Nekadašnji posrednik u tehničkom dijalogu Kosova i Srbije Robert Cooper kaže da nema utisak da je ijedna od strana, Kosovo ili Srbija, odlučila da želi rješavanje problema i da ga to brine, prenosi Glas Amerike.
On je za Glas Amerike govorio neposredno nakon još jedne u nizu posjeta specijalnog izaslanika Evropske unije Miroslava Lajčaka Beogradu i Prištini gdje je razgovarao sa pregovaračima Aleksandrom Vučićem i Albinom Kurtijem.
Cooper je u periodu između 2011. i 2012. posredovao u razgovorima otpočelim pošto je Međunarodni sud pravde, na zahtjev Srbije - 2010. odlučio da proglašenjem nezavisnosti Kosova nije prekršeno međunarodno pravo.
Nakon te odluke Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom je Srbiju i Kosovo pozvala na dijalog o podsticanju saradnje - što bi, kako je navela, osiguralo napredak dve strane na putu članstva u Evropskoj uniji i bolji život njihovih građana.
To je ujedno bila i uvertira za otpočinjenje tehničkog dijaloga.
Robert Cooper kaže da ima utisak da su Srbija i Kosovo, kako navodi, savršeno zadovoljni time što postoji problem između njih.
"Djeluje da ne vide neku posebnu opasnost u tome i nisu zabrinuti. Kao da uživaju u medijskoj pažnji, bombastičnim izjavama i pokazivanjem navodne snage. Ali, time što ne postižu dogovor, zapravo pokazuju koliko su slabi”, ocjenjuje Cooper.
Tokom 2002. obavljao je funkciju specijalnog britanskog izaslanika u Afganistanu.
Iste godine pridružio se administraciji Evropske unije - radeći u Generalnom sekretarijatu Savjeta EU, kao i Evropskoj službi za spoljne poslove, za vrijeme mandata bivših visokih predstavnika EU Haviera Solane i Catherine Ashton.
Cooper mogućnost postizanja sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, zasnovanog na francusko-njemačkom predlogu koji je podržala Evropska unije, vidi kao odličnu priliku.
“To bi bilo sjajno, iako nisam siguran šta su detalji takvog prijedloga. Mnoštvo njih kruži unaokolo, brojni prijedlozi su testirani u javnosti. Davnih dana postignut je sporazum o Zajednici opština sa srpskom većinom, što se činilo kao razuman način da se priđe pitanju Srba na Kosovu”, ukazuje Cooper, koji, kako kaže, nije siguran da li su strane u procesu spremne na tako nešto.
Na pitanje kako vidi napore EU i SAD u postizanju sveobuhvatnog pravno obavezujućeg sporazuma između Kosova i Srbije, Kuper kaže da je to dobra stvar.
„Prije svega, mislim da je to dobra stvar. Divim se upornosti Evropske unije i Sjedinjenih Država u tom procesu. Mislim da je od vitalnog značaja da EU i SAD zajednički rade na tome. Od vitalnog je značaja da se zajednički radi na tome, jer situacija zaslužuje pažnju i potencijalno je opasna. Dvadeset godina proteklo je od sukoba na Kosovu, to je dug period, a stvari još nisu riješene. Stanje je bolje, neke od stvari su zaključene, ali proces nije okončan – što je uvijek opasno. Predsjednik Srbije u svojoj kancelariji ima mapu Srbije koja Kosovo prikazuje kao njenu pokrajinu. To ne odgovora stanju u stvarnom svijetu. I to mi se čini kao opasna situacija“, kaže Cooper.
Cooper, koji je bio dio procesa prije više od deset godina kaže da je sada situacija bolja i da je dosta toga urađeno ali da je većina i dalje nepoznata javnosti.
„Bolje je, u smislu, da je mnogo toga urađeno. Postoji priličan broj postignutih sporazuma nepoznat široj javnosti, jer nisu došli do naslovnih strana. Puno je postignuto, ali ne i sve što je bilo potrebno poput usaglašavanja stavova dvije strane o statusu Kosova. Da li je nezavisna država ili je dio Srbije što je fundamentalno pitanje. Za prosječnog posmatrača Kosovo je entiet sa svim obilježjima i elementima državnosti, ali to ne djeluje tako na mapama Srbije. Prisjetimo se i da se radi o dijelu Evrope u kom su se dogodili brojni nasilni sukobi i kriminalna djela prema normama međunarodnog prava. Dakle, mislim da niko ne može da ostane potpuno ravnodušan dok problem ne bude bio riješen. I neutralisani rizici da dođe do novog sukoba“, dodaje.
Na pitanje imaju li strane u pregovorima kapacitet da postignu dogovor, imajući u vidu odnose i retoriku koju razmjenjuju predstavnici dvije strane, Cooper kaže da imaju.
„Mislim da imaju kapacitet da postignu sporazum. Pitanje je, međutim, da li žele da se dogovore. Na kraju, to je jedino što bi moglo riješiti probleme, da vam se posreći da zvaničnici žele to da učine“, kaže on.
Dodaje da su prednosti ili koristi pregovora povratak normalnom životu koji bi stvorio uslove za rješavanje i nekih drugih problema, ali i mogućnosti za pridruživanje Kosova i Srbije Evropskoj uniji.
„Evidentan je problem sa sjeverom Kosova gdje živi manjina koja se osjeća otuđeno, jer smatra da se nalazi u stranoj zemlji kojoj misli da ne pripada. Širom Evrope pronalažena su rješenja za ljude koji su se, uslovno rečeno, zatekli u pogrešnoj državi kao što su, na primjer, jedno vrijeme mislili ljudi koji su govorili njemački u francuskom Alzasu. Način rješavanja je u tome da građane ubedite da je nevažno u kojoj se zemlji nalaze. Podsjeća me to na vrijeme dok sam živeo u Briselu i vikendom bih biciklom krenuo u Francusku. Kada sam prelazio iz Belgije u tu zemlju ne bih odmah to primjetio. Već bih malo duže uz ulicu shvatao da putokazi drugačije izgledaju. Granicu faktički nisam ni video. To je sjajno, ali bi istovremeno bilo i jednostavno rješavanje problema između Srbije i Kosova. Kada imate građane sa dvije različite strane granice – treba da vodite politiku u smislu da ta granica nema veliki značaj“, dodaje Cooper.
Istakao je da je potrebno da Srbi na sjeveru budu zastupljeni u javnim institucijama značajnim za kvalitet njihovih života, sudovi, policija i da je ostvarivanje normalnog života upravo ono čemu svi teže.
Cooper ističe da je poziv Josepa Borella Srbima da se što prije vrate u institucije prije svega u njihovom interesu.
„Da je to isključivo u njihovom interesu a to što se još nisu vratili tumačim da nekim elementom pregovora nisu zadovoljni. Ako Srbi sa sjevera Kosova žele da se pretvaraju da su u Srbiji to je pogrešno, jer nisu. Nalaze se na Kosovu. Ali imaju pravo da budu predstavljeni u kosovskim institucijama. I u tom smjeru bi trebalo raditi“, kaže on.
Na pitanje zbog čega još nije zaživjela ZSO iako je dogovorena u Briselu josš 2013. godine, Cooper kaže da je to zbog straha Kosova da na Kosovu ne dpođe do formiranja nove Republike Srpske.
„To nije teško ili komplikovano pitanje. Riječ je o nečemu što je u potpunosti usklađeno sa Ustavom Kosova. U to čvrsto vjerujem, uprkos tome što je Ustavni sud Kosova izražavao rezerve prema tome. Razumijem da je na kosovskoj strani bilo zabrinutosti da bi takvo tijelo moglo imati pravo veta na kosovsku leglislativu ali to ne bi bio slučaj. Takođe, svijestan sam da strahuju da bi to bio pokušaj da se na sjeveru Kosova uspostavi nešto poput entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Mislim da je to pogrešno gledište i da kosovske vlasti u vezi sa tim nemaju razloga za zabrinutost. Mislim da postoji mnogo toga što ide u prilog osnivanja takvog tijela. Glas Srba na Kosovu bi se glasnije čuo, jer se radi o suštinskom i značajnom broju ljudi na Kosovu – čije stavove treba čuti. Zajednica opština sa srpskom većinom mi se, i dalje, čini kao dobra ideja i drago mi je da je pažnja ponovo usredsređena na to. Tu se ne radi o stvaranju još jedne Republike Srpske već o aranžmanu koji je ispregovaran. Oduvijek mi je djelovalo kao razumno rješenje ili, makar, kao dobra osnova za to. Jer ima i drugih pitanja koja je potrebno finalizovati“, rekao je Cooper.
Ističe da ne postoji nijedan problem na Balkanu koji nije riješen bez znatnog angažmana Sjedinjenih Država pa je tako bilo i u slučaju registarskih tablica.
„Sjedinjene Države su nesumnjivo uključene samo je pitanje koliko je to vidljivo. Dok sam bio dio tog procesa SAD su bile aktivne, jer su, iako se radi o pitanju koje se ne tiče njih direktno, veoma dugo zainteresovane za njegovo rješavanje“, zaključuje Cooper.
Izvor: VOA
Cooper je u periodu između 2011. i 2012. posredovao u razgovorima otpočelim pošto je Međunarodni sud pravde, na zahtjev Srbije - 2010. odlučio da proglašenjem nezavisnosti Kosova nije prekršeno međunarodno pravo.
Nakon te odluke Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom je Srbiju i Kosovo pozvala na dijalog o podsticanju saradnje - što bi, kako je navela, osiguralo napredak dve strane na putu članstva u Evropskoj uniji i bolji život njihovih građana.
To je ujedno bila i uvertira za otpočinjenje tehničkog dijaloga.
Robert Cooper kaže da ima utisak da su Srbija i Kosovo, kako navodi, savršeno zadovoljni time što postoji problem između njih.
"Djeluje da ne vide neku posebnu opasnost u tome i nisu zabrinuti. Kao da uživaju u medijskoj pažnji, bombastičnim izjavama i pokazivanjem navodne snage. Ali, time što ne postižu dogovor, zapravo pokazuju koliko su slabi”, ocjenjuje Cooper.
Tokom 2002. obavljao je funkciju specijalnog britanskog izaslanika u Afganistanu.
Iste godine pridružio se administraciji Evropske unije - radeći u Generalnom sekretarijatu Savjeta EU, kao i Evropskoj službi za spoljne poslove, za vrijeme mandata bivših visokih predstavnika EU Haviera Solane i Catherine Ashton.
Cooper mogućnost postizanja sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, zasnovanog na francusko-njemačkom predlogu koji je podržala Evropska unije, vidi kao odličnu priliku.
“To bi bilo sjajno, iako nisam siguran šta su detalji takvog prijedloga. Mnoštvo njih kruži unaokolo, brojni prijedlozi su testirani u javnosti. Davnih dana postignut je sporazum o Zajednici opština sa srpskom većinom, što se činilo kao razuman način da se priđe pitanju Srba na Kosovu”, ukazuje Cooper, koji, kako kaže, nije siguran da li su strane u procesu spremne na tako nešto.
Na pitanje kako vidi napore EU i SAD u postizanju sveobuhvatnog pravno obavezujućeg sporazuma između Kosova i Srbije, Kuper kaže da je to dobra stvar.
„Prije svega, mislim da je to dobra stvar. Divim se upornosti Evropske unije i Sjedinjenih Država u tom procesu. Mislim da je od vitalnog značaja da EU i SAD zajednički rade na tome. Od vitalnog je značaja da se zajednički radi na tome, jer situacija zaslužuje pažnju i potencijalno je opasna. Dvadeset godina proteklo je od sukoba na Kosovu, to je dug period, a stvari još nisu riješene. Stanje je bolje, neke od stvari su zaključene, ali proces nije okončan – što je uvijek opasno. Predsjednik Srbije u svojoj kancelariji ima mapu Srbije koja Kosovo prikazuje kao njenu pokrajinu. To ne odgovora stanju u stvarnom svijetu. I to mi se čini kao opasna situacija“, kaže Cooper.
Cooper, koji je bio dio procesa prije više od deset godina kaže da je sada situacija bolja i da je dosta toga urađeno ali da je većina i dalje nepoznata javnosti.
„Bolje je, u smislu, da je mnogo toga urađeno. Postoji priličan broj postignutih sporazuma nepoznat široj javnosti, jer nisu došli do naslovnih strana. Puno je postignuto, ali ne i sve što je bilo potrebno poput usaglašavanja stavova dvije strane o statusu Kosova. Da li je nezavisna država ili je dio Srbije što je fundamentalno pitanje. Za prosječnog posmatrača Kosovo je entiet sa svim obilježjima i elementima državnosti, ali to ne djeluje tako na mapama Srbije. Prisjetimo se i da se radi o dijelu Evrope u kom su se dogodili brojni nasilni sukobi i kriminalna djela prema normama međunarodnog prava. Dakle, mislim da niko ne može da ostane potpuno ravnodušan dok problem ne bude bio riješen. I neutralisani rizici da dođe do novog sukoba“, dodaje.
Na pitanje imaju li strane u pregovorima kapacitet da postignu dogovor, imajući u vidu odnose i retoriku koju razmjenjuju predstavnici dvije strane, Cooper kaže da imaju.
„Mislim da imaju kapacitet da postignu sporazum. Pitanje je, međutim, da li žele da se dogovore. Na kraju, to je jedino što bi moglo riješiti probleme, da vam se posreći da zvaničnici žele to da učine“, kaže on.
Dodaje da su prednosti ili koristi pregovora povratak normalnom životu koji bi stvorio uslove za rješavanje i nekih drugih problema, ali i mogućnosti za pridruživanje Kosova i Srbije Evropskoj uniji.
„Evidentan je problem sa sjeverom Kosova gdje živi manjina koja se osjeća otuđeno, jer smatra da se nalazi u stranoj zemlji kojoj misli da ne pripada. Širom Evrope pronalažena su rješenja za ljude koji su se, uslovno rečeno, zatekli u pogrešnoj državi kao što su, na primjer, jedno vrijeme mislili ljudi koji su govorili njemački u francuskom Alzasu. Način rješavanja je u tome da građane ubedite da je nevažno u kojoj se zemlji nalaze. Podsjeća me to na vrijeme dok sam živeo u Briselu i vikendom bih biciklom krenuo u Francusku. Kada sam prelazio iz Belgije u tu zemlju ne bih odmah to primjetio. Već bih malo duže uz ulicu shvatao da putokazi drugačije izgledaju. Granicu faktički nisam ni video. To je sjajno, ali bi istovremeno bilo i jednostavno rješavanje problema između Srbije i Kosova. Kada imate građane sa dvije različite strane granice – treba da vodite politiku u smislu da ta granica nema veliki značaj“, dodaje Cooper.
Istakao je da je potrebno da Srbi na sjeveru budu zastupljeni u javnim institucijama značajnim za kvalitet njihovih života, sudovi, policija i da je ostvarivanje normalnog života upravo ono čemu svi teže.
Cooper ističe da je poziv Josepa Borella Srbima da se što prije vrate u institucije prije svega u njihovom interesu.
„Da je to isključivo u njihovom interesu a to što se još nisu vratili tumačim da nekim elementom pregovora nisu zadovoljni. Ako Srbi sa sjevera Kosova žele da se pretvaraju da su u Srbiji to je pogrešno, jer nisu. Nalaze se na Kosovu. Ali imaju pravo da budu predstavljeni u kosovskim institucijama. I u tom smjeru bi trebalo raditi“, kaže on.
Na pitanje zbog čega još nije zaživjela ZSO iako je dogovorena u Briselu josš 2013. godine, Cooper kaže da je to zbog straha Kosova da na Kosovu ne dpođe do formiranja nove Republike Srpske.
„To nije teško ili komplikovano pitanje. Riječ je o nečemu što je u potpunosti usklađeno sa Ustavom Kosova. U to čvrsto vjerujem, uprkos tome što je Ustavni sud Kosova izražavao rezerve prema tome. Razumijem da je na kosovskoj strani bilo zabrinutosti da bi takvo tijelo moglo imati pravo veta na kosovsku leglislativu ali to ne bi bio slučaj. Takođe, svijestan sam da strahuju da bi to bio pokušaj da se na sjeveru Kosova uspostavi nešto poput entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Mislim da je to pogrešno gledište i da kosovske vlasti u vezi sa tim nemaju razloga za zabrinutost. Mislim da postoji mnogo toga što ide u prilog osnivanja takvog tijela. Glas Srba na Kosovu bi se glasnije čuo, jer se radi o suštinskom i značajnom broju ljudi na Kosovu – čije stavove treba čuti. Zajednica opština sa srpskom većinom mi se, i dalje, čini kao dobra ideja i drago mi je da je pažnja ponovo usredsređena na to. Tu se ne radi o stvaranju još jedne Republike Srpske već o aranžmanu koji je ispregovaran. Oduvijek mi je djelovalo kao razumno rješenje ili, makar, kao dobra osnova za to. Jer ima i drugih pitanja koja je potrebno finalizovati“, rekao je Cooper.
Ističe da ne postoji nijedan problem na Balkanu koji nije riješen bez znatnog angažmana Sjedinjenih Država pa je tako bilo i u slučaju registarskih tablica.
„Sjedinjene Države su nesumnjivo uključene samo je pitanje koliko je to vidljivo. Dok sam bio dio tog procesa SAD su bile aktivne, jer su, iako se radi o pitanju koje se ne tiče njih direktno, veoma dugo zainteresovane za njegovo rješavanje“, zaključuje Cooper.
Izvor: VOA
