Hiljade osoba u regiji koje žive sa HIV-om gube posao i prijatelje, a osuđuju ih čak i zdravstveni radnici.
Više od 35 miliona ljudi na svijetu zaraženo je HIV-om, od toga 3,2 miliona djece. Gotovo 39 miliona oboljelih od AIDS-a, izazvanog ovim virusom, izgubilo je život od 1981, kada se svijetom počela širiti „kuga 20. stoljeća“.
Sandra Mančić iz Niša prije 14 godina saznala je da je HIV pozitivna, nako čega je doživjela osude, ali i nerazumijevanje najbližih.
"Trenutak kada sam saznala da imam HIV, kao kod svake osobe, bio je težak. Međutim, period nakon toga ja sam nazvala ‘život posle života’. Pokušavala sam pronaći način da nastavim pored HIV-a”, ističe Mančić.
U Srbiji je trenutno 1.931 osoba zaraženo ovim virusom, a instituti za javno zdravlje procjenjuju da još blizu 1.100 osoba ne zna da je inficirano.
Mančić je jedna od rijetkih u ovoj zemlji, ali i u regiji, koja javno govori o tome, zbog stigme i predrasuda prema HIV pozitivnim osobama i onima oboljelim od AIDS-a.
"Jednom prilikom profesor sa Medicinskog fakulteta u Nišu pitao me da li bih govorila na tribini za studente. Tada sam saznala da samo jedna osoba u Srbiji, sada pokojni Ivan Radoičić, javno govori o svom statusu”, nastavlja svoju priču ova Nišlijka.
PRVA BOLEST O KOJOJ JE RASPRAVLJAO UN
AIDS je prva bolest o kojoj se 1987. godine razgovaralo na sjednici Ujedinjenih naroda, zbog njenog sve bržeg širenja.Krajem te godine Svjetska zdravstvena organizacija registrirala je više od 71.700 slučaja na četiri kontinenta.Prvog decembra 1988. godine prvi je put promoviran Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, koji se od tada obilježava svake godine.
Kada je shvatila da “može biti od koristi studentima, ali i ostalim ljudima”, odlučila je da osnuje udruženje Sunce koje je za sada jedini servis podrške za osobe koje žive sa HIV-om u Nišu, a odlaskom velikog donatora Global Fonda iz Srbije, upitno je da li će ono nastaviti sa radom.
Kako kaže, preko udruženja se stalno susreće sa drugim osobama koje žive sa HIV-om. Kao i ona, često nailaze na osuđivanje i uvrede.
"Ti ljudi gube radno mesto, gube pravo da viđaju decu, gube partnere, supruga ili suprugu. Neke osobe su isterane iz kuće, odbačene od svojih roditelja ili dece”, ističe, ali i napominje da, s druge strane, ima i mnogo ljudi koji uživaju svu podršku svojih porodica.
"Ja se susrećem sa svim životnim problemima kao i drugi ljudi koji žive sa nekom bolešću - počevši od problema vezanih za egzistenciju. Moj konkretni problem još su, nakon ovoliko godina borbe, stomatolozi, koji uvek imaju neke izgovore da ne prime HIV pozitivnu osobu. Nedopustivo je da u zdravstvu nailazimo na diskriminaciju.“
Slučaj neznanja doktora u BiH
Loš odnos većine zdravstvenih radnika prema osobama s HIV-om jedan je od glavnih problema i u Bosni i Hercegovini, ističu udruženja koja se bore protiv njihove diskriminacije.
Čak 99,5 posto ispitanih zdravstvenih radnika na neki način izražava osudu prema HIV pozitivnim osobama, pokazalo je istraživanje zavoda i instituta za javno zdravstvo u ovoj zemlji urađeno 2012. godine.
Da se HIV može prenijeti ubodom komaraca smatralo je 47,8 posto njih, a 60,4 posto reklo je da izbjegava kontakt sa odjećom zaraženih.
U BiH je prošle godine registrirano 245 slučajeva HIV infekcije, a zabilježena su četiri smrtna slučaja.
Iako prema tim statistikama spada u grupu zemalja sa niskom stopom HIV-a, posljednjih godina udvostručen je broj novih registriranih osoba sa HIV infekcijom u odnosu na proteklih 15 godina.
Zvjezdana Jakić iz Asocijacije za podršku osobama koje žive sa HIV/AIDS-om (APOHA) kaže da društvo u BiH još stigmatizira ove ljude i "misli da su sami krivi za svoje stanje“.
Navodi primjer 50-godišnje žene iz jednog manjeg mjesta u BiH, koja je nakon saznanja svog HIV statusa, to podijelila sa članovima porodice. Oni su u početku to prihvatili bez puno problema, jer im je doktorica sa infektivne klinike objasnila šta je taj virus i načine prenosa.
"Međutim, nakon određenog vremena ova žena je otišla sa svojom snahom kod ginekologa u Sarajevo na pregled, a pošto je imala pozitivno iskustvo sa doktoricom koja radi na infektivnoj klinici bez problema je rekla svoj status i ovoj doktorici.“
Ona je nakon toga, kako kaže Jakić, bila jako neljubazna prema njoj i „rekla je njenoj snahi da bi joj bolje bilo da bude što dalje od nje, posebno ako želi da ima djecu u budućnosti“.
"Dugo vremena njena snaha i sin nisu htjeli da dolaze kod nje u posjetu ili da jedu zajedno. Nakon određenog vremena ova žena je zamolila psihologe i socijalne radnike u APOHA-i da joj pomognu, te da dođu i porazgovaraju sa snahom i sinom. Poslije toga situacija se smirila, ali je ova žena puno patila“, ističe Jakić.
U Hrvatskoj godišnje 80 novih slučajeva
Posljedice ovakve diskriminacije mogu biti pogubne i kada se radi o mogućoj epidemiji HIV-a, jer ljudi se ne žele testirati najviše iz razloga što se boje da će ih svi odbaciti.
Iva Jovović iz UN Tematske skupine za HIV/AIDS u Hrvatskoj kaže da u toj zemlji postoji povećanje broja osoba koje žive sa HIV-om, ali kao rezultat povećanja broja osoba koje se testiraju, upravo zbog rada na razbijanju predrasuda.
RIZIK OD INFEKCIJE HIV-A
Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) bolest je imunološkog sistema, zbog koje organizam nije u mogućnosti da se brani od različitih bolesti. Njegov uzročnik je HIV virus. Među grupama pod izrazitim rizikom za prenos HIV-a su osobe iz MSM populacije. Tu spadaju muškarci koji imaju seksualne odnose sa muškarcima, injekcioni korisnici narkotika, te seksualne radnice i radnici. Virus HIV-a prenosi se seksualnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog sa onima zdravog čovjeka, kao što je krv, te se može u trudnoći prenijeti sa majke na dijete, ali ne i nužno.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj s HIV-om živi oko 1.000 osoba, od čega je gotovo 250 oboljelih od AIDS-a.
Posljednjih godina, u ovoj zemlji godišnje se zabilježi oko osamdesetak novih slučajeva zaraze HIV-om, kaže Jovović.
Govori o slučaju kojeg su imali ove godine, kada su poslodavci jedne osobe koja živi sa HIV-om saznali za njegov status i odmah dignuli paniku. Poslodavac je škola, ali ta osoba nije radila u direktnom kontaktu sa djecom.
"Kroz par dana cijelo mjesto je znalo njegov status, a on je upućen na bolovanje, jer bi davanje otkaza bilo protupravno. I danas, nekih osam mjeseci kasnije, i dalje je na bolovanju, a poslodavci ne znaju šta da rade. Njegova naknada se jako smanjuje, jer se radi o dugotrajnom bolovanju, a ne može natrag na posao“, kaže Jovović.
Navodi da su zbog toga okupili predstavnike Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Klinike za infektivne bolesti, Ministarstva zdravlja i obrazovanja, udruženja i medija.
Napravili su niz edukacija sa roditeljima djece i, kako kaže, došlo je do manje promjene u njihovom stavu, koji je u početku bio jako negativan.
"Sada još moramo raditi sa njegovim nadređenim. Nadam se da ćemo uspjeti“, zaključuje Jovović.
Izvor: Al Jazeera
