Ono što se dogodilo ove nedjelje u Podujevu premašuje cilj par vanrednih lokalnih izbora. Porazivši i stranku Ise Mustafe i PDK, čiji su lideri u Hagu, Albin Kurti i njegov kandidat Shpejtim Buliqi, nisu osvojili vlast u opštini. Zajedno su pobjedili staru kastu, srušili u svom bastionu političke šarlatane poput Agima Veliua, prezirali gnusne manevre Ise Mustafe i uklonili posljednju ciglu vlade koja uzalud stoji, bez podrške.
Na ovim lokalnim izborima, održanim u jednom od područja u kojima je LDK tradicionalno pobjeđivao, Samoopredjeljenje je uspjelo da skupi apsolutnu većinu (51,6 odsto) izbjegavajući čak i drugi krug.
Naravno, objašnjenje ove pobjede, koliko god spektakularno izgledalo, u stvarnosti je nevjerovatno jednostavno.
Albin Kurti i Pokret Samoopredjeljenje imali su vrlo laku trku sa političkim rivalima sa kojima su se suočili. Oni su na ovaj izazov izašli pod maskom sile kojoj je učinjena nepravda kada su svrgnuti pučem prošlog marta.
Otišli su sa oreolom jedinog faktora koji je realizovao narodno glasanje za promjene, 6. oktobra 2019. Išli su za moralom onih koji neustrašivo napuštaju vlast ne stavljajući stolicu iznad interesa Kosova.
A sa kim su se suočili?
Najdiskreditovanji trio stare Rugovine stranke, Mustafa-Hoti-Veliu, koji je na najodvratniji način izdao svoje glasače. Stranka koja je tražila svoj glas rekavši da će srušiti državu koju je zauzeo Hashim Thaçi ubrzo je postala njegova štaka. Stranka koja se u opoziciji urotila protiv "mini Šengena", a zatim ga potpisala bez glavobolje, na najnevrednijem sastanku rezervisanom za njih u ovalnom kabinetu. Stranka koja je tražila "povjerenje" sa Vjosom Osmanijem, a nakon izbora ju je, protjerala bez da su se zacrveneli zbog prevare.
Zajedno sa gubitnicima bio je i PDK, koji uopšte nije mogao da se oporavi od jadne situacije stvorene nakon hapšenja njegovih lidera u odvođenja u Hag. Ta stranka koja godinama puže na vlasti, plaća visoku cijenu loše vlade, ali i tajnu ruku bivšeg predsjednika.
Sjenka Hashima Thaçija i dalje opterećuje PDK zbog rušenja legitimnog kabineta na vrhuncu pandemije, za manevre koje je koristio zajedno sa ambasadorom Grenellom, u zle svrhe, za beskrupuloznu upotrebu do kraja birokratskih lidera LDK.
Rezultat lakomosti je bio da građani shvate šta se zaista događa u cijeloj zemlji.
Samoopredjeljenje je pobjedilo samo protiv svih, pošto su se svi okupili da brane status kvo, da se grade koalicije, čija je svrha samo pljačka države. Pokretanje istog mehanizma - koji bira ljude, od javnih odbora do šefa države - ne zbog zasluga, već kao rezultat političkih dogovora.
U tom smislu, nedjeljni izbori u Podujevu bili su krik da je situaciju, u kojoj je Kosovo, hitno potrebno promjeniti. Da ljudi žele odmazdu za podsmijeh kojem su bili izloženi prošlog marta. Da glasači žele da glasom i institucionalno vrate legitimitet koji im je kasta izdajnički ukrala.
Naravno, sa taktičke tačke gledišta, iako je pobjedio sa Buliqijem, Samoopredjeljenje nema koristi od brzog povratka na vlast. U ovoj pandemijskoj situaciji, sa dugoročnim ekonomskim posljedicama koje će imati, sa budućim izazovima dijaloga sa Srbijom, upravljanje je vreli krompir koji niko ne bi želeo da drži u rukama.
Ali, paradoks je u tome što je ta stranka toliko čvrsto igrala na kartu diskreditacije stare kaste, a političari poput Mustafe, Veliua, Hotija, toliko su se trudili da dokažu svoje teze, da su onemogućili bilo koji drugi ishod.
Stoga, danas Kosovo treba da požuri ka Samoopredjeljenju, umjesto da juri ka moći.
Piše Andi Bushati, novinar i analitičar
Izvor: Reporteri/KosovoOnline
Naravno, objašnjenje ove pobjede, koliko god spektakularno izgledalo, u stvarnosti je nevjerovatno jednostavno.
Albin Kurti i Pokret Samoopredjeljenje imali su vrlo laku trku sa političkim rivalima sa kojima su se suočili. Oni su na ovaj izazov izašli pod maskom sile kojoj je učinjena nepravda kada su svrgnuti pučem prošlog marta.
Otišli su sa oreolom jedinog faktora koji je realizovao narodno glasanje za promjene, 6. oktobra 2019. Išli su za moralom onih koji neustrašivo napuštaju vlast ne stavljajući stolicu iznad interesa Kosova.
A sa kim su se suočili?
Najdiskreditovanji trio stare Rugovine stranke, Mustafa-Hoti-Veliu, koji je na najodvratniji način izdao svoje glasače. Stranka koja je tražila svoj glas rekavši da će srušiti državu koju je zauzeo Hashim Thaçi ubrzo je postala njegova štaka. Stranka koja se u opoziciji urotila protiv "mini Šengena", a zatim ga potpisala bez glavobolje, na najnevrednijem sastanku rezervisanom za njih u ovalnom kabinetu. Stranka koja je tražila "povjerenje" sa Vjosom Osmanijem, a nakon izbora ju je, protjerala bez da su se zacrveneli zbog prevare.
Zajedno sa gubitnicima bio je i PDK, koji uopšte nije mogao da se oporavi od jadne situacije stvorene nakon hapšenja njegovih lidera u odvođenja u Hag. Ta stranka koja godinama puže na vlasti, plaća visoku cijenu loše vlade, ali i tajnu ruku bivšeg predsjednika.
Sjenka Hashima Thaçija i dalje opterećuje PDK zbog rušenja legitimnog kabineta na vrhuncu pandemije, za manevre koje je koristio zajedno sa ambasadorom Grenellom, u zle svrhe, za beskrupuloznu upotrebu do kraja birokratskih lidera LDK.
Rezultat lakomosti je bio da građani shvate šta se zaista događa u cijeloj zemlji.
Samoopredjeljenje je pobjedilo samo protiv svih, pošto su se svi okupili da brane status kvo, da se grade koalicije, čija je svrha samo pljačka države. Pokretanje istog mehanizma - koji bira ljude, od javnih odbora do šefa države - ne zbog zasluga, već kao rezultat političkih dogovora.
U tom smislu, nedjeljni izbori u Podujevu bili su krik da je situaciju, u kojoj je Kosovo, hitno potrebno promjeniti. Da ljudi žele odmazdu za podsmijeh kojem su bili izloženi prošlog marta. Da glasači žele da glasom i institucionalno vrate legitimitet koji im je kasta izdajnički ukrala.
Naravno, sa taktičke tačke gledišta, iako je pobjedio sa Buliqijem, Samoopredjeljenje nema koristi od brzog povratka na vlast. U ovoj pandemijskoj situaciji, sa dugoročnim ekonomskim posljedicama koje će imati, sa budućim izazovima dijaloga sa Srbijom, upravljanje je vreli krompir koji niko ne bi želeo da drži u rukama.
Ali, paradoks je u tome što je ta stranka toliko čvrsto igrala na kartu diskreditacije stare kaste, a političari poput Mustafe, Veliua, Hotija, toliko su se trudili da dokažu svoje teze, da su onemogućili bilo koji drugi ishod.
Stoga, danas Kosovo treba da požuri ka Samoopredjeljenju, umjesto da juri ka moći.
Piše Andi Bushati, novinar i analitičar
Izvor: Reporteri/KosovoOnline
