Broj samohranih majki na Kosovu je porastao u posljednjih nekoliko godina. Za razliku od evropskih zemalja gdje ovakve majke imaju odgovarajuću državnu zaštitu, na Kosovu mnoge od njih su suočene s teškim socijalnim uslovima.
Radio Slobodna Europa donosi priču jedne majke, koja je sama i sa vrlo niskim finansijama uspjeva da podiže svoju kćer.
Hazbije Brahimi ima 33 godine i dolazi iz Obilića. Mjesečni prihodi gospođe Brahimi su samo 60 eura, koje dobija kao socijalnu pomoć iz budžeta Kosova.
Po struci je računovođa, ali je bez posla. Skoro svaki dan je u potrazi za poslom koji bi joj donio više prihoda i koji bi omogućio bolji život za nju i njenu kćer.
"Tražim posao, bez obzira na to kakav je, i kao čistačica bih radila, i to je halal posao, novac zarađen znojem. Kada bih imala posao, za sebe i moju kćer bi bilo bolje, da imam svoje prihode i nikome ne kucam na vrata za pomoć", rekla je ona.
U jednosobnom stanu kojeg je dobila na privremeno korišćenje od opštine Obilić može ostati još samo nekoliko mjeseci. Nakon jula naredne godine ona mora tražiti novi smještaj.
"Teško je živjeti ovako. Pomažu mi najbliži, sestra koja je radila mi je pomagala. I prijateljice mi pomažu u hrani i odjeći, ali glavno pitanje je smještaj, gdje ću nakon isteka ugovora o smještaju?", dodaje ona.
U nemogućnosti da plati račun za struju, ona sa svojom kćerkom sada već mjesec dana živi bez električne energije.
Psihološka napetost je velika, kaže ona, kada se doda težina odgovornosti s kojima se samohrana majka mora boriti.
Šezdeset eura mejsečno za Hazbiju i njenu kćer su nedovoljni. Ona govori i o zahtjevima njene kćerke koji su veliki i ne uspijeva uvijek da ispuni želju svoje kćeri.
"Teško je da sama podižeš dijete, ali kada vidim da raste i da je zdrava, sve prolazi. Moja kćer je svejtlost mojih očiju. Zahtjeva ima mnogo, a još malo će i u školu, znam da možda neću moći ispuniti joj sve, ali se nadam da ću pronaći neki posao i biti u mogućnosti da je podižem kako je najbolje", nada se Hazbija, a oči joj se pune suzama dok govori o svojoj kćeri.
Hazbije Brahimi ima 33 godine i dolazi iz Obilića. Mjesečni prihodi gospođe Brahimi su samo 60 eura, koje dobija kao socijalnu pomoć iz budžeta Kosova.
Po struci je računovođa, ali je bez posla. Skoro svaki dan je u potrazi za poslom koji bi joj donio više prihoda i koji bi omogućio bolji život za nju i njenu kćer.
"Tražim posao, bez obzira na to kakav je, i kao čistačica bih radila, i to je halal posao, novac zarađen znojem. Kada bih imala posao, za sebe i moju kćer bi bilo bolje, da imam svoje prihode i nikome ne kucam na vrata za pomoć", rekla je ona.
U jednosobnom stanu kojeg je dobila na privremeno korišćenje od opštine Obilić može ostati još samo nekoliko mjeseci. Nakon jula naredne godine ona mora tražiti novi smještaj.
"Teško je živjeti ovako. Pomažu mi najbliži, sestra koja je radila mi je pomagala. I prijateljice mi pomažu u hrani i odjeći, ali glavno pitanje je smještaj, gdje ću nakon isteka ugovora o smještaju?", dodaje ona.
U nemogućnosti da plati račun za struju, ona sa svojom kćerkom sada već mjesec dana živi bez električne energije.
Psihološka napetost je velika, kaže ona, kada se doda težina odgovornosti s kojima se samohrana majka mora boriti.
Šezdeset eura mejsečno za Hazbiju i njenu kćer su nedovoljni. Ona govori i o zahtjevima njene kćerke koji su veliki i ne uspijeva uvijek da ispuni želju svoje kćeri.
"Teško je da sama podižeš dijete, ali kada vidim da raste i da je zdrava, sve prolazi. Moja kćer je svejtlost mojih očiju. Zahtjeva ima mnogo, a još malo će i u školu, znam da možda neću moći ispuniti joj sve, ali se nadam da ću pronaći neki posao i biti u mogućnosti da je podižem kako je najbolje", nada se Hazbija, a oči joj se pune suzama dok govori o svojoj kćeri.
