Vučić i Thaçi traže podršku za postizanje dogovora

Bio je to vrhunski PR potez, tim riječima Tena Prelec, saradnica Londonske škole ekonomije (London School of Economics), opisuje poruke Evropskog foruma održanog u subotu i nedjelju u Alpbahu, na zapadu Austrije, u kome je i sama bila jedna od učesnica, zajedno sa predsjednicima Kosova i Srbije, Hashimom Thaçijem i Aleksandrom Vučićem, kao i komesarom Evropske unije Johanesom Hanom i drugima.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa Prelec kaže da je ovaj skup iskorišćen, od srpske i kosovske strane, kako bi se na najvišem nivou iznela ideja o promjeni granica između Kosova i Srbije po etničkim linijama.

"Moj dojam u Alpbahu je bio da su apsolutno svi političari koji su bili na skupu podržavali takvu inicijativu. Takav mogući dogovor između vođstva Kosova i Srbije. Utisak je da je taj skup bio test da bi se vidjelo kako će ta vijest odjeknuti kod publike kako na Balkanu tako i u Evropskoj uniji. Da se vidi da li se tako nešto može progurati. Konkretno, utisak je da Johannes Hahn i Predsjedništvo Austrije tu inicijativu podržavaju. Imala sam dojam da je to baš bila tema o kojoj su na ovom skupu namjeravali razgovarati. To smo ja i Adnan Ćerimagić (analitičar Inicijative za evropsku stabilnost prim.aut.) koji smo u skupu učestvovali kao dvoje mladih eksperata, međutim slutili", kaže Prelec.

Sagovornica RSE dodaje da je baš zbog toga željela da tokom foruma iznese pitanja koja smatra za najveće probleme regionalne stvarnosti:

"Radi se o temama koje su u tim političkim diskusijama prošle skoro pa neopažene, kao što su korupcija, emigracija, civilno društvo. Najveći rizik čitavog procesa u kome sada govorimo samo o mogućoj razmjeni teritorija, jeste u tome što će se javnost sada fokusirati na to pitanje, koje je zapravo površinsko. Nećemo se baviti onim što je najvažnije za sva društva regije, a to su pitanja koja se tiču manjka mogućnosti da se građani ovih društava izbore za bolji život. Dogodio se vrhunski PR od strane lokalnih lidera jer dobro znaju da će pitanje granica dominirati medijskom pozornošću na svim stranama."

Prelec nastavlja da su u Alpbahu politički lideri započeli proces koji bi trebao da vodi ka potpisivanju pravno obavezujućeg sporazuma između Kosova i Srbije.

"Mislim da će na tom putu imati puno prepreka, da će prijedlog koji su izneli teško proći. Zato što je javnost na prostoru Srbije i Kosova podjeljena. Ako me pitate da li je njihova namjera bila da to stvarno već sada proguraju, mislim da je bilo i toga i PR-a. U smislu, namjera je bila, ako prijedlog prođe, onda super, onda se lideri mogu prezentirati kao heroji koji su riješili nešto što je izgledalo nemoguće riješiti. S druge strane, ako ne prođe, opet je super, jer će na taj način pitanje granica prezentirati kao najvažniji problem, pa se pažnja neće fokusirati na druge probleme koji su za te političare puno teži i škakljiviji", kaže Prelec.

Uz to ona podvlači da razlog zbog kog je njen ekspertski stav protiv ideje podjele Kosova proizilazi iz uvjerenja da se na taj način ruše principi koje je međunarodna zajednica donela na prostor bivše Jugoslavije:

"Ako još jednom idemo ka tome da brojimo krvna zrnca, to potencijalno sa sobom nosi jako veliki rizik. Zašto? Zbog toga što je fundament mira koji se do sada održao u cijeloj regiji jasna odluka međunarodne zajednice da multietničnost bude prezervirana."

Popustljivost zvaničnika Evropske unije u odnosu na pitanje moguće promene kosovskih granica Tena Prelec sagledava na jednoj strani u kontekstu svijesti da ni Srbija ni Kosovo ne mogu računati na evropske integracije bez deblokade procesa međusobne normalizacije odnosa.

Istovremeno, nad samim procesom normalizacije odnosa, navodi sagovornica RSE, stoji poseban rizik proizašao iz zamora od proširenja koji je prisutan u samoj Evropskoj uniji, ali i sve niži entuzijazam za priključenje Uniji koji postoji u samim balkanskim zemljama.

I to nije sve, zaključuje Prelec:

"Plus, postoji još jedan argument zbog koga se podržava takva ideja. Aktuelni politički lideri u Srbiji i na Kosovu bi to mogli ostvariti bolje nego drugi. Tu se poteže argument ‘Niksona u Kini’, i jedan i drugi političar mogu postići i izneti dogovor koji bi bio izložen kritikama sa nacionalističke, desničarske strane i u jednoj i u drugoj zemlji."