Porodica Halili je zimos prodala kuću u Vučitrnu za samo 2.500 eura kako bi emigrirala sa Kosova. Nakon dugog putovanja i velike potrošnje u toku februara, uspjevaju da se smjeste kod jedne porodice u Oberndorfu u Austriji. Nakon 12 sedmica, upravo 17. aprila, austrijska policija ih je ponovo vratila na Kosovo. Kako bi otkupili svoju kuću, novi vlasnik porodici Halili traži 7 hiljada eura.
Mala bijela kuća, na brdu u Vučitrnu, nema hlada okolo. Porodica Halili mora vodu pozajmljivati od njihovh susjeda, jer nemaju svoj izvor, prenosi portal albinfo.ch.
"Zimos više nismo imali novca da kupujemo hranu za svoju djecu", govori Teuta Halili, koja priča i o razlozima zbog kojih su ona i njen suprug odlučili da emigriraju. "Škola je djeci udaljena osam kilometara. Autobus koji prevozi djecu košta 10 eura mjesečno samo za jedno dijete. Ovaj novac mi nemamo", piše u izdanju od petka prestižni austrijski list "Der Standard".
1. februara 2015. godine porodica Halili zajedno sa svoje petero djece ušlo je u autobus i krenulo put Evrope. Najmlađe dijete je imalo 3,5 godina, a najstarija kćer 13 godina. Vrlo se dobro sjeća slučaja Arigone Zogaj, ali nije imala sreću doživjeti istu podršku kao i ona. Prema principu, Kosovari nisu prihvaćeni kao izbjeglice u EU, što znači da se oni protjeruju i nemaju prava na boravak, prenosi "albinfo.ch".
Prvo su autobusom stigli do Beograda, a odatle za Suboticu. U Subotici su ih preuzeli krijumčari, koji su ih prebacili do Mađarske. Morali su da rijeku pređu pješice. Bilo je veoma hladno tih dana. 1.200 eura ih je koštao ilegalni prelazak granice.
Teuti Halili se nije dopala Budimpešta, odnosno nije željela stan u kojem će biti stidljiv. Besim Halili je još imao novca. Prodali su kuću sa voćnjakom za 2500 eura. 500 eura ih je koštao taksi od Budimpešte do austrijske granice. Tu je porodica Halili ušla u voz koji je išao za Beč, onda za Linz, a odatle za Kirchdorf. Nakon četiri dana porodica Halili je odsjela kod jedne porodice u Oberndorfu. Djeca su išla u školu. Ardita je učila: "Mogu govoriti malo njemački", rekla je na njemačkom jeziku. Prošle godine je u Austriju došlo 4000-5000 Kosovara.
Kada je nakon dva i pol mjeseca austrijska policija došla i odvela porodicu Halili, Arditini prijatelji i prijateljice su se okupili ispred. Ali dva dana kasnije porodica Halili je vraćena iz Beča avionom za Prištinu. 17. aprila, nakon skoro 12 sedmica, oni su ponovo vidjeli svoju kuću u Vučitrnu.
"Beč je vrlo lijepo. Ne želim da umrem a da se ne vratim tamo", kaže gospođa Halili.
Zašto su zapravo i vraćeni? Oni nisu ni znali da nemaju šanse da dobiju pravo na azil u Austriji?
"Željeli smo da naša djeca uče šta to znači da poštuješ zakon i željeli smo da ona mogu da se školuju", rekao je Besim Halili. Na Kosovu, u stvari, ima mnogo onih koji su iznad zakona.
A sada? "Kuća me košta 7.000 eura ako želim da je ponovo kupim", kaže gospodin Halili. Sve to zbog toga što je novi vlasnik u odsustvu Halili porodice potrošio novac za obnovu. Halili sada nema 7.000 eura. Ali on želi da mu se omogući da vrati u kuću, a novac će isplaćivati u ratama.
Porodica je trenutno podržana od strane Austrijske razvojne agencije. Ova porodica dobiva 70 eura mjesečno za hranu. Kada bi imali neki izvor i jednu kravu, možda bi bili u mogućnosti da ponovo prežive u ovoj maloj kući na brdu u Vučitrnu.
"Zimos više nismo imali novca da kupujemo hranu za svoju djecu", govori Teuta Halili, koja priča i o razlozima zbog kojih su ona i njen suprug odlučili da emigriraju. "Škola je djeci udaljena osam kilometara. Autobus koji prevozi djecu košta 10 eura mjesečno samo za jedno dijete. Ovaj novac mi nemamo", piše u izdanju od petka prestižni austrijski list "Der Standard".
1. februara 2015. godine porodica Halili zajedno sa svoje petero djece ušlo je u autobus i krenulo put Evrope. Najmlađe dijete je imalo 3,5 godina, a najstarija kćer 13 godina. Vrlo se dobro sjeća slučaja Arigone Zogaj, ali nije imala sreću doživjeti istu podršku kao i ona. Prema principu, Kosovari nisu prihvaćeni kao izbjeglice u EU, što znači da se oni protjeruju i nemaju prava na boravak, prenosi "albinfo.ch".
Prvo su autobusom stigli do Beograda, a odatle za Suboticu. U Subotici su ih preuzeli krijumčari, koji su ih prebacili do Mađarske. Morali su da rijeku pređu pješice. Bilo je veoma hladno tih dana. 1.200 eura ih je koštao ilegalni prelazak granice.
Teuti Halili se nije dopala Budimpešta, odnosno nije željela stan u kojem će biti stidljiv. Besim Halili je još imao novca. Prodali su kuću sa voćnjakom za 2500 eura. 500 eura ih je koštao taksi od Budimpešte do austrijske granice. Tu je porodica Halili ušla u voz koji je išao za Beč, onda za Linz, a odatle za Kirchdorf. Nakon četiri dana porodica Halili je odsjela kod jedne porodice u Oberndorfu. Djeca su išla u školu. Ardita je učila: "Mogu govoriti malo njemački", rekla je na njemačkom jeziku. Prošle godine je u Austriju došlo 4000-5000 Kosovara.
Kada je nakon dva i pol mjeseca austrijska policija došla i odvela porodicu Halili, Arditini prijatelji i prijateljice su se okupili ispred. Ali dva dana kasnije porodica Halili je vraćena iz Beča avionom za Prištinu. 17. aprila, nakon skoro 12 sedmica, oni su ponovo vidjeli svoju kuću u Vučitrnu.
"Beč je vrlo lijepo. Ne želim da umrem a da se ne vratim tamo", kaže gospođa Halili.
Zašto su zapravo i vraćeni? Oni nisu ni znali da nemaju šanse da dobiju pravo na azil u Austriji?
"Željeli smo da naša djeca uče šta to znači da poštuješ zakon i željeli smo da ona mogu da se školuju", rekao je Besim Halili. Na Kosovu, u stvari, ima mnogo onih koji su iznad zakona.
A sada? "Kuća me košta 7.000 eura ako želim da je ponovo kupim", kaže gospodin Halili. Sve to zbog toga što je novi vlasnik u odsustvu Halili porodice potrošio novac za obnovu. Halili sada nema 7.000 eura. Ali on želi da mu se omogući da vrati u kuću, a novac će isplaćivati u ratama.
Porodica je trenutno podržana od strane Austrijske razvojne agencije. Ova porodica dobiva 70 eura mjesečno za hranu. Kada bi imali neki izvor i jednu kravu, možda bi bili u mogućnosti da ponovo prežive u ovoj maloj kući na brdu u Vučitrnu.
