Prije nego je rat počeo, Kazal je bila zaljubljena u njenog komšiju u Homsu. "On je imao 20 godina i sanjala sam da ću se udati za njega jednog dana", kaže ona, "nikad nisam ni pomislila da ću se udati za nekoga koga ne volim, ali moja porodica i ja smo prošli jako teške trenutke od kako smo došli u Amman", piše "bbc.co.uk", prenosi "Akos.ba".
Kazal kaže da ima 18 godina, ali izgleda mnogo mlađe. Ona se upravo razvela od pedesetogodišnjaka iz Saudijske Arabije koji je platio njenoj porodici oko 3,100 dolara da je oženi. Brak je trajao jednu sedmicu.
"Živjela sam s mužem u Ammanu, ali nismo bili sretno vjenčani. On me tretirao kao slugu, i nije me poštovao kao ženu. Bio je veoma strog prema meni, sada sam jako sretna jer sam se razvela."
Njene velike plave oči ispune se suzama kada priča o ovom braku.
"Pristala sam na to kako bih pomogla svojoj porodici. Kada sam se zaručila, puno sam plakala. Nikada se više ne bih udala zbog novca. Nadam se da ću se u budućnosti udati za sirijskog momka koji je istih godina kao i ja."
"Sex za preživljavanje"
Andrew Harper, predstavnik UN-ove agencije za raseljena lica u Jordanu, zabrinut je da neke od 500.000 sirijskih izbjeglica, koje se sve više okreću ovim drastičnim mjerama.
"Nemamo dovoljno resursa da pomognemo svima onima kojima je to potrebno. Najbitniji su žene i djeca. Mnogi od njih nisu navikli da rade, tako da je seks za preživljavanje postao ne opcija nego rješenje."
Njegov ured u centralnom Ammanu je okružen stotinama novih izbjeglica, koje čekaju u dugim redovima da se registruju za pomoć. On kaže da je UNHCR reagovao kod nekih porodica koje su nudile svoje kćerke u rane brakove.
"Ne mogu zamisliti ništa odvratnije od ljudi koji ciljaju žene izbjeglice… Možete to zvati silovanjem, prostitucijom ili kako god hoćete, ali ono pogađa one najslabije."
Vlada i ljudi Jordana čine sve što mogu ali su ljudi siromašni i moramo dobiti više resursa kako porodice ne bi išle na tako drastične poteze, jer sam siguran da ni oni ne žele to da rade.â€
Kratkotrajni brakovi između muškaraca iz Zaljeva i sirijskih djevojaka su se počeli dešavati prije nego je rat počeo. Ali Kazalina mama Manal, koja se oblači konzervativno kao i njena kćerka u abaji i hidžabu, kaže kako nikad nije razmišljala o tome u prošlosti.
"Život ovdje je veoma težak i primamo jako malo pomoći. Imamo bebu koja pije jako puno mlijeka svaki dan, i ne možemo priuštiti sebi da plaćamo kiriju. Tako smo morali žrtvovati Kazal kako bi pomogli ostalim članovima porodice."
Ona kaže da je brak organizovan od strane nevladine organizacije koja ima sjedište u Ammanu pod nazivom Kitab al-Sunna koja daje novac, hranu i lijekove izbjeglicama. Osnovana je donacijama individualaca širom arapskog svijeta.
Kada sam dobila pomoć od njih, tražili su da vide moju kćerku. Rekli su kako će joj pronaći muža.
Sirijske provodadžije
Direktor Kitab al-Sunna, Zayed Hamad, kaže da njemu ponekad znaju prilaziti muškarci koji žele sirijske djevojke za svoje žene.
To nije prostitucija jer je to ugovor između mlade i mladoženje… Kako mi da živimo i preživimo kada nam nevladine organizacije tako malo daju?
"Oni traže djevojke koje imaju preko 18 godina. Motivisani su da pomognu ovim djevojkama, posebno onima kojima su muževi poginuli u okupaciji Sirije. Arapski muškarci sirijske žene vide kao dobre domaćice i smatraju ih veoma lijepim, tako da oni strastveno žele da ožene jednu takvu ženu.
Um Mazed je 28-godišnjakinja, sirijska je izbjeglica iz Homsa koja za život zarađuje tako što spaja sirijske djevojke sa arapskim muškarcima. U maloj i zagušljivoj sobi ona preko telefona dogovoara sve što je vezano za buduće supružnice.
"Muškarci uglavnom imaju između 50 i 80 godina, i žele djevojke koje imaju svijetlu kožu, plave ili zelene oči. Oni žele veoma mlade djevojke, ne starije od 16 godina.
Ona kaže da je do sada spojila više od stotinu parova, koji joj plate 70 dolara za upoznavanje i još 310 ako dođe do braka.
"Ako ovi brakovi ne uspiju, to nije moj problem, ja ih samo spojim. Koliko sam ja upoznata ovo nije prostitucija jer postoji ugovor između mladoženje i mlade."
Um Mazed znači "majka Mazedova", jedno od njeno troje djece. Ona ne želi da se njen identitet zna, jer ju je sramota od čega živi, ali ona tvrdi da nije imala nikakvog izbora.
"Kako je moguće živjeti kada nam NVO daje tako malo pomoći? Kako da plaćamo stanarine? Ne dobijamo dovoljno pomoći da dostojanstveno živimo, zato to radim, da bih ja i moja porodica mogli preživjeti."
"Živjela sam s mužem u Ammanu, ali nismo bili sretno vjenčani. On me tretirao kao slugu, i nije me poštovao kao ženu. Bio je veoma strog prema meni, sada sam jako sretna jer sam se razvela."
Njene velike plave oči ispune se suzama kada priča o ovom braku.
"Pristala sam na to kako bih pomogla svojoj porodici. Kada sam se zaručila, puno sam plakala. Nikada se više ne bih udala zbog novca. Nadam se da ću se u budućnosti udati za sirijskog momka koji je istih godina kao i ja."
"Sex za preživljavanje"
Andrew Harper, predstavnik UN-ove agencije za raseljena lica u Jordanu, zabrinut je da neke od 500.000 sirijskih izbjeglica, koje se sve više okreću ovim drastičnim mjerama.
"Nemamo dovoljno resursa da pomognemo svima onima kojima je to potrebno. Najbitniji su žene i djeca. Mnogi od njih nisu navikli da rade, tako da je seks za preživljavanje postao ne opcija nego rješenje."
Njegov ured u centralnom Ammanu je okružen stotinama novih izbjeglica, koje čekaju u dugim redovima da se registruju za pomoć. On kaže da je UNHCR reagovao kod nekih porodica koje su nudile svoje kćerke u rane brakove.
"Ne mogu zamisliti ništa odvratnije od ljudi koji ciljaju žene izbjeglice… Možete to zvati silovanjem, prostitucijom ili kako god hoćete, ali ono pogađa one najslabije."
Vlada i ljudi Jordana čine sve što mogu ali su ljudi siromašni i moramo dobiti više resursa kako porodice ne bi išle na tako drastične poteze, jer sam siguran da ni oni ne žele to da rade.â€
Kratkotrajni brakovi između muškaraca iz Zaljeva i sirijskih djevojaka su se počeli dešavati prije nego je rat počeo. Ali Kazalina mama Manal, koja se oblači konzervativno kao i njena kćerka u abaji i hidžabu, kaže kako nikad nije razmišljala o tome u prošlosti.
"Život ovdje je veoma težak i primamo jako malo pomoći. Imamo bebu koja pije jako puno mlijeka svaki dan, i ne možemo priuštiti sebi da plaćamo kiriju. Tako smo morali žrtvovati Kazal kako bi pomogli ostalim članovima porodice."
Ona kaže da je brak organizovan od strane nevladine organizacije koja ima sjedište u Ammanu pod nazivom Kitab al-Sunna koja daje novac, hranu i lijekove izbjeglicama. Osnovana je donacijama individualaca širom arapskog svijeta.
Kada sam dobila pomoć od njih, tražili su da vide moju kćerku. Rekli su kako će joj pronaći muža.
Sirijske provodadžije
Direktor Kitab al-Sunna, Zayed Hamad, kaže da njemu ponekad znaju prilaziti muškarci koji žele sirijske djevojke za svoje žene.
To nije prostitucija jer je to ugovor između mlade i mladoženje… Kako mi da živimo i preživimo kada nam nevladine organizacije tako malo daju?
"Oni traže djevojke koje imaju preko 18 godina. Motivisani su da pomognu ovim djevojkama, posebno onima kojima su muževi poginuli u okupaciji Sirije. Arapski muškarci sirijske žene vide kao dobre domaćice i smatraju ih veoma lijepim, tako da oni strastveno žele da ožene jednu takvu ženu.
Um Mazed je 28-godišnjakinja, sirijska je izbjeglica iz Homsa koja za život zarađuje tako što spaja sirijske djevojke sa arapskim muškarcima. U maloj i zagušljivoj sobi ona preko telefona dogovoara sve što je vezano za buduće supružnice.
"Muškarci uglavnom imaju između 50 i 80 godina, i žele djevojke koje imaju svijetlu kožu, plave ili zelene oči. Oni žele veoma mlade djevojke, ne starije od 16 godina.
Ona kaže da je do sada spojila više od stotinu parova, koji joj plate 70 dolara za upoznavanje i još 310 ako dođe do braka.
"Ako ovi brakovi ne uspiju, to nije moj problem, ja ih samo spojim. Koliko sam ja upoznata ovo nije prostitucija jer postoji ugovor između mladoženje i mlade."
Um Mazed znači "majka Mazedova", jedno od njeno troje djece. Ona ne želi da se njen identitet zna, jer ju je sramota od čega živi, ali ona tvrdi da nije imala nikakvog izbora.
"Kako je moguće živjeti kada nam NVO daje tako malo pomoći? Kako da plaćamo stanarine? Ne dobijamo dovoljno pomoći da dostojanstveno živimo, zato to radim, da bih ja i moja porodica mogli preživjeti."
