Svjetiljka na Božijem putu Muhammed s.a.v.s., kao dar čitavom čovječanstvu i milost svjetovima

U vremenu kada je svijet utonuo u tami politeizma i neznanja, kada se moral spustio na najnižoj skali i stepenu, 571. godine, 12 rebiul evvela, godine Slona, samo nekoliko sedmica nakon što je Allah, dž.š., kaznio i uništio Ebrehu i njegovu idolopokloničku vojsku, rodi se najbolje Božije stvorenje u Kosmosu. U jednoj porodici na glasu, u najsvsvetijemm gradu na svijetu, u Mekki, rodio se Poslanik svih vremena, Muhammed, s.a.v.s., pečat poslanika. Za njegov dolazak, osvijetlila se vasiona i obradovala se sva stvorenja nebesa i Zemlje. Nakon ovog dana, čovječanstvo nikada više nije bilo kao što je bilo prije toga. Kada je ropkinja prenijela vijest Ebu Lehebu o rođenju Muhammeda, s.a.v.s., on je oslobodio ropstva. Zato, poraz i uništenje idolopokloničke vojske u godini kada je rođen Muhammed, s.a.v.s., te oslobađanje ropstva ropkinje na dan rođenja Muhammeda, s.a.v.s., bez sumnje su bile upozorenje i najava da se približava vrijeme da politeizam i ropstvo prema ljudima trebaju prepustiti mjesta vjerovanja u Allaha, dž.š., i robovanju samo Njemu, Stvoritelju svega. Muhammedu, s.a.v.s., otac Abdullah, je umro, prije nego što se on rodio. U šestoj godini života mu je umrla i majka, Amina, a u osmoj godini života mu je umro i njegov djed, Abdulmuttalib, koji se starao i brinuo za njega. 

Božija je bila odredba da se Muhammed,s.a.v.s., odgaja i okiti sa moralom i etikom od Samog  Stvoritelja, te da niko od ljudi nije imao utjecaja na njega, kao što je bilo slučaj i sa Musaom, a.s. Zato, Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Gospodar moj me je odgojio najboljim odgojem.“

On se nikada nije molio i obožavao kipove i idole, kojima su vjerovale Kurejšije. On je njih smatrao onima koji ne zaslužuju obožavanje, pošto oni ne vide, ne čuju i ne mogu donijeti ikakvo dobro niti zlo.  Božiji poslanik je bio plemenit u svim pogledima. 

Muhammed, s.a.v.s., je svjetlo i milost poslana. On je poslan kao milost čovječanstvu: „A tebe smo (Muhammede) kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija, 107). Allah, dž.š., je učinio Muhammeda, s.a.v.s., najplemenitijem stvorenjem i najboljim primjerom za čovječanstvo. (El-Ahzab, 21).  Odabrao ga je da bude onaj koji opominje i donosioca radosnih vijesti, odabrao ga kao svjetiljku koja sija na Božijem putu. (El-Ahzab, 45-46)

U svom životu, Muhammed, s.a.v.s., je posjedovao ponašanje i moral sa kojima je začuđivao i najvećeg svoga neprijatelja, te bi ga učinio svojim prisnim prijateljem i voljenim. On je okarakteriziran epitetom „El-Emin“, „povjerljivi i pravedni“. On je donio svjetlo islama od Allaha, dž.š. Savjetovao ummet, te okončao svoju misiju na način kako mu je bilo povjereno. Sa svojim blagim riječima  i privlačnim stilom ponašanja, on je pojasnio u detaljima Božiju Riječ, te nije ostavio mjesta za sumnju i nejasnoću. 

O blagosti i milosti njegovoj prema vjernicima, Allah Plemeniti kaže: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima (O Muhammede); a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine“ (Ali Imran, 159); „ Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv“ (Et-Tevbe, 128). 

Pojavljivanje pečata poslanstva skrenuo je pažnju čovječanstva, stvaranjem potpuno novih moralnih kodeksa i istinsku nadu za život. On je za vrijeme svoga života pokušao i zasadivao univerzalne ljudske vrijednosti, kao što su: suosjećanje, ljubav, poštovanje, toleranciju, poštovanje roditelja, ljubavi i suosjećanja prema siročadi, suosjećanje za siromašniju klasu i oskudnicima - bijednicima, itd. Osim toga, njegovo poslanstvo je milost cijelom čovječanstvu. Svaka od sira Poslanika, s.a.v.s, govori nam da je bio savršen čovjek u moralnosti, ponašanje s drugima, a te vrline su znakovi njegovog poslanstva.  Uzvišeni Allah ga je pohvalio u Kur'anu: "Doista ti si na najvišem stupnju moralnosti". (El-Kalem, 9). 

Rahmet (milost) je bio najvrjedniji atribut Poslanikovog, s.a.v.s.,  personaliteta, ova njegova vrlina obuhvatala je starije i mlade osobe, vjernike i nevjernike, slobodne i robove, postavio je pravila, s kojima je i ohrabrivao svoje prijatelje da bi oslobađali robove, da i oni mogu živjeti slobodno kao i ostali ljudi. Nadalje, oslobađanje robova je bio najveći sukob između sljedbenika Muhammeda, s.a.v.s., i istomišljenika plemena Kurejš koji nisu htjeli prihvatiti vrijednost suosjećanja. Njegov poziv je srušio svaku društvenu prepreku između robova i gospodara, ujednačio je društvo, otklonio nesuglasice i usadio vrijednost da Allah ne gleda boju kože a niti porijeklo, nego gleda takvaluk (pobožnost) u srcu svakog čovjeka. Alija, r.a., prenosi da, i u smrtnim trenucima, Muhammed, s.a.v.s, poručivao je  (ummetu) da čuvaju namaz (da ga klanjaju u njegovo vrijeme i ne zapostavljaju ga), isto tako i da imamo strah od Allaha u našem ponašanju prema robovima. (Ahmed)

Božiji poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je najsavršenije stvorenje koje zaslužuje poštovanje svakog poštenog i objektivnog čovjeka. On je Pejgamber i čovjek sa najvećim uticajem u historiji čovječanstva. Bio je vođa funkcionalne države, neviđeni vojskovođa, pravedni sudac, sjajan suprug i milostiv roditelj. Bio je praštatelj, samilostan, heroj, časni prijatelj i povjerljiv komšija. Imenovan je imenom Muhammed/pohvaljeni, zato njega hvale stanovnici nebesa i Zemlje.

Jedan takav personalitet pojavio se samo jednom u historiji čovječanstva i nikada se više neće pojaviti neko sličan njemu. Allah, dž.š., ga je odlikovao sa Porukom i Poslanstvom, te ga je okitio sa plemenitim vrlinama, koje se ne mogu opisati jezikom, a niti perom. 

Od obaveza ummeta prema Poslanika, s.a.v.s., jeste, ljubav prema njemu. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži ( voljeniji) od njegovog oca i njegovog sina, i svih ljudi“ (El-Buhari). 

Omer, r.a., je rekao: „O Božiji Poslaniče! Ti si mi draži od svega ostalog, osim samog“. Pejgamber, s.a.v.s., mu reče: „ Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, dok ti ne budem voljeniji i od tebe samog“. Omer, r.a., nako toga kaže: „Sada si mi ti (O Allahov Poslaniče) draži od mene samog“. Poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Sada da, o Omere.“

Svi oni, stotine i hiljade ljudi, koji su prihvatali Islam, i koji će sve do Kijametskog dana prihvatati širom svijeta, kažu da jedan od razloga što postaju muslimani, jeste činjenica da su se začudili cjelokupnim životom i ličnosti najboljeg čovjeka koji je ikada  hodao Zemljom. „Što više čitamo i izučavamo životopis – siru Allahovog Poslanika, s.a.v.s, -kažu oni-, - sve nam se više pune srca poštovanjem, zahvalnom i ljubavi prema njemu“. Zato nije začuđujuće to što u mnogim evropskim zemljama, ime Muhammed, svrstava se među najbitnijim, utjecajnijim i poštovanim ličnostima na listi svjetskih imena. 

Poslanik, s.a.v.s., je bio utemeljitelj i upravitelj najplodnije civilizacije, najutjecajnije i najmoćnije u historiji, u periodu koji se nazvao: „Zlatno doba“ (Asrus-saadeti). U toku ovog perioda i kasnije, ovaj Poslanik nije nikada izostavio i zapostavio ulogu i brigu žene, čak je uspostavio nova pravila koja su bila u skladu sa njihovom prirodom. Poslanik, s.a.v.s., je oslobodio žene od najtežeg stanja kojeg osjećaju one, i ako se ironija nastavila kasnije ugnjetajući, zloupotrebljavajući, povređujući, ugnjetavajući i diskriminirajući ih, ne dajući im njihova osnovna prava koja pripadaju njihovoj prirodi.

Prije svega, Poslanik,s.a.v.s., je bio prvi čovjek koji je podučio i podsjetio čovječanstvo da je žena ljudsko biće u potpunom smislu, njoj je dao hrabrost, poštovanje i čast, vraćajući joj čast, spokojstvo i plemenite osjećaje. Poslanik, s.a.v.s., je bio prvi koji je napravio razliku između prirode (fitreh) muškaraca i žene, dajući nam do znanja da su ove dvije prirode stvorene različite jedna drugoj. 

Vidimo da ulogu koju daje Objava Poslaniku,s.a.v.s., jeste uloga svjedoka, prema skupini vjernika, sa pozicije predvodnika koji im je uspostavio znakove i puteve kojima trebaju ići, koji ih nadgleda u njihovom praktičnom životu, u cilju da budu u saglasnosti s Božijim (zakonima). Ovo je uloga Poslanika, s.a.v.s., koji ljudima čita Božije ajete; koji ih podučava Božijom knjigom  u teorijskom aspektu i Mudrosti u praktičnom aspektu; koji donosi vjernicima dobru i radosnu vijest, o Džennetu i velikoj nagradi koja ih čeka; koji nagovještava bolnu patnju u Ognju, onima koji ne vjeruju. 

Sa orijentacijom od Boga, Poslanik,s.a.v.s., je započeo prenositi Božiju Poruku uz pomoć jednog mudrog stila, koji se okretao u okrilju mudre riječi i stvaranja jedne tihe atmosfere, ciljajući otvoriti nove horizonte mišljenja i dotičući dubinske osjećaje (duha).

Predmete koje je upotrebljavao bile su, diskusija na najbolji mogući način i uzvraćanjem dobrim na loše (postupke i ponašanja), zato što je njegov cilj bio ubijediti ljude u vjerovanje u Boga uz pomoć logike i osjećaja, jer, vjerovanje koje proističe iz čiste logike i dubine osjećaja neće pasti uz psihička trzanja, društvena ili politička. Tako da, ljudi koji obožavaju Boga sa uslovom, neće moći ustrajati pred teškim izazovima i iskušenjima. 

Bog. dž.š., je volio Svog Poslanika što praktikuje moral tolerancije sa drugima, međutim, ne da sve ovo bude na plećima sadržaja Božanstvene poruke, tretirajući probleme sa neprakticiranjem ili dopuštajući drugima propuste udaljavajući se s prave linije, jer otvaranje prema nevjernicima podrazumijevalo je njihovo privlačenje sebi. Zbog toga, Poslanik, s.a.v.s., nije dopuštao propuste u stvarima vjere, na način da bi zadovoljavao nevjernike, zato što njegov cilj nije bio privlačiti samo simpatije ljude, nego da ih uvjeri u istinitost vjere islama. Da li bi mogao činiti prestupe, one koje su u suprotnosti vjerničkom putu?  I onda kada su mu idolopoklonici govorili i poručivali da će oni poštovati Boga  o kojim je govorio, ako bi on (Poslanik, s.a.v.s.)  poštovao njihova božanstva, on je to beskompromisno odbio. Bog, dž.š., ga je zaštitio od njihovih spletki te ga je učvrstio u čvrstom uvjerenju (jekinu), na što nam ukazuju i riječi Plemenitog: „I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio i tada bi te oni smatrali prijateljem. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio...“ (El-Isra, 73-74). 

Muhammed, s.a.v.s., idealni uzor zašto?

Zašto trebamo uzeti Muhammeda, s.a.v.s., za uzora i učitelja u našem životu? Zašto ljudi u ovom vremenu, kojeg nazivaju modernim i savremenim dobom, trebaju uzeti kao uzor život Muhammeda, s.a.v.s., kako što neki kažu sa poniznošću, uzeti primjer jednog čovjeka pustinje sa VI-VII vijeka, a na suprotnoj strani imamo mnogo velikih ličnosti svijeta, sa posebnim vrlinama i modernim tehničko-tehnološkim mogućnostima u XIX, XX i XXI stoljeću? Ima mnogo razloga, koji su ih naveli da slijede i prakticiraju njegove riječi, djelo i cjelokupni život. Bezbroj je razloga, međutim mi ćemo ovdje spomenuti samo neke od njih:

- Tradiciju podcjenjivanja ženske djece, do smrti, Muhammed, s.a.v.s., je zamijenio s maksimalnim poštovanjem žene. Ženu, od položaja kada je živa ukopavana u zemlju,  podiže na poziciju najvrjednijeg bića u društvu.

- Radnika, sa statusa ropstva, podigao je na stepen kreativnog čovjeka, slobodnog i humanog. Kao što je bio primjer Bilala, Selmana i drugih.

- Znanje i učenjake je podigao na najviši pijedestal. Znanje nije bilo privilegija Mekelija, ni Medinelija, nego svih. I muškarci i žene trebaju učiti da bi naučili Božiju vjeru.

- Vrlinama, sa kojima je počašćen od njegovog Stvoritelja, prenosio je na ostale ljude. One nisu ostale samo urezane u njegovoj ličnosti, niti u njegovoj porodici, kao što se dešava da neka vrlina kraljevske porodice ostaje i čuva se sa najvećom ljubomorom unutar kraljevske porodice, nego  - sa najboljim mogućim načinima i metodama - on ih je širio po svom ummetu, bez obzira na razlike u porijeklu, jeziku ili mjestu življenja.

Priredio: Dr. Azmir ef. Jusufi