Dok se ulicama Prizrena popločanim kaldrom širi miris ćevapa, čuju se i djeca kako traže novac od gostiju u restoranima.
Djeca stoje i na semaforu sa plastičnim flašicama u rukama, punim detredženta, uprkos viokim ljetnjim temepraturama. Dok čekaju da se upali zeleno svijetlo, ubeđuju vozače da im daju novac u zamjenu za čišćenje prozora na automobilima.
Maloljetni dječak moli za novac u zamjenu za čišćenje prozora na automobilima u Prištini na Kosovu
Ali ovo nisu bilo koja djeca...
U izvještaju američkog State departmenta o trgovini ljudima na Kosovu, navodi se da su meta ove trgovine uglavnom djeca iz marginalizovanih zajednica Roma, Aškalija i Egipćana.
Ovo potvrđuju i iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova (MUP), koje upravlja Nacionalnim organom za borbu protiv trgovine ljudima.
Nora Fetoshi, portparolka MUP-a za Radio Slobodna Evropa (RSE) objašnjava kako su djeca iz ovih zajednica "podložna prisilnom prosjačenjenu, trgovini ljudima i prostituciji".
S druge strane, Petrit Çollaku ispred Kancelarije ombudsmana na Kosovu, napominje da se činjenica o "većoj ranjivosti" romske, aškalijske i egipćanske djece ne može dokazati, "jer se malo zna o broju i stvarnom profilu djece koja prose na ulicama Kosova".
"To što nisu identifikovani i nedostatak podataka o njima čini ih 'nevidljivim' pred zakonom i uskraćuje im uživanje prava zagarantovanih važećim zakonodavstvom, uključujući zdravstvene, obrazovne i socijalne usluge. Shodno tome, situacija djece na ulicama Kosova predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava", ističe Çollaku.
Prema statističkim podacima policije Kosova, samo u periodu od januara do juna ove godine, identifikovano je 41 djete koje je molilo za milostinju.
Broj djece identifikovane da prosjače na Kosovu
Samo u prvih šest mjeseci 2023. policija je na Kosovu identifikovala 41 dijete koje je prosilo na ulici. Ako ovaj trend nastavi da raste, broj djece koja prose na Kosovu biće najveći u posljednjih nekoliko godina.
Grafikon: Doruntina Baftiu Izvor: Policija Kosova
Međutim, Çollaku napominje da nije lako identifikovati takve slučajeve.
"Mnogi od njih su u pokretu (unutrašnja ili prekogranična migracija), a neki nisu upisani ni u matične knjige rođenih ili nemaju ličnu kartu", navodi on.
Osman Osmani, koji se u posljednje 22 godine borbi za unapređenje života djece iz redove romske, aškalijske i egipćanske zajednice, kaže da se situacija posljednjih godina pogoršala.
Osman Osmani, predsjednik organizacije Nevo Koncepti
"Osamdesetih ili devedesetih godina situacija nije bila ovakva. I tada je bilo siromaštva, ali je bilo vrlo malo porodica čija su djeca prisiljavana da rade ovakve poslove. Ove pojave su, nažalost, izraženije posljednjih deset godina", kaže Osmani, predsjednik nevladine organizacije "Nevo Koncepti" koja se bavi pravima djece iz redova romske, egipćanske i aškalijske zajednice.
Zašto djeca iz ovih zajednica?
U Centru za djecu sa ulice, kojim upravlja organizacija "Terre des Hommes" iz Prištine, oko 250 djece svakodnevno dobija pakete sa hranom. Oko 90 odsto njih su iz romske, aškalijske ili egipćanske zajednice.
Obrok za djecu koja nemaju svoj dom
Osmani, koji dolazi iz redova romske zajednice na Kosovu, navodi kako je "jako zabrinut zbog ovakve situacije". Smatra da su ključni razlozi siromaštvo i "višegodišnja diskriminacija u društvu".
Prema podacima kancelarije UN-a za drogu i kriminal, ljudi koji dolaze iz "ekstremno siromašnih porodica, disfunkcionalnih porodica ili bez porodične brige", najlakše se mogu iskoristiti za ulično prosjačenje ili prisilni rad.
Ekonomska situacija među Romima, Aškalijama i Egipćanima dodatno se pogoršala zbog pandemije COVID-19 na Kosovu, pokazalo je istraživanje koje je sprovela organizacija "Foleja". Podaci pokazuju i da je oko 12 odsto pripadnika ovih zajednica iskoristilo državnu pomoć za suočavanje sa COVID-om, dok je "veliki broj ostao bez posla".
Djevojčica koja prosi u Prizrenu, drugom gradu po veličini na Kosovu
Riza Murati iz Uprave za istraživanje trgovine ljudima u okviru policije Kosova, navodi da se prilikom istraživanja ove pojavu najčešće čuju obrazloženja o teškim ekonomskim i socijalnim uslovima u porodici.
"To su glavni faktori što su oni (deca) na ulici. Uglavnom se radi o djeci koja nemaju odgovarajuću brigu porodice, ali i okruženja. Oni napuštaju školu i jedina opcija im je da izađu na ulicu", kaže Murati za RSE.
Da bi se identifikovao profil djece na ulicama Kosova i utvrdili razlozi zbog kojih su se našli u takvoj situaciji, kancelarija Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF) na Kosovu je pokrenula istraživanje.
Ko zlostavlja ovu djecu?
Podaci istraživanja pokazuju da su roditelji ti koji, podstaknuti siromaštvom, u većini slučajeva tjeraju svoju djecu da prose.
"Roditelji treba da traže pomoć, podršku institucija, a ne da koriste djecu da ostvare svoje ciljeve, da traže milostinju ili druge stvari", kaže Murati.
On napominje da su u oko 90 odsto slučajeva djecu zlostavljali u porodicama.
Ruke djece bez doma
Prema Krivičnom zakoniku Kosova, "svako ko učestvuje u trgovini ljudima može biti kažnjen novčanom kaznom i kaznom zatvora od pet do dvanaest godina".
Međutim, Murati pojašnjava da se roditelji koji primoraju djecu da prose terete za krivično djelo zlostavljanja djece. Za ovo krivično djelo je manja kazna.
Na osnovu Krivičnog zakonika, ukoliko roditelj primorava dijete na neprimeren rad ili da traži milostinju, može biti kažnjen novčanom kaznom i kaznom zatvora od jedne do pet godina.
Američki State department u svom izvještaju o trgovini ljudima ukazuje da Kosovo nije uvršteno u zemlje koje se uspješno bore protiv ove pojave jer se krivično djelo kada roditelji svoju djecu teraju da prose i dalje klasifikuje kao "zanemarivanje ili zlostavljanje djece", a ne kao trgovina ljudima.
Trgovina ljudima u svijetu
Prema izvještaju američkog State Departmenta o trgovini ljudima Kosovo je u grupi država drugog nivoa. To znači da Kosovo još uvijek ne ispunjava minimalne standarde za borbu protiv trgovine ljudima, ali da ulaže napore da se to promijeni.
Mapa: Doruntina Baftiu Izvor: Izvještaj Ministarstva inostranih poslova SAD o trgovini ljudima (2023.).
Osmani poručuje kako je teško pronaći jednog odgovornog za prosjačenje djece na Kosovu, iako vjeruje da su roditelji ti koji bi morali da im podignu svijest da je važnije otići u školu i igrati se sa svojim vršnjacima, umjesto da traže milostinju.
"To je prilično veliki problem kojem se moramo posvetiti i raditi njemu… Svi smo krivi", kaže Osmani.
Šta institucije mogu učiniti?
Osmani se od 2001. godine bori za jedan cilj: da djeca iz redova romske, aškalijske i egipćanske zajednice završe u školskim klupama.
"Posjećivali smo porodice u teškim uslovima, njihovu djecu i animirali ih raznim aktivnostima. Željeli smo jednostavno da budu tu i čuju, da vide šta se dešava, da ih naučimo da tako treba da odrastaju, da tako žive", kaže Osmani.
Dječak koji moli za novac u zamjenu za čišćenje prozora automobila na ulicama Prištine, Kosovo
Ocjenjuje da bi se broj djece koja prose smanjio ukoliko bi se smanjio i broj onih koja napuštaju školu.
Prema podacima Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije (MONT), 63 učenika iz zajednica Aškalija, Roma i Egipćana su napustila osnovnu školu tokom školske 2020/21. RSE je zatražio ažurirane podatke od MONT-a, ali odgovor nije stigao do objavljivanja ovog teksta.
Izvještaj američkog State departmenta takođe poziva na "energičnu istragu, krivično gonjenje i kažnjavanje trgovaca ljudima, uključujući zvaničnike saučesnike".
Riza Murati iz Uprave za istraživanje trgovine ljudima u okviru policije Kosova navodi da se "ulažu napori kako bi se djeca uklonila sa ulice".
Ističe i kako su žrtve često ista djeca, te dodaje da neku već prepoznaju po imenu. Prema njegovoj ocjeni, to pokazuje da socijalne službe ne rade svoj posao kako treba.
"Moramo imati jaču reakciju socijalnih službi, da te porodice (koje imaju potrebu) budu socijalno zbrinute, zatim škole, da ta djeca idu u školu", kaže Murati.
Žena prosi novac na ulicama Prizrena, Kosovo
Radio Slobodna Evropa je kontaktirao Ministarstvo za rad i socijalno staranje oko ovog pitanja ali je odgovor izostao.
Iz Kanacelarije ombudsmana na Kosovu za RSE kažu da su se predstavnici centara za socijalni rad žalili na "nedostatak ljudskih, stručnih i finansijskih kapaciteta nadležnih organizacija" oko rada sa djecom na ulici.
Američki State department je takođe naveo da "treba povećati podršku vlade za sveobuhvatnu stručnu obuku i usluge oko reintegracije žrtava".
Murati smatra da bi se "broj žrtava smanjio ili ih uopšte ne bi bilo" kada bi svi institucionalni organi djelovali zajedno. Podvlači da svoj doprinos mogu da daju i sami građani.
Šta građani mogu učiniti?
Djeca koja prose mogu se sresti svuda, u restoranima, na ulici ili tokom vožnje.
Murati poručuje da bi građani oko suzbijanja ove pojave pomogli tako što bi slučajeve prijavili policiji umjesto da im daju novac.
Dva dječaka koja prose svirajući na ulicama u Prizrenu na Kosovu
Osmani, koji se duže od dvije decenije bavi ovom djecom, postavio je sebi cilj: da im ne daje novac.
"Siromašnima treba pomoći, ali ja se trudim da im ne dam novac. Jer kada im date novac, sutra ćete ih ponovo videti na istom mjestu, a onda ćete ih prekosutra vidjeti na istom mjestu", kaže Osmani.
Osman Osmani
Dodaje da bi i sami pripadnici Roma, Aškalija i Egipćana mogli da pomognu u borbi protiv ovog problema, tako što će podržati uspješne primjere: djecu koja su se izborila sa teškom socio-ekonomskom situacijom i postigla različite uspjehe.
"Pozitivnim primjerom možete uticati na mlade ljude, djecu, ali i roditelje da utiču na promjene", kaže Osmani.
Zaključuje da je "krajnje vrijeme" preduzeti ozbiljnije mjere u borbi protiv prosjačenja djece.
Maloljetni dječak moli za novac u zamjenu za čišćenje prozora na automobilima u Prištini na Kosovu
Ali ovo nisu bilo koja djeca...
U izvještaju američkog State departmenta o trgovini ljudima na Kosovu, navodi se da su meta ove trgovine uglavnom djeca iz marginalizovanih zajednica Roma, Aškalija i Egipćana.
Ovo potvrđuju i iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova (MUP), koje upravlja Nacionalnim organom za borbu protiv trgovine ljudima.
Nora Fetoshi, portparolka MUP-a za Radio Slobodna Evropa (RSE) objašnjava kako su djeca iz ovih zajednica "podložna prisilnom prosjačenjenu, trgovini ljudima i prostituciji".
S druge strane, Petrit Çollaku ispred Kancelarije ombudsmana na Kosovu, napominje da se činjenica o "većoj ranjivosti" romske, aškalijske i egipćanske djece ne može dokazati, "jer se malo zna o broju i stvarnom profilu djece koja prose na ulicama Kosova".
"To što nisu identifikovani i nedostatak podataka o njima čini ih 'nevidljivim' pred zakonom i uskraćuje im uživanje prava zagarantovanih važećim zakonodavstvom, uključujući zdravstvene, obrazovne i socijalne usluge. Shodno tome, situacija djece na ulicama Kosova predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava", ističe Çollaku.
Prema statističkim podacima policije Kosova, samo u periodu od januara do juna ove godine, identifikovano je 41 djete koje je molilo za milostinju.
Broj djece identifikovane da prosjače na Kosovu
Samo u prvih šest mjeseci 2023. policija je na Kosovu identifikovala 41 dijete koje je prosilo na ulici. Ako ovaj trend nastavi da raste, broj djece koja prose na Kosovu biće najveći u posljednjih nekoliko godina.
Grafikon: Doruntina Baftiu Izvor: Policija Kosova
Međutim, Çollaku napominje da nije lako identifikovati takve slučajeve.
"Mnogi od njih su u pokretu (unutrašnja ili prekogranična migracija), a neki nisu upisani ni u matične knjige rođenih ili nemaju ličnu kartu", navodi on.
Osman Osmani, koji se u posljednje 22 godine borbi za unapređenje života djece iz redove romske, aškalijske i egipćanske zajednice, kaže da se situacija posljednjih godina pogoršala.
Osman Osmani, predsjednik organizacije Nevo Koncepti
"Osamdesetih ili devedesetih godina situacija nije bila ovakva. I tada je bilo siromaštva, ali je bilo vrlo malo porodica čija su djeca prisiljavana da rade ovakve poslove. Ove pojave su, nažalost, izraženije posljednjih deset godina", kaže Osmani, predsjednik nevladine organizacije "Nevo Koncepti" koja se bavi pravima djece iz redova romske, egipćanske i aškalijske zajednice.
Zašto djeca iz ovih zajednica?
U Centru za djecu sa ulice, kojim upravlja organizacija "Terre des Hommes" iz Prištine, oko 250 djece svakodnevno dobija pakete sa hranom. Oko 90 odsto njih su iz romske, aškalijske ili egipćanske zajednice.
Obrok za djecu koja nemaju svoj dom
Osmani, koji dolazi iz redova romske zajednice na Kosovu, navodi kako je "jako zabrinut zbog ovakve situacije". Smatra da su ključni razlozi siromaštvo i "višegodišnja diskriminacija u društvu".
Prema podacima kancelarije UN-a za drogu i kriminal, ljudi koji dolaze iz "ekstremno siromašnih porodica, disfunkcionalnih porodica ili bez porodične brige", najlakše se mogu iskoristiti za ulično prosjačenje ili prisilni rad.
Ekonomska situacija među Romima, Aškalijama i Egipćanima dodatno se pogoršala zbog pandemije COVID-19 na Kosovu, pokazalo je istraživanje koje je sprovela organizacija "Foleja". Podaci pokazuju i da je oko 12 odsto pripadnika ovih zajednica iskoristilo državnu pomoć za suočavanje sa COVID-om, dok je "veliki broj ostao bez posla".
Djevojčica koja prosi u Prizrenu, drugom gradu po veličini na Kosovu
Riza Murati iz Uprave za istraživanje trgovine ljudima u okviru policije Kosova, navodi da se prilikom istraživanja ove pojavu najčešće čuju obrazloženja o teškim ekonomskim i socijalnim uslovima u porodici.
"To su glavni faktori što su oni (deca) na ulici. Uglavnom se radi o djeci koja nemaju odgovarajuću brigu porodice, ali i okruženja. Oni napuštaju školu i jedina opcija im je da izađu na ulicu", kaže Murati za RSE.
Da bi se identifikovao profil djece na ulicama Kosova i utvrdili razlozi zbog kojih su se našli u takvoj situaciji, kancelarija Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF) na Kosovu je pokrenula istraživanje.
Ko zlostavlja ovu djecu?
Podaci istraživanja pokazuju da su roditelji ti koji, podstaknuti siromaštvom, u većini slučajeva tjeraju svoju djecu da prose.
"Roditelji treba da traže pomoć, podršku institucija, a ne da koriste djecu da ostvare svoje ciljeve, da traže milostinju ili druge stvari", kaže Murati.
On napominje da su u oko 90 odsto slučajeva djecu zlostavljali u porodicama.
Ruke djece bez doma
Prema Krivičnom zakoniku Kosova, "svako ko učestvuje u trgovini ljudima može biti kažnjen novčanom kaznom i kaznom zatvora od pet do dvanaest godina".
Međutim, Murati pojašnjava da se roditelji koji primoraju djecu da prose terete za krivično djelo zlostavljanja djece. Za ovo krivično djelo je manja kazna.
Na osnovu Krivičnog zakonika, ukoliko roditelj primorava dijete na neprimeren rad ili da traži milostinju, može biti kažnjen novčanom kaznom i kaznom zatvora od jedne do pet godina.
Američki State department u svom izvještaju o trgovini ljudima ukazuje da Kosovo nije uvršteno u zemlje koje se uspješno bore protiv ove pojave jer se krivično djelo kada roditelji svoju djecu teraju da prose i dalje klasifikuje kao "zanemarivanje ili zlostavljanje djece", a ne kao trgovina ljudima.
Trgovina ljudima u svijetu
Prema izvještaju američkog State Departmenta o trgovini ljudima Kosovo je u grupi država drugog nivoa. To znači da Kosovo još uvijek ne ispunjava minimalne standarde za borbu protiv trgovine ljudima, ali da ulaže napore da se to promijeni.
Mapa: Doruntina Baftiu Izvor: Izvještaj Ministarstva inostranih poslova SAD o trgovini ljudima (2023.).
Osmani poručuje kako je teško pronaći jednog odgovornog za prosjačenje djece na Kosovu, iako vjeruje da su roditelji ti koji bi morali da im podignu svijest da je važnije otići u školu i igrati se sa svojim vršnjacima, umjesto da traže milostinju.
"To je prilično veliki problem kojem se moramo posvetiti i raditi njemu… Svi smo krivi", kaže Osmani.
Šta institucije mogu učiniti?
Osmani se od 2001. godine bori za jedan cilj: da djeca iz redova romske, aškalijske i egipćanske zajednice završe u školskim klupama.
"Posjećivali smo porodice u teškim uslovima, njihovu djecu i animirali ih raznim aktivnostima. Željeli smo jednostavno da budu tu i čuju, da vide šta se dešava, da ih naučimo da tako treba da odrastaju, da tako žive", kaže Osmani.
Dječak koji moli za novac u zamjenu za čišćenje prozora automobila na ulicama Prištine, Kosovo
Ocjenjuje da bi se broj djece koja prose smanjio ukoliko bi se smanjio i broj onih koja napuštaju školu.
Prema podacima Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije (MONT), 63 učenika iz zajednica Aškalija, Roma i Egipćana su napustila osnovnu školu tokom školske 2020/21. RSE je zatražio ažurirane podatke od MONT-a, ali odgovor nije stigao do objavljivanja ovog teksta.
Izvještaj američkog State departmenta takođe poziva na "energičnu istragu, krivično gonjenje i kažnjavanje trgovaca ljudima, uključujući zvaničnike saučesnike".
Riza Murati iz Uprave za istraživanje trgovine ljudima u okviru policije Kosova navodi da se "ulažu napori kako bi se djeca uklonila sa ulice".
Ističe i kako su žrtve često ista djeca, te dodaje da neku već prepoznaju po imenu. Prema njegovoj ocjeni, to pokazuje da socijalne službe ne rade svoj posao kako treba.
"Moramo imati jaču reakciju socijalnih službi, da te porodice (koje imaju potrebu) budu socijalno zbrinute, zatim škole, da ta djeca idu u školu", kaže Murati.
Žena prosi novac na ulicama Prizrena, Kosovo
Radio Slobodna Evropa je kontaktirao Ministarstvo za rad i socijalno staranje oko ovog pitanja ali je odgovor izostao.
Iz Kanacelarije ombudsmana na Kosovu za RSE kažu da su se predstavnici centara za socijalni rad žalili na "nedostatak ljudskih, stručnih i finansijskih kapaciteta nadležnih organizacija" oko rada sa djecom na ulici.
Američki State department je takođe naveo da "treba povećati podršku vlade za sveobuhvatnu stručnu obuku i usluge oko reintegracije žrtava".
Murati smatra da bi se "broj žrtava smanjio ili ih uopšte ne bi bilo" kada bi svi institucionalni organi djelovali zajedno. Podvlači da svoj doprinos mogu da daju i sami građani.
Šta građani mogu učiniti?
Djeca koja prose mogu se sresti svuda, u restoranima, na ulici ili tokom vožnje.
Murati poručuje da bi građani oko suzbijanja ove pojave pomogli tako što bi slučajeve prijavili policiji umjesto da im daju novac.
Dva dječaka koja prose svirajući na ulicama u Prizrenu na Kosovu
Osmani, koji se duže od dvije decenije bavi ovom djecom, postavio je sebi cilj: da im ne daje novac.
"Siromašnima treba pomoći, ali ja se trudim da im ne dam novac. Jer kada im date novac, sutra ćete ih ponovo videti na istom mjestu, a onda ćete ih prekosutra vidjeti na istom mjestu", kaže Osmani.
Osman Osmani
Dodaje da bi i sami pripadnici Roma, Aškalija i Egipćana mogli da pomognu u borbi protiv ovog problema, tako što će podržati uspješne primjere: djecu koja su se izborila sa teškom socio-ekonomskom situacijom i postigla različite uspjehe.
"Pozitivnim primjerom možete uticati na mlade ljude, djecu, ali i roditelje da utiču na promjene", kaže Osmani.
Zaključuje da je "krajnje vrijeme" preduzeti ozbiljnije mjere u borbi protiv prosjačenja djece.
