Tri zemlje koje, za sada, čine inicijativu Otvoreni Balkan, Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija imaju različite stavove po brojnim političkim pitanjima – od Kosova, članstva u NATO, do uvođena sankcija Rusiji, ali ih to ne sprečava da razvijaju ekonomsku saradnju, koja će, prema najavama, uskoro rezultirati ukidanjem radnih dozvola u okviru ove inicijative, što će biti osnova daljem razvoju odnosa.
Nepomirljivi politički stavovi padaju u drugi plan, kada se otvore pitanja veće trgovinske razmjene i lakšeg prometa roba, usluga, kapitala i ljudi, koje vode boljem životnom standardu građana, a analitičari ukazuju da je upravo ekonomska saradnja “spasonosna formula”, kao pokušaj da se zaleče političke rane.
Te rane, ekonomija ne može sama da zatvori, ali može da u prvi plan istakne šta je realan život i šta je ono što je građanima zaista važno.
Možda i najbolji primjer za to je današnja Evropska unija, koja je nastala na temeljima ekonomske saradnje poslije Drugog svjetskog rata, pa je današnji politički savez, u stvari, počeo da se rađa kao Evropska zajednica za ugalj i čelik, a onda i kao Evropska ekonomska zajednica.
Analitičar Dušan Janjić kaže za Kosovo onlajn da je tajna zašto opstaju ideje o ekonomskoj saradnji, poput Otvorenog Balkana, upravo u tome što predstavljaju spasonosnu formulu i nisu političke.
„Tajna zašto se održava ta ideja koja stalno mijenja imena, Mini šengen, Otvoreni Balkan, možda se opet promjeni ime, je upravo u tome što ona nije politička. Političari su njeni inicijatori i podržavaju je. Ona se oslanja na ono što je bila spasonosna formula i za Evropu poslije Drugog svjetskog rata“, rekao je Janjić.
Otvoreni Balkan, dodaje, ima smisla kada se on zasniva na saradnji zemalja učesnica u ekonomiji, u razvoju infrastrukture, kao i u domenu energetike.
Ističe da takav vid odnosa između zemalja Zapadnog Balkana podržavaju SAD, koje su, podsjeća, prilikom dogovora u Ohridu između Srbije i Kosova izrazile svoju spremnost da finansiraju i investiraju u razvojne projekte.
„Poruka je da, kada se riješe političke nesuglasice, zemlje Zapadnog Balkana mogu da računaju na masovne investicije u infrastrukturu, energetiku, razvoj spoljne trgovine“, kazao je Janjić.
Kako bi pojasnio da na ekonomske odnose i razmjenu utiče politika, on podsjeća da je trgovinska razmjena dostizala 750 miliona eura, sve dok Ramush Haradinaj nije uveo takse, a nakon toga Albin Kurti politiku reciprociteta.
Zaključio je da je ekonomija ono što je glavni cilj Otvoreng Balkana, a da su je političari i lideri zemalja učesnica podržali, pokazujući otvorenost za drugačiji ugao gledanja od političkog.
„Politika ima ogromnu moć naročito u društvima koja nisu još u punoj meri privatizovana, kakva su društva Zapadnog Balkana. Tamo gdje nije u punom smislu proradila slobodna ekonomija, velika je moć države, slaba je ekonomija i zvisna je od budžeta i političara. Dakle u tome i jeste tajna. Otvoreni Balkan ne može da uspije ukoliko se ne stvori politički konsenzusili i ne nastane politička avangarda koja je moćna i želi saradnju“, ocjenjuje analitičar.
Takođe, upozorava da nije dovoljno da se o ekonomskoj saradnji slože lideri Kosova, Srbije, Crne Gore i ostali, nego da treba da postoji konsenzus na nivou međunarodne zajednice.
Objašnjava da ma koliko Zapad podržava mir i saradnju na Zapadnom Balkanu, pojedine zemlje ne dozvoljavaju da se formira tržište koje će biti konkurentno, štiteći na taj način sopstvene interese.
„Na primjeru energetike i formiranja energetske zajednice koju podržavaju SAD vidimo, međutim, da je Njemačka vrlo skeptična prema tome. Njima više odgovara da nam nameću zelene standarde i isključuju konkurenciju koja bi mogla biti proizvodnja struje iz na primjer lignita. Oni su spremni da na Zapadnom Balkanu podrže jedno tržište i jednu saradnju, ali ne i nastanak moćnih proizvodnih kapaciteta. Dakle ne rudarstvo, ne energetiku, ne ozbiljna industrija“, kazao je on.
Smatra da bi takve prilike mogle da se prevaziđu ukoliko se udruže politički lideri Zapadnog Balkana i uz podršku Amerike pruže otpor, što, ocjenjuje, nije ni malo lako.
Kako bi se države na Balkanu ekonomski približile i uvezale trebaju im, navodi Janjić, velike investicije multinacionalnih kompanija čije je sjedište u državama koje su nezavisne od evropskih kalkulacija – SAD, Južna Koreja, Japan.
Podsjeća da su SAD imale ideju povezivanja zemalja stare Jugoslavije i Albanije, kao što je pod uticajem Vašingtona i Čerčil imao ideju ujedinjene Evrope, te zaključuje da su sve ideje o povezivanju kontinenta u jednu federaciju zapravo izvorno američke.
„Otvoreni Balkan ima mogućnost da uspe ukoliko se rukovodstvo Srbije i ostalih zemalja članica opredjeli u kojim će sektorima dati prednost interesu razvoja i velike moći, a u kome će dati prednost intersima korupcije. Na primjer, kada je riječ o infrastrukturi, tu možete davati prednost onima koji će biti vrlo efikasni i završiti posao, kao što je slučaj sa američko-turskom firmom koja gradi Moravski koridor, ili ćete prednost davati francuskim i domaćim kompanijama koje liferuju veliki profit i političarima dok se radovi sporo izvode“, istakao je Janjić.
Analitičar poručuje da politički lideri i elita u regionu, ukoliko žele da razvojne inicijative i programi zažive, korupciju treba da stave u podnošljive okvire i prednost daju razvojnim interesima.
„Bez jednog dogovora, da svaka od ovih zemalja tretira Otvoreni Balkan kao specifičan način ’nju dila’ obnove i izgradnje prije svega u proizvodnji, infrastrukturi i energetici, ta inicijativa neće uspeti“, zaključio je Janjić.
Savjetnik predsednika Privredne komore Srbije Nenad Đurđević smatra da ekonomska saradnja ne može da zaleči političke rane, ali može da „stvori preduslov normalnosti i da pokaže šta je realni život i šta je ljudima zaista bitno“.
„Ako posmatrate neko istraživanje javnog mnjenja u normalnim i mirnim okolnostima, prva stvar na koju se osvrću građani su egzisencijalna pitanja, pitanja neizvesnosti, briga zbog nezaposlenosti…To su stvari koje građane tište. Tako da ekonomska saradnja stvara jedan preduslov normalnosti i pokazuje da stvari mogu da funkcionišu ukoliko postoji politička volja i proces“, naveo je Đurđević.
Upozorava da politički procesi mogu da unište i najbolju ekonomsku saradnju, čemu svjedoči, kaže, i invazija Rusije na Ukrajinu.
Svjedoci smo, dodaje, koliko je bilo teško EU da se odvoji od Rusije u smislu ekonomske povezanosti.
„Ekonomska saradnja cvijeta, širi se i razvija ukoliko postoje politički temelji. Politika može da ih unapredi, ali, na žalost, i da ih uništi“, zaključio je savjetnik predsjednika PKS-a.
Kao potvrdu za svoju tezu naveo je primjer Jugoslavije, gdje je 80-ih godina postojao, kako kaže, jedan dobar ekonomski razvoj i odnosi koji su mogli da doprinesu članstvu u EU, međutim, došlo je do raskola između država „po političkim linijama“.
Đurđević smatra da treba da se pospješi ekonomska dinamika u regionu, koji je prema njegovoj ocjeni, puna neiskorišćenih i neistraženih potencijala i mogućnosti.
„To će doprineti i približavanju građana da se suoče sa svojom ulogom u tim ratovima i u stvaranju tih političkih rana. Ali glavna odgovornost je na politici, političkim partijama, liderima, koji zadaju taj ton“, rekao je Đurđević.
Međutim, ističe da je situacija u regionu na političkom nivou posljednjih godina počela da se mijenja na šta se privikla i javnost, te je, na primjer, posjeta albanskih lidera Srbiji postala sasvim normalna stvar.
Osvrnuo se na tenzije 2014. godine kada je premijer Albanije Edi Rama dolazio u Beograd i podsjetio da je upitno bilo da li da se posjeta odloži.
„Danas poslije šest ili sedam godina imamo situaciju nevjerovatnog razvoja odnosa po svim nivoima između Srbije i Albanije. Tu je prije svega bila presudna politika. Prepoznavanje nužnosti za saradnju je otvorilo put za ekonomiju i biznis, a onda naravno biznis stvara neke nove kanale i veze“, kazao je Đurđević.
Prema njegovim riječima politički okvir je presudan u odnosima među državama u regionu jer on zadaje zakonodavane okvire i zadužen je za javnu sferu.
Ocjenjuje kao pozitivan korak to što su politički lideri Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore podržali razvojnu saradnju i Otvoreni Balkan, ali da će se ta inicijativa ostvariti u punom kapacitetu kada joj i ostale ekonomije regiona pristupe.
„Otvoreni Balkan će stvarno biti otvoren kada svih šest ekonomija budu učestvovale i kada se barijere, koje su prije svega motivisane političkim razlozima, otkolone. To se neće desiti preko noći, ali je Otvoreni Balkan pokazao da je to moguće ukoliko sedite za istim stolom i stavrate međusobno poverenje, koje se dalje prenosi na administracije. Sledeći korak je rešavanje asorpcionih kapaciteta tih administracija, kako bi sprovele sve što je dogovoreno“, rekao je Đurđević.
Kada je u pitanju pristupanje Kosova Otvorenom Balkanu Đurđević kaže da je neophodno da se radi na izgradnji povjerenja.
„Važna je promjena narativa, kao i izgradnja povjerenja. Mislim da se ovim sporazumima iz Brisela i Ohrida stvaraju formalni preduslovi da Kosovo može da uđe u tu regionalnu inicijativu“, rekao je Đurđević.
Prokomentarisao je i promjenu predsjednika u Crnoj Gori, ističući da je vlada u kojoj je nekada bio novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović bila za ulazak u Otvoreni Balkan.
Savjetnik predsjednika PKS smatra da su ključna pitanja „kako mi želimo da vidimo Otvoreni Balkan, da li kao inicijativu svih šest učesnica Zapadnog Balkana“ i „šta je finalni cilj“.
„Po mom mišljenju Otvoreni Balkan treba da stvori preduslove za jednu harmonizaciju i podizanje do višeg nivoa saradnje, koja će nas sve učlaniti u jedinstveno tržište EU i EU. Ukoliko je cilj Otvorenog Balkana članstvo u EU, onda ne vidim zašto svih šest ekonomija ne bi učestvovale u toj inicijativi“, kazao je on.
Prema Đurđevićevim riječima najveći izazov inicijative Otvoreni Balkan je implementacija dogovorenih sporazuma između tri potpisnice inicijative.
Ocjenio je da između tri zemalje potpisnice inicijative imaju disbalans administracija i ne uspjevaju u potpunosti da se usaglase oko sprovođenja dogovorenog i administracija.
Takođe, naglašava da za zemlje Otvorenog Balkana predstavlja izazov i to što sva administracija i sporazumi koji se dogovore u okviru inicijative treba da budu usaglašeni sa kriterijumima i principima EU, kako bi kompanije sa ovih prostora mogle neometano da sarađuju sa inostranim partnerima.
„To je mnogo je bitno za naše kompanije koje su najveći korisnici tih sporazuma u okviru Otvorenog Balkana. To su kompanije koje već rade po nekim normama EU. Jednostavno bitno je da se taj okvir što se tiče bezbjednosti hrane, puštanja u promet hrane i ostalih proizvoda podrži i očuva“, kazao je Đurđević.
Ponovio je da je jedan od ključnih izazova za Otvoreni Balkan segmentacija u okviru regiona i što su za sada samo tri članice sa prostora Zapadnog Balkana pristupile Otvorenom Balkanu.
„Ta fragmentacija koju trenutno vidimo na Zapadnom Balkanu zbog političkih dinamika, različitih nivoa pregovora sa EU, političkih neslaganja prije svega na nivou Kosova i Srbije, odnosno sada neizvesnosti implementacije posljednjeg sporazuma, je okvir u kome se nalazi inicijativa Otvoreni Balkan. A za svaku regionalnu inicijativu, pa i Otvoreni Balkan preduslov preduslova je povjerenje političkih lidera i jedna partnerska i stabilna atmosfera“, kazao je on.
Privredna komora Srbije više puta je ukazala na potrebu pristupa sistematičnosti među zemljama u regionu i predlagala neka velika rješenja, istakao je Đurđević i izrazio nadu da će se saradnja na sistemskom nivou u regionu podići na viši nivo.
Ekonomista Safet Gërxhaliu smatra da najveći problem na Balkanu leži u tome što se ne može pričati o ekonomskim problemima bez političke konotacije.
„Mi smo mislili kao Komore, dok sam bio predsjednik Privredne komore Kosova, da uzmamo kao model rješavanja tih problema taj rimski sporazum iz 1957. godine gdje jednostvano ekonomska saradnja ključni faktor približavanja naroda i država u okvriu EU. U tom kontekstu mislim da Zapadni Balkan nema perspektivu“, rekao je Gërxhaliu.
Regionu treba, ističe on, saradnja, bolja ekonomska perspektiva i u tom kontekstu, zaključuje, dijalog je od presudnog značaja.
Smatra da je zajednički imenitelj, za rješavanja ekonomskih barijera i napredak, politička stabilnost.
„Nažalost, mi želimo i tražimo tu političku stabilnost i da se pregovara, dobro je dok se pregovara. Privredni sektor na Balkanu, a pogotovu na relaciji Kosvoa i Srbije su tu napravili korak ispred politike. Moramo da podržavamo regionalnu saradnju, privredni sektor, moramo shvatiti da politika ima barijere, a da je trgovina kao voda, sama nalazi svoj pravca“, kazao je Gërxhaliu.
Moramo krenuti na implementaciju sporazuma, na implementaciju svih dogovora, projekata u okviru regionalne sardanje, kako bi se vratila perspektiva za bolje sutra, poručuje ekonomista, podsjećajući da su upravo zbog nedoslednosti izostali rezulati 73 regionalne inicijative pokrenute od 1999. godine.
Gërxhaliu upozorava da je jedan od najvećih prblema zemalja Zapadnog Balkana odlazak mladih i stručnih kadrova u inostranstvo, te da se usljed toga smanjuju razvojne mogućnosti čitave regije.
„Niko neće da shvati realnost, da upravo zbog nedostatka političke stabilnosti na Balkanu, mi smo postali ’bježi države’ i ono što je najgora stvar, a to neće neko da prizna, da iako smo imali pandemiju kovid-19, ekonomske pandemije, danas imamo, a to važi za ceo Zapadni Balkan, ’demografsku pandemiju’, jer odlaze mladi i pametni ljudi. Pa se postavlja pitanje kakva će biti perspektiva ako ostanu bez naroda i bez mladih“, rekao je on.
Izvor: Kosovo Online
Te rane, ekonomija ne može sama da zatvori, ali može da u prvi plan istakne šta je realan život i šta je ono što je građanima zaista važno.
Možda i najbolji primjer za to je današnja Evropska unija, koja je nastala na temeljima ekonomske saradnje poslije Drugog svjetskog rata, pa je današnji politički savez, u stvari, počeo da se rađa kao Evropska zajednica za ugalj i čelik, a onda i kao Evropska ekonomska zajednica.
Analitičar Dušan Janjić kaže za Kosovo onlajn da je tajna zašto opstaju ideje o ekonomskoj saradnji, poput Otvorenog Balkana, upravo u tome što predstavljaju spasonosnu formulu i nisu političke.
„Tajna zašto se održava ta ideja koja stalno mijenja imena, Mini šengen, Otvoreni Balkan, možda se opet promjeni ime, je upravo u tome što ona nije politička. Političari su njeni inicijatori i podržavaju je. Ona se oslanja na ono što je bila spasonosna formula i za Evropu poslije Drugog svjetskog rata“, rekao je Janjić.
Otvoreni Balkan, dodaje, ima smisla kada se on zasniva na saradnji zemalja učesnica u ekonomiji, u razvoju infrastrukture, kao i u domenu energetike.
Ističe da takav vid odnosa između zemalja Zapadnog Balkana podržavaju SAD, koje su, podsjeća, prilikom dogovora u Ohridu između Srbije i Kosova izrazile svoju spremnost da finansiraju i investiraju u razvojne projekte.
„Poruka je da, kada se riješe političke nesuglasice, zemlje Zapadnog Balkana mogu da računaju na masovne investicije u infrastrukturu, energetiku, razvoj spoljne trgovine“, kazao je Janjić.
Kako bi pojasnio da na ekonomske odnose i razmjenu utiče politika, on podsjeća da je trgovinska razmjena dostizala 750 miliona eura, sve dok Ramush Haradinaj nije uveo takse, a nakon toga Albin Kurti politiku reciprociteta.
Zaključio je da je ekonomija ono što je glavni cilj Otvoreng Balkana, a da su je političari i lideri zemalja učesnica podržali, pokazujući otvorenost za drugačiji ugao gledanja od političkog.
„Politika ima ogromnu moć naročito u društvima koja nisu još u punoj meri privatizovana, kakva su društva Zapadnog Balkana. Tamo gdje nije u punom smislu proradila slobodna ekonomija, velika je moć države, slaba je ekonomija i zvisna je od budžeta i političara. Dakle u tome i jeste tajna. Otvoreni Balkan ne može da uspije ukoliko se ne stvori politički konsenzusili i ne nastane politička avangarda koja je moćna i želi saradnju“, ocjenjuje analitičar.
Takođe, upozorava da nije dovoljno da se o ekonomskoj saradnji slože lideri Kosova, Srbije, Crne Gore i ostali, nego da treba da postoji konsenzus na nivou međunarodne zajednice.
Objašnjava da ma koliko Zapad podržava mir i saradnju na Zapadnom Balkanu, pojedine zemlje ne dozvoljavaju da se formira tržište koje će biti konkurentno, štiteći na taj način sopstvene interese.
„Na primjeru energetike i formiranja energetske zajednice koju podržavaju SAD vidimo, međutim, da je Njemačka vrlo skeptična prema tome. Njima više odgovara da nam nameću zelene standarde i isključuju konkurenciju koja bi mogla biti proizvodnja struje iz na primjer lignita. Oni su spremni da na Zapadnom Balkanu podrže jedno tržište i jednu saradnju, ali ne i nastanak moćnih proizvodnih kapaciteta. Dakle ne rudarstvo, ne energetiku, ne ozbiljna industrija“, kazao je on.
Smatra da bi takve prilike mogle da se prevaziđu ukoliko se udruže politički lideri Zapadnog Balkana i uz podršku Amerike pruže otpor, što, ocjenjuje, nije ni malo lako.
Kako bi se države na Balkanu ekonomski približile i uvezale trebaju im, navodi Janjić, velike investicije multinacionalnih kompanija čije je sjedište u državama koje su nezavisne od evropskih kalkulacija – SAD, Južna Koreja, Japan.
Podsjeća da su SAD imale ideju povezivanja zemalja stare Jugoslavije i Albanije, kao što je pod uticajem Vašingtona i Čerčil imao ideju ujedinjene Evrope, te zaključuje da su sve ideje o povezivanju kontinenta u jednu federaciju zapravo izvorno američke.
„Otvoreni Balkan ima mogućnost da uspe ukoliko se rukovodstvo Srbije i ostalih zemalja članica opredjeli u kojim će sektorima dati prednost interesu razvoja i velike moći, a u kome će dati prednost intersima korupcije. Na primjer, kada je riječ o infrastrukturi, tu možete davati prednost onima koji će biti vrlo efikasni i završiti posao, kao što je slučaj sa američko-turskom firmom koja gradi Moravski koridor, ili ćete prednost davati francuskim i domaćim kompanijama koje liferuju veliki profit i političarima dok se radovi sporo izvode“, istakao je Janjić.
Analitičar poručuje da politički lideri i elita u regionu, ukoliko žele da razvojne inicijative i programi zažive, korupciju treba da stave u podnošljive okvire i prednost daju razvojnim interesima.
„Bez jednog dogovora, da svaka od ovih zemalja tretira Otvoreni Balkan kao specifičan način ’nju dila’ obnove i izgradnje prije svega u proizvodnji, infrastrukturi i energetici, ta inicijativa neće uspeti“, zaključio je Janjić.
Savjetnik predsednika Privredne komore Srbije Nenad Đurđević smatra da ekonomska saradnja ne može da zaleči političke rane, ali može da „stvori preduslov normalnosti i da pokaže šta je realni život i šta je ljudima zaista bitno“.
„Ako posmatrate neko istraživanje javnog mnjenja u normalnim i mirnim okolnostima, prva stvar na koju se osvrću građani su egzisencijalna pitanja, pitanja neizvesnosti, briga zbog nezaposlenosti…To su stvari koje građane tište. Tako da ekonomska saradnja stvara jedan preduslov normalnosti i pokazuje da stvari mogu da funkcionišu ukoliko postoji politička volja i proces“, naveo je Đurđević.
Upozorava da politički procesi mogu da unište i najbolju ekonomsku saradnju, čemu svjedoči, kaže, i invazija Rusije na Ukrajinu.
Svjedoci smo, dodaje, koliko je bilo teško EU da se odvoji od Rusije u smislu ekonomske povezanosti.
„Ekonomska saradnja cvijeta, širi se i razvija ukoliko postoje politički temelji. Politika može da ih unapredi, ali, na žalost, i da ih uništi“, zaključio je savjetnik predsjednika PKS-a.
Kao potvrdu za svoju tezu naveo je primjer Jugoslavije, gdje je 80-ih godina postojao, kako kaže, jedan dobar ekonomski razvoj i odnosi koji su mogli da doprinesu članstvu u EU, međutim, došlo je do raskola između država „po političkim linijama“.
Đurđević smatra da treba da se pospješi ekonomska dinamika u regionu, koji je prema njegovoj ocjeni, puna neiskorišćenih i neistraženih potencijala i mogućnosti.
„To će doprineti i približavanju građana da se suoče sa svojom ulogom u tim ratovima i u stvaranju tih političkih rana. Ali glavna odgovornost je na politici, političkim partijama, liderima, koji zadaju taj ton“, rekao je Đurđević.
Međutim, ističe da je situacija u regionu na političkom nivou posljednjih godina počela da se mijenja na šta se privikla i javnost, te je, na primjer, posjeta albanskih lidera Srbiji postala sasvim normalna stvar.
Osvrnuo se na tenzije 2014. godine kada je premijer Albanije Edi Rama dolazio u Beograd i podsjetio da je upitno bilo da li da se posjeta odloži.
„Danas poslije šest ili sedam godina imamo situaciju nevjerovatnog razvoja odnosa po svim nivoima između Srbije i Albanije. Tu je prije svega bila presudna politika. Prepoznavanje nužnosti za saradnju je otvorilo put za ekonomiju i biznis, a onda naravno biznis stvara neke nove kanale i veze“, kazao je Đurđević.
Prema njegovim riječima politički okvir je presudan u odnosima među državama u regionu jer on zadaje zakonodavane okvire i zadužen je za javnu sferu.
Ocjenjuje kao pozitivan korak to što su politički lideri Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore podržali razvojnu saradnju i Otvoreni Balkan, ali da će se ta inicijativa ostvariti u punom kapacitetu kada joj i ostale ekonomije regiona pristupe.
„Otvoreni Balkan će stvarno biti otvoren kada svih šest ekonomija budu učestvovale i kada se barijere, koje su prije svega motivisane političkim razlozima, otkolone. To se neće desiti preko noći, ali je Otvoreni Balkan pokazao da je to moguće ukoliko sedite za istim stolom i stavrate međusobno poverenje, koje se dalje prenosi na administracije. Sledeći korak je rešavanje asorpcionih kapaciteta tih administracija, kako bi sprovele sve što je dogovoreno“, rekao je Đurđević.
Kada je u pitanju pristupanje Kosova Otvorenom Balkanu Đurđević kaže da je neophodno da se radi na izgradnji povjerenja.
„Važna je promjena narativa, kao i izgradnja povjerenja. Mislim da se ovim sporazumima iz Brisela i Ohrida stvaraju formalni preduslovi da Kosovo može da uđe u tu regionalnu inicijativu“, rekao je Đurđević.
Prokomentarisao je i promjenu predsjednika u Crnoj Gori, ističući da je vlada u kojoj je nekada bio novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović bila za ulazak u Otvoreni Balkan.
Savjetnik predsjednika PKS smatra da su ključna pitanja „kako mi želimo da vidimo Otvoreni Balkan, da li kao inicijativu svih šest učesnica Zapadnog Balkana“ i „šta je finalni cilj“.
„Po mom mišljenju Otvoreni Balkan treba da stvori preduslove za jednu harmonizaciju i podizanje do višeg nivoa saradnje, koja će nas sve učlaniti u jedinstveno tržište EU i EU. Ukoliko je cilj Otvorenog Balkana članstvo u EU, onda ne vidim zašto svih šest ekonomija ne bi učestvovale u toj inicijativi“, kazao je on.
Prema Đurđevićevim riječima najveći izazov inicijative Otvoreni Balkan je implementacija dogovorenih sporazuma između tri potpisnice inicijative.
Ocjenio je da između tri zemalje potpisnice inicijative imaju disbalans administracija i ne uspjevaju u potpunosti da se usaglase oko sprovođenja dogovorenog i administracija.
Takođe, naglašava da za zemlje Otvorenog Balkana predstavlja izazov i to što sva administracija i sporazumi koji se dogovore u okviru inicijative treba da budu usaglašeni sa kriterijumima i principima EU, kako bi kompanije sa ovih prostora mogle neometano da sarađuju sa inostranim partnerima.
„To je mnogo je bitno za naše kompanije koje su najveći korisnici tih sporazuma u okviru Otvorenog Balkana. To su kompanije koje već rade po nekim normama EU. Jednostavno bitno je da se taj okvir što se tiče bezbjednosti hrane, puštanja u promet hrane i ostalih proizvoda podrži i očuva“, kazao je Đurđević.
Ponovio je da je jedan od ključnih izazova za Otvoreni Balkan segmentacija u okviru regiona i što su za sada samo tri članice sa prostora Zapadnog Balkana pristupile Otvorenom Balkanu.
„Ta fragmentacija koju trenutno vidimo na Zapadnom Balkanu zbog političkih dinamika, različitih nivoa pregovora sa EU, političkih neslaganja prije svega na nivou Kosova i Srbije, odnosno sada neizvesnosti implementacije posljednjeg sporazuma, je okvir u kome se nalazi inicijativa Otvoreni Balkan. A za svaku regionalnu inicijativu, pa i Otvoreni Balkan preduslov preduslova je povjerenje političkih lidera i jedna partnerska i stabilna atmosfera“, kazao je on.
Privredna komora Srbije više puta je ukazala na potrebu pristupa sistematičnosti među zemljama u regionu i predlagala neka velika rješenja, istakao je Đurđević i izrazio nadu da će se saradnja na sistemskom nivou u regionu podići na viši nivo.
Ekonomista Safet Gërxhaliu smatra da najveći problem na Balkanu leži u tome što se ne može pričati o ekonomskim problemima bez političke konotacije.
„Mi smo mislili kao Komore, dok sam bio predsjednik Privredne komore Kosova, da uzmamo kao model rješavanja tih problema taj rimski sporazum iz 1957. godine gdje jednostvano ekonomska saradnja ključni faktor približavanja naroda i država u okvriu EU. U tom kontekstu mislim da Zapadni Balkan nema perspektivu“, rekao je Gërxhaliu.
Regionu treba, ističe on, saradnja, bolja ekonomska perspektiva i u tom kontekstu, zaključuje, dijalog je od presudnog značaja.
Smatra da je zajednički imenitelj, za rješavanja ekonomskih barijera i napredak, politička stabilnost.
„Nažalost, mi želimo i tražimo tu političku stabilnost i da se pregovara, dobro je dok se pregovara. Privredni sektor na Balkanu, a pogotovu na relaciji Kosvoa i Srbije su tu napravili korak ispred politike. Moramo da podržavamo regionalnu saradnju, privredni sektor, moramo shvatiti da politika ima barijere, a da je trgovina kao voda, sama nalazi svoj pravca“, kazao je Gërxhaliu.
Moramo krenuti na implementaciju sporazuma, na implementaciju svih dogovora, projekata u okviru regionalne sardanje, kako bi se vratila perspektiva za bolje sutra, poručuje ekonomista, podsjećajući da su upravo zbog nedoslednosti izostali rezulati 73 regionalne inicijative pokrenute od 1999. godine.
Gërxhaliu upozorava da je jedan od najvećih prblema zemalja Zapadnog Balkana odlazak mladih i stručnih kadrova u inostranstvo, te da se usljed toga smanjuju razvojne mogućnosti čitave regije.
„Niko neće da shvati realnost, da upravo zbog nedostatka političke stabilnosti na Balkanu, mi smo postali ’bježi države’ i ono što je najgora stvar, a to neće neko da prizna, da iako smo imali pandemiju kovid-19, ekonomske pandemije, danas imamo, a to važi za ceo Zapadni Balkan, ’demografsku pandemiju’, jer odlaze mladi i pametni ljudi. Pa se postavlja pitanje kakva će biti perspektiva ako ostanu bez naroda i bez mladih“, rekao je on.
Izvor: Kosovo Online
