Kosovo je izgubilo bitku oko električne energije još prije 20 godina kada je propuštena mogućnost za izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, takođe, i zbog politizacije cijele situacije i prisustva jakog lobija za prodaju struje, izjavio je za Kosovo onlajn ekonomski analitičar Safet Gërxhalliu.
Gërxhalliu objašnjava da je "Kosovo najbogatija država zalihama uglja i čudno je da izvozi ugalj, a uvozi struju".
"Kako je moguće da se Kosovo zaštiti od dioksid-karbonata ako u Srbiji ima 6.000 megavata proizvodnje struje na ugalj, u Crnoj Gori 280 megavata i u Prilepu u Makedoniji 670 megavata. Znači, Kosovo sada mora da uništi svoju ekonomiju da bi zaštitilo regiju od štetnih materija. Distanca svih elektrana od Prištine je manja od 100 kilometra. Mislim da je to velika greška i da za to nisu odgovornu građani, nije aktuelna Vlada, nego je to problem koji je prebačen iz 2003. godine. Prema studijama koje su rađene u bivšoj Jugoslaviji bilo je predviđeno da se preko Gazivoda snabdjeva elektroprivreda sa 3.500 kilovata, a danas nema ni 800. Prema tome, bitka je izgubljena u prošlosti", objašnjava Gërxhalliu.
On ističe da su ekonomisti najavili nakon pandemije koronavirusa, ekonomsku krizu, ali se nada da će ona biti prolaznog karaktera.
"Kosovo mora da zna gdje će biti sa energijom 2030-2040, jer ako ne sme ugalj, gas, vjetar, sunce i nema druge alternative, šta nudi civilno društvo kao rješenje da se izađe iz krize. Od strane Vlade Kosova mora da se napravi energetski fond za intervenciju. Ove godine imamo rast siromaštva i ako se nastavi ovakav trend biće veoma teško. Iz svega ovoga moramo izvući dobre pouke, i ekonomiju graditi na dva načina, iskoristiti ljudski kapital i prirodna bogatstva, jer ako na tome ne radimo bitka će biti izgubljena, a mi ćemo takve izazove imati i u buduće", poručio je Gërxhalliu.
Prema njegovim riječima, ogroman je paradoks da se, u situaciji kada Kosovo ima problem sa strujom, čeka na potpisivanje ugovora za izvoz tri miliona tona uglja za Sjevernu Makedoniju, i tako se isto radi i sa Srbijom.
Izvor: Kosovo Online
"Kako je moguće da se Kosovo zaštiti od dioksid-karbonata ako u Srbiji ima 6.000 megavata proizvodnje struje na ugalj, u Crnoj Gori 280 megavata i u Prilepu u Makedoniji 670 megavata. Znači, Kosovo sada mora da uništi svoju ekonomiju da bi zaštitilo regiju od štetnih materija. Distanca svih elektrana od Prištine je manja od 100 kilometra. Mislim da je to velika greška i da za to nisu odgovornu građani, nije aktuelna Vlada, nego je to problem koji je prebačen iz 2003. godine. Prema studijama koje su rađene u bivšoj Jugoslaviji bilo je predviđeno da se preko Gazivoda snabdjeva elektroprivreda sa 3.500 kilovata, a danas nema ni 800. Prema tome, bitka je izgubljena u prošlosti", objašnjava Gërxhalliu.
On ističe da su ekonomisti najavili nakon pandemije koronavirusa, ekonomsku krizu, ali se nada da će ona biti prolaznog karaktera.
"Kosovo mora da zna gdje će biti sa energijom 2030-2040, jer ako ne sme ugalj, gas, vjetar, sunce i nema druge alternative, šta nudi civilno društvo kao rješenje da se izađe iz krize. Od strane Vlade Kosova mora da se napravi energetski fond za intervenciju. Ove godine imamo rast siromaštva i ako se nastavi ovakav trend biće veoma teško. Iz svega ovoga moramo izvući dobre pouke, i ekonomiju graditi na dva načina, iskoristiti ljudski kapital i prirodna bogatstva, jer ako na tome ne radimo bitka će biti izgubljena, a mi ćemo takve izazove imati i u buduće", poručio je Gërxhalliu.
Prema njegovim riječima, ogroman je paradoks da se, u situaciji kada Kosovo ima problem sa strujom, čeka na potpisivanje ugovora za izvoz tri miliona tona uglja za Sjevernu Makedoniju, i tako se isto radi i sa Srbijom.
Izvor: Kosovo Online
