Okolišni kolonijalizam Šta islam kaže o klimatskim promjenama i zaštitnim mjerama?

Mnoge države s muslimanskom većinom nose teret klimatskih promjena, ali je njihova kulturološka svijest o tome i o zaštitnim mjerama često veoma ograničena.

Pokret "islamske ekologije" zasnovan na islamskoj tradiciji, prije nego na uvoznoj ekologiji "bijelog spasitelja" zasnivan na političkim kampanjama prvog svijeta, može adresirati oboje. Zatišje u emisijama nakon COVID-a 19 prilika je da se ovo ubrza.

To je pokret koji nam je prijeko potreban. Moja domovina Turska, naprimjer, posebno je ranjiva na posljedice klimatskih promjena, jer temperature rastu, a padavine opadaju svake godine, uzrokujući ozbiljne probleme s dostupnošću vode.

Procjenjuje se da će do 2050. svaki sedmi stanovnik Bangladeša biti raseljen zbog klimatskih promjena, što će stvoriti milione klimatskih izbjeglica. Na Bliskom istoku će veliki predjeli postati nenastanjivi zbog toplotnih talasa koji će preplaviti ovu regiju u narednih nekoliko decenija.

Međutim, uprkos njihovoj ranjivosti, mnoge muslimanske države doprinose problemu. Indonezija, najnaseljenija muslimanska država u svijetu, peta je u svijetu po emisiji stakleničkih plinova, i ne trudi se mnogo da smanji emisije. Bangladeš i Pakistan su dvije najzagađenije države u svijetu, ali ne poduzimaju ozbiljne mjere da riješe problem zagađenja. Neaktivnost u muslimanskom svijetu opstaje uprkos deklaraciji muslimanskih država iz 2015. da će igrati aktivnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.

Pomislili biste da će oni najpogođeniji klimatskim promjenama najviše željeti da ih zaustave. To nije uvijek slučaj. Mnoge muslimanske države su nespremne da nametnu zapadnjačke koncepte ekologije, ili da se pognu pred pritiskom od država koje su već prošle industrijalizaciju bez da se pozabave zagađenjem ili smanje emisije. Okolišni kolonijalizam nije odgovor.

Djelovalo bi, i djelotvornim se pokazalo, korištenje principa islama da se podstakne očuvanje kod muslimana.

Islam uči svoje sljedbenike da vode računa o zemlji. Muslimani vjeruju da bi se ljudi trebali ponašati kao čuvari, ili halife, planete i da će odgovarati pred Bogom za svoje postupke. Ovaj koncept upravljanja je moćan i iskorišten je u Islamskoj deklaraciji o klimatskim promjenama da se podstakne promjena okolišne politike u muslimanskim državama.

Zapravo, muslimani se trebaju okrenuti Kur'anu za uputu, gdje ima otprilike 200 redaka koji se tiču okoline. Muslimane uče da "je veće uistinu stvaranje nebesa i zemlje od stvaranja čovjeka". Stvarnost je da ništa ne može biti više u duhu islama od pružanja zaštite najdragocjenijem Božijem stvorenju: Zemlji.

Ovaj pristup može doprijeti do srca i umova 1,8 milijardi muslimana širom svijeta i mora biti integrisan sa, a ne zanemaren od strane klimatskog pokreta.

Poslanik, s.a.v.s, također je pokazao ljubaznost, brigu i općenito dobre principe za tretman životinja, što je primjer za muslimane. On je zabranio ubijanje životinja kao sport, rekao je ljudima da ne tovare pretjerano svoje kamile i magarce, zapovijedio je da se životinje kao hrana kolju obazrivo, i da se vodi računa o osjećajima životinje i da se poštuje Allah koji im je dao život, čak je dopustio svojoj kamili da odabere mjesto na kojem je izgradio prvu džamiju u Medini.

Studija provedena 2013. u Indoneziji pokazala je da je uključivanje ekoloških poruka u islamske propovijedi dovelo do porasta svijesti kod ljudi i brige za okolinu. U 2014. Indonezija je izdala fetvu (ili islamsko pravno mišljenje) kojom zahtijeva od muslimana da zaštite ugrožene vrste.

Postoje i organizacije posvećene upotrebi religije da se prenese poruka očuvanja, kao što je Savez za religije i konzervaciju (ARC). Jedan od najuspješnijih projekata je to što su pomoću islamskih učenjaka uvjerili tanzanijske ribare da dinamit, mrežica i hrapuni nisu u skladu sa Kur'anom, i oni su poslušali.

Ovaj nam slučaj govori da udaljeno moraliziranje od vrha nadolje nije efikasno. Ribari su se opirali zabranama vlade, ali su ubijeđeni kada im je rečeno da se ponašaju neislamski. Jedan ribar je rekao: "Ova strana konzervacije nije od mzungua [bijelac na svahiliju], već je iz Kur'ana."

Jasno je da trebamo govoriti jezikom onih čije ponašanje želimo promijeniti, posebno ako je taj jezik prirodno protiv neodrživih politika.

Neki muslimanski lideri su ovoga svjesni i žele razviti "domaći" ekološki pokret da bi izronili kao lideri. Naprimjer, Forum u Dhaki organizovao je panel o okolišnim pitanjima nakon COVID-a 19, a većina govornika je došla iz islamskog svijeta.

Muslimanske države imaju prednost u klimatskoj utrci. One imaju okvir i sistem vjerovanja koji naređuje da se zaštite zemlja i njeni prirodni resursi. Kako smatra Seyyed Hossein Nasr, istaknuti zagovornik religije i ekologije, desakralizacija Zapada rezultirala je u ideologiji da ljudi imaju vlast nad zemljom, umjesto da njome upravljaju, što je islamski pogled.

Muslimani moraju ponovo postati čuvari zemlje, zbog okoline i zbog Boga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.