Tokom šest desetljeća nijedan dio evropske integracije nije bio tako značajan kao postepeno proširenje onoga što je danas Evropska unija, piše Carl Bildt za Foreign Affairs.
Tokom proteklih šest desetljeća nijedan dio evropske integracije nije bio tako značajan kao postepeno proširenje onoga što je danas Evropska unija, piše švedski diplomata Carl Bildt u tekstu objavljenom u Foreign Affairsu (FA).
Svaki krug proširenja imao je različit cilj, piše Bildt, podsjećajući na to da su se analitičari redovno pribojavali da će se proširenjem ovaj blok razvodniti. No, to se nikada nije stvarno i desilo. Umjesto toga, rast je išao ruku pod ruku s produbljivanjem veza i poveznica.
Međutim, bilo je i koraka unazad u procesu proširenja. Velika Britanija je igrala važnu ulogu u integraciji bloka pola stoljeća dok, u eksploziji populizma, nije odlučila napustiti ga 2016. godine (iako znatna većina Britanaca žali zbog te odluke). Turska je počela pregovore o pristupanju 2005. godine, ali nazadovanje u njenom demokratskom razvoju i stalni sporovi u vezi Kipra odgađaju njeno pridruživanje.
Ali, agresija Rusije na Ukrajinu promijenila je sve. Odjednom je mir i stabilnost cijele istočne Evrope ugrožen, s ogromnim posljedicama po cijeli kontinent. Kao rezultat, došlo je do ogromnih pomaka u brojnim politikama EU-a. Ova organizacija je ušla u novu fazu razvoja, u kojoj ima zadatak donijeti stabilnost svome krilu – cilj koji će joj zaokupljati pažnju u narednim godinama. Da bi odgovorila na ove izazove, Unija mora pokrenuti novi val proširenja, koji će imati velike posljedice po budućnost cijelog kontinenta. Proces će biti započet ulaskom u pregovore o pridruživanju s Moldavijom i Ukrajinom, a kasnije i s drugim državama.
Ponovo proširiti EU moguće na više od 30 članica do 2030-ih neće biti lako. Ovo proširenje će izazvati snažne rasprave u vezi institucionalnih reformi, snažne borbe u vezi budžeta i finansija i beskrajno manevriranje između prihvatanja Moldavije i Ukrajine i država Zapadnog Balkana. Rezultat ovih rasprava će u velikoj mjeri ovisiti o toku rata u Ukrajini. Ali, općeniti cilj mora biti da se pronađe put za prijem Kijeva. Na taj način će donijeti prosperitet i stabilnost ne samo Ukrajini, nego i cijeloj Evropi.
Ukrajina kuca na vrata Unije već gotovo dva desetljeća, počevši s Narandžastom revolucijom 2004. godine, kada su Ukrajinci izašli na ulice Kijeva noseći zastave EU-a. Ali, podrška za kandidaturu Ukrajine unutar bloka dugo je bila veoma slaba. Najmoćnije članice EU-a su sve bile protiv, navodeći različite razloge – od korupcije do straha od otuđivanja Moskve.
Ali, invazija je izazvala suprotan efekat, pokrenuvši duboku preobrazbu, koja je pomogla ujediniti i osnažiti Evropu. Sada bi mogla pomoći i da se ona proširi. U junu 2022. godine šefovi EU država odlučili su dodijeliti Ukrajini kandidatski status. Ta odluka je značila veliku promjenu politke, do tada nezamislivu, ali Putinova invazija učinila je napredovanje ukrajinskog zahtjeva za prijem strateškim imperativom. Buduća stabilnost te države sada se s pravom posmatra kao ključna za buduću stabilnost Evrope. Iako će svakako morati postojati opsežni sigurnosni aranžmani – vjerovatno kroz članstvo u NATO-u – da bi se zaštitila Ukrajina, evropski lideri shvataju da je politička i ekonomska integracija zemlje u EU od suštinskog značaja za stabilizaciju Evrope, baš kao što su prethodni valovi proširenja pomogli da kontinent ostane miran.
Proces teče. Očekuje se da će Evropska komisija krajem oktobra objaviti redovni izvještaj o proširenju. Sve upućuje na to da će u decembru šefovi država EU-a i Brisel dati zeleno svjetlo za formalne pregovore o pristupanju s Moldavijom i Ukrajinom. Međutim, sticanje članstva je komplicirvan proces. Zahtijeva usvajanje svih pravila i propisa koje je Unija do sada usvojila, a to znači prihvatanje svega što piše u 36 poglavlja ugovora koji čine organizaciju.
Ali, i Moldavija i Ukrajina su već ispunile dio zahtjeva kroz proces provedbe sporazuma o slobodnoj trgovini. Ako uspiju učvrstiti svoje demokratije i održati vlastiti tempo ekonomskih, administrativnih i reformi pravosuđa, trebale bi moći zaključiti proces pridruživanja prije evropskih parlamentarnih izbora 2029. godine.
Zabrinutost koja se tiče Gruzije i Turske, međutim, vjerovatno neće usporiti prijem Moldavije i Ukrajine. Ali, kandidatura Moldavije i Ukrajine i dalje će se suočavati s preprekama u vezi s tim da li nova ekspanzija zahtijeva reviziju institucionalne strukture bloka. Već postoje pozivi da se odmakne od uslova jednoglasnosti za donošenje određenih vrsta mjera, a ako se priključe još dvije zemlje, bit će pozivanja na racionalizaciju procesa donošenja odluka i u drugim aspektima.
Postoji strukturalni problem s kojim se Unija mora pozabaviti kako bi mogla primiti Moldaviju i Ukrajinu, a to je budžet i programi potrošnje. Ukrajina je znatno siromašnija od većine država EU-a, a također je veliki poljoprivredni proizvođač.
Vodit će se oštre političke bitke zbog ovih pitanja. Dio rješenja će nesumnjivo biti u dugim periodima tranzicije dok se nove članice potpuno ne pridruže različitim programima EU-a.
Bitke koje Ukrajina vodi u domenu vladavine prava i korupcije sigurno će imati važno mjesto u ovom procesu. S obzirom da su i Mađarska i Poljska doživjele nazadovanje demokratije nakon ulaska, Unija će željeti izgraditi snažnije zaštite kako bi bila sigurna da buduće članice neće postati neliberalne kada se pridruže bloku.
Rezultat rata će sigurno odigrati glavnu ulogu u razvoju Ukrajine. Ali, ako ova država može postati sigurna, nema razloga zašto joj Unija ne bi mogla pomoći da krene putem koji je sličan putu Poljske u desetljćima pred nama. Unija, na kraju krajeva, iza sebe ima historiju velikih postignuća: izmirila je dugogdišnje neprijatelje u zapadnoj Evropi, usidrila demokratiju u južnoj Evropi i pokrenula reforme i prosperitet u centralnoj Evropi i baltičkim državama.
Pošteno govoreći, zaključuje Carl Bildt, zadatak koji je pred njom vjerovatno je teži od ovih postignuća – možda najizazovniji za EU do sada. Ali će zato i njegov utjecaj biti najveći. Rusija ugrožava mir i stabilnost Evrope, a uvođenje Moldavije i Ukrajine u EU je ključno za jačanje istoka kontinenta. To će zauzvrat zaštititi Evropu u cjelini.
Svaki krug proširenja imao je različit cilj, piše Bildt, podsjećajući na to da su se analitičari redovno pribojavali da će se proširenjem ovaj blok razvodniti. No, to se nikada nije stvarno i desilo. Umjesto toga, rast je išao ruku pod ruku s produbljivanjem veza i poveznica.
Međutim, bilo je i koraka unazad u procesu proširenja. Velika Britanija je igrala važnu ulogu u integraciji bloka pola stoljeća dok, u eksploziji populizma, nije odlučila napustiti ga 2016. godine (iako znatna većina Britanaca žali zbog te odluke). Turska je počela pregovore o pristupanju 2005. godine, ali nazadovanje u njenom demokratskom razvoju i stalni sporovi u vezi Kipra odgađaju njeno pridruživanje.
Agresija Rusije na Ukrajinu promijenila je sve
Najveći zastoj uključuje zemlje Zapadnog Balkana. Na samitu u Grčkoj 2003. godine svim balkanskim državama obećano je članstvo, ali je od tada samo Hrvatska uspjela pristupiti Uniji 2013. godine. Druge balkanske države su u zastoju zbog bilateralnih sporova i nespremnosti na reformu. Danas je proces proširenja EU-a u ovoj regiji izgubio i zamah i kredibilitet.Ali, agresija Rusije na Ukrajinu promijenila je sve. Odjednom je mir i stabilnost cijele istočne Evrope ugrožen, s ogromnim posljedicama po cijeli kontinent. Kao rezultat, došlo je do ogromnih pomaka u brojnim politikama EU-a. Ova organizacija je ušla u novu fazu razvoja, u kojoj ima zadatak donijeti stabilnost svome krilu – cilj koji će joj zaokupljati pažnju u narednim godinama. Da bi odgovorila na ove izazove, Unija mora pokrenuti novi val proširenja, koji će imati velike posljedice po budućnost cijelog kontinenta. Proces će biti započet ulaskom u pregovore o pridruživanju s Moldavijom i Ukrajinom, a kasnije i s drugim državama.
Ponovo proširiti EU moguće na više od 30 članica do 2030-ih neće biti lako. Ovo proširenje će izazvati snažne rasprave u vezi institucionalnih reformi, snažne borbe u vezi budžeta i finansija i beskrajno manevriranje između prihvatanja Moldavije i Ukrajine i država Zapadnog Balkana. Rezultat ovih rasprava će u velikoj mjeri ovisiti o toku rata u Ukrajini. Ali, općeniti cilj mora biti da se pronađe put za prijem Kijeva. Na taj način će donijeti prosperitet i stabilnost ne samo Ukrajini, nego i cijeloj Evropi.
Ukrajina kuca na vrata Unije već gotovo dva desetljeća, počevši s Narandžastom revolucijom 2004. godine, kada su Ukrajinci izašli na ulice Kijeva noseći zastave EU-a. Ali, podrška za kandidaturu Ukrajine unutar bloka dugo je bila veoma slaba. Najmoćnije članice EU-a su sve bile protiv, navodeći različite razloge – od korupcije do straha od otuđivanja Moskve.
Šta će pisati u izvještaju Evropske komisije?
Ipak, Kijev se primicao ovom bloku tokom proteklih 15 godina. Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Gruziju 2008. godine, Ukrajina je, zajedno s Gruzijom i Moldavijom, dogovorila duboke i sveobuhvatne sporazume o slobodnoj trgovini s EU-om. Kada je tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič odustao od potpisivanja sporazuma 2013. godine zbog pritiska Moskve, demonstranti su izašli na ulice i Janukovič je na kraju pobjegao iz države i zaštitu potražio u Rusiji. Godinama kasnije, u februaru 2022. godine, pribojavajući se da će demokratski i evropski put Ukrajine potaknuti demokratske promjene drugdje (i na taj način ugroziti njegovu vlast), ruski predsjednik Vladimir Putin je pokrenuo invaziju punih razmjera.Ali, invazija je izazvala suprotan efekat, pokrenuvši duboku preobrazbu, koja je pomogla ujediniti i osnažiti Evropu. Sada bi mogla pomoći i da se ona proširi. U junu 2022. godine šefovi EU država odlučili su dodijeliti Ukrajini kandidatski status. Ta odluka je značila veliku promjenu politke, do tada nezamislivu, ali Putinova invazija učinila je napredovanje ukrajinskog zahtjeva za prijem strateškim imperativom. Buduća stabilnost te države sada se s pravom posmatra kao ključna za buduću stabilnost Evrope. Iako će svakako morati postojati opsežni sigurnosni aranžmani – vjerovatno kroz članstvo u NATO-u – da bi se zaštitila Ukrajina, evropski lideri shvataju da je politička i ekonomska integracija zemlje u EU od suštinskog značaja za stabilizaciju Evrope, baš kao što su prethodni valovi proširenja pomogli da kontinent ostane miran.
Proces teče. Očekuje se da će Evropska komisija krajem oktobra objaviti redovni izvještaj o proširenju. Sve upućuje na to da će u decembru šefovi država EU-a i Brisel dati zeleno svjetlo za formalne pregovore o pristupanju s Moldavijom i Ukrajinom. Međutim, sticanje članstva je komplicirvan proces. Zahtijeva usvajanje svih pravila i propisa koje je Unija do sada usvojila, a to znači prihvatanje svega što piše u 36 poglavlja ugovora koji čine organizaciju.
Ali, i Moldavija i Ukrajina su već ispunile dio zahtjeva kroz proces provedbe sporazuma o slobodnoj trgovini. Ako uspiju učvrstiti svoje demokratije i održati vlastiti tempo ekonomskih, administrativnih i reformi pravosuđa, trebale bi moći zaključiti proces pridruživanja prije evropskih parlamentarnih izbora 2029. godine.
Države Zapadnog Balkana ne smiju biti izostavljene
Postoje važne prepreke za pristupanje Moldavije i Ukrajine. Jedna od njih je činjenica da će, tokom ovog procesa, postojati pritisak da se osigura da države Zapadnog Balkana ponovo ne budu izostavljene. Ove države i njihovi prijatelji žele realističan put do članstva – onaj koji teče uporedo s putem Moldavije i Ukrajine. Ovaj pritisak će biti opravdan. Unija i dalje pred sobom ima zadatak osigurati da države Zapadnog Balkana ostanu stabilne zbog samog bloka, a Zapadni Balkan čeka predugo.Zabrinutost koja se tiče Gruzije i Turske, međutim, vjerovatno neće usporiti prijem Moldavije i Ukrajine. Ali, kandidatura Moldavije i Ukrajine i dalje će se suočavati s preprekama u vezi s tim da li nova ekspanzija zahtijeva reviziju institucionalne strukture bloka. Već postoje pozivi da se odmakne od uslova jednoglasnosti za donošenje određenih vrsta mjera, a ako se priključe još dvije zemlje, bit će pozivanja na racionalizaciju procesa donošenja odluka i u drugim aspektima.
Postoji strukturalni problem s kojim se Unija mora pozabaviti kako bi mogla primiti Moldaviju i Ukrajinu, a to je budžet i programi potrošnje. Ukrajina je znatno siromašnija od većine država EU-a, a također je veliki poljoprivredni proizvođač.
Vodit će se oštre političke bitke zbog ovih pitanja. Dio rješenja će nesumnjivo biti u dugim periodima tranzicije dok se nove članice potpuno ne pridruže različitim programima EU-a.
Bitke koje Ukrajina vodi u domenu vladavine prava i korupcije sigurno će imati važno mjesto u ovom procesu. S obzirom da su i Mađarska i Poljska doživjele nazadovanje demokratije nakon ulaska, Unija će željeti izgraditi snažnije zaštite kako bi bila sigurna da buduće članice neće postati neliberalne kada se pridruže bloku.
Možda najizazovniji zadatak za Uniju do sada
Za Ukrajinu je pridruživanje Uniji više od pitanja stabilnost. To je i pitanje budućeg prosperiteta. Kada postane dio jedinstvenog integrisanog tržišta EU-a i kada se bude pridržavala njenih pravila, povećat će se broj investicija u ovu državu, uključujući ulaganja u njene fabrike. Rezultat će sasvim sigurno biti snažan ekonomski rast, kao što je bio slučaj i s drugim postkomunističkim državama koje su se pridružile bloku.Rezultat rata će sigurno odigrati glavnu ulogu u razvoju Ukrajine. Ali, ako ova država može postati sigurna, nema razloga zašto joj Unija ne bi mogla pomoći da krene putem koji je sličan putu Poljske u desetljćima pred nama. Unija, na kraju krajeva, iza sebe ima historiju velikih postignuća: izmirila je dugogdišnje neprijatelje u zapadnoj Evropi, usidrila demokratiju u južnoj Evropi i pokrenula reforme i prosperitet u centralnoj Evropi i baltičkim državama.
Pošteno govoreći, zaključuje Carl Bildt, zadatak koji je pred njom vjerovatno je teži od ovih postignuća – možda najizazovniji za EU do sada. Ali će zato i njegov utjecaj biti najveći. Rusija ugrožava mir i stabilnost Evrope, a uvođenje Moldavije i Ukrajine u EU je ključno za jačanje istoka kontinenta. To će zauzvrat zaštititi Evropu u cjelini.
