Oni su živi dokaz kako prehrana i način života utiču na čovjeka i koliko je bitno dobro obratiti pažnju šta unosimo u svoj organizam i kakvim to životom živimo.
Narod Hunza živi na planinama sjevernog Pakistana, ima ih oko 87.000, međutim, ono što je kod njih najzanimljivije jeste da im je prosjek življenja sto godina, neki bez problema dožive i 120. godina, a pojedinci i do nevjerovatnih 160.
Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im pasoš. U njemu je pisalo da je rođen 1832. godine.
Zašto su toliko različiti od nas?
Pa kao prvo, Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu mnogo sušenih kajsija, razne žitarice (uglavnom heljdu i ječam), mahunarke, te rijeđe ovčji sir, mlijeko i jaja.
Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo jagnjetine ili piletine, a pješače dnevno i do 20 kilometara.Takođe, mnogo se smiju.
Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vrijeme osvajanja ostali u svojim selima i oženili se.
Tradicija od davnina koju strogo poštuju jeste da jedan dio godine u trajanju između dva i četiri mjeseca ne jedu ništa već piju samo sok od sušenih kajsija.
I ljekari kažu da su upravo način njihove ishrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovječnost.
Sjemenke kajsije bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki prave ulje. No, riječ je o izuzetno malim dozama, koje mogu biti opasne po život ako se pretjera. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala kajsije na svojoj zemlji.
Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im pasoš. U njemu je pisalo da je rođen 1832. godine.
Zašto su toliko različiti od nas?
Pa kao prvo, Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu mnogo sušenih kajsija, razne žitarice (uglavnom heljdu i ječam), mahunarke, te rijeđe ovčji sir, mlijeko i jaja.
Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo jagnjetine ili piletine, a pješače dnevno i do 20 kilometara.Takođe, mnogo se smiju.
Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vrijeme osvajanja ostali u svojim selima i oženili se.
Tradicija od davnina koju strogo poštuju jeste da jedan dio godine u trajanju između dva i četiri mjeseca ne jedu ništa već piju samo sok od sušenih kajsija.
I ljekari kažu da su upravo način njihove ishrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovječnost.
Sjemenke kajsije bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki prave ulje. No, riječ je o izuzetno malim dozama, koje mogu biti opasne po život ako se pretjera. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala kajsije na svojoj zemlji.
