Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u intervju za Kosovo Onlajn navodi da se nada da će pobjeda Bidena na američkim izborima uticati na dijalog između Beograda i Prištine, kao i da vjeruje da dvije strane ne samo da mogu, nego i moraju da dođu do zajedničkog rješenja, kao i da međusobno priznanje nije nužno kao prvi korak u dogovoru Beograda i Prištine.
Na kakav kompromis bi po Vama bila spremna srpska vlada, odnosno kosovka, i šta bi to trebalo ponuditi i jednim i drugima kako bi pristali na dogovor? Da li konačan dogovor podrazumijeva po vama međusobno priznanje i da li je moguće postići dogovor bez međusobnog priznanja?
Suprotno mnogima, ja smatram da međusobno priznanje nije nužno kao prvi korak u dogovoru Beograda i Prištine. Nije toliko bitna forma, bitan je sadržaj. Do priznanja može doći u nekoj kasnijoj fazi. Najprije treba postepeno normalizovati odnose, i to u svim oblastima. Svojevremeno sam i javno zagovarao primjenu modela sličnoga onome po kojemu su normalizaciju odnosa počele dvije njemačke države. Bez međusobnog priznanja, bez razmjene ambasadora, ali s otvaranjem Kancelarije za vezu i razmjenom posjeta, sve do najvišeg nivoa. Kancelarije za vezu između Beograda i Prištine, doduše, postoje i odnosi su donekle, kako ja to volim reći, relaksirani, ali treba ići dalje. Treba pomoći ljudima s obje strane granice da shvate kako je normalizacija u njihovom neposrednom interesu. Kada ta spoznaja prodre u širu javnost, onda će i političarima biti lakše povući poteze kojih se sada očito još plaše. A o tome što konkretno jedna strana drugoj može ponuditi, nije na meni da sudim. Osim, što ću ponoviti kako je za svaki uspješan dogovor potrebna spremnost na kompromis obje strane.
Kako gledate na dijalog između Beograda i Prištine, i da li vjerujete da dvije strane mogu doći do konačnog rješenja tokom 2021?
Odgovoriću najprije u načelu. Da, uvjeren sam da dvije strane ne samo da mogu, nego i moraju doći do zajedničkog rješenja. I to u obostranom interesu. Način postizanja toga rješenja je dijalog, bilo direktni, bilo preko posrednika, ali razgovarati se mora. Sporovi u pravilu završavaju pregovorima i kompromisima. Ne znam zašto bi drugačije trebalo biti u slučaju Srbije i Kosova. Hoće li to biti naredne godine, ne bih se usudio da prognoziram. Bilo bi dobro da bude, i opet, u obostranom interesu. No, za tako nešto potrebna je doza razuma i političke volje na obje strane. Kako trenutno s time stoji, ne znam.
Da li će izbori u SAD i pobjeda Bidena uticati na dinamiku pregovara?
Nadam se da hoće. Biden dobro poznaje i Evropu, i region. Zbog njegovih jasnih stanovišta u vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije neki ga danas prozivaju, prikazuju kao srbomrsca i tome slično. Mislim da to nije mudro, a nije ni tačno. Biden je tada dao tačnu dijagnozu stanja i, što se mene tiče, nadam se da će s jednako jasnim pogledima formulisati i politiku nove američke administracije prema jugoistočnoj Evropi. A to bi onda svakako moglo pozitivno uticati na dinamiku pregovora Beograd - Priština.
Kada će EU odobriti liberalizaciju viza za Kosova, i po vama zašto to još nije urađeno?
Na žalost, na to Vam pitanje ne mogu odgovoriti. Naprosto, ne znam, a praviti bilo kakve spekulacije bilo bi neozbiljno.
Zemlje Zapadnog Balkana teže ulasku u EU, ali teško je prognozirati kada bi te države mogle da uđu u Uniju. Vaš komentar kada bi se novi talas prijema u EU mogao očekivati?
Nikada nisam bio pristalica talasa ulaska, dakle zajedničkog ulaska grupa zemalja u EU. Mislim da je svaka zemlje – kandidat dužna ispuniti kriterijume i standarde što se traže za ulazak u Uniju. To je najčešće najpoštenije. Zemlje koje su već u njenom članstvu, pogotovo susjedi kandidata na ulazak u Uniju trebaju takvoj zemlje pomoći, prije svega svojim iskustvom, stečenim u procesu pristupnih pregovora. Nije stvar u tome da se Uniji obeća sve što ona traži, a nakon ulaska se nastavi po starome. Politika varanja ne prolazi, barem više ne. Bilo je neko vrijeme kada se zaista tako moglo i ima zemalja članica koje do dana današnjega nisu ispunile sve što su obećale, ali ta su vremena prošla. Sada se traži, kako se ono kaže, da dijela slijede riječi.
Kako gledate na početak rada Specijalnog suda u Hagu, odnosno početak suđenja bivšem kosovskom predsjedniku Thaçiju i drugima?
Aktuelne sudske procese nikada ne komentarišem. Mogu, međutim, reći sljedeće: uvijek sam podržavao rad Međunarodnog suda u Hagu, a Specijalni sud na neki način nastavlja ono što je Hag započeo i dobrim dijelom i završio. Optužba ne znači neophodno i osudu. A i prvostepena osuda ne znači nužno da će na kraju biti potvrđena kao pravosnažna.
Hrvatska vlada je predložila Saboru da pošalje dodatne trupe na Kosovo. Kako gledate na to?
Ako u mirovnoj misiji na Kosovu postoji potreba za dodatnim vojnicima iz Hrvatske, ne vidim zašto Hrvatska toj potrebi ne bi udovoljila. I dok sam bio predsjednik Hrvatske, snažno sam podržavao mirovne misije, osobito one “pod kapom” Ujedinjenih naroda. Mirovna misija nikada nije uperena ni protiv koga i niko ne bi trebalo da je doživljava kao neprijateljsku. Njena svrha, kao što i samo ime kaže, jeste da održi i sačuva mir. Učešće pripadnika hrvatskih Oružanih snaga u mirovnoj misiji NATO na Kosovu nesumnjivo je naš doprinos stabilizaciji prilika u regionu.
Izvor: Kosovo Online
Suprotno mnogima, ja smatram da međusobno priznanje nije nužno kao prvi korak u dogovoru Beograda i Prištine. Nije toliko bitna forma, bitan je sadržaj. Do priznanja može doći u nekoj kasnijoj fazi. Najprije treba postepeno normalizovati odnose, i to u svim oblastima. Svojevremeno sam i javno zagovarao primjenu modela sličnoga onome po kojemu su normalizaciju odnosa počele dvije njemačke države. Bez međusobnog priznanja, bez razmjene ambasadora, ali s otvaranjem Kancelarije za vezu i razmjenom posjeta, sve do najvišeg nivoa. Kancelarije za vezu između Beograda i Prištine, doduše, postoje i odnosi su donekle, kako ja to volim reći, relaksirani, ali treba ići dalje. Treba pomoći ljudima s obje strane granice da shvate kako je normalizacija u njihovom neposrednom interesu. Kada ta spoznaja prodre u širu javnost, onda će i političarima biti lakše povući poteze kojih se sada očito još plaše. A o tome što konkretno jedna strana drugoj može ponuditi, nije na meni da sudim. Osim, što ću ponoviti kako je za svaki uspješan dogovor potrebna spremnost na kompromis obje strane.
Kako gledate na dijalog između Beograda i Prištine, i da li vjerujete da dvije strane mogu doći do konačnog rješenja tokom 2021?
Odgovoriću najprije u načelu. Da, uvjeren sam da dvije strane ne samo da mogu, nego i moraju doći do zajedničkog rješenja. I to u obostranom interesu. Način postizanja toga rješenja je dijalog, bilo direktni, bilo preko posrednika, ali razgovarati se mora. Sporovi u pravilu završavaju pregovorima i kompromisima. Ne znam zašto bi drugačije trebalo biti u slučaju Srbije i Kosova. Hoće li to biti naredne godine, ne bih se usudio da prognoziram. Bilo bi dobro da bude, i opet, u obostranom interesu. No, za tako nešto potrebna je doza razuma i političke volje na obje strane. Kako trenutno s time stoji, ne znam.
Da li će izbori u SAD i pobjeda Bidena uticati na dinamiku pregovara?
Nadam se da hoće. Biden dobro poznaje i Evropu, i region. Zbog njegovih jasnih stanovišta u vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije neki ga danas prozivaju, prikazuju kao srbomrsca i tome slično. Mislim da to nije mudro, a nije ni tačno. Biden je tada dao tačnu dijagnozu stanja i, što se mene tiče, nadam se da će s jednako jasnim pogledima formulisati i politiku nove američke administracije prema jugoistočnoj Evropi. A to bi onda svakako moglo pozitivno uticati na dinamiku pregovora Beograd - Priština.
Kada će EU odobriti liberalizaciju viza za Kosova, i po vama zašto to još nije urađeno?
Na žalost, na to Vam pitanje ne mogu odgovoriti. Naprosto, ne znam, a praviti bilo kakve spekulacije bilo bi neozbiljno.
Zemlje Zapadnog Balkana teže ulasku u EU, ali teško je prognozirati kada bi te države mogle da uđu u Uniju. Vaš komentar kada bi se novi talas prijema u EU mogao očekivati?
Nikada nisam bio pristalica talasa ulaska, dakle zajedničkog ulaska grupa zemalja u EU. Mislim da je svaka zemlje – kandidat dužna ispuniti kriterijume i standarde što se traže za ulazak u Uniju. To je najčešće najpoštenije. Zemlje koje su već u njenom članstvu, pogotovo susjedi kandidata na ulazak u Uniju trebaju takvoj zemlje pomoći, prije svega svojim iskustvom, stečenim u procesu pristupnih pregovora. Nije stvar u tome da se Uniji obeća sve što ona traži, a nakon ulaska se nastavi po starome. Politika varanja ne prolazi, barem više ne. Bilo je neko vrijeme kada se zaista tako moglo i ima zemalja članica koje do dana današnjega nisu ispunile sve što su obećale, ali ta su vremena prošla. Sada se traži, kako se ono kaže, da dijela slijede riječi.
Kako gledate na početak rada Specijalnog suda u Hagu, odnosno početak suđenja bivšem kosovskom predsjedniku Thaçiju i drugima?
Aktuelne sudske procese nikada ne komentarišem. Mogu, međutim, reći sljedeće: uvijek sam podržavao rad Međunarodnog suda u Hagu, a Specijalni sud na neki način nastavlja ono što je Hag započeo i dobrim dijelom i završio. Optužba ne znači neophodno i osudu. A i prvostepena osuda ne znači nužno da će na kraju biti potvrđena kao pravosnažna.
Hrvatska vlada je predložila Saboru da pošalje dodatne trupe na Kosovo. Kako gledate na to?
Ako u mirovnoj misiji na Kosovu postoji potreba za dodatnim vojnicima iz Hrvatske, ne vidim zašto Hrvatska toj potrebi ne bi udovoljila. I dok sam bio predsjednik Hrvatske, snažno sam podržavao mirovne misije, osobito one “pod kapom” Ujedinjenih naroda. Mirovna misija nikada nije uperena ni protiv koga i niko ne bi trebalo da je doživljava kao neprijateljsku. Njena svrha, kao što i samo ime kaže, jeste da održi i sačuva mir. Učešće pripadnika hrvatskih Oružanih snaga u mirovnoj misiji NATO na Kosovu nesumnjivo je naš doprinos stabilizaciji prilika u regionu.
Izvor: Kosovo Online
