Uvijek se dobro osjećam kada sviram sa svojim kolegama, bili oni Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Makedonci, nije važno. Svi smo jedna melodija. Za nas nema granica ili politike.
To poručuje Festim Fanaj, koncert-majstor Filharmonije Kosova, u intervjuu u sklopu projekta portala Danas „Druga strana Kosova“.
Pitanja novinara Danasa
Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo najprije i prioritetno učiniti kako bi se odnosi Srbije i Kosova normalizovali?
– Kao prvo, treba da se svi probudimo iz sna.
Kako ocjenjujete proces normalizacije koji trenutno vode vlasti u Prištini i Beogradu?
– Za normalizaciju treba da imamo normalne ljude.
Da li je moguće da proces normalizacije odnosa Kosova i Srbije okončaju političke elite koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina?
– Oni treba najprije da osnuju jedan muzički bend, i da krenu da vježbaju, svaki dan. Bez dirigenta i bez zvučnika. Da ne bi svakodnevno „trubili turbo-folk ideje“. Ja bih im preporučio „smooth chill out“ muziku.
Pitanja koja je postavio muzičar Marko Dabetić /netlabel 93dot93
Šta je sve potrebno da biste mogli da zaradite za život kao neko ko svira klasičnu muziku na Kosovu?
– Ovdje na Kosovu kao i svugde na svijetu, a posebno na našem Balkanu trudimo se na mišiće i dušom, kako se na mom jeziku kaže, da preživimo od plate, za koju treba minimum 16 godina da se studira, dakle odmalena, i to ako sve ide po planu. Inače, studiranje zna da potraje i do 20 godina sa magistraturom. Sada su plate povećane i za nekog ko hoće neki normalan život je možda okej. Ponekad nam bude plaćen neki koncert u okviru nekog festivala, ali to je sitnica u poređenju sa tim kakav intelekt, talenat i rad treba da investiraš da postaneš muzičar u sveukupnom smislu, violinista ili nešto drugo. Međutim, da bi živeo neki normalan život, onda treba da aktiviraš sve motore, pa možda čak da zaboraviš na sebe ili porodicu na tom putu. Neko se pored klasike bavi “tezgama” po džez, folk i pop svirkama, gdje god pronađe sebe.
Prema Vašem mišljenju, da li je na Kosovu dovoljno prepoznata i institucionalno podržana vrsta muzike kojom se bavite?
– Do prije nekoliko mjeseci bili smo u štrajku. Eto koliko institucije, to jest politika brine o nama.
Za koga biste rekli da predstavlja Vašu ključnu publiku na Kosovu?
– Oko polovinu naše publike čine profesionalni muzičari koji dolaze da nas slušaju. Međutim, u posljednje 3-4 godine imamo mnogo mlade publike kao i takozvanu “Golden Age“ generaciju, od 35 do 55 godina, koji dolaze na koncerte Filharmonije. Publike ima, ali mi trenutno nemamo koncertnu dvoranu.
Pitanja koja su postavili naši čitaoci lista "Danas" na društvenim mrežama
Kolika je odgovornost biti koncert-majstor Filharmonije Kosova?
– Kao u svakoj instituciji, i u Filharmoniji mora da postoji i disciplina i odgovornost. Kao “lider” imaš taj osjećaj da se sve vrti oko tebe. Bilo da si strog, ili kad si malo opušteniji, osjećaš krivicu ako izostane dobar rezultat. Na tebe gledaju kao na uzora. Ja volim da vodim orkestar u muzičkom smislu, ali sa time dolazi i odgovornost; da budeš prvi, u ovom slučaju prva violina, nije teško, već sam se navikao na to.
Da li biste učestvovali na nekom festivalu u Srbiji?
– Rado. Već sam bio u Srbiji. Ja sam inače, pored Filharmonije Kosova, član i “Orkestra bez granica”, poznatijeg kao “No Border Orchestra“, i u njemu sam od osnivanja. Odličan dirigent Premil Petrović je osnivač tog orkestra i ja sam sa oduševljenjem prihvatio poziv da budem član tog divnog sastava koji sačinjavaju muzičari sa prostora bivše Jugoslavije. Imali smo koncerte u Sava centru, na Kolarcu i u Novom Sadu. Uvijek se dobro osjećam kada sviram sa svojim kolegama, bili oni Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Makedonci, nije važno. Svi smo jedna melodija. Za nas nema granica ili politike.
Kako da bolje upoznamo kosovsku kulturu i umjetnost?
– Znamo da nije isto kad gledamo neku utakmicu na televiziji ili kad smo na tribinama. Možemo putem YouTubea da saznamo nešto više, ali ništa nećemo osjećati i zaista saznati jedni o drugima dok se ne vidimo u Prištini ili Beogradu.
Pitanja novinara Danasa
Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo najprije i prioritetno učiniti kako bi se odnosi Srbije i Kosova normalizovali?
– Kao prvo, treba da se svi probudimo iz sna.
Kako ocjenjujete proces normalizacije koji trenutno vode vlasti u Prištini i Beogradu?
– Za normalizaciju treba da imamo normalne ljude.
Da li je moguće da proces normalizacije odnosa Kosova i Srbije okončaju političke elite koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina?
– Oni treba najprije da osnuju jedan muzički bend, i da krenu da vježbaju, svaki dan. Bez dirigenta i bez zvučnika. Da ne bi svakodnevno „trubili turbo-folk ideje“. Ja bih im preporučio „smooth chill out“ muziku.
Pitanja koja je postavio muzičar Marko Dabetić /netlabel 93dot93
Šta je sve potrebno da biste mogli da zaradite za život kao neko ko svira klasičnu muziku na Kosovu?
– Ovdje na Kosovu kao i svugde na svijetu, a posebno na našem Balkanu trudimo se na mišiće i dušom, kako se na mom jeziku kaže, da preživimo od plate, za koju treba minimum 16 godina da se studira, dakle odmalena, i to ako sve ide po planu. Inače, studiranje zna da potraje i do 20 godina sa magistraturom. Sada su plate povećane i za nekog ko hoće neki normalan život je možda okej. Ponekad nam bude plaćen neki koncert u okviru nekog festivala, ali to je sitnica u poređenju sa tim kakav intelekt, talenat i rad treba da investiraš da postaneš muzičar u sveukupnom smislu, violinista ili nešto drugo. Međutim, da bi živeo neki normalan život, onda treba da aktiviraš sve motore, pa možda čak da zaboraviš na sebe ili porodicu na tom putu. Neko se pored klasike bavi “tezgama” po džez, folk i pop svirkama, gdje god pronađe sebe.
Prema Vašem mišljenju, da li je na Kosovu dovoljno prepoznata i institucionalno podržana vrsta muzike kojom se bavite?
– Do prije nekoliko mjeseci bili smo u štrajku. Eto koliko institucije, to jest politika brine o nama.
Za koga biste rekli da predstavlja Vašu ključnu publiku na Kosovu?
– Oko polovinu naše publike čine profesionalni muzičari koji dolaze da nas slušaju. Međutim, u posljednje 3-4 godine imamo mnogo mlade publike kao i takozvanu “Golden Age“ generaciju, od 35 do 55 godina, koji dolaze na koncerte Filharmonije. Publike ima, ali mi trenutno nemamo koncertnu dvoranu.
Pitanja koja su postavili naši čitaoci lista "Danas" na društvenim mrežama
Kolika je odgovornost biti koncert-majstor Filharmonije Kosova?
– Kao u svakoj instituciji, i u Filharmoniji mora da postoji i disciplina i odgovornost. Kao “lider” imaš taj osjećaj da se sve vrti oko tebe. Bilo da si strog, ili kad si malo opušteniji, osjećaš krivicu ako izostane dobar rezultat. Na tebe gledaju kao na uzora. Ja volim da vodim orkestar u muzičkom smislu, ali sa time dolazi i odgovornost; da budeš prvi, u ovom slučaju prva violina, nije teško, već sam se navikao na to.
Da li biste učestvovali na nekom festivalu u Srbiji?
– Rado. Već sam bio u Srbiji. Ja sam inače, pored Filharmonije Kosova, član i “Orkestra bez granica”, poznatijeg kao “No Border Orchestra“, i u njemu sam od osnivanja. Odličan dirigent Premil Petrović je osnivač tog orkestra i ja sam sa oduševljenjem prihvatio poziv da budem član tog divnog sastava koji sačinjavaju muzičari sa prostora bivše Jugoslavije. Imali smo koncerte u Sava centru, na Kolarcu i u Novom Sadu. Uvijek se dobro osjećam kada sviram sa svojim kolegama, bili oni Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Makedonci, nije važno. Svi smo jedna melodija. Za nas nema granica ili politike.
Kako da bolje upoznamo kosovsku kulturu i umjetnost?
– Znamo da nije isto kad gledamo neku utakmicu na televiziji ili kad smo na tribinama. Možemo putem YouTubea da saznamo nešto više, ali ništa nećemo osjećati i zaista saznati jedni o drugima dok se ne vidimo u Prištini ili Beogradu.
