Vodeći njemački listovi ponovo se bave kosovskim problemom navodeći zagovornike i protivnike ideje o razmjeni teritorija, prenosi "Deutsche welle".
Kako se navodi u tekstu "Deutsche welle", bar za sada, niko ne nudi nikakav drugi plan za Kosovo i Srbiju.
"Možda se neće često dešavati da su njih dvoje saglasni – njemački ministar spoljnih poslova Haiko Maas i njegova austrijska koleginica Karin Kneissl, plesna partnerka Vladimira Putina. Ali baš tako je to bilo na sastanku ministara spoljnih poslova EU u Beču. Razlog za to je razvoj situacije na Balkanu, na jugoistoku Evrope. Preciznije: između Srbije i Kosova – gdje se sprema nešto što se ne sviđa svima“, piše Michael Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
"Kosovo je nekada bila pokrajina pod kontrolom Srbije, koja je 1999. godine postala povod za prvi napadački rat u historiji NATO. Kosovo je 2008. proglasilo nezavisnost, koju je otada priznala većina država. Ali Vlada Kosova kontroliše samo dio svoje teritorije. Na sjeveru, na granici sa Srbijom, nalaze se srpska naselja čiji se gotovo svi stanovnici osjećaju kao pripadnici Srbije. A na jugu Srbije, postoji region pretežno naseljen albanskim življem koje na susjedno Kosovo gleda kao na svoju stvarnu domovinu. Stoga predsjednici Srbije i Kosova traže razmjenu: jugu Srbije treba dodati Kosovu, a sjever Kosova Srbiji. Historijski gledano, to ne bi bilo ništa novo. Promjene granice su kontinuum historije, a i dobro se uklapaju u vrijeme koje politiku vidi kao ’niz dilova’.“
„Ali mnogi su protiv toga i upozoravaju“, podsjeća Martens i navodi već poznati stav Njemačke koji su izneli, kako njemačka kancelarka Angela Merkel, tako i njen ministar Haiko Maas. Autor tu pominje i austrijsku ministarku Kneissl, koja je s tim u vezi rekla: „Promjene granice, to smo više puta mogli da vidimo, donose sa sobom probleme.“
„Ipak, postoje i moćni zagovornici te ideje. Na primer John Bolton, savjetnik za bezbjednost američkog predsjednika. Ako Srbi i Albanci mogu da se dogovore o mirnoj razmjeni teritorija, zašto da ne – rekao je nedavno Bolton, možda ne baš tim riječima. Time je postalo jasno da se najmoćnija od svih država, sa velikim uticajem na Kosovu, neće suprotstaviti politici ’etničkog razdvajanja’ na Balkanu.“
„Sile koje smatraju da bi to bila nesreća – ukazujući na jugoslovenske ratove devedesetih – trebalo bi zato da ponude bolje rješenje. U suprotnom će ih pregaziti vrijeme. Postoje dobri razlozi za odbacivanje promjena granica na Balkanu“, piše Martnes aludirajući na izjavu njemačkog ministra Maasa. „Ali, onaj ko to odbacuje, trebalo da bude u stanju da stvori drugačije, a ubjedljive ponude. Svakako da njih u slučaju Kosova ima. Tako bi bilo krajnje vrijeme da se za manje od dva miliona građana te male države konačno omogući da bez viza mogu da putuju u EU. Ako u Evropi građanska prava i dalje prevladavaju nad etničkom pripadnošću i etničkim razgraničenjem, onda nastavak izolacije Kosova nije rješenje.“
„Jer, jednoga dana će doći drugi političari, sa drugim idejama. Ako se oni probiju na Balkanu, njihove ideje bi mogle da pobjede i na drugim mjestima. To će promjeniti Evropu – ali vjerovatno ne nabolje“, zaključuje Martens u svom članku za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Posljedice po Evropu
„John Bolton savjetnik za bezbjednost Donalda Trumpa, je opušten“, piše u komentaru Jana Pula objavljenom u internet-izdanju lista Der Spiegel. „Vašington, koji se još uvijek uz pomoć stotina vojnika stara za bezbjednost u regionu, ne isključuje mogućnost novog razgraničenja Srbije i Kosova. Prema principu – u jednoj državi živi samo jedna etnička grupa. To je ono što američki predsjednik razumije.“
„Ali ni Evropska unija još nije uradila ništa, iako bi Kosovo bez milijardi iz Brisela odavno bankrotiralo. Srbi i Kosovari pritom planiraju dil koji ugrožava stabilnost zemalja EU. Njime se, naime, krši centralni princip balkanske politike: u zemljama bivše Jugoslavije postoji etnička raznolikost i ona se neće ugroziti granicama. Oko toga su se složile Amerika i Evropa, nakon što su devedesetih morale da intervenišu kako bi zaustavile ubijanje u Bosni i na Kosovu. To je značilo odustajanje od etnonacionalizma.“
„Međutim, srpsko-kosovski planovi imaju samo jedan cilj: da Srbi i Albanci žive samo svako među svojima. Razmjena teritorija bila bi presedan i opravdala bi etničke granice u Evropi. Tako bi – prije svih Hrvati i Srbi u Bosni mogli da zatraže pripajanje svojim matičnim zemljama. Katalonski separatisti imali bi novi argument. Kao i Baskijci. Ili Južni Tirolci. Ili flamanski i valonski ekstremisti u Belgiji. Rezultat bi bio veća nestabilnost i etničko rivalstvo. Evropska unija morala bi da primi više migranata, da diplomatski interveniše, a u ekstremnim slučajevima čak i vojno. Zato Evropa mora jasno da stavi do znanja da za svakog onog ko vodi politiku uz pomoć etničkih argumenat, u savremenoj Evropi nema mjesta“, zaključuje se u komentaru Jana Pula objavljenom u Der Spiegel.
"Možda se neće često dešavati da su njih dvoje saglasni – njemački ministar spoljnih poslova Haiko Maas i njegova austrijska koleginica Karin Kneissl, plesna partnerka Vladimira Putina. Ali baš tako je to bilo na sastanku ministara spoljnih poslova EU u Beču. Razlog za to je razvoj situacije na Balkanu, na jugoistoku Evrope. Preciznije: između Srbije i Kosova – gdje se sprema nešto što se ne sviđa svima“, piše Michael Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
"Kosovo je nekada bila pokrajina pod kontrolom Srbije, koja je 1999. godine postala povod za prvi napadački rat u historiji NATO. Kosovo je 2008. proglasilo nezavisnost, koju je otada priznala većina država. Ali Vlada Kosova kontroliše samo dio svoje teritorije. Na sjeveru, na granici sa Srbijom, nalaze se srpska naselja čiji se gotovo svi stanovnici osjećaju kao pripadnici Srbije. A na jugu Srbije, postoji region pretežno naseljen albanskim življem koje na susjedno Kosovo gleda kao na svoju stvarnu domovinu. Stoga predsjednici Srbije i Kosova traže razmjenu: jugu Srbije treba dodati Kosovu, a sjever Kosova Srbiji. Historijski gledano, to ne bi bilo ništa novo. Promjene granice su kontinuum historije, a i dobro se uklapaju u vrijeme koje politiku vidi kao ’niz dilova’.“
„Ali mnogi su protiv toga i upozoravaju“, podsjeća Martens i navodi već poznati stav Njemačke koji su izneli, kako njemačka kancelarka Angela Merkel, tako i njen ministar Haiko Maas. Autor tu pominje i austrijsku ministarku Kneissl, koja je s tim u vezi rekla: „Promjene granice, to smo više puta mogli da vidimo, donose sa sobom probleme.“
„Ipak, postoje i moćni zagovornici te ideje. Na primer John Bolton, savjetnik za bezbjednost američkog predsjednika. Ako Srbi i Albanci mogu da se dogovore o mirnoj razmjeni teritorija, zašto da ne – rekao je nedavno Bolton, možda ne baš tim riječima. Time je postalo jasno da se najmoćnija od svih država, sa velikim uticajem na Kosovu, neće suprotstaviti politici ’etničkog razdvajanja’ na Balkanu.“
„Sile koje smatraju da bi to bila nesreća – ukazujući na jugoslovenske ratove devedesetih – trebalo bi zato da ponude bolje rješenje. U suprotnom će ih pregaziti vrijeme. Postoje dobri razlozi za odbacivanje promjena granica na Balkanu“, piše Martnes aludirajući na izjavu njemačkog ministra Maasa. „Ali, onaj ko to odbacuje, trebalo da bude u stanju da stvori drugačije, a ubjedljive ponude. Svakako da njih u slučaju Kosova ima. Tako bi bilo krajnje vrijeme da se za manje od dva miliona građana te male države konačno omogući da bez viza mogu da putuju u EU. Ako u Evropi građanska prava i dalje prevladavaju nad etničkom pripadnošću i etničkim razgraničenjem, onda nastavak izolacije Kosova nije rješenje.“
„Jer, jednoga dana će doći drugi političari, sa drugim idejama. Ako se oni probiju na Balkanu, njihove ideje bi mogle da pobjede i na drugim mjestima. To će promjeniti Evropu – ali vjerovatno ne nabolje“, zaključuje Martens u svom članku za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Posljedice po Evropu
„John Bolton savjetnik za bezbjednost Donalda Trumpa, je opušten“, piše u komentaru Jana Pula objavljenom u internet-izdanju lista Der Spiegel. „Vašington, koji se još uvijek uz pomoć stotina vojnika stara za bezbjednost u regionu, ne isključuje mogućnost novog razgraničenja Srbije i Kosova. Prema principu – u jednoj državi živi samo jedna etnička grupa. To je ono što američki predsjednik razumije.“
„Ali ni Evropska unija još nije uradila ništa, iako bi Kosovo bez milijardi iz Brisela odavno bankrotiralo. Srbi i Kosovari pritom planiraju dil koji ugrožava stabilnost zemalja EU. Njime se, naime, krši centralni princip balkanske politike: u zemljama bivše Jugoslavije postoji etnička raznolikost i ona se neće ugroziti granicama. Oko toga su se složile Amerika i Evropa, nakon što su devedesetih morale da intervenišu kako bi zaustavile ubijanje u Bosni i na Kosovu. To je značilo odustajanje od etnonacionalizma.“
„Međutim, srpsko-kosovski planovi imaju samo jedan cilj: da Srbi i Albanci žive samo svako među svojima. Razmjena teritorija bila bi presedan i opravdala bi etničke granice u Evropi. Tako bi – prije svih Hrvati i Srbi u Bosni mogli da zatraže pripajanje svojim matičnim zemljama. Katalonski separatisti imali bi novi argument. Kao i Baskijci. Ili Južni Tirolci. Ili flamanski i valonski ekstremisti u Belgiji. Rezultat bi bio veća nestabilnost i etničko rivalstvo. Evropska unija morala bi da primi više migranata, da diplomatski interveniše, a u ekstremnim slučajevima čak i vojno. Zato Evropa mora jasno da stavi do znanja da za svakog onog ko vodi politiku uz pomoć etničkih argumenat, u savremenoj Evropi nema mjesta“, zaključuje se u komentaru Jana Pula objavljenom u Der Spiegel.
