Izravna ruska politička i vojna intervencija u Ukrajini i Siriji te skandali oko američkih predsjedničkih izbora zasjenili su još jedan plan koji Rusija trenutno provodi na Balkanu.
O njemu se manje priča i manje je nasilan od drugih agresivnih poteza Kremlja, no on zbog toga nije ništa manje važan u iznova pokrenutoj ruskoj “Velikoj igri”, navodi Bloomberg u opširnoj analizi, prenosi portal "Faktor.ba".
Rusija Balkan smatra svojim igralištem
Inače, ovaj termin skovali su Britanci sredinom 19. stoljeća i odnosio se na rusko-britansku borbu oko sfere utjecaja u Centralnoj Aziji. Naime, Britanci su se tad plašili gubitka utjecaja na tamošnje, pretežno muslimanske zemlje. London je bio opsjednut strahom da će druge evropske kolonijalne sile, najprije Francuska, preuzeti kontrolu nad tim područjem.
Međutim, tad je uskočila Rusija koja je širila svoj utjecaj na području Centralne i Južne Azije. Tadašnja “Velika igra”, koja se ticala uglavnom kontrole nad mineralnim bogatstvima, završila je 1895. godine utvrđivanjem granice između Afganistana, tada pod Britancima, i Rusije.
Kao i bivši dijelovi Ruskog Carstva i Bliskog istoka, Balkan je za Rusiju odavno “rusko igralište”. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je bila koncentrirana na sebe. Mogla je tek tiho protestirati u vrijeme kada je Zapad upravljao raspadom bivše Jugoslavije i kada su kažnjeni tradicionalno proruski raspoloženi Srbi, podsjeća Bloomberg.
Zapadni pogled i ciljevi iz tog vremena opisani su i u nedavno deklasificiranoj analizi CIA-e iz 1993. godine.
- Neki Rusi se pitaju zašto se Zapad, prije svih SAD, treba ubaciti u područje koje je Rusija uvijek smatrala tradicionalnom sferom utjecaja. Zapad taj argument ne bi trebao uzimati zaozbiljno u današnjim okolnostima – navodi se u tom dokumentu CIA-e.
Ipak, svijet se i danas mijenja i ovdje nije samo riječ o nostalgičnim naporima ruskog predsjednika Vladimira Putina.
- SAD, kao garant sigurnosti, već neko vrijeme se povlači – upozorio je i makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Poposki u intervjuu za austrijski list Der Standard u decembru prošle godine.
Ako se pokaže da je Trumpova administracija onako izolacionistička kako je novi predsjednik najavio za vrijeme svoje predsjedničke kampanje, Evropska unija će možda morati sama održavati sadašnji poredak na Balkanu. Rusija se sada osjeća vrlo samouvjereno dok se suočava sa razjedinjenom i bezubom Evropskom unijom. Zato je rusko miješanje u ovoj regiji neminovno, piše Bloomberg.
Nikolaj Patrušev, šef Vijeća sigurnosti Rusije, nedavno je izjavio da moguće proširenje NATO-a i eventualni ulazak Crne Gore, Makedonije i Bosne u ovu organizaciju predstavljaju za Rusiju jednu od najvećih prijetnji sa Zapada.
Kremlj je već doživio da je Bugarska, nekad jedna od ključnih saveznica Rusije na Balkanu, ušla u NATO i u EU, a zatim i potkopala projekt izgradnje plinovoda za transport ruskog plina. Sve što Moskva može danas učiniti je podržati proruske političke figure, kao što je novi bugarski predsjednik Rumen Radev i nadati se da će se on uspjeti oduprijeti zapadnom pritisku, navodi se u tekstu.
Putinov je cilj, što se tiče balkanskih zemalja, barem ih zadržati u neutralnom statusu i da im, ako je moguće, “priredi pakao” ako požele članstvo u zapadnim strukturama, piše Bloomberg.
Putin koristi Dodika za izazivanje nereda
Rusija se zalaže za zatvaranje Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR). On je osnovan na temelju Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan rat u BiH, i danas je na njezinom čelu Austrijanac Valentin Inzko.
- Mi smo više puta skrenuli pažnju našim zapadnim partnerima da već postaje nepristojno da se u Bosni i Hercegovini, koja se smatra neovisnom državom, zadržava takozvani Ured Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, koji ima prava komandovati generalima i može trima narodima – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima koji čine tu zemlju, nametnuti bilo koju odluku - kazao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na prošlosedmičnoj konferenciji za medije.
Na Balkanu, kao i svugdje drugo, Rusija testira do koje granice može ići i sretna je što ima snažne saveznike među Srbima, kako u Srbiji tako i širom bivše Jugoslavije.
Lavrov štiti Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i podržava njegove napore ka jačanju srpskog identiteta, piše Bloomberg. Dodika, koji s emocijama u glasu govori o svom “snu o ujedinjenju srpskih zemalja” i otvoreno naziva američku ambasadoricu u BiH “dokazanim neprijateljem Srba”, na Zapadu smatraju izazivačem nereda.
SAD ga je čak prošle sedmice sankcionirao zbog opstruiranja Dajtonskog sporazuma nakon što je organizirao proslavu “dana nezavisnosti RS-a”, navodi Bloomberg.
Za Moskvu je Dodik koristan instrument za ublažavanje utjecaja Zapada u BiH i možda čak i podjelu države. Odluka Rusije s kraja prošle godine o isplati BiH dijela sovjetskog duga prema Jugoslaviji od 125 miliona dolara predstavlja, po mišljenju novinara agencije, dokaz kako Moskva najizravnije može pomoći Dodiku, a i dalje reći da podržava Dejtonski sporazum.
Neredi na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji
Rusija je itekako bila zainteresirana u posljednji incident kad je voz iz Beograda poslan za Mitrovicu. “Kosovo je Srbija” napisano je na 21 jeziku na vozu proizvedenom u Rusiji, što je razbjesnilo Kosovare koji su zaustavili voz na granici i poslali ga natrag za Beograd.
U samom sloganu nema ništa novo – Srbija zajedno sa mnogim drugim zemljama ne priznaje Kosovo. Kosovski predsjednik Hašim Tači, međutim, odgovarajući na tu provokaciju optužio je Srbe da spremaju “krimski model” kako bi preuzeli sjeverni dio njegove zemlje, navodi Bloomberg.
To je ujedno i ironija jer je Rusija iskoristila priznanje Kosova na Zapadu kako bi opravdala referendum koji je doveo do formalnog ruskog preuzimanja Krima.
Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je isti dan nazvao svoga srbijanskog kolegu i kazao da kosovske vlasti nisu imale pravo zaustaviti taj voz.
Što se tiče Srbije, Bloomberg navodi da se ona ne može smatrati potpuno proruskom, jer je kandidat za ulazak u EU, a više od 40 posto stanovništva podržava takav korak. Međutim, Rusija u Srbiji održava vojne manevre, a većina Srba se sa simpatijom odnosi prema Rusiji zbog historijskih veza i dubokog nepovjerenja prema NATO-u.
Rusija podržava makedonski režim koji podsjeća na Putinov, a proteste iz 2015. godine smatra pokušajem Zapada da preuzme kontrolu nad Makedonijom.
U Crnoj Gori, gdje je vlada prozapadna i gdje pola stanovništva podržava članstvo u NATO-u i EU, Ruse se optužuje za prošlogodišnji pokušaj državnog udara i pokušaj ubistva najviših zvaničnika. Iako bi te optužbe mogle biti politički trik, činjenica je da je Rusija javno obznanila da je njezin interes zadržati Crnu Goru izvan NATO-a.
Na ovaj ili onaj način, Rusija je involvirana u svakoj balkanskoj zemlji i to sve više. To uključuje i propagandnu mašineriju na srpskom jeziku i mrežu prijateljskih lokalnih nevladinih organizacija i medija.
Ukoliko se situacija dodatno zapali, političko i vojno uplitanje bit će neupitno. Za razliku od svog prethodnika Borisa Jeljcina tokom 1990-ih godina, sadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin ne vjeruje da su sfere utjecaja zastarjeli koncept, navodi u analizi Bloomberga.
Rusija Balkan smatra svojim igralištem
Inače, ovaj termin skovali su Britanci sredinom 19. stoljeća i odnosio se na rusko-britansku borbu oko sfere utjecaja u Centralnoj Aziji. Naime, Britanci su se tad plašili gubitka utjecaja na tamošnje, pretežno muslimanske zemlje. London je bio opsjednut strahom da će druge evropske kolonijalne sile, najprije Francuska, preuzeti kontrolu nad tim područjem.
Međutim, tad je uskočila Rusija koja je širila svoj utjecaj na području Centralne i Južne Azije. Tadašnja “Velika igra”, koja se ticala uglavnom kontrole nad mineralnim bogatstvima, završila je 1895. godine utvrđivanjem granice između Afganistana, tada pod Britancima, i Rusije.
Kao i bivši dijelovi Ruskog Carstva i Bliskog istoka, Balkan je za Rusiju odavno “rusko igralište”. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je bila koncentrirana na sebe. Mogla je tek tiho protestirati u vrijeme kada je Zapad upravljao raspadom bivše Jugoslavije i kada su kažnjeni tradicionalno proruski raspoloženi Srbi, podsjeća Bloomberg.
Zapadni pogled i ciljevi iz tog vremena opisani su i u nedavno deklasificiranoj analizi CIA-e iz 1993. godine.
- Neki Rusi se pitaju zašto se Zapad, prije svih SAD, treba ubaciti u područje koje je Rusija uvijek smatrala tradicionalnom sferom utjecaja. Zapad taj argument ne bi trebao uzimati zaozbiljno u današnjim okolnostima – navodi se u tom dokumentu CIA-e.
Ipak, svijet se i danas mijenja i ovdje nije samo riječ o nostalgičnim naporima ruskog predsjednika Vladimira Putina.
- SAD, kao garant sigurnosti, već neko vrijeme se povlači – upozorio je i makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Poposki u intervjuu za austrijski list Der Standard u decembru prošle godine.
Ako se pokaže da je Trumpova administracija onako izolacionistička kako je novi predsjednik najavio za vrijeme svoje predsjedničke kampanje, Evropska unija će možda morati sama održavati sadašnji poredak na Balkanu. Rusija se sada osjeća vrlo samouvjereno dok se suočava sa razjedinjenom i bezubom Evropskom unijom. Zato je rusko miješanje u ovoj regiji neminovno, piše Bloomberg.
Nikolaj Patrušev, šef Vijeća sigurnosti Rusije, nedavno je izjavio da moguće proširenje NATO-a i eventualni ulazak Crne Gore, Makedonije i Bosne u ovu organizaciju predstavljaju za Rusiju jednu od najvećih prijetnji sa Zapada.
Kremlj je već doživio da je Bugarska, nekad jedna od ključnih saveznica Rusije na Balkanu, ušla u NATO i u EU, a zatim i potkopala projekt izgradnje plinovoda za transport ruskog plina. Sve što Moskva može danas učiniti je podržati proruske političke figure, kao što je novi bugarski predsjednik Rumen Radev i nadati se da će se on uspjeti oduprijeti zapadnom pritisku, navodi se u tekstu.
Putinov je cilj, što se tiče balkanskih zemalja, barem ih zadržati u neutralnom statusu i da im, ako je moguće, “priredi pakao” ako požele članstvo u zapadnim strukturama, piše Bloomberg.
Putin koristi Dodika za izazivanje nereda
Rusija se zalaže za zatvaranje Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR). On je osnovan na temelju Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan rat u BiH, i danas je na njezinom čelu Austrijanac Valentin Inzko.
- Mi smo više puta skrenuli pažnju našim zapadnim partnerima da već postaje nepristojno da se u Bosni i Hercegovini, koja se smatra neovisnom državom, zadržava takozvani Ured Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, koji ima prava komandovati generalima i može trima narodima – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima koji čine tu zemlju, nametnuti bilo koju odluku - kazao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na prošlosedmičnoj konferenciji za medije.
Na Balkanu, kao i svugdje drugo, Rusija testira do koje granice može ići i sretna je što ima snažne saveznike među Srbima, kako u Srbiji tako i širom bivše Jugoslavije.
Lavrov štiti Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i podržava njegove napore ka jačanju srpskog identiteta, piše Bloomberg. Dodika, koji s emocijama u glasu govori o svom “snu o ujedinjenju srpskih zemalja” i otvoreno naziva američku ambasadoricu u BiH “dokazanim neprijateljem Srba”, na Zapadu smatraju izazivačem nereda.
SAD ga je čak prošle sedmice sankcionirao zbog opstruiranja Dajtonskog sporazuma nakon što je organizirao proslavu “dana nezavisnosti RS-a”, navodi Bloomberg.
Za Moskvu je Dodik koristan instrument za ublažavanje utjecaja Zapada u BiH i možda čak i podjelu države. Odluka Rusije s kraja prošle godine o isplati BiH dijela sovjetskog duga prema Jugoslaviji od 125 miliona dolara predstavlja, po mišljenju novinara agencije, dokaz kako Moskva najizravnije može pomoći Dodiku, a i dalje reći da podržava Dejtonski sporazum.
Neredi na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji
Rusija je itekako bila zainteresirana u posljednji incident kad je voz iz Beograda poslan za Mitrovicu. “Kosovo je Srbija” napisano je na 21 jeziku na vozu proizvedenom u Rusiji, što je razbjesnilo Kosovare koji su zaustavili voz na granici i poslali ga natrag za Beograd.
U samom sloganu nema ništa novo – Srbija zajedno sa mnogim drugim zemljama ne priznaje Kosovo. Kosovski predsjednik Hašim Tači, međutim, odgovarajući na tu provokaciju optužio je Srbe da spremaju “krimski model” kako bi preuzeli sjeverni dio njegove zemlje, navodi Bloomberg.
To je ujedno i ironija jer je Rusija iskoristila priznanje Kosova na Zapadu kako bi opravdala referendum koji je doveo do formalnog ruskog preuzimanja Krima.
Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je isti dan nazvao svoga srbijanskog kolegu i kazao da kosovske vlasti nisu imale pravo zaustaviti taj voz.
Što se tiče Srbije, Bloomberg navodi da se ona ne može smatrati potpuno proruskom, jer je kandidat za ulazak u EU, a više od 40 posto stanovništva podržava takav korak. Međutim, Rusija u Srbiji održava vojne manevre, a većina Srba se sa simpatijom odnosi prema Rusiji zbog historijskih veza i dubokog nepovjerenja prema NATO-u.
Rusija podržava makedonski režim koji podsjeća na Putinov, a proteste iz 2015. godine smatra pokušajem Zapada da preuzme kontrolu nad Makedonijom.
U Crnoj Gori, gdje je vlada prozapadna i gdje pola stanovništva podržava članstvo u NATO-u i EU, Ruse se optužuje za prošlogodišnji pokušaj državnog udara i pokušaj ubistva najviših zvaničnika. Iako bi te optužbe mogle biti politički trik, činjenica je da je Rusija javno obznanila da je njezin interes zadržati Crnu Goru izvan NATO-a.
Na ovaj ili onaj način, Rusija je involvirana u svakoj balkanskoj zemlji i to sve više. To uključuje i propagandnu mašineriju na srpskom jeziku i mrežu prijateljskih lokalnih nevladinih organizacija i medija.
Ukoliko se situacija dodatno zapali, političko i vojno uplitanje bit će neupitno. Za razliku od svog prethodnika Borisa Jeljcina tokom 1990-ih godina, sadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin ne vjeruje da su sfere utjecaja zastarjeli koncept, navodi u analizi Bloomberga.
