Srbija treba da prizna nezavisnost Kosova da bi ušla u Evropsku uniju. Očigledno je da Sjedinjene Američke Države nisu članica Unije i nije na nama da određujemo šta treba zahtjevati od zemlje kandidata, ali čini mi se da je jasno da zemlje koje žele da se integrišu u EU moraju da riješe svoje ključne sporove sa susjedima, uključujući i puno priznanje.
Dalje, mislim da bi put Srbije u EU bio znatno olakšan ukoliko bi priznala Kosovo prije negoli kasnije - kaže u razgovoru za beogradski list "Danas" demokrata Eliot Engel, američki kongresmen iz Njujorka, koji je predložio premijere Srbije i Kosova Ivicu Dačića i Hashima Thaçija, kao i baronesu catherine Ashton za Nobelovu nagradu.
A šta sa članstvom Srbije u NATO?
- Razumijem osjetljivost u Srbiji u vezi sa NATO-om. Zemlje koje žele da uđu u NATO moraju da se prijave za članstvo, a svaka od njih treba pažljivo da izvaga troškove i korist od pristupanja Alijansi, pa poslije toga i da se susretne sa rigoroznim zahtjevima NATO-a. Dakle, ja lično vjerujem da postoje jaki razlozi da sve zemlje na Balkanu, regionu koji nije uvijek uživao mir i stabilnost, pristupe NATO-u. Na prvom mjestu, NATO je nevjerovatno uspješna kolektivna bezbjednosna organizacija. Sve odluke se donose konsenzusom, a članice su zaštićene Ugovorom 5, u kojem se navodi da je napad na jednog člana saveza napad na sve. Zbog toga države koje su u NATO-u uživaju sigurnost i stabilnost više od 60 godina, što su temelji za ekonomski prosperitet. Vjerujem da će proširenje NATO-a proširiti ovu zonu bezbjednosti, stabilnosti i konačno prosperitet u Evropi. Dakle, dok ponovo naglašavam da svaka zemlja, uključujući i Srbiju i Kosovo, mora da odluči za sebe, i to nakon potpune i transparentne debate, da li želi da se prijavi za članstvo, mislim da bi građani regiona imali koristi od bližih odnosa sa Alijansom. I dozvolite mi da dodam da, slično integraciji sa EU, sam proces ispunjavanja standarda i uslova NATO-a jača demokratske institucije i vojne kapacitete zemlje kandidata.
Predložili ste premijere Kosova i Srbije, Hashima Thaçija i Ivicu Dačića, kao i visoku predstavnicu EU za spoljnu politiku i bezbjednost Catherine Ashton za ovogodišnju Nobelovu nagradu. Zašto mislite da su zaslužili Nobela?
- Historija pokazuje da je najteže riješiti etničke sukobe. S obzirom na gorčinu, žalbe, i ukorenjene interese obje strane, premijeri Dačić i Thaçi su se pokazali kao velike vođe, koje imaju hrabrost i viziju u pronalaženju puta do bolje budućnosti za svoj narod. Posvećenost i istrajnost baronese Ashton je takođe bilo od najveće važnosti u uspješnom zaključenju dugih i teških pregovora koji su proizveli aprilski sporazum. Po mom mišljenju, njihovi zajednički napori ilustruju viziju izgradnje bratstva među narodima i ljudima koju je imao Alfred Nobel, i to je razlog zbog kojeg sam zajedno sa još nekoliko kolega iz albanskog i srpskog kokusa u Kongresu SAD nominovao Dačića, Thaçija i Ashtonovu.
Šta mislite o trenutnim, a šta o budućim odnosima Beograda i Prištine?
- Mislim da je sporazum koji su prošlog aprila zaključili premijeri Dačić i Thaçi zaista historijski i da označava veliku prekretnicu za Srbiju, Kosovo i region u cjelini. Sada imamo ne samo izglede za veću stabilnost i prosperitet u region već i smjernice o tome kako to postići. Već vidimo plodove poboljšanih odnosa i bolju saradnju, ali još je ostalo teškog posla u sprovođenju sporazuma. Uvjeren sam da postoji dovoljno volje i mudrosti na obje strane da se ubrzano kreće naprijed. Kako sam već rekao, normalizacija odnosa Beograda i Prištine je ključ za veću stabilnost i prosperitet na Zapadnom Balkanu.
Vlada Srbije da nađe ubice braće Bytyqi
Kada će rezolucija o braći Bytyqi biti na agendi Kongresa?
- Trojica braće Bytyqi bili su američki državljani koji su ubijeni u julu 1999. nakon što ih je srpska policija uhapsila prethodnog mjeseca. Od tada, njihova porodica pokušava da dobije pravdu za svoje sinove. SAD imaju moralnu i legalnu obavezu da pomognu svojim državljanima u onome što je bilo brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava. Isto tako, Vlada Srbije ima moralnu i legalnu obavezu da poštuje i podržava ljudska prava i vladavinu prava i istraži i krivično goni odgovorne za ova ubistva.
A šta sa članstvom Srbije u NATO?
- Razumijem osjetljivost u Srbiji u vezi sa NATO-om. Zemlje koje žele da uđu u NATO moraju da se prijave za članstvo, a svaka od njih treba pažljivo da izvaga troškove i korist od pristupanja Alijansi, pa poslije toga i da se susretne sa rigoroznim zahtjevima NATO-a. Dakle, ja lično vjerujem da postoje jaki razlozi da sve zemlje na Balkanu, regionu koji nije uvijek uživao mir i stabilnost, pristupe NATO-u. Na prvom mjestu, NATO je nevjerovatno uspješna kolektivna bezbjednosna organizacija. Sve odluke se donose konsenzusom, a članice su zaštićene Ugovorom 5, u kojem se navodi da je napad na jednog člana saveza napad na sve. Zbog toga države koje su u NATO-u uživaju sigurnost i stabilnost više od 60 godina, što su temelji za ekonomski prosperitet. Vjerujem da će proširenje NATO-a proširiti ovu zonu bezbjednosti, stabilnosti i konačno prosperitet u Evropi. Dakle, dok ponovo naglašavam da svaka zemlja, uključujući i Srbiju i Kosovo, mora da odluči za sebe, i to nakon potpune i transparentne debate, da li želi da se prijavi za članstvo, mislim da bi građani regiona imali koristi od bližih odnosa sa Alijansom. I dozvolite mi da dodam da, slično integraciji sa EU, sam proces ispunjavanja standarda i uslova NATO-a jača demokratske institucije i vojne kapacitete zemlje kandidata.
Predložili ste premijere Kosova i Srbije, Hashima Thaçija i Ivicu Dačića, kao i visoku predstavnicu EU za spoljnu politiku i bezbjednost Catherine Ashton za ovogodišnju Nobelovu nagradu. Zašto mislite da su zaslužili Nobela?
- Historija pokazuje da je najteže riješiti etničke sukobe. S obzirom na gorčinu, žalbe, i ukorenjene interese obje strane, premijeri Dačić i Thaçi su se pokazali kao velike vođe, koje imaju hrabrost i viziju u pronalaženju puta do bolje budućnosti za svoj narod. Posvećenost i istrajnost baronese Ashton je takođe bilo od najveće važnosti u uspješnom zaključenju dugih i teških pregovora koji su proizveli aprilski sporazum. Po mom mišljenju, njihovi zajednički napori ilustruju viziju izgradnje bratstva među narodima i ljudima koju je imao Alfred Nobel, i to je razlog zbog kojeg sam zajedno sa još nekoliko kolega iz albanskog i srpskog kokusa u Kongresu SAD nominovao Dačića, Thaçija i Ashtonovu.
Šta mislite o trenutnim, a šta o budućim odnosima Beograda i Prištine?
- Mislim da je sporazum koji su prošlog aprila zaključili premijeri Dačić i Thaçi zaista historijski i da označava veliku prekretnicu za Srbiju, Kosovo i region u cjelini. Sada imamo ne samo izglede za veću stabilnost i prosperitet u region već i smjernice o tome kako to postići. Već vidimo plodove poboljšanih odnosa i bolju saradnju, ali još je ostalo teškog posla u sprovođenju sporazuma. Uvjeren sam da postoji dovoljno volje i mudrosti na obje strane da se ubrzano kreće naprijed. Kako sam već rekao, normalizacija odnosa Beograda i Prištine je ključ za veću stabilnost i prosperitet na Zapadnom Balkanu.
Vlada Srbije da nađe ubice braće Bytyqi
Kada će rezolucija o braći Bytyqi biti na agendi Kongresa?
- Trojica braće Bytyqi bili su američki državljani koji su ubijeni u julu 1999. nakon što ih je srpska policija uhapsila prethodnog mjeseca. Od tada, njihova porodica pokušava da dobije pravdu za svoje sinove. SAD imaju moralnu i legalnu obavezu da pomognu svojim državljanima u onome što je bilo brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava. Isto tako, Vlada Srbije ima moralnu i legalnu obavezu da poštuje i podržava ljudska prava i vladavinu prava i istraži i krivično goni odgovorne za ova ubistva.
