Mohammed Deif poznat pod nadimkom "Gost" je jedna od najmisterioznijih figura Hamasa. Godinama izraelske obavještajne službe pokušavaju identifikovati i eliminisati Deifa, ali ni nakon godina istraživanja niko ne zna ni osnovni izgled Deifa.
Malo se pouzdano zna o Mohammedu Deifu. Osim da važi za vrhovnog komandanta Hamasovih vojnih brigada Al-Qassam, čije ratno ime znači "gost" u očitoj referenci na njegovu lokaciju koja se često mijenjala. Deifova neuhvatljivost omogućila mu je da izbjegne brojne izraelske pokušaje atentata, ali nakon što je preživio tako dugo, masovni IDF-ov upad mogao bi dramatično okončati krvavu igru mačke i miša koja traje više od tri desetljeća.
"Ne mislim da čovjek sa njegovim naslijeđem, imenom i položajem, uronjen u kulturu postojanosti i mučeništva, razmišlja o napuštanju svoje zemlje i bojnog polja", kazao je Khaled Hroub, profesor na Univerzitetu Northwestern u Kataru koji je autor knjiga o Hamasu.
"Ako se dogodi kopnena kampanja, a Izraelci uspiju doći do njega, on će se boriti do posljednje kapi krvi", dodaje Hroub.
Hamas se bori da uništi Izrael i zamijeni ga, a Deifova uloga bila je ključna, ne samo u planiranju napada kopnom, zrakom i morem 7. oktobra koji je ostavio najmanje 1300 mrtvih u Izraelu, nakon čega su uslijedili razorni izraelski zračni napadi na Gazu u kojoj je broj ubijenih više od 2.000.
Deif je već pretrpio razne ozljede u pokušajima atentata: navodno je izgubio oko, dio ruke i noge. Također je izgubio suprugu, 7-mjesečnog sina i 3-godišnju kćer u zračnom napadu tokom posljednjeg totalnog rata u Gazi 2014. Novi izvještaji sugerišu da je kampanja IDF-a koja je u toku sada ubila više rođaka, uključujući njegovog brata i sina , što vjerovatno ukazuje na pojačanu izraelsku kampanju da ga jednom zauvijek ukloni.
No dok je Hroub rekao da bi Deifov pad mogao imati kratkoročne učinke na Hamasove vojne sposobnosti, ustvrdio je da bi postizanje statusa mučenika za čovjeka kojeg tako široko poštuju njegovi pristaše, a vrijeđaju ga klevetnic, moglo u isto vrijeme zapravo poboljšati Hamasov status i prestiž.
Deif bi mogao postati palestinski Che Guevara, rekao je.
Takva slika predstavlja jedinstveni izazov za Izrael. Ono što Deifa razlikuje od ostalih viših čelnika Hamasa, poput šefa Gaze Yahya Sinwara i političkog šefa Ismaila Haniyeha, prema Yossiju Kuperwasseru, bivšem šefu Istraživačkog odjela IDF-ovih obavještajnih snaga i glavnom direktoru Ministarstva strateških poslova, jest da je on je simbol više od bilo koga drugog.
Kupperwaser uspoređuje Deifa sa zapovjednikom iranskih snaga Quds Qassemom Soleimanijem, vojnim komandantom Hezbollaha Imadom Mughniyehom i arhitektom 11. septembra Khalidom Sheikhom Mohammedom iz Al-Qaide, govoreći za Newsweek da je, "iako ga ne pokušavamo učiniti takvim, on postao mit." Mnogim Izraelcima on je njihov Osama bin Laden, najlakše prepoznatljivo lice 11. septembra..
Dok je Soleimani ubijen u američkom zračnom napadu 2020., Bin Laden je umro tokom američkog napada 2011., Mughniyeh je ubijen u zajedničkoj operaciji CIA-e i Mossada 2008., a Mohammed je uhićen u zajedničkoj američko-pakistanskoj operaciji 2003., Deif je i dalje u bijegu kao najtraženiji čovjek u Izraelu.
Avi Melamed, bivši izraelski obavještajni dužnosnik i viši savjetnik za arapska pitanja, kaže za Newsweek da je trenutno u interesu IDF-a da se ne usredotoči na potragu za Deifom, potencijalno dodatno pothranjujući njegovu reputaciju "čovjeka iz sjene" koji bi na kraju ipak mogao dobiti daleko.
"Strateški cilj Izraela trenutno je uništiti vojne i organizacijske kapacitete Hamasa. To je potez. Jedna osoba nije priča. Možda ćemo doći do njih, možda nikada nećemo doći do njih, možda će biti pokopani negdje za što nikada nećemo saznati, to je u velikoj mjeri nevažno. Ne morate dodatno razpuhavati mit. On je brutalan ubica, vrlo opasna i sofisticirana osoba, na granici psihotične osobnosti", kazao je Melamed.
Za brojne pristaše Hamasa, međutim, Deifova zagonetna sposobnost da vodi rat iz sjene dugo je pridonosila potpori njegovoj stvari. Kao što Mkhaimar Abusada, predsjedavajući odjela političkih nauka na Univerzietu Al-Azhar u Gazi, kaže za Newsweek, "njegova prisutnost je važna za vojno krilo Hamasa, oni mu se dive i vrlo su inspirirani njegovim vodstvom."
Ayman al-Rafati, istraživač koji je član upravnog odbora Centra za regionalne studije u Gazi, kaže za Newsweek da je Deif "postao simbolom palestinskog otpora i ima veliku popularnost među Palestincima". Danas se Deif "smatra inspiracijom za novu generaciju Palestinaca posvuda u Palestini, o čemu svjedoče pjesme koje uvijek odzvanjaju njegovim imenom."
Samo dvije poznate fotografije otkrivaju Deifovo lice, obje snimljene prije nekoliko desetljeća. Dakle, kada se silueta Deifa rijetko pojavila u snimljenom govoru objavljenom u prvim satima Hamasovog napada bez presedana, palestinski borci bili su još više potaknuti. Deif je sada također nastojao okupiti borce izvan njega, pozivajući "braću u islamskom otporu u Libanu, Iranu, Jemenu, Iraku i Siriji" da se pridruže protiv Izraela, poziv o kojem se aktivno raspravlja u svih pet zemalja.
Iza doslovne sjene, Deifov pravi identitet je Mohammed Diab Ibrahim al-Masri, koji se također spominje kao Abu Khaled, rođen oko 1965. u južnom izbjegličkom kampu Khan Younis u Gazi, prema Melamedu. Poput mnogih Palestinaca, on potječe iz porodice na koju je duboko utjecao izraelsko-palestinski sukob, a potječe iz sela Al-Qubayba, iz kojeg su Palestinci protjerani u ratu 1948. pri osnutku Izraela, koji je postavio pozornicu za još mnoga desetljeća sukoba u Bliski istok, prije preseljenja u Khan Younis, dugo na prvoj liniji sukoba.
Deif je nastavio studij na Islamskom sveučilištu u Gazi i čak se pridružio kazališnoj grupi, rekao je Melamed, što mu je dalo smisao za dramatiku koja je još uvijek opipljiva u njegovim nabijenim govorima. U Hamas se uključio negdje nakon početka skupine kao manifestacije otpora Muslimanskog bratstva Izraelu 1980-ih i završio je tako što je proveo 16 mjeseci u izraelskom zatvoru, što je jedina poznata prepreka u inače neprekinutom rekordu izbjegavanja hapšenja.
Postao je inovativni član novoosnovanih brigada Al-Qassam, posebno se istaknuvši u strategiji i izradi bombi. Izraelske su ga vlasti povezivale s operacijama visokog profila, uključujući ubistva vojnika IDF-a i smrtonosnu kampanju bombaša samoubica u 1990-ima prije nego što je konačno preuzeo kormilo snaga 2002. tokom Druge intifade, ili ustanka, nakon smrti Salaha Shehadeh u izraelskom zračnom napadu na Gazu.
Melamed je rekao da je Deif, za nekoga ko je toliko prisegnuo cilju koji veliča mučeništvo, dokazao da je izuzetno predan preživljavanju.
“U većini slučajeva ti ljudi nisu baš tipična figura o kojoj mislite da su spremni umrijeti pod svaku cijenu, da ih nije briga i tako dalje. Na kraju dana, otkrijete da ti ljudi, bilo da se radi o ljudima iz ISIS-a ili ljudi iz Islamskog džihada ili ljudi iz Hamasa, često poduzimaju mnogo mjera opreza iz jednog razloga, da se obrane, da izbjegnu štetu sebi. Znaju se dobro zaštititi”, dodaje Melamed.
Kuperwasser kaže da Deif vjerojatno razmatra opcije borbe ili bijega, iako vjeruje da bi Deif radije pobjegao da preživi i nastavio se boriti s drugog mjesta. On je dobar učenik, kaže Kuperwasser.
"Svaki put kad smo uspjeli doći do njega, napravio je potreban proces učenja kako bi bio siguran da će nam biti teško ponovno ga uhvatiti. Nikada nije bio samozadovoljan", govori.
Zapravo, Deif ima vrlo visok osjećaj i mjere za sigurnost, kaže Rafati.
"Niko ne zna Deifovu sudbinu ili njegovu lokaciju u Gazi. Nedostatak njegovih fizičkih fotografija komplicira izglede za njegovu identifikaciju ili dolaženje do njega ako pretpostavimo da Izrael ovaj put može u potpunosti napasti Gazu kopnom" kaže Rafati.
Međutim, dogodi li se takva operacija, Rafati kaže da Palestinci u potpunosti očekuju da će Deif završiti u borbi.
"Ne može se očekivati od osobe koja je vodila borbu više od 35 godina da pobjegne iz bitke, što je njegov projekt za koji je živio, a ljudi poput njega spremni su umrijeti kako bi ostvarili svoje glavne i strateške ciljeve ' oslobađanje Palestine' i uspostavljanje palestinske države", kaže Rafati
Ponavljajući Hrouba, Rafati kaže da bi Deifova smrt mogla rastužiti Palestince, ali neće zaustaviti otpor okupaciji. Abusada se slaže, govoreći, njegovo ubistvo neće stati na kraj Hamasu. Hamas je ideja, ideologija i oni ne mogu dokrajčiti i ubiti ovu ideju.
No bez obzira na to očekuje li Deif vatreno finale ili ne, veličina izraelske vojne operacije možda mu neće dati taj izbor.
"Ako će doći do kopnene invazije na Gazu, ne mislim da će pokušati pobjeći, a čak i ako pokuša pobjeći, jedini put je kroz Egipat, to nije lako. On će se najvjerovatnije boriti protiv izraelske vojske do svoje smrti", kaže Abusada, piše Newsweek.com.
"Ne mislim da čovjek sa njegovim naslijeđem, imenom i položajem, uronjen u kulturu postojanosti i mučeništva, razmišlja o napuštanju svoje zemlje i bojnog polja", kazao je Khaled Hroub, profesor na Univerzitetu Northwestern u Kataru koji je autor knjiga o Hamasu.
"Ako se dogodi kopnena kampanja, a Izraelci uspiju doći do njega, on će se boriti do posljednje kapi krvi", dodaje Hroub.
Hamas se bori da uništi Izrael i zamijeni ga, a Deifova uloga bila je ključna, ne samo u planiranju napada kopnom, zrakom i morem 7. oktobra koji je ostavio najmanje 1300 mrtvih u Izraelu, nakon čega su uslijedili razorni izraelski zračni napadi na Gazu u kojoj je broj ubijenih više od 2.000.
Deif je već pretrpio razne ozljede u pokušajima atentata: navodno je izgubio oko, dio ruke i noge. Također je izgubio suprugu, 7-mjesečnog sina i 3-godišnju kćer u zračnom napadu tokom posljednjeg totalnog rata u Gazi 2014. Novi izvještaji sugerišu da je kampanja IDF-a koja je u toku sada ubila više rođaka, uključujući njegovog brata i sina , što vjerovatno ukazuje na pojačanu izraelsku kampanju da ga jednom zauvijek ukloni.
No dok je Hroub rekao da bi Deifov pad mogao imati kratkoročne učinke na Hamasove vojne sposobnosti, ustvrdio je da bi postizanje statusa mučenika za čovjeka kojeg tako široko poštuju njegovi pristaše, a vrijeđaju ga klevetnic, moglo u isto vrijeme zapravo poboljšati Hamasov status i prestiž.
Deif bi mogao postati palestinski Che Guevara, rekao je.
Stvaranje mita
Takva slika predstavlja jedinstveni izazov za Izrael. Ono što Deifa razlikuje od ostalih viših čelnika Hamasa, poput šefa Gaze Yahya Sinwara i političkog šefa Ismaila Haniyeha, prema Yossiju Kuperwasseru, bivšem šefu Istraživačkog odjela IDF-ovih obavještajnih snaga i glavnom direktoru Ministarstva strateških poslova, jest da je on je simbol više od bilo koga drugog.
Kupperwaser uspoređuje Deifa sa zapovjednikom iranskih snaga Quds Qassemom Soleimanijem, vojnim komandantom Hezbollaha Imadom Mughniyehom i arhitektom 11. septembra Khalidom Sheikhom Mohammedom iz Al-Qaide, govoreći za Newsweek da je, "iako ga ne pokušavamo učiniti takvim, on postao mit." Mnogim Izraelcima on je njihov Osama bin Laden, najlakše prepoznatljivo lice 11. septembra..
Dok je Soleimani ubijen u američkom zračnom napadu 2020., Bin Laden je umro tokom američkog napada 2011., Mughniyeh je ubijen u zajedničkoj operaciji CIA-e i Mossada 2008., a Mohammed je uhićen u zajedničkoj američko-pakistanskoj operaciji 2003., Deif je i dalje u bijegu kao najtraženiji čovjek u Izraelu.
Avi Melamed, bivši izraelski obavještajni dužnosnik i viši savjetnik za arapska pitanja, kaže za Newsweek da je trenutno u interesu IDF-a da se ne usredotoči na potragu za Deifom, potencijalno dodatno pothranjujući njegovu reputaciju "čovjeka iz sjene" koji bi na kraju ipak mogao dobiti daleko.
"Strateški cilj Izraela trenutno je uništiti vojne i organizacijske kapacitete Hamasa. To je potez. Jedna osoba nije priča. Možda ćemo doći do njih, možda nikada nećemo doći do njih, možda će biti pokopani negdje za što nikada nećemo saznati, to je u velikoj mjeri nevažno. Ne morate dodatno razpuhavati mit. On je brutalan ubica, vrlo opasna i sofisticirana osoba, na granici psihotične osobnosti", kazao je Melamed.
Za brojne pristaše Hamasa, međutim, Deifova zagonetna sposobnost da vodi rat iz sjene dugo je pridonosila potpori njegovoj stvari. Kao što Mkhaimar Abusada, predsjedavajući odjela političkih nauka na Univerzietu Al-Azhar u Gazi, kaže za Newsweek, "njegova prisutnost je važna za vojno krilo Hamasa, oni mu se dive i vrlo su inspirirani njegovim vodstvom."
Ayman al-Rafati, istraživač koji je član upravnog odbora Centra za regionalne studije u Gazi, kaže za Newsweek da je Deif "postao simbolom palestinskog otpora i ima veliku popularnost među Palestincima". Danas se Deif "smatra inspiracijom za novu generaciju Palestinaca posvuda u Palestini, o čemu svjedoče pjesme koje uvijek odzvanjaju njegovim imenom."
Čovjek iz sjene
Samo dvije poznate fotografije otkrivaju Deifovo lice, obje snimljene prije nekoliko desetljeća. Dakle, kada se silueta Deifa rijetko pojavila u snimljenom govoru objavljenom u prvim satima Hamasovog napada bez presedana, palestinski borci bili su još više potaknuti. Deif je sada također nastojao okupiti borce izvan njega, pozivajući "braću u islamskom otporu u Libanu, Iranu, Jemenu, Iraku i Siriji" da se pridruže protiv Izraela, poziv o kojem se aktivno raspravlja u svih pet zemalja.
Iza doslovne sjene, Deifov pravi identitet je Mohammed Diab Ibrahim al-Masri, koji se također spominje kao Abu Khaled, rođen oko 1965. u južnom izbjegličkom kampu Khan Younis u Gazi, prema Melamedu. Poput mnogih Palestinaca, on potječe iz porodice na koju je duboko utjecao izraelsko-palestinski sukob, a potječe iz sela Al-Qubayba, iz kojeg su Palestinci protjerani u ratu 1948. pri osnutku Izraela, koji je postavio pozornicu za još mnoga desetljeća sukoba u Bliski istok, prije preseljenja u Khan Younis, dugo na prvoj liniji sukoba.
Deif je nastavio studij na Islamskom sveučilištu u Gazi i čak se pridružio kazališnoj grupi, rekao je Melamed, što mu je dalo smisao za dramatiku koja je još uvijek opipljiva u njegovim nabijenim govorima. U Hamas se uključio negdje nakon početka skupine kao manifestacije otpora Muslimanskog bratstva Izraelu 1980-ih i završio je tako što je proveo 16 mjeseci u izraelskom zatvoru, što je jedina poznata prepreka u inače neprekinutom rekordu izbjegavanja hapšenja.
Postao je inovativni član novoosnovanih brigada Al-Qassam, posebno se istaknuvši u strategiji i izradi bombi. Izraelske su ga vlasti povezivale s operacijama visokog profila, uključujući ubistva vojnika IDF-a i smrtonosnu kampanju bombaša samoubica u 1990-ima prije nego što je konačno preuzeo kormilo snaga 2002. tokom Druge intifade, ili ustanka, nakon smrti Salaha Shehadeh u izraelskom zračnom napadu na Gazu.
Volja za životom
Melamed je rekao da je Deif, za nekoga ko je toliko prisegnuo cilju koji veliča mučeništvo, dokazao da je izuzetno predan preživljavanju.
“U većini slučajeva ti ljudi nisu baš tipična figura o kojoj mislite da su spremni umrijeti pod svaku cijenu, da ih nije briga i tako dalje. Na kraju dana, otkrijete da ti ljudi, bilo da se radi o ljudima iz ISIS-a ili ljudi iz Islamskog džihada ili ljudi iz Hamasa, često poduzimaju mnogo mjera opreza iz jednog razloga, da se obrane, da izbjegnu štetu sebi. Znaju se dobro zaštititi”, dodaje Melamed.
Kuperwasser kaže da Deif vjerojatno razmatra opcije borbe ili bijega, iako vjeruje da bi Deif radije pobjegao da preživi i nastavio se boriti s drugog mjesta. On je dobar učenik, kaže Kuperwasser.
"Svaki put kad smo uspjeli doći do njega, napravio je potreban proces učenja kako bi bio siguran da će nam biti teško ponovno ga uhvatiti. Nikada nije bio samozadovoljan", govori.
Zapravo, Deif ima vrlo visok osjećaj i mjere za sigurnost, kaže Rafati.
"Niko ne zna Deifovu sudbinu ili njegovu lokaciju u Gazi. Nedostatak njegovih fizičkih fotografija komplicira izglede za njegovu identifikaciju ili dolaženje do njega ako pretpostavimo da Izrael ovaj put može u potpunosti napasti Gazu kopnom" kaže Rafati.
Bez izlaza
Međutim, dogodi li se takva operacija, Rafati kaže da Palestinci u potpunosti očekuju da će Deif završiti u borbi.
"Ne može se očekivati od osobe koja je vodila borbu više od 35 godina da pobjegne iz bitke, što je njegov projekt za koji je živio, a ljudi poput njega spremni su umrijeti kako bi ostvarili svoje glavne i strateške ciljeve ' oslobađanje Palestine' i uspostavljanje palestinske države", kaže Rafati
Ponavljajući Hrouba, Rafati kaže da bi Deifova smrt mogla rastužiti Palestince, ali neće zaustaviti otpor okupaciji. Abusada se slaže, govoreći, njegovo ubistvo neće stati na kraj Hamasu. Hamas je ideja, ideologija i oni ne mogu dokrajčiti i ubiti ovu ideju.
No bez obzira na to očekuje li Deif vatreno finale ili ne, veličina izraelske vojne operacije možda mu neće dati taj izbor.
"Ako će doći do kopnene invazije na Gazu, ne mislim da će pokušati pobjeći, a čak i ako pokuša pobjeći, jedini put je kroz Egipat, to nije lako. On će se najvjerovatnije boriti protiv izraelske vojske do svoje smrti", kaže Abusada, piše Newsweek.com.
