Tvrdoglava Bidenova podrška izraelskom ratu u Gazi ne samo da je uvrijedila, nego je i razbjesnila ključne birače.
Bit će upamćen, nadam se, kao zagrljaj koji je potopio predsjednika kukavicu.
Bila je sredina oktobra. Američki predsjednik Joe Biden posjetio je Tel Aviv kako bi pokazao da njegova vjerna podrška izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu nije samo retorička.
Njegov zahvalni domaćin, ushićen, čekao je Bidena da se pojavi iz predsjedničkog aviona.
Izuzev bučne gomile okupljenih novinara, zujanje motora predsjedničkog aviona nadjačalao je buku dolje. Netanyahu je kimnuo svom kolegi, predsjedniku Isaacu Herzogu, dok je vojska stoičkih izraelskih i američkih tjelohranitelja stajala pored – u pripravnosti.
Minutu kasnije, pojavio se Biden sa prepoznatljivim avijatičarskim sunčanim naočalama u ruci. Zastao je na trenutak na početku stepenica kako bi se obratio Netanyahuu, kao buduća mladenka mužu.
Zatim je, blijed i umoran, Biden prošao kroz prolaz, da tako kažem, i krenuo prema Netanyahuu. Njih dvojica su se zagrlili, a Biden je potapšao Netanyahua po leđima. Oduševljeni premijer je nešto rekao. Biden je odgovorio kratko i površno.
Ovaj zagrljaj između dvojice političara izgledao je dug i iskren. Izraelski nezaobilazni pokrovitelj stigao je lično da potvrdi, još jednom, da Amerika stoji uz svog jednako nezaobilaznog saveznika.
Bili Biden i njegov tabor toga svjesni ili ne, u tom trenutku ionako neizvjesna politička sudbina američkog predsjednika možda je zapečaćena slikom koja je sada urezana u svijest i sjećanje – kao nenamjerna posljedica čina „bratske“ solidarnosti na aerodromu u Izraelu.
Ironija je, naravno, u tome da je Biden požurio u Tel Aviv da potvrdi svoje drugarstvo sa autoritarnim čelnikom protiv kojeg je podignuta optužnica i koga je, godinama, tretirao oprezno, a ponekad i s prezirom.
Ipak, nekoliko sedmica kasnije, „zagrljaj“ se pojavio kao glavni simbol Bidenovog otvorenog licemjerstva i svojeglavosti.
Predsjednik koji je osudio nemilosrdnu rusku agresiju i zločine u Ukrajini sada brani, bez oklijevanja, izraelsku nemilosrdnost u Gazi i šire, dok, nevjerovatno, veliča nužnost i vrlinu kataklizmičkih gnusoba koje nezamjenjivi američki saveznik čini protiv većinom palestinske djece, nemoćnim i starijih.
Bidenovo licemjerstvo i svojeglavost ne samo da su uvrijedili, nego su i razbjesnili ključne birače – mlade demokrate i Amerikance arapskog porijekla, između ostalih – što glavni zapovjednik u poodmaklim godinama mora iznijeti ako namjerava pobijediti na ponovnim izborima koji će biti održani za 12 mjeseci.
Nedavne ankete ukazuju na to da su Biden i kratkovido društvo potcijenili širinu i organsku dubinu snažne reakcije na njegovu neograničenu podršku Izraelu i topli zagrljaj medijski pismenog, proračunatog političara kojeg milioni Izraelaca ne podnose.
Bidenova popularnost opala je na izdajničkih 40 posto među svim registrovanim biračima nakon pomenutog zagrljaja – što je najniža zabilježena nakon inauguracije.
Takvo mišljenje rezultat je, većinom, kako kažu anketari, biračkog gotovo potpunog odbacivanja Bidenove podrške Izraelu i Netanyahuovom cilju uništenja Hamasa – bez obzira na odvratnu prirodu, obim i broj žrtava kojima su Amerikanci i svijet svjedočili.
"Ne podržavam njegovu podršku Izraelu“, NBC Newsu je kazala 40-godišnja Meg Furey, članica Demokratske stranke iz Austina, u Texasu,.
Nije jedina.
Zaista, čak 70 posto demokrata u dobi između 18 i 40 godina jasno je anketarima dalo do znanja da, blago rečeno, „ne odobravaju“, način na koji Biden „pristupa ratu“ između Izraela i Gaze.
„Ova anketa je zapanjujuća, a takva je zbog utjecaja koji rat između Izraela i Hamasa ima na Bidena“, kazao je jedan vršilac ankete.
Ova anketa je, također, nevjerovatno pobijanje uvjerenja Bidenove administracije da će se njena vojna i diplomatska podrška Izraela u svjetlu Hamasovog ubilačkog napada od 7. oktobra pokazati popularnom i biti dočekana kao nužni izraz izraelskog „prava da se brani“ bez ograničenja ili bilo kakve mjere suzdržanosti koju nalažu humanitarne konvencije i međunarodno pravo.
Druge brojke su još više otrežnjujuće.
Arapsko-američka podrška Bidenu brzo iščezava. U anketi provedenoj krajem oktobra, samo 17 posto Amerikanaca arapskog porijekla podržalo je predsjednika, što je pad za nevjerovatnih 42 posto u odnosu na prije tri godine.
Dok zastrašujuće slike slabih tijela mrtvih i krvave, prašnjave palestinske djece izvučene iz ruševina nastavljaju preplavljivati društvene mreže i televizijske ekrane, ta šokantna brojka sigurno će se dodatno smanjiti.
Potencijalne egzistencijalne političke posljedice ovih sveprisutnih ljutnje i otuđenosti možda počinju postajati jasne Bidenu i njegovoj predizbornoj ekipi koja je u stanju poricanja.
Iako se bori s nizom federalnih i državnih optužnica, Donald Trump je i dalje tvrdoglava, čak i ohrabrena prijetnja. Veliki broj anketa pokazuje da je bivši predsjednik napredovao na nacionalnom nivou i da je ostvario znatnu prednost u niz tzv. neodlučnih država u kojima je Biden pobijedio 2020.
Raspoloženje i trenutak idu Trumpu u prilog.
Biden je navodno napisao dva pisma. Jedno je adresirano na „proizraelske“ Amerikance, u kojem je Biden, predvidivo, ponovio da „Sjedinjene Američke Države stoje uz Izrael“. Drugo je apelovalo na „propalestinske“ Amerikance insistirajući da: „Oplakujemo brojne nedužne Palestince koji su ubijeni.“
Otrcani, gotovo patetični gambit nije uspio, nikako.
Sumnjam da je ijedan mladi demokrata ili Amerikanac arapskog porijekla potaknut da ponovo razmotri svoje istaknute i pronicljive prigovore na ono što je Izrael napravio Gazi zbog Bidenove zastarjele i šuplje besmislice.
Prekasno je. Šteta je već načinjena i neće biti poništena zbog klišeiziranog pisma napisanog na papiru sa zaglavljem Bijele kuće.
Ja sam, dakle, uvjeren, da je Biden, srećom, gotov.
Druga slasna, nepogrešiva ironija je u tome da je Biden vjerovatno izgubio predsjednički mandat navodno kako bi „spasio“ Izrael i podržao premijera koji će, u dogledno vrijeme, sigurno izgubiti poziciju i ovlasti koje je dugo uživao i zloupotrebljavao.
Uskoro će se ovi hvalisavi predsjednici i premijeri suočiti s oštrim, uškopljenim gnjevom građana koje tvrde da predvode.
Ja se, evo, radujem takvoj zasluženoj kazni.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Bila je sredina oktobra. Američki predsjednik Joe Biden posjetio je Tel Aviv kako bi pokazao da njegova vjerna podrška izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu nije samo retorička.
Njegov zahvalni domaćin, ushićen, čekao je Bidena da se pojavi iz predsjedničkog aviona.
Izuzev bučne gomile okupljenih novinara, zujanje motora predsjedničkog aviona nadjačalao je buku dolje. Netanyahu je kimnuo svom kolegi, predsjedniku Isaacu Herzogu, dok je vojska stoičkih izraelskih i američkih tjelohranitelja stajala pored – u pripravnosti.
Minutu kasnije, pojavio se Biden sa prepoznatljivim avijatičarskim sunčanim naočalama u ruci. Zastao je na trenutak na početku stepenica kako bi se obratio Netanyahuu, kao buduća mladenka mužu.
Zatim je, blijed i umoran, Biden prošao kroz prolaz, da tako kažem, i krenuo prema Netanyahuu. Njih dvojica su se zagrlili, a Biden je potapšao Netanyahua po leđima. Oduševljeni premijer je nešto rekao. Biden je odgovorio kratko i površno.
Ovaj zagrljaj između dvojice političara izgledao je dug i iskren. Izraelski nezaobilazni pokrovitelj stigao je lično da potvrdi, još jednom, da Amerika stoji uz svog jednako nezaobilaznog saveznika.
Bili Biden i njegov tabor toga svjesni ili ne, u tom trenutku ionako neizvjesna politička sudbina američkog predsjednika možda je zapečaćena slikom koja je sada urezana u svijest i sjećanje – kao nenamjerna posljedica čina „bratske“ solidarnosti na aerodromu u Izraelu.
Ironija je, naravno, u tome da je Biden požurio u Tel Aviv da potvrdi svoje drugarstvo sa autoritarnim čelnikom protiv kojeg je podignuta optužnica i koga je, godinama, tretirao oprezno, a ponekad i s prezirom.
Licemjerstvo i svojeglavost
Što je bilo, bilo je, očito.Ipak, nekoliko sedmica kasnije, „zagrljaj“ se pojavio kao glavni simbol Bidenovog otvorenog licemjerstva i svojeglavosti.
Predsjednik koji je osudio nemilosrdnu rusku agresiju i zločine u Ukrajini sada brani, bez oklijevanja, izraelsku nemilosrdnost u Gazi i šire, dok, nevjerovatno, veliča nužnost i vrlinu kataklizmičkih gnusoba koje nezamjenjivi američki saveznik čini protiv većinom palestinske djece, nemoćnim i starijih.
Bidenovo licemjerstvo i svojeglavost ne samo da su uvrijedili, nego su i razbjesnili ključne birače – mlade demokrate i Amerikance arapskog porijekla, između ostalih – što glavni zapovjednik u poodmaklim godinama mora iznijeti ako namjerava pobijediti na ponovnim izborima koji će biti održani za 12 mjeseci.
Nedavne ankete ukazuju na to da su Biden i kratkovido društvo potcijenili širinu i organsku dubinu snažne reakcije na njegovu neograničenu podršku Izraelu i topli zagrljaj medijski pismenog, proračunatog političara kojeg milioni Izraelaca ne podnose.
Bidenova popularnost opala je na izdajničkih 40 posto među svim registrovanim biračima nakon pomenutog zagrljaja – što je najniža zabilježena nakon inauguracije.
Takvo mišljenje rezultat je, većinom, kako kažu anketari, biračkog gotovo potpunog odbacivanja Bidenove podrške Izraelu i Netanyahuovom cilju uništenja Hamasa – bez obzira na odvratnu prirodu, obim i broj žrtava kojima su Amerikanci i svijet svjedočili.
"Ne podržavam njegovu podršku Izraelu“, NBC Newsu je kazala 40-godišnja Meg Furey, članica Demokratske stranke iz Austina, u Texasu,.
Nije jedina.
Zapanjujuća anketa
Većina demokrata vjeruje da je Izrael otišao „predaleko“ u svojim osvetničkim planovima, da izbriše okupiranu Gazu, i dio po dio, i Zapadnu obalu.Zaista, čak 70 posto demokrata u dobi između 18 i 40 godina jasno je anketarima dalo do znanja da, blago rečeno, „ne odobravaju“, način na koji Biden „pristupa ratu“ između Izraela i Gaze.
„Ova anketa je zapanjujuća, a takva je zbog utjecaja koji rat između Izraela i Hamasa ima na Bidena“, kazao je jedan vršilac ankete.
Ova anketa je, također, nevjerovatno pobijanje uvjerenja Bidenove administracije da će se njena vojna i diplomatska podrška Izraela u svjetlu Hamasovog ubilačkog napada od 7. oktobra pokazati popularnom i biti dočekana kao nužni izraz izraelskog „prava da se brani“ bez ograničenja ili bilo kakve mjere suzdržanosti koju nalažu humanitarne konvencije i međunarodno pravo.
Druge brojke su još više otrežnjujuće.
Arapsko-američka podrška Bidenu brzo iščezava. U anketi provedenoj krajem oktobra, samo 17 posto Amerikanaca arapskog porijekla podržalo je predsjednika, što je pad za nevjerovatnih 42 posto u odnosu na prije tri godine.
Dok zastrašujuće slike slabih tijela mrtvih i krvave, prašnjave palestinske djece izvučene iz ruševina nastavljaju preplavljivati društvene mreže i televizijske ekrane, ta šokantna brojka sigurno će se dodatno smanjiti.
Potencijalne egzistencijalne političke posljedice ovih sveprisutnih ljutnje i otuđenosti možda počinju postajati jasne Bidenu i njegovoj predizbornoj ekipi koja je u stanju poricanja.
Iako se bori s nizom federalnih i državnih optužnica, Donald Trump je i dalje tvrdoglava, čak i ohrabrena prijetnja. Veliki broj anketa pokazuje da je bivši predsjednik napredovao na nacionalnom nivou i da je ostvario znatnu prednost u niz tzv. neodlučnih država u kojima je Biden pobijedio 2020.
Raspoloženje i trenutak idu Trumpu u prilog.
Dva pisma
Kako bi zaustavio „krvarenje“ i suočio se sa dosadom i ogorčenim nezadovoljstvom, Biden je pokušao ponovo se pozicionirati u skorije vrijeme kao neka vrsta iskrenog posrednika koji razumije i osjetljiv je na, štetu koju je „rat“ nanio podjednako Izraelcima i Palestincima.Biden je navodno napisao dva pisma. Jedno je adresirano na „proizraelske“ Amerikance, u kojem je Biden, predvidivo, ponovio da „Sjedinjene Američke Države stoje uz Izrael“. Drugo je apelovalo na „propalestinske“ Amerikance insistirajući da: „Oplakujemo brojne nedužne Palestince koji su ubijeni.“
Otrcani, gotovo patetični gambit nije uspio, nikako.
Sumnjam da je ijedan mladi demokrata ili Amerikanac arapskog porijekla potaknut da ponovo razmotri svoje istaknute i pronicljive prigovore na ono što je Izrael napravio Gazi zbog Bidenove zastarjele i šuplje besmislice.
Prekasno je. Šteta je već načinjena i neće biti poništena zbog klišeiziranog pisma napisanog na papiru sa zaglavljem Bijele kuće.
Ja sam, dakle, uvjeren, da je Biden, srećom, gotov.
Druga slasna, nepogrešiva ironija je u tome da je Biden vjerovatno izgubio predsjednički mandat navodno kako bi „spasio“ Izrael i podržao premijera koji će, u dogledno vrijeme, sigurno izgubiti poziciju i ovlasti koje je dugo uživao i zloupotrebljavao.
Uskoro će se ovi hvalisavi predsjednici i premijeri suočiti s oštrim, uškopljenim gnjevom građana koje tvrde da predvode.
Ja se, evo, radujem takvoj zasluženoj kazni.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
