.jpg)
Ramush Haradinaj je od komandanta Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) došao do mjesta premijera. Međutim, tužioci u Hagu po treći put prekidaju njegovu političku karijeru.
Kosovski premijer Ramush Haradinaj je, u neočekivanom obrtu događaja, u petak održao vanrednu pres-konferenciju na kojoj je objavio da podnosi ostavku jer ne može u isto vrijeme biti i premijer i osumnjičeni za ratne zločine, piše BIRN.
"Čast premijera i države mora biti sačuvana i ja tu čast nikada neću ukaljati. Idem u Hag kao Ramush Haradinaj", izjavio je nakon što ga je na salušanje pozvalo Specijalizovano tužilaštvo Kosova u Hagu, koje sprovodi istrage o zločinima počinjenim tokom i nakon rata na Kosovu od početka 1998. do kraja 1999. godine.
Do sada su specijalizovani tužitelj Jack Smit i njegov tim saslušali desetine bivših pripadnika OVK. Od svih saslušanih, Haradinaj je osoba na najvišoj funkciji i jedini koji je podneo ostavku nakon što je u svojstvu osumnjičenog pozvan u Hag, gdje će se pred tužiocima, kako se očekuje, pojaviti ove sedmice.
Za većinu kosovske političke elite Haradinajev potez je hrabar i plemenit, iako mnogi smatraju da je to taktički potez u cilju povećanja njegove popularnosti uoči vanrednih izbora koji će se vjerovatno održati na jesen.
Ali poziv za saslušanje Haradinaja nije iznenađenje, s obzirom da je on bio komandant OVK u oblastima gdje su se desila ubistva, otmice i mučenja Srba, Roma i Albanaca, koji su smatrani političkim neprijateljima. Njegovo ime se nalazi u većini dokumenata, izvještaja i istraga koje su dovele do osnivanja Specijalizovanih vijeća Kosova, a koja će suditi osumnjičenima protiv kojih će Specijalizovano tužilaštvo podneti optužnice.
Haradinaj je izjavio da je njegov rat bio pravedan i častan. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) do sada je dva puta oslobađao Haradinaja optužbi za ratne zločine, što je za mnoge kosovske Albance jedan od ključnih razloga zašto ga ne treba procesuirati pred novim specijalnim sudom.
Slučaj sudskog deža vua
Ramush Haradinaj tokom svog prvog pojavljivanja pred Haškim tribunalom u martu 2005. Foto: EPA/Ed Oudenaarden/POOL.
Nije prvi put da Haradinaj drži vanrednu pres-konferenciju kako bi saopštio da daje ostavku na mjesto premijera nakon poziva da odgovori na navode o ratnim zločinima.
Još 2005. godine, poslije samo 100 dana na čelu Vlade, MKSJ je prekinuo Haradinajevu političku karijeru. Naime, 4. marta 2005. godine, Haški tribunal je podneo optužnicu protiv Haradinaja i dvojice njegovih bivših saboraca, Idriza Balaja i Lahija Brahimaja. Haradinaj je dao ostavku i dobrovoljno se predao.
U aprilu 2008. godine, MKSJ ga je oslobodio optužbi za mučenja, ubistava, silovanja i deportacije. Vratio se na Kosovo gdje je dočekan kao heroj. "Ramush, Ramush, Ramush!”, skandirali su okupljeni na prištinskom aerodromu.
U uvodu svoje presude, Vijeće MKSJ-a je naglasilo da iako je dobilo dokaze saslušavanjem gotovo stotinu svjedoka "Vijeće se suočilo sa znatnim poteškoćama u pribavljanju iskaza velikog broja tih svjedoka".
Mnogi svjedoci naveli su strah kao značajan razlog za svoje nepojavljivanje pred sudom, a presuda je ostavila snažan utisak da je suđenje održano u atmosferi u kojoj su se svjedoci osjećali nesigurno.
U julu 2010. godine Žalbeno vijeće MKSJ-a djelimično je ukinulo oslobađajuću presudu Haradinaju i naložilo djelimično ponavljanje suđenja, nakon što je tužilaštvo uvjerilo sudiju za žalbeni postupak da nije imalo dovoljno vremena da sasluša dva ključna svjedoka.
Međutim, ishod je ponovo bio u korist Haradinaja i druga dva komandanta OVK i oni su u novembru 2012. godine oslobođeni.
Dva puta hapšen na zahtjev Srbije
Haradinaj je, osim što mu je dva puta suđeno pred MKSJ-em, dva puta i hapšen dok je putovao izvan Kosova, a na zahtjev Tužilaštva za ratne zločine (TRZ) Srbije.
Prvi put ga je, u junu 2015. godine, uhapsila slovenačka policija. Ubrzo je pušten nakon diplomatskog pritiska uslijed navoda da srpski tužioci ne mogu biti nepristrasni i da se na njih vrši politički pritisak.
Drugi put ga je uhapsila francuska granična policija u januaru 2017. godine. Haradinaj je u Francuskoj ostao do aprila, u kom periodu je razmatran zahtjev Srbije za njegovo izručenje.
Međutim, francuski sud odbio je zahtjev Srbije i pustio Haradinaja, navodeći slično obrazloženje kao i u slovenačkom slučaju.
"Svjedoci se plaše da govore"
Bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla Del Ponte u martu 2006. Foto: EPA/Olivier Hoslet.
Prema bivšoj tužiteljki Haškog tribunala, Karli del Ponte, "istraga koja se vodila protiv boraca OVK je ispala više frustrirajuća nego sve istrage koje je vodio MKSJ".
Haradinajeva optužnica je takođe došla u posljednjem trenutku za tužioce MKSJ-a – njihov mandat za podizanje optužnica se primicao kraju, a dokazi koje su prikupili nisu ispunjavali standarde suda, posebno nakon što su brojni svjedoci povukli svoja svjedočenja. Na kraju, Haradinaj i druga dva komandanta optuženi su samo za zločine koji su navodno počinjeni od 1. marta do 30. septembra 1998. godine.
U optužnici se navodi da su posle 24. marta 1998. snage OVK pod komandom i kontrolom Ramusha Haradinaja organizovale vojnu kampanju preuzimanja kontrole nad područjem između Glođana i Dečana, konkretno nad selima Dubrava, Rznić, Ratiš i Dašinovac, kako bi Srbe istjerale iz sela u kojima su živjeli.
U optužnici je takođe navedeno da su snage OVK pod komandom i kontrolom Haradinaja, uključujući i "Crne orlove" koji su bili pod direktnom komandom Idriza Balaja, zlostavljale, tukle i na druge načine tjerale civile Srbe i kosovske Rome/Egipćane iz tih sela, a mnoge civile Srbe i kosovske Rome/Egipćane koji bi ostali ili odbili da napuste svoje domove ubijale, nakon čega su nastavile sa sličnim napadima na civile Srbe, kosovske Albance, Rome/Egipćane i druge.
Prema navodima optužnice, sredinom maja 1998. godine osnovan je improvizovani zatočenički centar. Tokom zatočenja, zatočenici su dobijali veoma malo hrane ili vode, redovno su premlaćivani i podvrgavani drugim oblicima fizičkog maltretiranja, a uskraćivana im je i ljekarska pomoć zbog zadobijenih povreda. Jedan broj zarobljenika u zatočeničkom objektu Jablanica je umro uslijed zadobijenih povreda ili je pogubljen po naređenju optuženih.
Međutim, dokazi koje je iznelo tužilaštvo nisu uvjerili sudije.
Većina navoda koje Del Ponte nije stavila u optužnice, objavljeni su u njenoj knjizi "Gospođa tužiteljka" iz 2009. godine, u kojoj je napisala da su se "svjedoci toliko bojali i bili uplašeni, da čak nisu smjeli da govore o prisustvu OVK u nekim oblastima, a kamoli da pomenu stvarne zločine".
Osim o zastrašivanju svjedoka, Del Ponte u knjizi govori i da su bivši vrhovni komandanti Kosova odgovorni za poslijeratno nasilje, te da su se otmice odvijale pod njihovim nadzorom. Ona je kao dokaze navela izvještaje misije UN na Kosovu – UNMIK, svjedoke, diplomate i novinare.
Ona otkriva da su timovi MKSJ-a i UN-a otputovali u Albaniju gdje su se dogodile otmice i vršena mučenja, i prikupili dokaze koje je sud kasnije, nakon što je istraga odbačena, uništio.
Nakon što je njena knjiga objavljena, Savjet Evrope je osnovao tim na čelu sa izvjestiocem Dickom Martyjem, koji je 2011. objavio izvještaj u kom se navodi da dokazi sve više ukazuju da su grupe, uključujući i više gerilaca OVK, bile dio kriminalnih mreža, detaljno opisujući kršenja ljudskih prava od strane elemenata povezanih sa OVK, kao i "veza" između elemenata OVK i organizovanog kriminala.
Poslije ovoga je EU formirala radnu grupu koja je sprovela trogodišnju istragu o navodima u Martyjevom izvještaju, i koja je pripremila svoj izvještaj u kom se navodi da postoje dokazi za procesuiranje neimenovanih visokih zvaničnika OVK za zločine protiv čovječnosti, uključujući otmice i ubistva počinjena nakon sukoba iz 1999. godine.
Ovi nalazi pružili su osnovu za istrage i potencijalno procesuiranje pred Specijalizovanim vijećima Kosova. Prema spekulacijama, Haradinaj bi mogao biti jedan od bivših pripadnika OVK koji će biti optužen.
Od linije fronta do sudnice
Bilbord na kom se nalazi Ramush Haradinaj postavljen u Prištini u martu 2008. Foto: EPA/Valdrin Xhemaj.
Haradinaj i drugi kosovski političari i stručnjaci često tvrde da bi on, da je bio odgovoran za ratne zločine, bio osuđen od strane MKSJ-a, te navode pravilo non bis in idem – pravni izraz koji znači da se sudski postupak ne može pokrenuti dva puta za isto djelo.
Međutim, raspon zločina za koje je Haradinaju suđeno pred Haškim tribunalom je znatno uži u odnosu na mandat koji sada imaju Specijalizovana vijeća. Predmet koji se vodio pred MKSJ-em bio je fokusiran na period od šest mjeseci 1998. godine i na specifičan region u zapadnom Kosovu.
Gledajući zakon i dokumenta koja su vodila do formiranja Specijalizovanih vijeća Kosova sa sjedištem u Hagu, vidi se da je period istrage Specijalizovanog tužilaštva duži, odnosno da iznosi dvije godine, a obuhvata i šire razmjere kampanje nasilja, otmica, mučenja i ubijanja Srba, Roma i Albanaca, čak i u poslijeratnim mjesecima.
U proljeće 1998. godine OVK je imala Glavni štab, ali nijedan vrhovni komandant nije identifikovan kao osoba koja daje naređenja. Svako operativno područje OVK na Kosovu djelovalo je nezavisno od višeg komandnog autoriteta.
Haradinaj je bio jedan od najnezavisnijih komandanata različitih operativnih "zona" OVK. On je svoje vojne operacije vodio u Glođanima gdje se nalazilo njegovo porodično imanje koje je postalo štab OVK za operativnu zonu Dukađin. Do kraja juna 1998. godine, on je proširio svoju kontrolu na susjedne opštine Peć, Istok i Klinu.
Haški tužioci su do sada uspjevali da u tajnosti drže zločine za koje će podneti optužnice. Od prošle godine do danas, oni su razgovarali sa više od 35 bivših pripadnika OVK. Većina njih se spominje, u vezi sa navodnim prekršajima, u nekoliko dokumenata UN-a i nezavisnih izvještaja, kako organizacija za ljudska prava, tako i međunarodnih posmatrača, te diplomatskih depeša i drugih izvora koje je Dick Marty koristio tokom pisanja svog izvještaja za Savjet Evrope.
Prema jednom od ovih dokumenata, memorandumu UNMIK-a iz 2003. godine koji je poslat MKSJ-u, a koji je kasnije doveo do istrage o Haradinaju i njegovim saborcima, Haradinaj je "dao stroge naredbe svim lokalnim komandantima da mu podnesu izvještaj ukoliko uhapse Srbe".
Njegovi lokalni komandanti, prema tom memorandumu, bili su operativni u oblastima oko Peći, Prizrena, Suve Reke i Orahovca, a vodili su i logor Tropoja u Albaniji.
U memorandumu UNMIK-a je, na osnovu razgovora sa insajderima, stajalo da su mnoge osobe kidnapovane od strane Haradinajevih komandanata poslate u logore u Albaniji. U ovom dokumentu spominje se Naim Maloku, sadašnji Haradinajev savjetnik, koga su haški tužioci takođe pozvali na saslušanje.
Potraga za mnogim žrtvama spomenutim u memorandumu i danas traje, a 400 osoba nealbanske nacionalnosti se još uvijek vode kao nestale. Potraga za njihovim posmrtnim ostatcima ili mogućim masovnim grobnicama na području oko logora OVK u Albaniji nikada nije sprovedena, jer Misija EU za vladavinu prava na Kosovu, Euleks, nikada nije imala ovlašćenje da sprovodi iskopavanja u toj oblasti, za razliku od Specijalizovanih vijeća.
Sudije Euleka su 2013. osudile bivše pripadnike OVK, Sabita Gecija, Rizu Aliju, Hakiju Hajdarija, Shabana Hotija i Salija Rexhepija, za zlostavljanje civilnih zatvorenika u logorima OVK-a u Kuksu i Čahanu u Albaniji.
Prema zakonu kojim su Specijalizovana vijeća formirana, tužilaštvo se može osloniti na sudsku praksu i dokaze koje su prikupili drugi sudovi protiv bivših zvaničnika OVK – uključujući MKSJ, Euleks i UNMIK, iako će oni morati, tamo gdje nisu uspjeli njihovi prethodnici, da ulože puno više napora kako bi izgradili uspješne slučajeve.
Poziv Haradinaju može prekinuti njegovu političku karijeru, ali da li će se on pojaviti na sudu kao optuženi ili kao svjedok, ostaje da se vidi.
Pripremili: Marija Ristic and Blerta Begisholli
Izvor: Balkaninsight.com
"Čast premijera i države mora biti sačuvana i ja tu čast nikada neću ukaljati. Idem u Hag kao Ramush Haradinaj", izjavio je nakon što ga je na salušanje pozvalo Specijalizovano tužilaštvo Kosova u Hagu, koje sprovodi istrage o zločinima počinjenim tokom i nakon rata na Kosovu od početka 1998. do kraja 1999. godine.
Do sada su specijalizovani tužitelj Jack Smit i njegov tim saslušali desetine bivših pripadnika OVK. Od svih saslušanih, Haradinaj je osoba na najvišoj funkciji i jedini koji je podneo ostavku nakon što je u svojstvu osumnjičenog pozvan u Hag, gdje će se pred tužiocima, kako se očekuje, pojaviti ove sedmice.
Za većinu kosovske političke elite Haradinajev potez je hrabar i plemenit, iako mnogi smatraju da je to taktički potez u cilju povećanja njegove popularnosti uoči vanrednih izbora koji će se vjerovatno održati na jesen.
Ali poziv za saslušanje Haradinaja nije iznenađenje, s obzirom da je on bio komandant OVK u oblastima gdje su se desila ubistva, otmice i mučenja Srba, Roma i Albanaca, koji su smatrani političkim neprijateljima. Njegovo ime se nalazi u većini dokumenata, izvještaja i istraga koje su dovele do osnivanja Specijalizovanih vijeća Kosova, a koja će suditi osumnjičenima protiv kojih će Specijalizovano tužilaštvo podneti optužnice.
Haradinaj je izjavio da je njegov rat bio pravedan i častan. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) do sada je dva puta oslobađao Haradinaja optužbi za ratne zločine, što je za mnoge kosovske Albance jedan od ključnih razloga zašto ga ne treba procesuirati pred novim specijalnim sudom.
Slučaj sudskog deža vua
Ramush Haradinaj tokom svog prvog pojavljivanja pred Haškim tribunalom u martu 2005. Foto: EPA/Ed Oudenaarden/POOL.
Nije prvi put da Haradinaj drži vanrednu pres-konferenciju kako bi saopštio da daje ostavku na mjesto premijera nakon poziva da odgovori na navode o ratnim zločinima.
Još 2005. godine, poslije samo 100 dana na čelu Vlade, MKSJ je prekinuo Haradinajevu političku karijeru. Naime, 4. marta 2005. godine, Haški tribunal je podneo optužnicu protiv Haradinaja i dvojice njegovih bivših saboraca, Idriza Balaja i Lahija Brahimaja. Haradinaj je dao ostavku i dobrovoljno se predao.
U aprilu 2008. godine, MKSJ ga je oslobodio optužbi za mučenja, ubistava, silovanja i deportacije. Vratio se na Kosovo gdje je dočekan kao heroj. "Ramush, Ramush, Ramush!”, skandirali su okupljeni na prištinskom aerodromu.
U uvodu svoje presude, Vijeće MKSJ-a je naglasilo da iako je dobilo dokaze saslušavanjem gotovo stotinu svjedoka "Vijeće se suočilo sa znatnim poteškoćama u pribavljanju iskaza velikog broja tih svjedoka".
Mnogi svjedoci naveli su strah kao značajan razlog za svoje nepojavljivanje pred sudom, a presuda je ostavila snažan utisak da je suđenje održano u atmosferi u kojoj su se svjedoci osjećali nesigurno.
U julu 2010. godine Žalbeno vijeće MKSJ-a djelimično je ukinulo oslobađajuću presudu Haradinaju i naložilo djelimično ponavljanje suđenja, nakon što je tužilaštvo uvjerilo sudiju za žalbeni postupak da nije imalo dovoljno vremena da sasluša dva ključna svjedoka.
Međutim, ishod je ponovo bio u korist Haradinaja i druga dva komandanta OVK i oni su u novembru 2012. godine oslobođeni.
Dva puta hapšen na zahtjev Srbije
Haradinaj je, osim što mu je dva puta suđeno pred MKSJ-em, dva puta i hapšen dok je putovao izvan Kosova, a na zahtjev Tužilaštva za ratne zločine (TRZ) Srbije.
Prvi put ga je, u junu 2015. godine, uhapsila slovenačka policija. Ubrzo je pušten nakon diplomatskog pritiska uslijed navoda da srpski tužioci ne mogu biti nepristrasni i da se na njih vrši politički pritisak.
Drugi put ga je uhapsila francuska granična policija u januaru 2017. godine. Haradinaj je u Francuskoj ostao do aprila, u kom periodu je razmatran zahtjev Srbije za njegovo izručenje.
Međutim, francuski sud odbio je zahtjev Srbije i pustio Haradinaja, navodeći slično obrazloženje kao i u slovenačkom slučaju.
"Svjedoci se plaše da govore"
Bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla Del Ponte u martu 2006. Foto: EPA/Olivier Hoslet.
Prema bivšoj tužiteljki Haškog tribunala, Karli del Ponte, "istraga koja se vodila protiv boraca OVK je ispala više frustrirajuća nego sve istrage koje je vodio MKSJ".
Haradinajeva optužnica je takođe došla u posljednjem trenutku za tužioce MKSJ-a – njihov mandat za podizanje optužnica se primicao kraju, a dokazi koje su prikupili nisu ispunjavali standarde suda, posebno nakon što su brojni svjedoci povukli svoja svjedočenja. Na kraju, Haradinaj i druga dva komandanta optuženi su samo za zločine koji su navodno počinjeni od 1. marta do 30. septembra 1998. godine.
U optužnici se navodi da su posle 24. marta 1998. snage OVK pod komandom i kontrolom Ramusha Haradinaja organizovale vojnu kampanju preuzimanja kontrole nad područjem između Glođana i Dečana, konkretno nad selima Dubrava, Rznić, Ratiš i Dašinovac, kako bi Srbe istjerale iz sela u kojima su živjeli.
U optužnici je takođe navedeno da su snage OVK pod komandom i kontrolom Haradinaja, uključujući i "Crne orlove" koji su bili pod direktnom komandom Idriza Balaja, zlostavljale, tukle i na druge načine tjerale civile Srbe i kosovske Rome/Egipćane iz tih sela, a mnoge civile Srbe i kosovske Rome/Egipćane koji bi ostali ili odbili da napuste svoje domove ubijale, nakon čega su nastavile sa sličnim napadima na civile Srbe, kosovske Albance, Rome/Egipćane i druge.
Prema navodima optužnice, sredinom maja 1998. godine osnovan je improvizovani zatočenički centar. Tokom zatočenja, zatočenici su dobijali veoma malo hrane ili vode, redovno su premlaćivani i podvrgavani drugim oblicima fizičkog maltretiranja, a uskraćivana im je i ljekarska pomoć zbog zadobijenih povreda. Jedan broj zarobljenika u zatočeničkom objektu Jablanica je umro uslijed zadobijenih povreda ili je pogubljen po naređenju optuženih.
Međutim, dokazi koje je iznelo tužilaštvo nisu uvjerili sudije.
Većina navoda koje Del Ponte nije stavila u optužnice, objavljeni su u njenoj knjizi "Gospođa tužiteljka" iz 2009. godine, u kojoj je napisala da su se "svjedoci toliko bojali i bili uplašeni, da čak nisu smjeli da govore o prisustvu OVK u nekim oblastima, a kamoli da pomenu stvarne zločine".
Osim o zastrašivanju svjedoka, Del Ponte u knjizi govori i da su bivši vrhovni komandanti Kosova odgovorni za poslijeratno nasilje, te da su se otmice odvijale pod njihovim nadzorom. Ona je kao dokaze navela izvještaje misije UN na Kosovu – UNMIK, svjedoke, diplomate i novinare.
Ona otkriva da su timovi MKSJ-a i UN-a otputovali u Albaniju gdje su se dogodile otmice i vršena mučenja, i prikupili dokaze koje je sud kasnije, nakon što je istraga odbačena, uništio.
Nakon što je njena knjiga objavljena, Savjet Evrope je osnovao tim na čelu sa izvjestiocem Dickom Martyjem, koji je 2011. objavio izvještaj u kom se navodi da dokazi sve više ukazuju da su grupe, uključujući i više gerilaca OVK, bile dio kriminalnih mreža, detaljno opisujući kršenja ljudskih prava od strane elemenata povezanih sa OVK, kao i "veza" između elemenata OVK i organizovanog kriminala.
Poslije ovoga je EU formirala radnu grupu koja je sprovela trogodišnju istragu o navodima u Martyjevom izvještaju, i koja je pripremila svoj izvještaj u kom se navodi da postoje dokazi za procesuiranje neimenovanih visokih zvaničnika OVK za zločine protiv čovječnosti, uključujući otmice i ubistva počinjena nakon sukoba iz 1999. godine.
Ovi nalazi pružili su osnovu za istrage i potencijalno procesuiranje pred Specijalizovanim vijećima Kosova. Prema spekulacijama, Haradinaj bi mogao biti jedan od bivših pripadnika OVK koji će biti optužen.
Od linije fronta do sudnice
Bilbord na kom se nalazi Ramush Haradinaj postavljen u Prištini u martu 2008. Foto: EPA/Valdrin Xhemaj.
Haradinaj i drugi kosovski političari i stručnjaci često tvrde da bi on, da je bio odgovoran za ratne zločine, bio osuđen od strane MKSJ-a, te navode pravilo non bis in idem – pravni izraz koji znači da se sudski postupak ne može pokrenuti dva puta za isto djelo.
Međutim, raspon zločina za koje je Haradinaju suđeno pred Haškim tribunalom je znatno uži u odnosu na mandat koji sada imaju Specijalizovana vijeća. Predmet koji se vodio pred MKSJ-em bio je fokusiran na period od šest mjeseci 1998. godine i na specifičan region u zapadnom Kosovu.
Gledajući zakon i dokumenta koja su vodila do formiranja Specijalizovanih vijeća Kosova sa sjedištem u Hagu, vidi se da je period istrage Specijalizovanog tužilaštva duži, odnosno da iznosi dvije godine, a obuhvata i šire razmjere kampanje nasilja, otmica, mučenja i ubijanja Srba, Roma i Albanaca, čak i u poslijeratnim mjesecima.
U proljeće 1998. godine OVK je imala Glavni štab, ali nijedan vrhovni komandant nije identifikovan kao osoba koja daje naređenja. Svako operativno područje OVK na Kosovu djelovalo je nezavisno od višeg komandnog autoriteta.
Haradinaj je bio jedan od najnezavisnijih komandanata različitih operativnih "zona" OVK. On je svoje vojne operacije vodio u Glođanima gdje se nalazilo njegovo porodično imanje koje je postalo štab OVK za operativnu zonu Dukađin. Do kraja juna 1998. godine, on je proširio svoju kontrolu na susjedne opštine Peć, Istok i Klinu.
Haški tužioci su do sada uspjevali da u tajnosti drže zločine za koje će podneti optužnice. Od prošle godine do danas, oni su razgovarali sa više od 35 bivših pripadnika OVK. Većina njih se spominje, u vezi sa navodnim prekršajima, u nekoliko dokumenata UN-a i nezavisnih izvještaja, kako organizacija za ljudska prava, tako i međunarodnih posmatrača, te diplomatskih depeša i drugih izvora koje je Dick Marty koristio tokom pisanja svog izvještaja za Savjet Evrope.
Prema jednom od ovih dokumenata, memorandumu UNMIK-a iz 2003. godine koji je poslat MKSJ-u, a koji je kasnije doveo do istrage o Haradinaju i njegovim saborcima, Haradinaj je "dao stroge naredbe svim lokalnim komandantima da mu podnesu izvještaj ukoliko uhapse Srbe".
Njegovi lokalni komandanti, prema tom memorandumu, bili su operativni u oblastima oko Peći, Prizrena, Suve Reke i Orahovca, a vodili su i logor Tropoja u Albaniji.
U memorandumu UNMIK-a je, na osnovu razgovora sa insajderima, stajalo da su mnoge osobe kidnapovane od strane Haradinajevih komandanata poslate u logore u Albaniji. U ovom dokumentu spominje se Naim Maloku, sadašnji Haradinajev savjetnik, koga su haški tužioci takođe pozvali na saslušanje.
Potraga za mnogim žrtvama spomenutim u memorandumu i danas traje, a 400 osoba nealbanske nacionalnosti se još uvijek vode kao nestale. Potraga za njihovim posmrtnim ostatcima ili mogućim masovnim grobnicama na području oko logora OVK u Albaniji nikada nije sprovedena, jer Misija EU za vladavinu prava na Kosovu, Euleks, nikada nije imala ovlašćenje da sprovodi iskopavanja u toj oblasti, za razliku od Specijalizovanih vijeća.
Sudije Euleka su 2013. osudile bivše pripadnike OVK, Sabita Gecija, Rizu Aliju, Hakiju Hajdarija, Shabana Hotija i Salija Rexhepija, za zlostavljanje civilnih zatvorenika u logorima OVK-a u Kuksu i Čahanu u Albaniji.
Prema zakonu kojim su Specijalizovana vijeća formirana, tužilaštvo se može osloniti na sudsku praksu i dokaze koje su prikupili drugi sudovi protiv bivših zvaničnika OVK – uključujući MKSJ, Euleks i UNMIK, iako će oni morati, tamo gdje nisu uspjeli njihovi prethodnici, da ulože puno više napora kako bi izgradili uspješne slučajeve.
Poziv Haradinaju može prekinuti njegovu političku karijeru, ali da li će se on pojaviti na sudu kao optuženi ili kao svjedok, ostaje da se vidi.
Pripremili: Marija Ristic and Blerta Begisholli
Izvor: Balkaninsight.com
