Kada je Vladimir Putin razorio mir u Evropi pokrenuvši rat protiv demokratske zemlje s 44 miliona stanovnika, njegovo je opravdanje bilo da je moderna Ukrajina, orijentirana na Zapad, bila stalna prijetnja i da se Rusija “nije mogla osjećati sigurno, razvijati se i postojati”.
Ali nakon gotovo pet sedmica bombardiranja, hiljada mrtvih u razorenim gradovima i raseljenja 10 miliona ljudi unutar Ukrajine i šire, ostaju pitanja: koji je njegov cilj i postoji li izlaz, piše BBC.
ŠTA JE BIO PUTINOV CILJ?
Početni cilj ruskog čelnika bio je pregaziti Ukrajinu i svrgnuti njezinu vladu, čime bi zauvijek bila okončana ukrajinska želja da se priključi NATO-u. Ali invazija je zapela i čini se da je Putin smanjio svoje ambicije.
Pokrenuvši invaziju 24. februara, rekao je ruskom narodu da je njegov cilj “demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu” kako bi zaštitio ljude koji su bili podvrgnuti, kako je rekao, osmogodišnjem maltretiranju i genocidu koje je provodila ukrajinska vlada.
“Nije naš plan okupirati ukrajinsku teritoriju. Ne namjeravamo nikome ništa nametati silom”, tvrdio je.
Tvrdio je i da to nije ni rat ni invazija i progurao je fikciju o “specijalnoj vojnoj operaciji”, koju su bili dužni usvojiti mediji pod kontrolom države.
Tvrdnje o nacistima i genocidu u Ukrajini bile su potpuno neutemeljene, ali bilo je jasno da Rusija to vidi kao svoju ključnu priliku. “Budućnost Rusije i njeno buduće mjesto u svijetu su u pitanju”, rekao je šef vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin.
Ruska vojska namjeravala je upasti u glavni grad Kijev, izvršivši invaziju iz Bjelorusije na sjeveru, kao i s juga i istoka.
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov govorio je o oslobađanju Ukrajine od ugnjetavanja, dok je ukrajinski demokratski izabrani predsjednik Volodimir Zelenski rekao da ga je “neprijatelj odredio kao metu broj jedan”, a njegovu obitelj kao metu broj dva.
Ali žestoki otpor Ukrajine izazvao je teške gubitke kod Rusije i u nekim područjima potisnuo ruske snage nazad.
JE LI PUTIN PROMIJENIO SVOJE CILJEVE?
Čini se da je Rusija snizila svoje ambicije, tvrdeći da je generalno postigla svoje ciljeve u prvoj fazi invazije, koju je definirala kao značajno smanjenje borbenog potencijala Ukrajine.
Na mirovnim pregovorima u Istanbulu Rusija je jučer rekla da će “drastično smanjiti svoje vojne operacije oko glavnog grada i oko sjevernog grada Černihiva.
Ukrajinski predsjednik Zelenski je rekao da se signali s pregovora mogu nazvati pozitivnim, ali rekao je da Ukrajina može vjerovati samo konkretnim djelima, a ne riječima.
Rat se nastavlja na istoku i jugu, gdje ruske snage pokušavaju stvoriti kopneni koridor duž južne obale, istočno od Krima do ruske granice.
Mjesec dana nakon početka invazije Rusija je izjavila da je njezin glavni cilj “oslobođenje Donbasa”. Pritom misle uglavnom na istočne ukrajinske regije Lugansk i Donjeck. Više od trećine ovog područja već su zauzeli separatisti koje podržava Rusija u ratu koji je započeo 2014. godine.
Prije rata bilo je jasno da predsjednik Putin želi cijeli istok nakon što je priznao cijelo to područje kao ono koje pripada dvjema ruskim marionetskim državama. Šef države Lugansk predložio je održavanje referenduma o pridruživanju Rusiji, slično međunarodnom diskreditiranom glasanju održanom na Krimu 2014. godine.
Osim njegovih vojnih ciljeva, širi Putinov zahtjev je osigurati buduću neutralnost Ukrajine. Ukrajinci su to ponudili u zamjenu za sigurnosna jamstva koja bi ponudili saveznici za mir u Ukrajini, što je dio opsežnog mirovnog plana koji su Ukrajinci predstavili na pregovorima u Turskoj.
ZAŠTO PUTIN ŽELI NEUTRALNU UKRAJINU?
Otkako je Ukrajina stekla neovisnost 1991., kada se Sovjetski Savez raspao, postupno je skrenula prema Zapadu – prema EU i NATO-u.
Putin je to posljednjih sedmica pokušao preokrenuti, tumačeći pad Sovjetskog Saveza kao “raspad povijesne Rusije”. Tvrdio je da su Rusi i Ukrajinci jedan narod i negirao dugu istorija Ukrajine. “Ukrajina nikada nije imala stabilne tradicije istinske državnosti”, ustvrdio je.
Upravo je njegov pritisak na ukrajinskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča da ne potpiše sporazum s Europskom unijom 2013. doveo do prosvjeda koji su naposljetku svrgnuli Janukoviča u veljači 2014. godine.
Rusija je tada zauzela ukrajinsku južnu regiju Krim i pokrenula separatističku pobunu na istoku, skupa s ratom koji je odnio 14.000 života.
Invazijom u februaru prekršio je neispunjeni mirovni sporazum iz Minska iz 2015. i optužio NATO da prijeti “istorijskoj budućnosti ruske nacije”, tvrdeći bez dokaza da zemlje NATO-a žele pokrenuti rat na Krimu.
KAKO BI IZGLEDALA NEUTRALNOST?
Prije nego što je Ukrajina predstavila svoje planove, Rusija je rekla da razmatra “neutralnu, demilitariziranu” Ukrajinu s vlastitom vojskom i mornaricom, poput Austrije ili Švedske, koje su obje članice EU. Austrija je neutralna, dok je Švedska nesvrstana.
Predsjednik Zelenski je već izjavio da Ukrajinci sada shvaćaju da neće biti primljeni u NATO: “To je istina i mora se priznati.”
Ukrajinski prijedlog podrazumijeva da bi Ukrajina postala neblokovska (ne bi se pridruživala NATO-u ni drugim vojnim savezima) i nenuklearna zemlja bez stranih vojnih baza na svom teritoriju, a zauzvrat bi se usvojila sigurnosna jamstva po kojima bi zemlje poput Britanije, Kine, SAD-a, Turske, Francuske, Kanade, Italije, Poljske i Izraela štitile neutralnu Ukrajinu u slučaju napada. Ukrajini bi također bilo dozvoljeno pridružiti se Evropskoj uniji.
Ukrajinska želja za pridruživanjem NATO-u (i Evropskoj uniji) sadržana je u njenu ustavu iz 2019, pa bi za svaku promjenu trebalo provesti i referendum u mjesecima koji slijede.
ŠTA S KRIMOM I ISTOKOM UKRAJINE?
Prema ukrajinskom planu, o budućem statusu Krima, koji je Rusija anektirala 2014, odlučivalo bi se tokom 15 godina konzultacija i u tom vremenu ne bi bilo nikakve vojne akcije za rješavanje tog pitanja.
O budućnosti istočnih područja koja drže separatisti koje podržava Rusija razgovarala bi dva predsjednika u sklopu summita o prekidu vatre.
Rusija tek treba odgovoriti na prijedloge i kaže da je još dug put do toga, iako ukrajinsku ponudu vidi kao korak naprijed.
Predsjednik Putin će biti pod pritiskom da ne odustane od teritorijalnih dobitaka postignutih tokom rata, pogotovo jer je deklarirani cilj “oslobađanje” istoka Ukrajine. Kijev s, druge strane, nikada neće pristati na ustupanje svog suverenog teritorija.
Poziv na demilitarizaciju Ukrajine se čini više-manje kao riješena stvar, a Putin je možda i potpuno odustao od druga dva zahtjeva – onim za “denacifikaciju” Ukrajine i priznanje ruskog jezika kao drugog jezika u Ukrajini. Ukrajinski čelnici tvrdnje o nacizmu u Ukrajini već su nazivali suludim, a što se tiče ruskog jezika, Zelenski je rekao da mu je spreman dati status manjinskog jezika, zajedno s jezicima drugih susjednih zemalja, i da ne vidi to kao veliki problem, piše BBC, prenosi Index.
ŠTA JE BIO PUTINOV CILJ?
Početni cilj ruskog čelnika bio je pregaziti Ukrajinu i svrgnuti njezinu vladu, čime bi zauvijek bila okončana ukrajinska želja da se priključi NATO-u. Ali invazija je zapela i čini se da je Putin smanjio svoje ambicije.
Pokrenuvši invaziju 24. februara, rekao je ruskom narodu da je njegov cilj “demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu” kako bi zaštitio ljude koji su bili podvrgnuti, kako je rekao, osmogodišnjem maltretiranju i genocidu koje je provodila ukrajinska vlada.
“Nije naš plan okupirati ukrajinsku teritoriju. Ne namjeravamo nikome ništa nametati silom”, tvrdio je.
Tvrdio je i da to nije ni rat ni invazija i progurao je fikciju o “specijalnoj vojnoj operaciji”, koju su bili dužni usvojiti mediji pod kontrolom države.
Tvrdnje o nacistima i genocidu u Ukrajini bile su potpuno neutemeljene, ali bilo je jasno da Rusija to vidi kao svoju ključnu priliku. “Budućnost Rusije i njeno buduće mjesto u svijetu su u pitanju”, rekao je šef vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin.
Ruska vojska namjeravala je upasti u glavni grad Kijev, izvršivši invaziju iz Bjelorusije na sjeveru, kao i s juga i istoka.
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov govorio je o oslobađanju Ukrajine od ugnjetavanja, dok je ukrajinski demokratski izabrani predsjednik Volodimir Zelenski rekao da ga je “neprijatelj odredio kao metu broj jedan”, a njegovu obitelj kao metu broj dva.
Ali žestoki otpor Ukrajine izazvao je teške gubitke kod Rusije i u nekim područjima potisnuo ruske snage nazad.
JE LI PUTIN PROMIJENIO SVOJE CILJEVE?
Čini se da je Rusija snizila svoje ambicije, tvrdeći da je generalno postigla svoje ciljeve u prvoj fazi invazije, koju je definirala kao značajno smanjenje borbenog potencijala Ukrajine.
Na mirovnim pregovorima u Istanbulu Rusija je jučer rekla da će “drastično smanjiti svoje vojne operacije oko glavnog grada i oko sjevernog grada Černihiva.
Ukrajinski predsjednik Zelenski je rekao da se signali s pregovora mogu nazvati pozitivnim, ali rekao je da Ukrajina može vjerovati samo konkretnim djelima, a ne riječima.
Rat se nastavlja na istoku i jugu, gdje ruske snage pokušavaju stvoriti kopneni koridor duž južne obale, istočno od Krima do ruske granice.
Mjesec dana nakon početka invazije Rusija je izjavila da je njezin glavni cilj “oslobođenje Donbasa”. Pritom misle uglavnom na istočne ukrajinske regije Lugansk i Donjeck. Više od trećine ovog područja već su zauzeli separatisti koje podržava Rusija u ratu koji je započeo 2014. godine.
Prije rata bilo je jasno da predsjednik Putin želi cijeli istok nakon što je priznao cijelo to područje kao ono koje pripada dvjema ruskim marionetskim državama. Šef države Lugansk predložio je održavanje referenduma o pridruživanju Rusiji, slično međunarodnom diskreditiranom glasanju održanom na Krimu 2014. godine.
Osim njegovih vojnih ciljeva, širi Putinov zahtjev je osigurati buduću neutralnost Ukrajine. Ukrajinci su to ponudili u zamjenu za sigurnosna jamstva koja bi ponudili saveznici za mir u Ukrajini, što je dio opsežnog mirovnog plana koji su Ukrajinci predstavili na pregovorima u Turskoj.
ZAŠTO PUTIN ŽELI NEUTRALNU UKRAJINU?
Otkako je Ukrajina stekla neovisnost 1991., kada se Sovjetski Savez raspao, postupno je skrenula prema Zapadu – prema EU i NATO-u.
Putin je to posljednjih sedmica pokušao preokrenuti, tumačeći pad Sovjetskog Saveza kao “raspad povijesne Rusije”. Tvrdio je da su Rusi i Ukrajinci jedan narod i negirao dugu istorija Ukrajine. “Ukrajina nikada nije imala stabilne tradicije istinske državnosti”, ustvrdio je.
Upravo je njegov pritisak na ukrajinskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča da ne potpiše sporazum s Europskom unijom 2013. doveo do prosvjeda koji su naposljetku svrgnuli Janukoviča u veljači 2014. godine.
Rusija je tada zauzela ukrajinsku južnu regiju Krim i pokrenula separatističku pobunu na istoku, skupa s ratom koji je odnio 14.000 života.
Invazijom u februaru prekršio je neispunjeni mirovni sporazum iz Minska iz 2015. i optužio NATO da prijeti “istorijskoj budućnosti ruske nacije”, tvrdeći bez dokaza da zemlje NATO-a žele pokrenuti rat na Krimu.
KAKO BI IZGLEDALA NEUTRALNOST?
Prije nego što je Ukrajina predstavila svoje planove, Rusija je rekla da razmatra “neutralnu, demilitariziranu” Ukrajinu s vlastitom vojskom i mornaricom, poput Austrije ili Švedske, koje su obje članice EU. Austrija je neutralna, dok je Švedska nesvrstana.
Predsjednik Zelenski je već izjavio da Ukrajinci sada shvaćaju da neće biti primljeni u NATO: “To je istina i mora se priznati.”
Ukrajinski prijedlog podrazumijeva da bi Ukrajina postala neblokovska (ne bi se pridruživala NATO-u ni drugim vojnim savezima) i nenuklearna zemlja bez stranih vojnih baza na svom teritoriju, a zauzvrat bi se usvojila sigurnosna jamstva po kojima bi zemlje poput Britanije, Kine, SAD-a, Turske, Francuske, Kanade, Italije, Poljske i Izraela štitile neutralnu Ukrajinu u slučaju napada. Ukrajini bi također bilo dozvoljeno pridružiti se Evropskoj uniji.
Ukrajinska želja za pridruživanjem NATO-u (i Evropskoj uniji) sadržana je u njenu ustavu iz 2019, pa bi za svaku promjenu trebalo provesti i referendum u mjesecima koji slijede.
ŠTA S KRIMOM I ISTOKOM UKRAJINE?
Prema ukrajinskom planu, o budućem statusu Krima, koji je Rusija anektirala 2014, odlučivalo bi se tokom 15 godina konzultacija i u tom vremenu ne bi bilo nikakve vojne akcije za rješavanje tog pitanja.
O budućnosti istočnih područja koja drže separatisti koje podržava Rusija razgovarala bi dva predsjednika u sklopu summita o prekidu vatre.
Rusija tek treba odgovoriti na prijedloge i kaže da je još dug put do toga, iako ukrajinsku ponudu vidi kao korak naprijed.
Predsjednik Putin će biti pod pritiskom da ne odustane od teritorijalnih dobitaka postignutih tokom rata, pogotovo jer je deklarirani cilj “oslobađanje” istoka Ukrajine. Kijev s, druge strane, nikada neće pristati na ustupanje svog suverenog teritorija.
Poziv na demilitarizaciju Ukrajine se čini više-manje kao riješena stvar, a Putin je možda i potpuno odustao od druga dva zahtjeva – onim za “denacifikaciju” Ukrajine i priznanje ruskog jezika kao drugog jezika u Ukrajini. Ukrajinski čelnici tvrdnje o nacizmu u Ukrajini već su nazivali suludim, a što se tiče ruskog jezika, Zelenski je rekao da mu je spreman dati status manjinskog jezika, zajedno s jezicima drugih susjednih zemalja, i da ne vidi to kao veliki problem, piše BBC, prenosi Index.
