Egipćanka Šjima Hol imala je samo osam godina kada je postala robinja. Šjimino djetinjstvo u porodici sa jedanaestoro djece u sirotinjskoj četvrti južno od Aleksandrije naglo je prekinuto 1998. Njena starija sestra tada je optužena da je nešto ukrala iz kuće svojih bogatih poslodavaca u Kairu, gdje je radila kao služavka. Abdel Naser Eid Jusuf Ibrahim i njegova žena Amal rekli su njenoj majci da je neće tužiti ako umjesto sestre mala Šjimu dođe da radi kod njih.
"To je za dobrobit porodice", bile su posljednje majčine riječi koje je čula nakon što je, ridajući, ostala sama.
Naredne četiri godine radila je kao služavka i čuvala djecu bračnog para, koja su bila tek nešto mlađa od nje.
"Djeca su znala da sam im služavka i stalno su me na to podsjećala. Ibrahim me je udarao pesnicom, a Amal me je nazivala 'glupom robinjom'", ispričala je Šjima, koja danas ima 24 godine.
Često je zvala majku i plačući tražila da se vrati kući.
"Moraš da otplatiš sestrin dug", govorila bi joj majka.
Dvije godine nakon što je data, bogata porodica se preselila u Irvin u Kaliforniji, gdje je Šjimin život postao pravo mučenje. Za razliku od Kaira, gdje su bogati Egipćani imali armiju posluge, u Kaliforniji je sve poslove morala da radi sama. Jela je jednom dnevno ostatke od ručka, otpatke koje niko nije htio.
Držali su je u podrumu bez grijanja, klima-uređaja i svijetla, a spavala je na dušeku na patosu. Radila je po 20 sati dnevno.
Kad je Amal jednom slučajno otkrila da je sušila svoju odjeću u mašini za rublje, prebila ju je.
"Tvoja odjeća ne sme da dodiruje našu. U ovoj kofi smiješ da pereš stvari i to iza kuće", rekla joj je tada.
Djevojčica nikada nije pokušala da pobjegne jer su je zastrašivali, tvrdeći da će policija da je pretuče i da nikada više neće vidjeti svoju porodicu. Spasena je 2002. kad je neko od komšija anonimno obavjestio socijalnu službu o njenom postojanju. Policija i grupa socijalnih radnika ubrzo su upali u kuću i odveli je.
"Htjela bih da ljudi znaju da se ovako nešto dešava. Ropstvo se ne sreće samo u udžbenicima historije, već u vašem komšiluku", ispričala je za časopis "People" svoju potresnu sudbinu Šjima.
Naredne četiri godine radila je kao služavka i čuvala djecu bračnog para, koja su bila tek nešto mlađa od nje.
"Djeca su znala da sam im služavka i stalno su me na to podsjećala. Ibrahim me je udarao pesnicom, a Amal me je nazivala 'glupom robinjom'", ispričala je Šjima, koja danas ima 24 godine.
Često je zvala majku i plačući tražila da se vrati kući.
"Moraš da otplatiš sestrin dug", govorila bi joj majka.
Dvije godine nakon što je data, bogata porodica se preselila u Irvin u Kaliforniji, gdje je Šjimin život postao pravo mučenje. Za razliku od Kaira, gdje su bogati Egipćani imali armiju posluge, u Kaliforniji je sve poslove morala da radi sama. Jela je jednom dnevno ostatke od ručka, otpatke koje niko nije htio.
Držali su je u podrumu bez grijanja, klima-uređaja i svijetla, a spavala je na dušeku na patosu. Radila je po 20 sati dnevno.
Kad je Amal jednom slučajno otkrila da je sušila svoju odjeću u mašini za rublje, prebila ju je.
"Tvoja odjeća ne sme da dodiruje našu. U ovoj kofi smiješ da pereš stvari i to iza kuće", rekla joj je tada.
Djevojčica nikada nije pokušala da pobjegne jer su je zastrašivali, tvrdeći da će policija da je pretuče i da nikada više neće vidjeti svoju porodicu. Spasena je 2002. kad je neko od komšija anonimno obavjestio socijalnu službu o njenom postojanju. Policija i grupa socijalnih radnika ubrzo su upali u kuću i odveli je.
"Htjela bih da ljudi znaju da se ovako nešto dešava. Ropstvo se ne sreće samo u udžbenicima historije, već u vašem komšiluku", ispričala je za časopis "People" svoju potresnu sudbinu Šjima.
