Osnivanje Muzeja genocida ili ratnih zločina ostalo je samo na ponavljanju jednog od mnogih neispunjenih obećanja državnih institucija.
Prvo obećanje za otvaranje ovakvog muzeja dao je 2020. godine tadašnji predsjednik skupštine, Kadri Veseli. U junu 2023. godine Vlada Kosova osnovala je radnu grupu za osnivanje Muzeja za dokumentovanje i prezentaciju zločina bivše Jugoslavije i Srbije nad Albancima na Kosovu.
Međutim, institucije, a posebno Ministarstvo kulture, omladine i sporta (MKOS) do danas nisu govorili o koracima koji su preduzeti za formiranje Muzeja genocida, odnosno Muzeja za dokumentovanje i prezentaciju zločina bivše Jugoslavije i Srbije protiv Albanaca na Kosovu, kako ga je prošle godine (06.07.2023.) nazvala Vlada.
Srpske snage su tokom rata na Kosovu počinile stotine masakra nad civilima i druge teške zločine. Najveći i najteži masakri nad civilnim stanovništvom od strane srpskih vojnih snaga izvršeni su nakon početka NATO bombardovanja od marta 1999. godine, do juna te godine – poput onih u Kruši, Meji, Pokleku, Podujevu i u mnogim drugim mjestima na Kosovu.
Izvještaji o ovim masakrima, kao i o odavanju počasti nevinim žrtvama i preživelima, planirano je da budu prikazani kroz Muzej genocida, ali to i dalje ostaje samo pod maskom obećanja.
Koncept muzeja
U odgovoru za Kallxo, MKOS navodi da je radna grupa u završnoj fazi realizacije idejnog dokumenta za muzej zločina i da se očekuje da će ga uskoro dostaviti Vladi.
"Trenutno je ova radna grupa u završnoj fazi realizacije ovog koncepta i očekuje se da će uskoro biti dostavljen Vladi Kosova" – kaže se u odgovoru MKOS za Kallxo.com.
Sa druge strane, sakupljači činjenica i svjedočenja o ratnim zločinima i istoričari kažu da Kosovo ide ka neuspjehu u stvaranju kolektivnog sjećanja na prošlost, posebno povodom svedočenja o ratnim zločinima.
Bekim Blakaj, izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo na Kosovu, kaže za Kallxo da neosnivanje Muzeja genocida govori o neuspjehu izgradnje kolektivnog sjećanja na našu prošlost.
"Posljedice su mnoge usljed neosnivanja Muzeja genocida. Prvo, to je dokaz neuspjeha izgradnje kolektivnog sjećanja na prošlost, posebno na rat – pravilno svjedočenje počinjenih zločina i mjesta zločina. Ali to je i posljedica nepravilnog informisanja međunarodnog javnog mnjenja, koje je čulo za rat na Kosovu, ali ne postoji muzej u kome bi bili obavješteni o razmjerama zločina počinjenih nad civilima“, rekao je Blakaj.
Sylë Ukshini, historičar, kaže za Kallxo da bi, kada bi postojao takav muzej (muzej ratnih zločina), svijet drugačije gledao na trenutnu situaciju na Balkanu.
Kako je rekao, ne bismo imali znake jednakosti između srpskog državnog zločina i običnih zločina Albanaca.
Prema njegovim riječima, Kosovo nije uspjelo da dokumentuje postojanje antialbanske doktrine institucija i srpskih akademika, projekata za nestanak i raseljavanje Albanaca.
Postojanje muzeja zločina, prema Ukshiniju, poslalo bi snažnu poruku protiv negiranja ili iskrivljavanja činjenica o zločinima počinjenim protiv čovječnosti koje su Albanci pretrpeli u periodu 1989-1999.
"Ratni zločini, masovna ubistva, silovanja, kidnapovanja (i danas nestalih) i etničko čišćenje su nezalječena rana u našoj nacionalnoj historiji. Sjećanje na ovo stradanje naroda mora da ostane sveto i njegovo očuvanje je moguće kroz Muzej, naravno i kroz davno obnovljeni Zavod za ratne zločine koji vodi stručan čovjek. Znam da smo mi sui generis slučaj, ali ovaj naš lakomisleni pristup i međunarodno insistiranje učinili su da Kosovo bude možda jedina zemlja na svetu bez datuma oslobođenja“, rekao je Sylë Ukshini, profesor istorije i međunarodnih odnosa.
U međuvremenu, historičar Haxhi Ademi kaže za Kallxo da bi muzej zločina genocida pomogao da se dokumentuje šta se desilo na Kosovu od strane beogradske vlade institucionalno i kako su ubistva i pogubljenja civila organizovana na etničkoj osnovi da bi se fizički eliminisao albanski narod.
"Zato smatram da jedna od prvih odluka Vlade Republike Kosovo treba da bude izgradnja Muzeja zločina srpske države nad albanskim narodom. U ovom muzeju treba da se ogledaju ne samo zločini posljednjeg rata na Kosovu, već i zločini koji su se dogodili od 19. vijeka“.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo na Kosovu, 13.535 ljudi je ubijeno ili nestalo tokom 1998-2000.
Međutim, institucije, a posebno Ministarstvo kulture, omladine i sporta (MKOS) do danas nisu govorili o koracima koji su preduzeti za formiranje Muzeja genocida, odnosno Muzeja za dokumentovanje i prezentaciju zločina bivše Jugoslavije i Srbije protiv Albanaca na Kosovu, kako ga je prošle godine (06.07.2023.) nazvala Vlada.
Srpske snage su tokom rata na Kosovu počinile stotine masakra nad civilima i druge teške zločine. Najveći i najteži masakri nad civilnim stanovništvom od strane srpskih vojnih snaga izvršeni su nakon početka NATO bombardovanja od marta 1999. godine, do juna te godine – poput onih u Kruši, Meji, Pokleku, Podujevu i u mnogim drugim mjestima na Kosovu.
Izvještaji o ovim masakrima, kao i o odavanju počasti nevinim žrtvama i preživelima, planirano je da budu prikazani kroz Muzej genocida, ali to i dalje ostaje samo pod maskom obećanja.
Koncept muzeja
U odgovoru za Kallxo, MKOS navodi da je radna grupa u završnoj fazi realizacije idejnog dokumenta za muzej zločina i da se očekuje da će ga uskoro dostaviti Vladi.
"Trenutno je ova radna grupa u završnoj fazi realizacije ovog koncepta i očekuje se da će uskoro biti dostavljen Vladi Kosova" – kaže se u odgovoru MKOS za Kallxo.com.
Sa druge strane, sakupljači činjenica i svjedočenja o ratnim zločinima i istoričari kažu da Kosovo ide ka neuspjehu u stvaranju kolektivnog sjećanja na prošlost, posebno povodom svedočenja o ratnim zločinima.
Bekim Blakaj, izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo na Kosovu, kaže za Kallxo da neosnivanje Muzeja genocida govori o neuspjehu izgradnje kolektivnog sjećanja na našu prošlost.
"Posljedice su mnoge usljed neosnivanja Muzeja genocida. Prvo, to je dokaz neuspjeha izgradnje kolektivnog sjećanja na prošlost, posebno na rat – pravilno svjedočenje počinjenih zločina i mjesta zločina. Ali to je i posljedica nepravilnog informisanja međunarodnog javnog mnjenja, koje je čulo za rat na Kosovu, ali ne postoji muzej u kome bi bili obavješteni o razmjerama zločina počinjenih nad civilima“, rekao je Blakaj.
Sylë Ukshini, historičar, kaže za Kallxo da bi, kada bi postojao takav muzej (muzej ratnih zločina), svijet drugačije gledao na trenutnu situaciju na Balkanu.
Kako je rekao, ne bismo imali znake jednakosti između srpskog državnog zločina i običnih zločina Albanaca.
Prema njegovim riječima, Kosovo nije uspjelo da dokumentuje postojanje antialbanske doktrine institucija i srpskih akademika, projekata za nestanak i raseljavanje Albanaca.
Postojanje muzeja zločina, prema Ukshiniju, poslalo bi snažnu poruku protiv negiranja ili iskrivljavanja činjenica o zločinima počinjenim protiv čovječnosti koje su Albanci pretrpeli u periodu 1989-1999.
"Ratni zločini, masovna ubistva, silovanja, kidnapovanja (i danas nestalih) i etničko čišćenje su nezalječena rana u našoj nacionalnoj historiji. Sjećanje na ovo stradanje naroda mora da ostane sveto i njegovo očuvanje je moguće kroz Muzej, naravno i kroz davno obnovljeni Zavod za ratne zločine koji vodi stručan čovjek. Znam da smo mi sui generis slučaj, ali ovaj naš lakomisleni pristup i međunarodno insistiranje učinili su da Kosovo bude možda jedina zemlja na svetu bez datuma oslobođenja“, rekao je Sylë Ukshini, profesor istorije i međunarodnih odnosa.
U međuvremenu, historičar Haxhi Ademi kaže za Kallxo da bi muzej zločina genocida pomogao da se dokumentuje šta se desilo na Kosovu od strane beogradske vlade institucionalno i kako su ubistva i pogubljenja civila organizovana na etničkoj osnovi da bi se fizički eliminisao albanski narod.
"Zato smatram da jedna od prvih odluka Vlade Republike Kosovo treba da bude izgradnja Muzeja zločina srpske države nad albanskim narodom. U ovom muzeju treba da se ogledaju ne samo zločini posljednjeg rata na Kosovu, već i zločini koji su se dogodili od 19. vijeka“.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo na Kosovu, 13.535 ljudi je ubijeno ili nestalo tokom 1998-2000.
