Beograd pojačava diplomatsku kampanju protiv Prištine. Tokom ljeta ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić pokušao je da stvori alternativnu stvarnost koja bi bila po volji Srbiji, kada je u pitanju budućnost Kosova.
Dačićeva ofanziva ima tri osnovna elementa: status Kosova, reagovanje Amerike i pristup Evrope. Iznad svega, Dačić je odlučan u definisanju Kosova kao neuspjele države, čije priznanje mora da se preokrene. Branioci Velike Srbije, poput Dačića, odbijaju da priznaju stvarnost nezavisnosti Kosova i nastavljaju da dovode u pitanje njegov konačni status, iako ni Vašington ni Brisel ne dovode u pitanje državnost Kosova.
U nastojanju da dokaže svoj stav, Dačić je najavio projekat Velike Albanije, u kojem su Tirana i Priština saradnici zavjere. Sporazum između Albanije i Kosova da razdvoje neke ambasade i koordiniraju njihove spoljne politike standardna je praksa mnogih evropskih država. Ali, prema Dačićevoj logici, pošto je Kosovo propalo kao država, ono će pokušati da se ujedini sa Albanijom i tako da destabilizuje Balkan.
Druga lažna izjava Dačića je da su SAD odlučile da ponovo otvore pitanje statusa Kosova i navodno će favorizirati Srbiju u budućim pregovorima između Beograda i Prištine. Dačić je ocjenio svoj sastanak sa američkim savjetnikom za nacionalnu bezbjednost Johnom Boltonom u Vašingtonu, koji se održao u julu kao važan razvoj za Beograd. Prema njegovim riječima, Bolton ga je obavjestio da je trajno rješenje sukoba prioritet za Bijelu kuću. Nema sumnje da SAD žele normalizaciju za obje strane, ali ne i vraćanje unazad statusa Kosova.
Dačić je takođe tvrdio da će Bolton posjetiti region u avgustu ili septembru kako bi pokrenuo novu inicijativu koja bi bila od koristi srpskim interesima. Vlada (Srbije) je morala da se povuče iz ovih tvrdnji. Iako je Bolton javno izjavio da Vašington ne isključuje teritorijalnu razmjenu, to ne treba da se protumači kao propust koji je Priština jednostrano planirala za Beograd.
Dačić je izjavio da od izbora Donalda Trumpa u novembru 2016. nova administracija više ne podržava Kosovo i to pruža značajne mogućnosti srpskoj diplomatiji. Kao i Moskva, Beograd je pokušao da stavi demokrate protiv republikanaca u Sjedinjenim Državama. Dačić tvrdi da Trumpovi zvaničnici, bivšeg predsjednika Billa Clintona i bivšu državnu sekretarku Madeline Albright smatraju "vampirima" i smatraju da njihovu politiku treba promjeniti.
Srpski ministar spoljnih poslova takođe je tvrdio da bi Srbija trebalo više da se uključi u unutrašnju politiku SAD podstičući svoju dijasporu da uči od drugih uspješnih grupa imigranata, posebno Grka i Armena. Dačić je rekao da će Beograd pozivati Srbe američkog porijekla da glasaju za Trumpa na predsjedničkim izborima 2020., istovremeno tvrdeći da je većina njih već podržala Trumpa.
Dačićev treći diplomatski manevar je navodno izmjenjeni pristup Evropske unije prema nesporazumu Srbije i Kosova. Imenovanje španskog ministra spoljnih poslova Josepha Borela kao visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednosnu politiku povećalo je očekivanja Beograda. Borel je katalonski socijalista koji se snažno protivi otcjepljenju Katalonije od Španije. Čini se da srpsko ministarstvo spoljnih poslova vjeruje da će on vršiti pritisak o nepriznavanju Kosova u EU, u skladu sa zvaničnim stavom Madrida.
Evropski šef spoljne politike, imenovan na pet godina, član je Evropske komisije i Evropskog savjeta, koji će, predsjedavajući sastancima ministara spoljnih poslova i prisustvovanjem samitima šefova država ili vlada, imati uticaj na politiku. Međutim, on ne može automatski da slijedi stav svoje vlade jer bi ga za to osudile većina vlada EU koje su priznale Kosovo.
U znak (svoje) frustracije sa EU, Dačić je nedavno napao bugarskog premijera Bojka Borisova zbog komentara da Borel treba da poštuje stav EU prema Kosovu, a ne onaj iz Madrida. Borelu bi bilo teško blokirati pregovore između Srbije i Kosova ili favorizirati Beograd, ne isključujući Njemačku, Francusku i druge države koje su godinama ulagale u državu Kosovo. Štaviše, otvorena kritika Borela prema Trumpovoj administraciji takođe će umanjiti njegov uticaj na pregovarački proces.
Dačić slijedi dva glavna cilja. Prvo, želi da stvori utisak uspjeha za Beograd uoči nastavka razgovora sa Prištinom. I drugo, on je odlučan da oslabi položaj Kosova širenjem ideje o smanjenju podrške Vašingtona i Brisela. Međutim, propaganda uspjeha, nikad ne odgovara sa stvarnošću, ima samo ograničen uticaj.
U nastojanju da dokaže svoj stav, Dačić je najavio projekat Velike Albanije, u kojem su Tirana i Priština saradnici zavjere. Sporazum između Albanije i Kosova da razdvoje neke ambasade i koordiniraju njihove spoljne politike standardna je praksa mnogih evropskih država. Ali, prema Dačićevoj logici, pošto je Kosovo propalo kao država, ono će pokušati da se ujedini sa Albanijom i tako da destabilizuje Balkan.
Druga lažna izjava Dačića je da su SAD odlučile da ponovo otvore pitanje statusa Kosova i navodno će favorizirati Srbiju u budućim pregovorima između Beograda i Prištine. Dačić je ocjenio svoj sastanak sa američkim savjetnikom za nacionalnu bezbjednost Johnom Boltonom u Vašingtonu, koji se održao u julu kao važan razvoj za Beograd. Prema njegovim riječima, Bolton ga je obavjestio da je trajno rješenje sukoba prioritet za Bijelu kuću. Nema sumnje da SAD žele normalizaciju za obje strane, ali ne i vraćanje unazad statusa Kosova.
Dačić je takođe tvrdio da će Bolton posjetiti region u avgustu ili septembru kako bi pokrenuo novu inicijativu koja bi bila od koristi srpskim interesima. Vlada (Srbije) je morala da se povuče iz ovih tvrdnji. Iako je Bolton javno izjavio da Vašington ne isključuje teritorijalnu razmjenu, to ne treba da se protumači kao propust koji je Priština jednostrano planirala za Beograd.
Dačić je izjavio da od izbora Donalda Trumpa u novembru 2016. nova administracija više ne podržava Kosovo i to pruža značajne mogućnosti srpskoj diplomatiji. Kao i Moskva, Beograd je pokušao da stavi demokrate protiv republikanaca u Sjedinjenim Državama. Dačić tvrdi da Trumpovi zvaničnici, bivšeg predsjednika Billa Clintona i bivšu državnu sekretarku Madeline Albright smatraju "vampirima" i smatraju da njihovu politiku treba promjeniti.
Srpski ministar spoljnih poslova takođe je tvrdio da bi Srbija trebalo više da se uključi u unutrašnju politiku SAD podstičući svoju dijasporu da uči od drugih uspješnih grupa imigranata, posebno Grka i Armena. Dačić je rekao da će Beograd pozivati Srbe američkog porijekla da glasaju za Trumpa na predsjedničkim izborima 2020., istovremeno tvrdeći da je većina njih već podržala Trumpa.
Dačićev treći diplomatski manevar je navodno izmjenjeni pristup Evropske unije prema nesporazumu Srbije i Kosova. Imenovanje španskog ministra spoljnih poslova Josepha Borela kao visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednosnu politiku povećalo je očekivanja Beograda. Borel je katalonski socijalista koji se snažno protivi otcjepljenju Katalonije od Španije. Čini se da srpsko ministarstvo spoljnih poslova vjeruje da će on vršiti pritisak o nepriznavanju Kosova u EU, u skladu sa zvaničnim stavom Madrida.
Evropski šef spoljne politike, imenovan na pet godina, član je Evropske komisije i Evropskog savjeta, koji će, predsjedavajući sastancima ministara spoljnih poslova i prisustvovanjem samitima šefova država ili vlada, imati uticaj na politiku. Međutim, on ne može automatski da slijedi stav svoje vlade jer bi ga za to osudile većina vlada EU koje su priznale Kosovo.
U znak (svoje) frustracije sa EU, Dačić je nedavno napao bugarskog premijera Bojka Borisova zbog komentara da Borel treba da poštuje stav EU prema Kosovu, a ne onaj iz Madrida. Borelu bi bilo teško blokirati pregovore između Srbije i Kosova ili favorizirati Beograd, ne isključujući Njemačku, Francusku i druge države koje su godinama ulagale u državu Kosovo. Štaviše, otvorena kritika Borela prema Trumpovoj administraciji takođe će umanjiti njegov uticaj na pregovarački proces.
Dačić slijedi dva glavna cilja. Prvo, želi da stvori utisak uspjeha za Beograd uoči nastavka razgovora sa Prištinom. I drugo, on je odlučan da oslabi položaj Kosova širenjem ideje o smanjenju podrške Vašingtona i Brisela. Međutim, propaganda uspjeha, nikad ne odgovara sa stvarnošću, ima samo ograničen uticaj.
