Kada se snažan cunami zabio u indonezijski grad Banda Aceh 2004. godine, jedine strukture koje su ostale uspravne u mnogim naseljima su bile džamije. Za stotine ljudi koji su našli utočište unutar njihovih zidova, spasilačka uloga tih građevina nije zaboravljena – i za mnoge, to iskustvo je ojačalo njihovu vjeru.
Arhitektonski stručnjaci kažu da su džamije u Banda Acehu preživjeli jer su solidno izgrađene i imale jače temelje od okolnih struktura, od kojih su mnoge vjerojatno izgrađene od lošijeg kvaliteta materijala.
Međutim, mnogi preživjeli vjeruju da su džamije bile pošteđene božanskom intervencijom.
“To je zato što je džamija Allahova kuća, Tvorca takvog jednog cunamija. Ona je zaštićena”, rekao je Ahmad Junaidi, preživjeli koji je pobjegao na sigurno u veličanstvenu Veliku džamiju Baiturrahman – glavni orijentir u gradu sa svojim 35 metara visokim munarama, bijelim zidovima i sedam crnih kupola.
Džamija, sagrađena od strane holandskih kolonizatora i završena 1881. godine, bila je gotovo netaknuta u cunamiju 26. decembra 2004. godine, koji je opustošio grad i ubio više od 230.000 ljudi u više od desetak zemalja oko Indijskog okeana.
Kao 18-godišnjak, Reza Nasir je našao utočište od katastrofe penjanjem na jednu od crnih kupola Velike džamije. Odatle je vidio kako ocean plavi grad i preko vanjskih zidova džamije, ostavljajući stotine tijela u dvorištu. On nikada nije vidio toliko leševa.
To je bio i trenutak kada je počeo da se moli (obavlja namaz) pet puta dnevno – jedan od pet stubova islama.
Mnogi stanovnici Aceha, najdominantnije muslimanske pokrajine u cijeloj Indoneziji, gledali su na katastrofu kao kaznu za nedostatak odanosti Bogu. Cunami je zapravo učinio još mnoge pobožnima, rekao je Faisal Ali, istaknuti vjerski vođa.
“On je ohrabrio Acehnese da obnove predanost svojoj vjeri”, rekao je gospodin Ali.
Uz obnovljeni vjerski zanos kod mnogih u Acehu, regija na sjevernom vrhu Sumatre je postao jedini region Indonezije u kojoj vlada Šerijat – dio mirovnog sporazuma sa vladom kako bi se okončao višedecenijski separatistički rat koji je omogućio regionu određenu autonomiju.
Mirza Irwansyah, arhitektonski ekspert iz državnog univerziteta Syiah Kuala u Banda Acehu, rekao je da je najmanje 27 džamija u gradu preživjelo cunami, često jedine građevine u svojim naseljima koje su to uspjele. Fotografije tih struktura koje stoje usred krhotina cirkulisale su na internetu nakon katastrofe, dok su mnogi njihov opstanak nazivali čudom.
Ali, one su stajale čvrsto uglavnom zbog njihovih čvrstih konstrukcija u odnosu na okolne zgrade, rekao je gospodin Irwansyah. Veliku džamiju, objasnio je on, podigli su Evropljani sa čvrstim temeljima.
U mnogim slučajevima, džamije i crkve su izgrađene od strane humanitarnih organizacija, rekao je Irwansyah, i stoga su manje šanse da bude prevara od strane korumpiranih izvođača koji koriste materijal slabijeg kvaliteta u izgradnji kuća i običnih zgrada kako bi smanjili troškove.
Sada 28 godina star, Reza Nasir - koji je gledao cunami s krova na Velikoj džamiju - nedavno se probudio prije zore da se pridruži desetinama drugih radi molitve na istom mjestu. Zajedno, oni spuštaju svoja čela na bijeli kameni pod koji je nekada bio prekriven tijelima.
"Osjećam se kao da sam dobio drugu priliku u životu nakon preživljvanja cunamija", rekao je gospodin Nasir. "Ja sam zahvalan. On je stvorio zamah za mene kako bih se promijenio na bolje."
Izvor: Associated Press
(Nasevijesti.com)
Međutim, mnogi preživjeli vjeruju da su džamije bile pošteđene božanskom intervencijom.
“To je zato što je džamija Allahova kuća, Tvorca takvog jednog cunamija. Ona je zaštićena”, rekao je Ahmad Junaidi, preživjeli koji je pobjegao na sigurno u veličanstvenu Veliku džamiju Baiturrahman – glavni orijentir u gradu sa svojim 35 metara visokim munarama, bijelim zidovima i sedam crnih kupola.
Džamija, sagrađena od strane holandskih kolonizatora i završena 1881. godine, bila je gotovo netaknuta u cunamiju 26. decembra 2004. godine, koji je opustošio grad i ubio više od 230.000 ljudi u više od desetak zemalja oko Indijskog okeana.
Kao 18-godišnjak, Reza Nasir je našao utočište od katastrofe penjanjem na jednu od crnih kupola Velike džamije. Odatle je vidio kako ocean plavi grad i preko vanjskih zidova džamije, ostavljajući stotine tijela u dvorištu. On nikada nije vidio toliko leševa.
To je bio i trenutak kada je počeo da se moli (obavlja namaz) pet puta dnevno – jedan od pet stubova islama.
Mnogi stanovnici Aceha, najdominantnije muslimanske pokrajine u cijeloj Indoneziji, gledali su na katastrofu kao kaznu za nedostatak odanosti Bogu. Cunami je zapravo učinio još mnoge pobožnima, rekao je Faisal Ali, istaknuti vjerski vođa.
“On je ohrabrio Acehnese da obnove predanost svojoj vjeri”, rekao je gospodin Ali.
Uz obnovljeni vjerski zanos kod mnogih u Acehu, regija na sjevernom vrhu Sumatre je postao jedini region Indonezije u kojoj vlada Šerijat – dio mirovnog sporazuma sa vladom kako bi se okončao višedecenijski separatistički rat koji je omogućio regionu određenu autonomiju.
Mirza Irwansyah, arhitektonski ekspert iz državnog univerziteta Syiah Kuala u Banda Acehu, rekao je da je najmanje 27 džamija u gradu preživjelo cunami, često jedine građevine u svojim naseljima koje su to uspjele. Fotografije tih struktura koje stoje usred krhotina cirkulisale su na internetu nakon katastrofe, dok su mnogi njihov opstanak nazivali čudom.
Ali, one su stajale čvrsto uglavnom zbog njihovih čvrstih konstrukcija u odnosu na okolne zgrade, rekao je gospodin Irwansyah. Veliku džamiju, objasnio je on, podigli su Evropljani sa čvrstim temeljima.
U mnogim slučajevima, džamije i crkve su izgrađene od strane humanitarnih organizacija, rekao je Irwansyah, i stoga su manje šanse da bude prevara od strane korumpiranih izvođača koji koriste materijal slabijeg kvaliteta u izgradnji kuća i običnih zgrada kako bi smanjili troškove.
Sada 28 godina star, Reza Nasir - koji je gledao cunami s krova na Velikoj džamiju - nedavno se probudio prije zore da se pridruži desetinama drugih radi molitve na istom mjestu. Zajedno, oni spuštaju svoja čela na bijeli kameni pod koji je nekada bio prekriven tijelima.
"Osjećam se kao da sam dobio drugu priliku u životu nakon preživljvanja cunamija", rekao je gospodin Nasir. "Ja sam zahvalan. On je stvorio zamah za mene kako bih se promijenio na bolje."
Izvor: Associated Press
(Nasevijesti.com)
