Formiranje opština sa većinskim bošnjačkim stanovništvom predstavlja ključ opstanka, razvoja i zaštite pripadnika bošnjačke zajednice na Kosovu, tvrdi zastupnik Bošnjaka u kosovskom parlamentu.
Prema Ustavu Kosova, od 120 članova Parlamenta 20 mjesta je rezervisano za manjebrojne zajednice, od čega pola za Srbe, tri za Bošnjake, četiri za Rome, Aškalije i Egipćane, dva za Turke te jedno mjesto za Gorance. Također, donošenje pojedinih zakona nije moguće bez učešća manjinskih zajednica. Status manjinskih zastupnika je i predmet prelamanja različitih političkih uticaja i interesa, pa su pojedini od njih bliži Prištini, neki Beogradu, a ima i onih koji vode samostalnu politiku.
Bahrim Šabani je bošnjački političar iz Prizrena, narodni zastupnik u Skupštini Kosova u ime Demokratske stranke Bošnjaka – Koalicija Vakat čiji je potpredsjednik. U svojoj desetogodišnjoj političkoj karijeri bio je savjetnik potpredsjednika Skupštine Kosova i zamjenik ministra.
Sa Šabanijem razgovaramo o pregovorima Srbije i Kosova, o (ne)učešću manjina u tom procesu, o ukidanju viza između Bosne i Hercegovine i Kosova, položaju Bošnjaka, uticaju Bugarske na Bošnjake i odnosu njihove matične države prema njihovim izazovima.
U kojoj su fazi pregovori između Srbije i Kosova nakon sastanka u Ohridu?
– Sporazum u Ohridu je bio neka vrsta nadmudrivanja uz pomoć međunarodne zajednice. Zašto to kažem? Iz razloga što se ništa značajnije nije promijenilo. Svaka strana sporazume i dogovore tumači na svoj način – jedno se govori, a drugo se radi. Da je tako, vidimo i iz nezadovoljstva opozicije i samih građana Kosova, a to se dešava i u Srbiji. Srbija neće priznati Kosovo, a Kosovo se neće vratiti u Srbiji. To je jedna prosta konstatacija, a „mic po mic“, dogovori Prištine i Beograda odvijaće se još dugo. Zato je međunarodna zajednica pojačala pritisak na obje zemlje, ali sa posebnim naglaskom na kosovsku stranu da počne da sprovodi plan implementacije iz Ohrida prema osnovnom sporazumu od 27. februara dogovorenom u Briselu.
Posljedica vrlo intenzivnih pregovora i pritisaka međunarodne zajednice su turbulencije u vladajućim političkim opcijama u Srbiji i na Kosovu. Koliko je stabilna stranka premijera Albina Kurtija i da li su izgledni vanredni izbori?
– Za sada nema znakova političke nestabilnosti i naznake održavanja prijevremenih izbora. Međutim, reakcije na političkoj sceni i u cijelom društvu su konfuzne, što se jasno pokazalo nakon Ohridskih dogovora. Jedan dio naroda traži radikalniji pristup pregovorima o priznanju nezavisnosti naše države od Srbije uz podršku zapadnih partnera EU, Britanije i SAD-a.
Kakvi su položaj manjebrojnih zajednica na Kosovu u kontekstu odnosa Albanaca i Srba i da li predstavnici ostalih Ustavom priznatih nacija učestvuju u pregovorima?
– Što se tiče stanja i položaja manjinskih zajednica, jednom riječju po ovom pitanju mogu kazati da je zabrinjavajuća. Mnoge vanjskopolitičke aktivnosti naše države su van naših kolotečina i dešavanja. Što u jednom smislu riječi stvara prenapregnutu situaciju u kojoj se nesrpske manjinske zajednice, samim tim i Bošnjaci, stavljene u beznačajnu poziciju u smislu učešća u odlučivanju, pa i onda kada su u pitanju njihovi interesi. Po pitanju pregovora Kosova i Srbije, još je žalosnije da i kosovska strana i EU čine sličnu diskriminacijsku proceduru ili neku diskriminacijsku politiku. Tako da nema predstavnika Bošnjaka i drugih manjinskih nesrpskih zajednica u posljednjim susretima u vezi napora za postizanje Sporazuma između Kosova i Srbije.
Ovu zabrinutost naše zajednice sam početkom ovog mjeseca lično prenio za govornicom Skupštine Kosova. Istakao sam posebnu zabrinutost što se ne konsultujemo i što se nigdje ne govori o lošem položaju i kršenju osnovnih nacionalnih prava pripadnika bošnjačke zajednice u opštinama na sjeveru Kosova. Između ostalog, oni tamo nisu ni sigurni i nemaju ni slobodu govora. Više od dvije decenije nemaju pravo na upotrebu bosanskog jezika u nastavi u školama za bošnjačku djecu, za razliku od bošnjačkih učenika u drugim dijelovima Kosova. Njihovo masovno iseljavanje je upravo posljedica i ovakvog stanja i nas to jako zabrinjava. Sve to nas čini sve manjom zajednicom i taj negativni proces se mora zaustaviti.
S druge strane takozvana “pozitivna diskriminacija srpske manjine” prema drugim manjinama je također izazvala frustraciju i nezadovoljstvo predstavnika nevećinskih, nesrpskih, zajednica na Kosovu, a posebno zbog njihovog isključenja sa sastanaka koje je predstavnik Lajčak održao na Kosovu.
U okviru Berlinskog procesa radi se na ukidanju viza na Zapadnom Balkanu i drugim oblicima saradnje. Kosovo je ukinulo vize za građane Bosne i Hercegovine. S obzirom na političke odnose unutar Bosne i Hercegovine, postoji li neki drugi način da se ukinu vize između dvije države?
– Svi naši dosadašnji napori da se ukidanje viza ostvari na bilateralnom planu – između dvije zemlje na obostrano zadovoljstvo, nisu urodili plodom. Ti napori učinjeni su godinama unazad, od vremena kada je Bosna i Hercegovina 2008. godine uvela vize za građane Kosova. Shodno tome, kao reciprocitet na odluku Bosne i Hercegovine, Kosovo je krajem 2013. godine također uvelo vize za građane Bosne i Hercegovine. Ova barijera je donijela očekivane ekonomske gubitke i jednoj i drugoj zemlji, osobito i nakon uvođenja taksi. Ovi gubici su ogromni. Primjera radi, Bosna i Hercegovina je u 2018. godini na Kosovo izvezla robu u vrijednosti 71 milion eura, da bi se nakon uvođenja taksi u 2019. godini bosanskohercegovački izvoz se smanjio na svega 6,7 miliona eura.
Optimista sam po ovom pitanju, te u skorije vrijeme očekujem normalizaciju odnosa. Lopta je na vašoj strani, dakle na Bosni i Hercegovini. Ukidanje viza za građane Kosova od strane Bosne i Hercegovine, automatski će rezultirati da i Kosovo skine tu rampu za građane Bosne i Hercegovine. To bi značilo ratifikovanje Sporazuma iz Berlina, koji je Republika Kosovo sa više od dvije trećine glasova usvojila u Parlamentu, čime smo još jednom dokazali da je Republika Kosovo za regionalnu suradnju.
U popisnim godinama na Balkanu se intenziviraju procesi prisvajanja ili negiranja nacija. Nedavno je u posjeti Kosovu, odnosno bošnjačkim selima oko Prizrena dolazila zamjenica predsjednika Bugarske, a bugarski mediji su izvijestili da je ona posjetila Bugare na Kosovu. Ko i zašto prisvaja Bošnjake Kosova?
– Da, tačno je da je državna bugarska agencija BTA, objavila tekst o posjeti potpredsjednice Bugarske Ilijane Jotove, gdje je objavila neistinit i tendenciozan tekst: “Bugarska zajednica na Kosovu broji oko 15.000 ljudi koji žive u 20 sela u opštini Dragaš i 19 sela u opštini Prizren”, sa lažnim i izmišljenim podacima. Dakle, tekst je neutemeljen i bez ikakve istine ili provjerenih informacija. U njima se, na žalost, nastoji prikazati lažna slika o Bošnjacima Kosova koji su svoj identitet potvrdili i urezali na mermernu ploču na popisu 2011. godine: nacija – Bošnjak, jezik-bosanski i vjera – islam.
Predstavnici kosovskih Bošnjaka često ističu da su zaboravljeni od matične države i da nemaju adekvatnu podršku za očuvanje svog identiteta i kulture. Koji su glavni izazovi opstanka Bošnjaka na Kosovu?
– Tačno je da su Bošnjaci zaboravljeni od svoje matične države, ovo odgovorno tvrdim jer ne postoje nikakvi odnosi između Bošnjaka Kosova i Bosne i Hercegovine. Nemamo nikakvu saradnju, ni na političkom, ni na ostalim poljima počevši od kulture, obrazovanja… Bosna i Hercegovina nije zainteresirana za probleme i pitanja Bošnjaka u domovinskim zemljama, to je fakat.
Nama je potrebno da nam se pomogne u našoj nastavi na bosanskom jeziku – isporukom nedostajuće školske literature i u pružanju stručne pomoći u izradi udžbenika na Kosovu od strane bošnjačkih institucija i intelektualaca. Također, upis naših studenata na javne univerzitete u Bosni i Hercegovini je od krucijalnog značaja za naš opstanak na Kosovo, jer se pokazalo unazad deset godina da nas manipulišu i asimiliraju preko povlastica za studiranje naše omladine u okolnom zemljama, najviše iz Bugarske. Nastavak saradnje sa kulturnim udruženjima i umjetnicima je također dobrodošao.
Kada je u pitanju opstanak Bošnjaka na Kosovu bošnjačka zajednica imala je i ima zahtjeve za formiranje svoje/ih opštine/a u okviru Ustavnog i zakonskog sistema Republike Kosovo – dvije u Prizrenskom i jednu u Pećkom regionu. Do dana današnjeg ti zahtjevi nisu ispunjeni. Najveći problem pripadnika bošnjačke zajednice jeste proces decentralizacije, odnosno formiranje opština sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. To je ključ opstanka, razvoja i zaštite pripadnika bošnjačke zajednice na Kosovu.
Bahrim Šabani je bošnjački političar iz Prizrena, narodni zastupnik u Skupštini Kosova u ime Demokratske stranke Bošnjaka – Koalicija Vakat čiji je potpredsjednik. U svojoj desetogodišnjoj političkoj karijeri bio je savjetnik potpredsjednika Skupštine Kosova i zamjenik ministra.
Sa Šabanijem razgovaramo o pregovorima Srbije i Kosova, o (ne)učešću manjina u tom procesu, o ukidanju viza između Bosne i Hercegovine i Kosova, položaju Bošnjaka, uticaju Bugarske na Bošnjake i odnosu njihove matične države prema njihovim izazovima.
U kojoj su fazi pregovori između Srbije i Kosova nakon sastanka u Ohridu?
– Sporazum u Ohridu je bio neka vrsta nadmudrivanja uz pomoć međunarodne zajednice. Zašto to kažem? Iz razloga što se ništa značajnije nije promijenilo. Svaka strana sporazume i dogovore tumači na svoj način – jedno se govori, a drugo se radi. Da je tako, vidimo i iz nezadovoljstva opozicije i samih građana Kosova, a to se dešava i u Srbiji. Srbija neće priznati Kosovo, a Kosovo se neće vratiti u Srbiji. To je jedna prosta konstatacija, a „mic po mic“, dogovori Prištine i Beograda odvijaće se još dugo. Zato je međunarodna zajednica pojačala pritisak na obje zemlje, ali sa posebnim naglaskom na kosovsku stranu da počne da sprovodi plan implementacije iz Ohrida prema osnovnom sporazumu od 27. februara dogovorenom u Briselu.
Posljedica vrlo intenzivnih pregovora i pritisaka međunarodne zajednice su turbulencije u vladajućim političkim opcijama u Srbiji i na Kosovu. Koliko je stabilna stranka premijera Albina Kurtija i da li su izgledni vanredni izbori?
– Za sada nema znakova političke nestabilnosti i naznake održavanja prijevremenih izbora. Međutim, reakcije na političkoj sceni i u cijelom društvu su konfuzne, što se jasno pokazalo nakon Ohridskih dogovora. Jedan dio naroda traži radikalniji pristup pregovorima o priznanju nezavisnosti naše države od Srbije uz podršku zapadnih partnera EU, Britanije i SAD-a.
Kakvi su položaj manjebrojnih zajednica na Kosovu u kontekstu odnosa Albanaca i Srba i da li predstavnici ostalih Ustavom priznatih nacija učestvuju u pregovorima?
– Što se tiče stanja i položaja manjinskih zajednica, jednom riječju po ovom pitanju mogu kazati da je zabrinjavajuća. Mnoge vanjskopolitičke aktivnosti naše države su van naših kolotečina i dešavanja. Što u jednom smislu riječi stvara prenapregnutu situaciju u kojoj se nesrpske manjinske zajednice, samim tim i Bošnjaci, stavljene u beznačajnu poziciju u smislu učešća u odlučivanju, pa i onda kada su u pitanju njihovi interesi. Po pitanju pregovora Kosova i Srbije, još je žalosnije da i kosovska strana i EU čine sličnu diskriminacijsku proceduru ili neku diskriminacijsku politiku. Tako da nema predstavnika Bošnjaka i drugih manjinskih nesrpskih zajednica u posljednjim susretima u vezi napora za postizanje Sporazuma između Kosova i Srbije.
Ovu zabrinutost naše zajednice sam početkom ovog mjeseca lično prenio za govornicom Skupštine Kosova. Istakao sam posebnu zabrinutost što se ne konsultujemo i što se nigdje ne govori o lošem položaju i kršenju osnovnih nacionalnih prava pripadnika bošnjačke zajednice u opštinama na sjeveru Kosova. Između ostalog, oni tamo nisu ni sigurni i nemaju ni slobodu govora. Više od dvije decenije nemaju pravo na upotrebu bosanskog jezika u nastavi u školama za bošnjačku djecu, za razliku od bošnjačkih učenika u drugim dijelovima Kosova. Njihovo masovno iseljavanje je upravo posljedica i ovakvog stanja i nas to jako zabrinjava. Sve to nas čini sve manjom zajednicom i taj negativni proces se mora zaustaviti.
S druge strane takozvana “pozitivna diskriminacija srpske manjine” prema drugim manjinama je također izazvala frustraciju i nezadovoljstvo predstavnika nevećinskih, nesrpskih, zajednica na Kosovu, a posebno zbog njihovog isključenja sa sastanaka koje je predstavnik Lajčak održao na Kosovu.
U okviru Berlinskog procesa radi se na ukidanju viza na Zapadnom Balkanu i drugim oblicima saradnje. Kosovo je ukinulo vize za građane Bosne i Hercegovine. S obzirom na političke odnose unutar Bosne i Hercegovine, postoji li neki drugi način da se ukinu vize između dvije države?
– Svi naši dosadašnji napori da se ukidanje viza ostvari na bilateralnom planu – između dvije zemlje na obostrano zadovoljstvo, nisu urodili plodom. Ti napori učinjeni su godinama unazad, od vremena kada je Bosna i Hercegovina 2008. godine uvela vize za građane Kosova. Shodno tome, kao reciprocitet na odluku Bosne i Hercegovine, Kosovo je krajem 2013. godine također uvelo vize za građane Bosne i Hercegovine. Ova barijera je donijela očekivane ekonomske gubitke i jednoj i drugoj zemlji, osobito i nakon uvođenja taksi. Ovi gubici su ogromni. Primjera radi, Bosna i Hercegovina je u 2018. godini na Kosovo izvezla robu u vrijednosti 71 milion eura, da bi se nakon uvođenja taksi u 2019. godini bosanskohercegovački izvoz se smanjio na svega 6,7 miliona eura.
Optimista sam po ovom pitanju, te u skorije vrijeme očekujem normalizaciju odnosa. Lopta je na vašoj strani, dakle na Bosni i Hercegovini. Ukidanje viza za građane Kosova od strane Bosne i Hercegovine, automatski će rezultirati da i Kosovo skine tu rampu za građane Bosne i Hercegovine. To bi značilo ratifikovanje Sporazuma iz Berlina, koji je Republika Kosovo sa više od dvije trećine glasova usvojila u Parlamentu, čime smo još jednom dokazali da je Republika Kosovo za regionalnu suradnju.
U popisnim godinama na Balkanu se intenziviraju procesi prisvajanja ili negiranja nacija. Nedavno je u posjeti Kosovu, odnosno bošnjačkim selima oko Prizrena dolazila zamjenica predsjednika Bugarske, a bugarski mediji su izvijestili da je ona posjetila Bugare na Kosovu. Ko i zašto prisvaja Bošnjake Kosova?
– Da, tačno je da je državna bugarska agencija BTA, objavila tekst o posjeti potpredsjednice Bugarske Ilijane Jotove, gdje je objavila neistinit i tendenciozan tekst: “Bugarska zajednica na Kosovu broji oko 15.000 ljudi koji žive u 20 sela u opštini Dragaš i 19 sela u opštini Prizren”, sa lažnim i izmišljenim podacima. Dakle, tekst je neutemeljen i bez ikakve istine ili provjerenih informacija. U njima se, na žalost, nastoji prikazati lažna slika o Bošnjacima Kosova koji su svoj identitet potvrdili i urezali na mermernu ploču na popisu 2011. godine: nacija – Bošnjak, jezik-bosanski i vjera – islam.
Predstavnici kosovskih Bošnjaka često ističu da su zaboravljeni od matične države i da nemaju adekvatnu podršku za očuvanje svog identiteta i kulture. Koji su glavni izazovi opstanka Bošnjaka na Kosovu?
– Tačno je da su Bošnjaci zaboravljeni od svoje matične države, ovo odgovorno tvrdim jer ne postoje nikakvi odnosi između Bošnjaka Kosova i Bosne i Hercegovine. Nemamo nikakvu saradnju, ni na političkom, ni na ostalim poljima počevši od kulture, obrazovanja… Bosna i Hercegovina nije zainteresirana za probleme i pitanja Bošnjaka u domovinskim zemljama, to je fakat.
Nama je potrebno da nam se pomogne u našoj nastavi na bosanskom jeziku – isporukom nedostajuće školske literature i u pružanju stručne pomoći u izradi udžbenika na Kosovu od strane bošnjačkih institucija i intelektualaca. Također, upis naših studenata na javne univerzitete u Bosni i Hercegovini je od krucijalnog značaja za naš opstanak na Kosovo, jer se pokazalo unazad deset godina da nas manipulišu i asimiliraju preko povlastica za studiranje naše omladine u okolnom zemljama, najviše iz Bugarske. Nastavak saradnje sa kulturnim udruženjima i umjetnicima je također dobrodošao.
Kada je u pitanju opstanak Bošnjaka na Kosovu bošnjačka zajednica imala je i ima zahtjeve za formiranje svoje/ih opštine/a u okviru Ustavnog i zakonskog sistema Republike Kosovo – dvije u Prizrenskom i jednu u Pećkom regionu. Do dana današnjeg ti zahtjevi nisu ispunjeni. Najveći problem pripadnika bošnjačke zajednice jeste proces decentralizacije, odnosno formiranje opština sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. To je ključ opstanka, razvoja i zaštite pripadnika bošnjačke zajednice na Kosovu.
