloupotrebljava akademsku poniznost i krotkost nekih viđenijih ljudi koji žive u dijaspori, a sve u cilju lične promocije koja ima sve za cilj, samo ne dobrobit Gori. Ne libi se da čak upotrebljava i tuđe misaone kovanice nazivajući ih svojima. Dosađuje svakome idući od stola do stola kao neka barska dama predstavljajući se kao eto legalni gradonačelnik Gore, što kod većina izaziva prikrivenu ironiju i podsmijeh koju on nažalost nije u stanju da prepozna. Upada nepozvan za sto jednog (sada već bivšeg) prijatelja koji je sjedeo sa nekim starim poznanicima koje decenijama nije video, argonatno i na krajnje primitivan način vuče stolicu kao da je u nekom Saloonu na divljem zapadu, pruža ruku govoreći da je on legalno izabrani gradonačelnik, iako mu je uljudno i glasno rečeno da sjedne za neki drugi sto. Par puta je opominjan da to ne čini, jer je štetno po njega samog, ali avaj. Pa čak da se ovakvim ponašanjem sa strane uništavaju i najiskrenija prijateljstva nisu urodila plodom. Glad za vlašću veća čak i od pohleposti troglave aždaje. Po svadbama i nekim veseljima naručuje pjesme sa jasnom porukom da dolaze od nekakvog legalno izabranog gradonačelnika Gore.
A petak u Dragašu je posebna priča…
I tako se on spremi natenane, što bi rekli kod nas. "Kao Restelički novožena", metne falsifikovane Rey Ban cvikere, (parfem nisam uspio da dešifriram) pažljivo bira mjesto gdje će zasjesti znajući unaprijed gdje je najveća frekvencija nekih poznatijih ljudi, sjedne na terasi hotela Meka, (prvi red do ograde obavezno) kibicuje veoma pažljivo kao čuveni inspektor Kluzo, i nervozno grickajući nokte potajno čeka najveću podnevnu gužvu. Onda kao vašarska mečka Božana maše svakom znanom i neznanom, prepada goste hotela koji ulaze i izlaze, pruža rukom svakom, uz obaveznu opasku da je on legalni izabrani gradonačelnik Gore. Čim se terasa popuni, ide od stola do stola što znanih što njemu neznanih, prepada ljude kao strašilo od slame i onda uvijek isto:
"Ja sam legalno izabrani gradonačelnik Gore".
Onda ustane u velikom stilu, stolicu gurne nogom kao u u Spagetti westernima Sergia Leonea, metne cvikere, i polako napušta terasu i kreće se strogo sa desne strane, baš na strani gdje je i hotel Meka, i krene laganim korakom nadole hodajući strogo na vrhovima prstiju "nagolemo" što bi mi rekli.
E, tu počinje obaranje goranskog rekorda u rukovanju. Svakom pruža ruku, svakom se smiješi, djecu obavezno pomiluje po glavi kako i dolikuje gradonačelniku (a rečeno mu je da napovni džepoj so šečerčiča, jer se tako regrutuju mlađani glasači za doživotnog gradonačelnika). Nije poslušao savjetnike (a nije da ih nema, ima ih par) da kupi par stotinjak karanfila za dame, unajmi nekog klinca da ih nosi kada ih bude djelio. Jer steći naklonost goranskih gospođica i gospođa je sigurno rečeno brat bratu jedna hiljadarka glasova.
Samo se svaki trenutak očekivao negdje na periferiji Dragaša već ozbiljno zabrinuti čikica u bijelom mantilu da ga podsjeti:
"Gradonačelniče, vrijeme je da uzmeš lekić".
Nisam znao da li da plačem, ili da se kikoćem, jer su me ta oba nagona napala frontalno i istovremeno.
Bože, dragi Bože, pa zar si toliko nemilosrdan???
Ovakvima dati vlast je isto što i lisici povjeriti kokošinjac na čuvanje.
Poziva na neku revoluciju, mada je izgleda nekima potrebna evolucija. Da, baš evolucija. I to ona Darwinova.
Ne radi se ovdje o nekim deranima sa provincijskom zobanicom oko vrata. Ne, ovdje se radi o mentalitetu poludruštva, pseudokulture, polusvijeta, mentalnog srednjeg vijeka koji nisu spremni suočavanjem sa stvarnošću, mada je sve to komadić kamička u mozaiku posesivnosti kojeg grade ovakvi likovi. Ovdje se radi o nečemu gorem, a iza čega se krije velika opasnost po zajednicu. Gorance, Bošnjake i ine. Ne radi se takođe o njemu samom, jer je on nebitan, nevažan, niko i ništa, duplo golo ili jednostavno rečeno periferija periferije svega progresivnog. Svaki pokušaj izdizanja iznad svih pojedinaca, zajednice, društva, treba u korenu sasjeći jer se radi o beskrupuloznoj (ne)vješto sakrivenoj opsesiji koja je postala patološka, a sve u cilju vlasti. Pokušaj kompenzacija životnih pucnjeva u prazno. Njemu je neprijatelj br. 1 Adem Hodža jer se pošto poto želi dočepati ne samo vlasti, već prevashodno i pogodnosti koje ovaj sa svojim bratom ima. Obmanjuje javnost da je pozivan da ide u Brisel na pregovore oko opštine Gora. O nekoj istrajnosti oko opštine Gora, ona se može uporediti sa istrajnošću recimo Benjamina Netanjahua oko osnivanja Palestinske države. O nekoj intelektualnoj širini da ne govorimo. Tu je potpuni mrak.
A u nekoj novoosnovanoj oštini Gora takvi mogu biti samo kafe kuvari. U najboljem slučaju.
Ako donekle mogu da shvatim i nađem opravdanje za ovakvo ponašanje koje je u biti bezopasno, nikako kao pojedinac ne mogu naći opravdanje za prizemni vokabular koji on koristi i prevelike doze otrova koji upućuje Albancima u Opolju ali i albanskoj čitavoj naciji na Kosovu i regionu, ne vodeći ni trunke računa sa kakvim se nesagledivim posljedicama građanstvo Gore može suočavati. Već ima nagovijesti da se i nečije strpljenje u Opolju bliži kraju. No on ne haje za to. Njemu je za cilj ispasti mučenik. Ionako je moj život Švicarska, što reče Dino Merlin.
U biti ovakvi likovi nisu uopšte ni bitni. Nevažni su čak, i zanemarljivi isto kao i zrno pijeska u Sahari, kap vode u Tihom okeanu, jedam mrav u roju...
Pitam se da li je kao posljedica višegodišnjeg prazninom misaonog prostora u sivoj masi, zaista tolika praznina da se usele ovakve mentalne deformacije?
On bi da bude taj junak koji će isturiti grudi (naravno tuđe) da brani Goranstvo, on bi da bude Isaa a.s koji će biti razapet na krst, ali da za njega neko drugi krvari.
Nadam se i to najozbiljnije da će ovaj medijski štap biti edukativan te da će biti sredstvo spuštanja na zemlju. To je za njega i najbolje, zato i ovaj osvrt koji je nerado napisan. A jesam iskren.
U protivnom…
Tair Abdula
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Info-ks.net.
"HAEC TRIA NIL RECTE FACUINT, SI VERBERE CESSANT"
U prevodu: "Orah, magarac i žena povezani su sličnim zakonom. To troje ne čini ništa dobro ako izostanu batine".
Tako i kod nas u Gori ovih julsko-avgustovskih dana. Nekome trebaju medijske batine da bi se osvijestio, i spustio na zemlju, i to prevashodno zbog njega samog i njegovog dobra, ali i zbog nesagledive štete koje nanosi zajednici svojim neodmjerenim izjavama i huškanjem kao i davanjem alibija nekima koji Gorancima ne žele dobro. Sve je to u cilju neke lične promocije, samonametanja da je on jel' te odabrani mesija koji će Gorancima otvoriti more i povesti ih u slobodu kao nekada Musaa a.s.
Đeli Mečka Božana po goranski vašari …
Samozvani gradonačelnik Gore koji obilazi sela, ljude, neke političare, zloupotrebljava akademsku poniznost i krotkost nekih viđenijih ljudi koji žive u dijaspori, a sve u cilju lične promocije koja ima sve za cilj, samo ne dobrobit Gori. Ne libi se da čak upotrebljava i tuđe misaone kovanice nazivajući ih svojima. Dosađuje svakome idući od stola do stola kao neka barska dama predstavljajući se kao eto legalni gradonačelnik Gore, što kod većina izaziva prikrivenu ironiju i podsmijeh koju on nažalost nije u stanju da prepozna. Upada nepozvan za sto jednog (sada već bivšeg) prijatelja koji je sjedeo sa nekim starim poznanicima koje decenijama nije video, argonatno i na krajnje primitivan način vuče stolicu kao da je u nekom Saloonu na divljem zapadu, pruža ruku govoreći da je on legalno izabrani gradonačelnik, iako mu je uljudno i glasno rečeno da sjedne za neki drugi sto. Par puta je opominjan da to ne čini, jer je štetno po njega samog, ali avaj. Pa čak da se ovakvim ponašanjem sa strane uništavaju i najiskrenija prijateljstva nisu urodila plodom. Glad za vlašću veća čak i od pohleposti troglave aždaje. Po svadbama i nekim veseljima naručuje pjesme sa jasnom porukom da dolaze od nekakvog legalno izabranog gradonačelnika Gore.
A petak u Dragašu je posebna priča…
I tako se on spremi natenane, što bi rekli kod nas. "Kao Restelički novožena", metne falsifikovane Rey Ban cvikere, (parfem nisam uspio da dešifriram) pažljivo bira mjesto gdje će zasjesti znajući unaprijed gdje je najveća frekvencija nekih poznatijih ljudi, sjedne na terasi hotela Meka, (prvi red do ograde obavezno) kibicuje veoma pažljivo kao čuveni inspektor Kluzo, i nervozno grickajući nokte potajno čeka najveću podnevnu gužvu. Onda kao vašarska mečka Božana maše svakom znanom i neznanom, prepada goste hotela koji ulaze i izlaze, pruža rukom svakom, uz obaveznu opasku da je on legalni izabrani gradonačelnik Gore. Čim se terasa popuni, ide od stola do stola što znanih što njemu neznanih, prepada ljude kao strašilo od slame i onda uvijek isto:
"Ja sam legalno izabrani gradonačelnik Gore".
Onda ustane u velikom stilu, stolicu gurne nogom kao u u Spagetti westernima Sergia Leonea, metne cvikere, i polako napušta terasu i kreće se strogo sa desne strane, baš na strani gdje je i hotel Meka, i krene laganim korakom nadole hodajući strogo na vrhovima prstiju "nagolemo" što bi mi rekli.
E, tu počinje obaranje goranskog rekorda u rukovanju. Svakom pruža ruku, svakom se smiješi, djecu obavezno pomiluje po glavi kako i dolikuje gradonačelniku (a rečeno mu je da napovni džepoj so šečerčiča, jer se tako regrutuju mlađani glasači za doživotnog gradonačelnika). Nije poslušao savjetnike (a nije da ih nema, ima ih par) da kupi par stotinjak karanfila za dame, unajmi nekog klinca da ih nosi kada ih bude djelio. Jer steći naklonost goranskih gospođica i gospođa je sigurno rečeno brat bratu jedna hiljadarka glasova.
Samo se svaki trenutak očekivao negdje na periferiji Dragaša već ozbiljno zabrinuti čikica u bijelom mantilu da ga podsjeti:
"Gradonačelniče, vrijeme je da uzmeš lekić".
Nisam znao da li da plačem, ili da se kikoćem, jer su me ta oba nagona napala frontalno i istovremeno.
Bože, dragi Bože, pa zar si toliko nemilosrdan???
Ovakvima dati vlast je isto što i lisici povjeriti kokošinjac na čuvanje.
Poziva na neku revoluciju, mada je izgleda nekima potrebna evolucija. Da, baš evolucija. I to ona Darwinova.
Ne radi se ovdje o nekim deranima sa provincijskom zobanicom oko vrata. Ne, ovdje se radi o mentalitetu poludruštva, pseudokulture, polusvijeta, mentalnog srednjeg vijeka koji nisu spremni suočavanjem sa stvarnošću, mada je sve to komadić kamička u mozaiku posesivnosti kojeg grade ovakvi likovi. Ovdje se radi o nečemu gorem, a iza čega se krije velika opasnost po zajednicu. Gorance, Bošnjake i ine. Ne radi se takođe o njemu samom, jer je on nebitan, nevažan, niko i ništa, duplo golo ili jednostavno rečeno periferija periferije svega progresivnog. Svaki pokušaj izdizanja iznad svih pojedinaca, zajednice, društva, treba u korenu sasjeći jer se radi o beskrupuloznoj (ne)vješto sakrivenoj opsesiji koja je postala patološka, a sve u cilju vlasti. Pokušaj kompenzacija životnih pucnjeva u prazno. Njemu je neprijatelj br. 1 Adem Hodža jer se pošto poto želi dočepati ne samo vlasti, već prevashodno i pogodnosti koje ovaj sa svojim bratom ima. Obmanjuje javnost da je pozivan da ide u Brisel na pregovore oko opštine Gora. O nekoj istrajnosti oko opštine Gora, ona se može uporediti sa istrajnošću recimo Benjamina Netanjahua oko osnivanja Palestinske države. O nekoj intelektualnoj širini da ne govorimo. Tu je potpuni mrak.
A u nekoj novoosnovanoj oštini Gora takvi mogu biti samo kafe kuvari. U najboljem slučaju.
Ako donekle mogu da shvatim i nađem opravdanje za ovakvo ponašanje koje je u biti bezopasno, nikako kao pojedinac ne mogu naći opravdanje za prizemni vokabular koji on koristi i prevelike doze otrova koji upućuje Albancima u Opolju ali i albanskoj čitavoj naciji na Kosovu i regionu, ne vodeći ni trunke računa sa kakvim se nesagledivim posljedicama građanstvo Gore može suočavati. Već ima nagovijesti da se i nečije strpljenje u Opolju bliži kraju. No on ne haje za to. Njemu je za cilj ispasti mučenik. Ionako je moj život Švicarska, što reče Dino Merlin.
U biti ovakvi likovi nisu uopšte ni bitni. Nevažni su čak, i zanemarljivi isto kao i zrno pijeska u Sahari, kap vode u Tihom okeanu, jedam mrav u roju...
Pitam se da li je kao posljedica višegodišnjeg prazninom misaonog prostora u sivoj masi, zaista tolika praznina da se usele ovakve mentalne deformacije?
On bi da bude taj junak koji će isturiti grudi (naravno tuđe) da brani Goranstvo, on bi da bude Isaa a.s koji će biti razapet na krst, ali da za njega neko drugi krvari.
Nadam se i to najozbiljnije da će ovaj medijski štap biti edukativan te da će biti sredstvo spuštanja na zemlju. To je za njega i najbolje, zato i ovaj osvrt koji je nerado napisan. A jesam iskren.
U protivnom…
Tair Abdula
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Info-ks.net.
