Ugledni pariski izdavač Fajar objavio je knjigu "Kosovo - 'pravedni' rat za mafijašku državu" čiji je autor Pierre Pean, najveće ime francuskog istraživačkog novinarstva. Autor brojnih bestselera, uvijek zainteresovan za naličje zvaničnih verzija događaja i biografija, Pean kao crvenu nit slijedi aferu o trgovini organima, gotovo nepoznatu širokoj francuskoj publici.
On ekskluzivno za srpske medije otkriva i kako je prije bombardovanja 1999. godine francuska kontraobavještajna služba obučavala pripadnike UÇK-a (OVK), a da francuska vojska o tome ništa nije znala, kako su francuske trupe pobile 15 pripadnika OVK-a u Dečanima i kako su se sukobile sa Britancima. Prijevod Peanove knjige uskoro će se pojaviti u Srbiji.
U razgovoru za beogradski list "Vesti", koji je vođen u Parizu, Pierre Pean objašnjava da je jedno poglavlje u svojoj knjizi mogao i da naslovi sa "da li je bilo pilota u avionu francuske politike na Balkanu", prenosi "Koha Ditore".
Na pitanje kakva je bila politika Francuske 1999. godine, Pean odgovara:
"Treba se sjetiti da je riječ o neuobičajenom vremenu za Francusku, o vremenu kohabitacije u kome je s jedne strane predsjednik Jacques Chirac s desnog centra, a sa druge strane socijalistički predsjednik vlade i da su se te razlike prenosile na teren. Jacques Chirac 1999. godine je pokušavao da zakoči stvari oko bombardovanja SRJ do posljednjeg trenutka, ali u isto vrijeme je želio da Francusku više integriše u NATO i naročito da ne naljuti SAD. Kontraobavještajna služba, koja dakle djeluje van granica Francuske, obučavala je pripadnike OVK, ali, recimo, vojna obavještajna služba bila je prosrpski orijentisana. To je bilo tako. Vidimo da u jednoj staroj demokratiji nije bilo pravog jedinstva između službi i to je bilo još izoštrenije u periodu kohabitacije", kaže Pean.
On, na konstataciju da se kontraobavještajna služba i vojska nisu slagale, već ni da nisu dijelile informacije, pojašnjava:
"To je stvarno halucinantno. Vidimo da tajne službe djeluju pod izgovorom efikasnosti i to po logici: ako je izvesno da će biti rata, onda ćemo biti isključeni iz igre ukoliko nismo prisutni na terenu, što znači da ipak treba da se dogovorimo sa OVK-om. Poslije toga pokreće se mehanizam kontraobavještajne službe sa oficirima Arnaudom Danjeanom (sada evropski poslanik) i Lorencijem. Oni će biti zaduženi za Hashima Thaçija i takođe će raditi na obučavanju njegovih saradnika."
"U isto vrijeme Generalštab vojske, koji nije na toj liniji, prećutno čuva svoje prosrpske tradicije, što neće direktno pokazivati, ali će se ogledati u striktnom pridržavanju Kumanovskog ugovora i neutralnoj primjeni Rezolucije 1244 UN, što znači u spriječavanju obnove rata i smirivanju stanja na terenu, dok je u isto vrijeme na drugoj strani OVK, čiji su pripadnike obučavali agenti francuske kontraobavještajne službe. Dakle, kontradikcija je potpuno izoštrena na terenu", kaže Pean.
U svojoj knjizi on otkriva, da su Francuzi i Britanci na Kosovu skoro pucali jedni na druge.
"Riječ je o sukobu zbog primjene Rezolucije UN 1244. Postojale su dvije primjene te Rezolucije. Po anglosaksonskoj primjeni Rezolucije, kad bi Albanci iz OVK ubijali - to je tumačeno kao osveta i moglo je da im se oprosti. Međutim, potpuno drugačiji kriterijum je važio za Srbe. Dakle, na terenu Anglosaksonci su se potpuno drugačije ponašali nego Francuzi."
U tom kontekstu on govori o francuskim specijalnim snagama koje su bile u samom početku upućene da pripreme smještaj Francuza na Kosovu.
"Pukovnik Logar, koji je bio u to vrijeme komandat specijalnih snaga, bio je prinuđen da zaprijeti da je spreman da puca na britanske specijalne snage. Možete da zamislite, nalazili su se na ivici veoma ozbiljnog incidenta", govori francuski novinar.
Kada govori o sukobu francuskih vojnika i OVK-a, Pean kaže da su francuski vojnici primjenjujući na neutralan način Rezoluciju UN 1244 radili stvari koje drugi nisu.
"Kao što navodim u mojoj knjizi, u Dečanima je poginulo između 10 i 15 pripadnika OVK-a. Sasvim je sigurno da u anglosaksonskim zonama na Kosovu nije bilo poginulih iz OVK-a. Dakle, to je bila doslovna primjena Rezolucije UN 1244, dok je anglosaksonska primjena te Rezolucije od samog početka bila pristrasna, u kontekstu buduće nezavisnosti Kosova o čemu nema govora u Rezoluciji 1244 UN", kaže on.
Na pitanje zašto je Francuska imala takav stav prema Kosovu, Pean odgovara:
"Vidimo da sve ovo predstavlja dokaz ili početak dokaza da nestaje politika nacionalnog suvereniteta u smislu koji je tome davao general De Gol. Kosovo je bilo dobar primjer kako se, kao što smo vidjeli, francuska politika uklanjala pred anglosaksonskom politikom, dakle pred SAD i Velikom Britanijom. Okolina Jacquesa Chiraca bila je svijesna toga i ja u knjizi govorim kako poslije nisu znali kako da se 'zakrpe' kako bi pred Kinom i pred arapskim zemljama pokazali da Francuska ima svoju politiku, da ona nije vazal SAD", kaže na kraju svog intervjua Pierre Pean.
U razgovoru za beogradski list "Vesti", koji je vođen u Parizu, Pierre Pean objašnjava da je jedno poglavlje u svojoj knjizi mogao i da naslovi sa "da li je bilo pilota u avionu francuske politike na Balkanu", prenosi "Koha Ditore".
Na pitanje kakva je bila politika Francuske 1999. godine, Pean odgovara:
"Treba se sjetiti da je riječ o neuobičajenom vremenu za Francusku, o vremenu kohabitacije u kome je s jedne strane predsjednik Jacques Chirac s desnog centra, a sa druge strane socijalistički predsjednik vlade i da su se te razlike prenosile na teren. Jacques Chirac 1999. godine je pokušavao da zakoči stvari oko bombardovanja SRJ do posljednjeg trenutka, ali u isto vrijeme je želio da Francusku više integriše u NATO i naročito da ne naljuti SAD. Kontraobavještajna služba, koja dakle djeluje van granica Francuske, obučavala je pripadnike OVK, ali, recimo, vojna obavještajna služba bila je prosrpski orijentisana. To je bilo tako. Vidimo da u jednoj staroj demokratiji nije bilo pravog jedinstva između službi i to je bilo još izoštrenije u periodu kohabitacije", kaže Pean.
On, na konstataciju da se kontraobavještajna služba i vojska nisu slagale, već ni da nisu dijelile informacije, pojašnjava:
"To je stvarno halucinantno. Vidimo da tajne službe djeluju pod izgovorom efikasnosti i to po logici: ako je izvesno da će biti rata, onda ćemo biti isključeni iz igre ukoliko nismo prisutni na terenu, što znači da ipak treba da se dogovorimo sa OVK-om. Poslije toga pokreće se mehanizam kontraobavještajne službe sa oficirima Arnaudom Danjeanom (sada evropski poslanik) i Lorencijem. Oni će biti zaduženi za Hashima Thaçija i takođe će raditi na obučavanju njegovih saradnika."
"U isto vrijeme Generalštab vojske, koji nije na toj liniji, prećutno čuva svoje prosrpske tradicije, što neće direktno pokazivati, ali će se ogledati u striktnom pridržavanju Kumanovskog ugovora i neutralnoj primjeni Rezolucije 1244 UN, što znači u spriječavanju obnove rata i smirivanju stanja na terenu, dok je u isto vrijeme na drugoj strani OVK, čiji su pripadnike obučavali agenti francuske kontraobavještajne službe. Dakle, kontradikcija je potpuno izoštrena na terenu", kaže Pean.
U svojoj knjizi on otkriva, da su Francuzi i Britanci na Kosovu skoro pucali jedni na druge.
"Riječ je o sukobu zbog primjene Rezolucije UN 1244. Postojale su dvije primjene te Rezolucije. Po anglosaksonskoj primjeni Rezolucije, kad bi Albanci iz OVK ubijali - to je tumačeno kao osveta i moglo je da im se oprosti. Međutim, potpuno drugačiji kriterijum je važio za Srbe. Dakle, na terenu Anglosaksonci su se potpuno drugačije ponašali nego Francuzi."
U tom kontekstu on govori o francuskim specijalnim snagama koje su bile u samom početku upućene da pripreme smještaj Francuza na Kosovu.
"Pukovnik Logar, koji je bio u to vrijeme komandat specijalnih snaga, bio je prinuđen da zaprijeti da je spreman da puca na britanske specijalne snage. Možete da zamislite, nalazili su se na ivici veoma ozbiljnog incidenta", govori francuski novinar.
Kada govori o sukobu francuskih vojnika i OVK-a, Pean kaže da su francuski vojnici primjenjujući na neutralan način Rezoluciju UN 1244 radili stvari koje drugi nisu.
"Kao što navodim u mojoj knjizi, u Dečanima je poginulo između 10 i 15 pripadnika OVK-a. Sasvim je sigurno da u anglosaksonskim zonama na Kosovu nije bilo poginulih iz OVK-a. Dakle, to je bila doslovna primjena Rezolucije UN 1244, dok je anglosaksonska primjena te Rezolucije od samog početka bila pristrasna, u kontekstu buduće nezavisnosti Kosova o čemu nema govora u Rezoluciji 1244 UN", kaže on.
Na pitanje zašto je Francuska imala takav stav prema Kosovu, Pean odgovara:
"Vidimo da sve ovo predstavlja dokaz ili početak dokaza da nestaje politika nacionalnog suvereniteta u smislu koji je tome davao general De Gol. Kosovo je bilo dobar primjer kako se, kao što smo vidjeli, francuska politika uklanjala pred anglosaksonskom politikom, dakle pred SAD i Velikom Britanijom. Okolina Jacquesa Chiraca bila je svijesna toga i ja u knjizi govorim kako poslije nisu znali kako da se 'zakrpe' kako bi pred Kinom i pred arapskim zemljama pokazali da Francuska ima svoju politiku, da ona nije vazal SAD", kaže na kraju svog intervjua Pierre Pean.
