Kako je pobjegao sa Kosova u Mađarsku? Pročitajte priču 23-godišnjeg Kosovara koji je krenuo u potrazi za boljim životom, daleko od Kosova, u Njemačku.
Odlaze na hiljade, Kosovo se prazni. Sem protesta anti-Jablanović, ilegalna migracija je bila glavna tema mjeseca januara, pitanje o kojem se raspravljalo i u Parlamentu Kosova. Razlozi za napuštanje Kosova su mnogi: od ekonomske bijede i siromaštva, pa do očaja građana političkom elitom, pogotovo nakon formiranja koalicije PDK-LDK.
Međutim, malo njih je razmatralo argumente. Jedino je međutim važno: jednostavan izlaz.
Otići danas do Mađarske je toliko lako kao da ideš u Durs ili Vloru.
Portal "Politiko.net" razgovarao je sa jednim ilegalnim imigrantom koji se trenutno nalazi u skloništu za azil u Minhenu, kako bi saznao o putovanju kojeg ovi migranti prelaze i troškovima koje tokom putovanja moraju platiti.
Prema riječima emigranta, koji nije želio da se identifikuje, iz Prištine u Subotici, putovanje je bilo potpuno lako i glatko i koštalo je samo 30 eura po osobi.
U Subotici čekaju posrednici (ili trgovci) i kontakt sa njima je lak. Oni su Albanci sa Kosova koji su naučili rupe na srpsko-mađarskoj granici.
Cijene variraju od 60 do 200 eura po osobi, zavisno od posrednika.
Kontakt novinara portala "Politiko.net", 23-godišnjak je imao sreće. Zajedno sa svoja dva prijatelja sreo je posrednika, Albanca iz Podujeva, koji ih je odveo do granice za 60 eura po osobi. Usluga koju pruža trgovac je osnovna. On vas doveze do granice i pokazuje put kojim bi trebalo preći granicu. Sav rizik leži na imigrantima.
Ali, u stvari, jedina opasnost, po njemu, je ako te uhvati srpska policija. Čak i u tom slučaju, najgore što se može dogoditi je da vas opljačkaju, ali ni u kom slučaju vas neće vratiti.
Nakon 20 minuta hoda, u početku preko polja, a onda, misleći da bi mogli pobjeći oku policije, kroz gustu šumu, tri Kosovara imigranata se suočavaju sa mađarskih policajcem, i sa psom.
Ovdje se završava njihova avantura ilegalnog prelaska granice. Ukupan iznos koji su platili od Prištine do mađarskog kampa za azilante je bio 90 eura.
Nakon hvatanja od strane policajca, oni završavaju u policijskoj stanicu u blizini granice. Odatle ih šalju u kampu za azilante gdje ih zadržavaju 24 sata. Prema riječima ovog 23-godišnjaka, Mađari su ih tretirali kao životinje.
"Nisu nas tukli, ne. Ali, tretirali su nas kao pse. U 24 sata su nam samo jednom dali hranu. Bolje je u štalama nego tamo gdje smo mi bili smješteni", rekao je on.
Sutradan, vlasti u kampu su im dali vozne karte kako bi bili premješteni u drugi kamp u Mađarskoj, na granici sa Austrijom. Ali, emigranti, sem karata, nisu imali policijsku pratnju.
Koristeći dobijenu slobodu, kosovski imigranti su sišli sa voza u Budimpešti, pronašli su jedan jeftin hotel kako bi se istuširali i te noći prespavali, a sutradan su vozom krenuli za München. Cijelim putem, potrošili su još 170 eura, gdje je uključen i smještaj u hotelu, hrana tokom dana i vozna karta od Budimpešte do München, koja je koštala 75 eura.
U Münchenu se ovaj 23-godišnjak, zajedno sa prijateljima prijavio za azil. Tu su morali čekati još dva mejseca kako bi išli na razgovor vezano za njihov zahtjev za azil. On se nada da će dobiti "papire".
"Sve u svemu, život u hajmu je dobar", kaže on.
Spavaju po šest osoba u sobi, a i higijenski uslovi su dobri. Svi dobijaju 3 obroka dnevno, plus 80 eura sedmično za male troškove.
Izgleda kao da su na ekskurziji, ali nisu.
"Nismo otišli radi zabave. Pobjegli smo zbog teške ekonomske situaciju i nezaposlenosti", kaže on za "Politiko.net".
"Ove godine sam trebao završiti studije, ali nema posla. Do nedavno je bilo konkursa, imali smo nadu za zaposlenje, ali da se zaposliš je veoma teško. Sada ne objavljuju ni konkurse".
Službene evidencije državnih institucija o broju evakuisanih sa Kosova nema. Ali poznavaoci prilika kažu da se sve procjene trebaju uzeti s oprezom. Međutim, po njima, trend odlaska je zabrinjavajući. Jedna orijentaciona cifra Kosovara koji su u ovom periodu pobjegli je 12.600 ljudi mjesečno.
Politiko.net
Međutim, malo njih je razmatralo argumente. Jedino je međutim važno: jednostavan izlaz.
Otići danas do Mađarske je toliko lako kao da ideš u Durs ili Vloru.
Portal "Politiko.net" razgovarao je sa jednim ilegalnim imigrantom koji se trenutno nalazi u skloništu za azil u Minhenu, kako bi saznao o putovanju kojeg ovi migranti prelaze i troškovima koje tokom putovanja moraju platiti.
Prema riječima emigranta, koji nije želio da se identifikuje, iz Prištine u Subotici, putovanje je bilo potpuno lako i glatko i koštalo je samo 30 eura po osobi.
U Subotici čekaju posrednici (ili trgovci) i kontakt sa njima je lak. Oni su Albanci sa Kosova koji su naučili rupe na srpsko-mađarskoj granici.
Cijene variraju od 60 do 200 eura po osobi, zavisno od posrednika.
Kontakt novinara portala "Politiko.net", 23-godišnjak je imao sreće. Zajedno sa svoja dva prijatelja sreo je posrednika, Albanca iz Podujeva, koji ih je odveo do granice za 60 eura po osobi. Usluga koju pruža trgovac je osnovna. On vas doveze do granice i pokazuje put kojim bi trebalo preći granicu. Sav rizik leži na imigrantima.
Ali, u stvari, jedina opasnost, po njemu, je ako te uhvati srpska policija. Čak i u tom slučaju, najgore što se može dogoditi je da vas opljačkaju, ali ni u kom slučaju vas neće vratiti.
Nakon 20 minuta hoda, u početku preko polja, a onda, misleći da bi mogli pobjeći oku policije, kroz gustu šumu, tri Kosovara imigranata se suočavaju sa mađarskih policajcem, i sa psom.
Ovdje se završava njihova avantura ilegalnog prelaska granice. Ukupan iznos koji su platili od Prištine do mađarskog kampa za azilante je bio 90 eura.
Nakon hvatanja od strane policajca, oni završavaju u policijskoj stanicu u blizini granice. Odatle ih šalju u kampu za azilante gdje ih zadržavaju 24 sata. Prema riječima ovog 23-godišnjaka, Mađari su ih tretirali kao životinje.
"Nisu nas tukli, ne. Ali, tretirali su nas kao pse. U 24 sata su nam samo jednom dali hranu. Bolje je u štalama nego tamo gdje smo mi bili smješteni", rekao je on.
Sutradan, vlasti u kampu su im dali vozne karte kako bi bili premješteni u drugi kamp u Mađarskoj, na granici sa Austrijom. Ali, emigranti, sem karata, nisu imali policijsku pratnju.
Koristeći dobijenu slobodu, kosovski imigranti su sišli sa voza u Budimpešti, pronašli su jedan jeftin hotel kako bi se istuširali i te noći prespavali, a sutradan su vozom krenuli za München. Cijelim putem, potrošili su još 170 eura, gdje je uključen i smještaj u hotelu, hrana tokom dana i vozna karta od Budimpešte do München, koja je koštala 75 eura.
U Münchenu se ovaj 23-godišnjak, zajedno sa prijateljima prijavio za azil. Tu su morali čekati još dva mejseca kako bi išli na razgovor vezano za njihov zahtjev za azil. On se nada da će dobiti "papire".
"Sve u svemu, život u hajmu je dobar", kaže on.
Spavaju po šest osoba u sobi, a i higijenski uslovi su dobri. Svi dobijaju 3 obroka dnevno, plus 80 eura sedmično za male troškove.
Izgleda kao da su na ekskurziji, ali nisu.
"Nismo otišli radi zabave. Pobjegli smo zbog teške ekonomske situaciju i nezaposlenosti", kaže on za "Politiko.net".
"Ove godine sam trebao završiti studije, ali nema posla. Do nedavno je bilo konkursa, imali smo nadu za zaposlenje, ali da se zaposliš je veoma teško. Sada ne objavljuju ni konkurse".
Službene evidencije državnih institucija o broju evakuisanih sa Kosova nema. Ali poznavaoci prilika kažu da se sve procjene trebaju uzeti s oprezom. Međutim, po njima, trend odlaska je zabrinjavajući. Jedna orijentaciona cifra Kosovara koji su u ovom periodu pobjegli je 12.600 ljudi mjesečno.
Politiko.net
