Iako se bliži 70. godišnjica od završetka Drugog svjetskog rata hitoričari i dalje otkrivaju nepoznate ili malo poznate detalje.
Tako je historičarka Tanja von Fransecky nakon četiri godine provedene istražujući bijeg Židova iz deportacijskih vozova ostala iznenađena samom činjenicom da su ljudi uspjeli pobjeći iz njih.
Naime, ona je kao i većina ljudi smatrala kako je bijeg iz stočnih vagona u koje su nacisti smještali Židove prilikom deportacije u koncentracijske logore bio nemoguć te da su se oni jednostavno na jednom mjestu ukrcali u voz da bi iz njih izašli tek kad bi stigli na destinaciju.
Ipak, tokom svog istraživanja i razgovora s ljudima čula je razne priče, a ona o bijegu Lea Bretholza (93) spada svakako u jednu od najzanimljivijih.
Bretholz je bio jedan od mnogih Židova koji su 5. novembra 1943. prisilno ukrcani u voz koji je iz Pariza putovao za Auschwitz.
U bezizlaznoj situaciji u kojoj se našao, Bertholz je zajedno sa svojim prijateljem Manfredom Silbersteinom očajnički satima pokušavao razdvojiti čelične rešetke na prozoru, nadajući se da će se provući kroz njega.
Iako su koristili improvizirano uže izrađeno od njihovih pulovera, nisu ih uspjeli razdvojiti. Tada im je jedan od zatvorenika predložio da uže namoče u kantu s urinom koja se nalazila na sredini vagona, a u koju su svi vršili nuždu. Rekao im je da bi na taj način uže bolje prianjalo na rešetke.
