Šef EULEX-a Bernd Borchardt i zamjenik premijera Hajredi Kuçi ocijenili su da je zastrašivanje svjedoka na Kosovu uzelo maha i da su krivi i novinari. U otvorenom pismu Bernd Borchardt i Hajredin Kuçi navode da svjedoci koji su donijeli važnu odluku, da posvjedoče i da omoguće sprovođenje pravde, treba da budu pohvaljeni, umjesto da javno budu zastrašeni zbog svoje hrabrosti.
Pismo javnosti prenosimo u cijelosti:
"Nema nikakve sumnje: sloboda štampe je kamen temeljac svake demokratije, pogotovo krhkih demokratija ili demokratija u razvoju. Pored izbora, to je ključno sredstvo odgovornosti. Izbori se održavaju jednom u četiri godine. Vlada radi svakodnevno. Dakle, mora postojati slobodna štampa, koja će vlade i javne službenike pozivati na odgovornost u periodu između izbora. Slobodna štampa prilikom pozivanja vlade i javnih službenika na odgovornost, mora djelovati u ime građana, u interesu javnosti.
Slobodna štampa je često veoma moćna. Mnogi časopisi u mnogim zemljama su objavili priče koje su objelodanile političke skandale, izgrede ili prevare. U više navrata to je dovelo do pojedinačnih i kolektivnih ostavki, promjene politike, ili zakonodavne reforme. To je ono što slobodna štampa treba da čini: izlaganje javnih službenika sudu javnosti, i kada stvari budu učinjene na pogrešan način, ili na način koji šteti interesu javnosti, obavijesti javnost o tome.
Postoji mnogo dobrih novinara na Kosovu koji čine upravo to – istražuju priče koje mogu štetiti javnom interesu, u interesu javnosti.
To ne treba da znači da mnogi elementi štampe na Kosovu nemaju uticaj: oni ga imaju. Oni oblikuju javno mnjenje, oni utiču na način rada. Oni prodaju priče za koje je zainteresovana javnost. Ali, da li oni uvijek djeluju u interesu javnosti? Da li je za javnost stvarno bolje da zna ko je svjedok na suđenju i šta je on/ona izjavio/la, ili je konačna osuda počinilaca ono što najbolje služi interesu javnosti? Odgovor na ovo pitanje treba da bude prost.
Očigledno je u interesu javnosti da se institucije vladavine prava, koje su još u povoju, razviju. Očigledno je u interesu javnosti da novim zakonima na Kosovu bude dozvoljeno da "uhvate korijene". Na Kosovu se stvarno stvara pravna historija. Nedavno smo bili svjedoci prve nagodbe u slučaju trgovine ljudima. Nedavno smo bili svjedoci završetka suđenja protiv prvog svjedoka–saradnika. Nedavno smo bili svjedoci da su Vrhovni sud i Apelacioni sud na efikasan način uspostavili, a nakon toga i potvrdili novo kosovsko zakonodavstvo (definišući šta različiti zakoni znače u praksi) – o zastrašivanju svjedoka i opstrukciji pravosuđa kroz iznošenje javnih komentara.
Pravni sistem na Kosovu, kao i drugi pravni sistemi, zavisi od iskaza svjedoka. Svedoci su, po sopstvenoj prirodi, ranjive i, veoma često, krhke osobe. Oni veoma često žive u strahu od davanja iskaza. U interesu je javnosti – kao i u interesu Kosova – da se osigura da svakom svjedoku bude omogućeno da iznese svoj iskaz.
Nažalost, situacija je potpuno suprotna: zastrašivanje svjedoka u ovoj zemlji je uzelo maha. Šta nekim ljudima izgleda kao igra, osobi koja se trudi da služi pravdi, kada je potrebno, predstavlja prijetnju po život. Svjedoci koji su donijeli važnu odluku, da posvjedoče i da omoguće sprovođenje pravde, treba da budu pohvaljeni, umjesto da javno budu zastrašeni zbog svoje hrabrosti.
Zastrašivanje svjedoka se ne čini samo kroz upućivanje direktnih prijetnji nekoj osobu. U zemlji kao što je Kosovo, sama objava povezana sa moralom njegovog/njenog iskaza dovoljno je da oni budu zastrašeni i da odbiju da svjedoče, iz straha za svoje živote.
Žalosna je činjenica da se to dogodilo na Kosovu. Mnogi novinari vjeruju da oni služe javnom interesu time što objavljuju informacije koje treba da ostanu povjerljive, kao što su informacije o svjedocima, osumnjičenim osobama, ili bilo kakve druge informacije u vezi sa istragom ili suđenjem. Međutim, u mnogim zemljama širom svijeta je standardizovano da, u takvim slučajevima, prioritet bude dat sudskim procesima. U drugim zemljama u region postoje Kodeksi novinarstva koji to priznaju.
Na primjer, u Bosni i Hercegovini, taj Kodeks navodi da će dnevne novine i nedjeljnici izbjegavati objavljivanje identiteta svjedoka u sudskim postupcima povezanim sa ratnim zločinima, kao i objavljivanje identiteta njihovih rođaka i prijatelja. Novinarski Kodeksi u Norveškoj, Austriji, Albaniji, Danskoj i Bugarskoj imaju slične odredbe povezane sa privatnošću osoba uključenih u sudskim pretresima.
Razlog zbog kojeg se to čini je taj da, interes javnosti zaista zavisi od sprovođenja pravde, osude počinioca i od razvoja društva sa nižom stopom kriminala. I, iako je zaista u interesu javnosti da sazna više o određenim visoko-profilnim suđenjima, treba da bude dat prioritet sprovođenju pravde. Pravedno suđenje je ono koje je fer prema javnosti, prema građanima. Bilo bi nepravedno da javnosti bude uskraćeno pravo na pravdu kroz javno zastrašivanje svjedoka, opstruiranje dokaza i sudskih pretresa, u ime ljudi.
Uz moć slobodne štampe takođe dolazi odgovornost. Moralno i etički je pogrešno, i neodgovorno, da se objavljuju imena svjedoka, fotografije i lični detalji, koji mogu izazvati strah za njihove živote i porodice, i dovesti javno mnjenje do nivoa koji opstruira pravdu. Takva djela demotivišu ljude da sarađuju sa policijom i pravosudnim institucijama, dok se institucije naporno trude da im se vjeruje tokom ove saradnje. Neoprostivo je i sramno objavljivanje netačnih informacija o tim svjedocima. Time se šteti javnom interesu razvoja snažnih institucija vladavine prava na Kosovu.
Postoji mjesto za polemiku. Postoji prostor za istraživačko novinarstvo. Ali ne bi trebalo da postoji prostor za voljno zastrašivanje svjedoka, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ne postoji prostor za sprovođenje opstrukcije pravosuđa u ime građana, koji su zaista oni koji očekuju da vide sprovođenje uspješnog suđenja i osudu počinioca. Građani Kosova zaslužuju bolje. Naše pravosudne institucije, koje posvjećuju svoje živote borbi protiv kriminala, zaslužuju bolje. Građani Kosova su zainteresovani da budu svjedoci sprovođenja pravde. Pravosudnim institucijama treba da bude omogućeno da to učine."
"Nema nikakve sumnje: sloboda štampe je kamen temeljac svake demokratije, pogotovo krhkih demokratija ili demokratija u razvoju. Pored izbora, to je ključno sredstvo odgovornosti. Izbori se održavaju jednom u četiri godine. Vlada radi svakodnevno. Dakle, mora postojati slobodna štampa, koja će vlade i javne službenike pozivati na odgovornost u periodu između izbora. Slobodna štampa prilikom pozivanja vlade i javnih službenika na odgovornost, mora djelovati u ime građana, u interesu javnosti.
Slobodna štampa je često veoma moćna. Mnogi časopisi u mnogim zemljama su objavili priče koje su objelodanile političke skandale, izgrede ili prevare. U više navrata to je dovelo do pojedinačnih i kolektivnih ostavki, promjene politike, ili zakonodavne reforme. To je ono što slobodna štampa treba da čini: izlaganje javnih službenika sudu javnosti, i kada stvari budu učinjene na pogrešan način, ili na način koji šteti interesu javnosti, obavijesti javnost o tome.
Postoji mnogo dobrih novinara na Kosovu koji čine upravo to – istražuju priče koje mogu štetiti javnom interesu, u interesu javnosti.
To ne treba da znači da mnogi elementi štampe na Kosovu nemaju uticaj: oni ga imaju. Oni oblikuju javno mnjenje, oni utiču na način rada. Oni prodaju priče za koje je zainteresovana javnost. Ali, da li oni uvijek djeluju u interesu javnosti? Da li je za javnost stvarno bolje da zna ko je svjedok na suđenju i šta je on/ona izjavio/la, ili je konačna osuda počinilaca ono što najbolje služi interesu javnosti? Odgovor na ovo pitanje treba da bude prost.
Očigledno je u interesu javnosti da se institucije vladavine prava, koje su još u povoju, razviju. Očigledno je u interesu javnosti da novim zakonima na Kosovu bude dozvoljeno da "uhvate korijene". Na Kosovu se stvarno stvara pravna historija. Nedavno smo bili svjedoci prve nagodbe u slučaju trgovine ljudima. Nedavno smo bili svjedoci završetka suđenja protiv prvog svjedoka–saradnika. Nedavno smo bili svjedoci da su Vrhovni sud i Apelacioni sud na efikasan način uspostavili, a nakon toga i potvrdili novo kosovsko zakonodavstvo (definišući šta različiti zakoni znače u praksi) – o zastrašivanju svjedoka i opstrukciji pravosuđa kroz iznošenje javnih komentara.
Pravni sistem na Kosovu, kao i drugi pravni sistemi, zavisi od iskaza svjedoka. Svedoci su, po sopstvenoj prirodi, ranjive i, veoma često, krhke osobe. Oni veoma često žive u strahu od davanja iskaza. U interesu je javnosti – kao i u interesu Kosova – da se osigura da svakom svjedoku bude omogućeno da iznese svoj iskaz.
Nažalost, situacija je potpuno suprotna: zastrašivanje svjedoka u ovoj zemlji je uzelo maha. Šta nekim ljudima izgleda kao igra, osobi koja se trudi da služi pravdi, kada je potrebno, predstavlja prijetnju po život. Svjedoci koji su donijeli važnu odluku, da posvjedoče i da omoguće sprovođenje pravde, treba da budu pohvaljeni, umjesto da javno budu zastrašeni zbog svoje hrabrosti.
Zastrašivanje svjedoka se ne čini samo kroz upućivanje direktnih prijetnji nekoj osobu. U zemlji kao što je Kosovo, sama objava povezana sa moralom njegovog/njenog iskaza dovoljno je da oni budu zastrašeni i da odbiju da svjedoče, iz straha za svoje živote.
Žalosna je činjenica da se to dogodilo na Kosovu. Mnogi novinari vjeruju da oni služe javnom interesu time što objavljuju informacije koje treba da ostanu povjerljive, kao što su informacije o svjedocima, osumnjičenim osobama, ili bilo kakve druge informacije u vezi sa istragom ili suđenjem. Međutim, u mnogim zemljama širom svijeta je standardizovano da, u takvim slučajevima, prioritet bude dat sudskim procesima. U drugim zemljama u region postoje Kodeksi novinarstva koji to priznaju.
Na primjer, u Bosni i Hercegovini, taj Kodeks navodi da će dnevne novine i nedjeljnici izbjegavati objavljivanje identiteta svjedoka u sudskim postupcima povezanim sa ratnim zločinima, kao i objavljivanje identiteta njihovih rođaka i prijatelja. Novinarski Kodeksi u Norveškoj, Austriji, Albaniji, Danskoj i Bugarskoj imaju slične odredbe povezane sa privatnošću osoba uključenih u sudskim pretresima.
Razlog zbog kojeg se to čini je taj da, interes javnosti zaista zavisi od sprovođenja pravde, osude počinioca i od razvoja društva sa nižom stopom kriminala. I, iako je zaista u interesu javnosti da sazna više o određenim visoko-profilnim suđenjima, treba da bude dat prioritet sprovođenju pravde. Pravedno suđenje je ono koje je fer prema javnosti, prema građanima. Bilo bi nepravedno da javnosti bude uskraćeno pravo na pravdu kroz javno zastrašivanje svjedoka, opstruiranje dokaza i sudskih pretresa, u ime ljudi.
Uz moć slobodne štampe takođe dolazi odgovornost. Moralno i etički je pogrešno, i neodgovorno, da se objavljuju imena svjedoka, fotografije i lični detalji, koji mogu izazvati strah za njihove živote i porodice, i dovesti javno mnjenje do nivoa koji opstruira pravdu. Takva djela demotivišu ljude da sarađuju sa policijom i pravosudnim institucijama, dok se institucije naporno trude da im se vjeruje tokom ove saradnje. Neoprostivo je i sramno objavljivanje netačnih informacija o tim svjedocima. Time se šteti javnom interesu razvoja snažnih institucija vladavine prava na Kosovu.
Postoji mjesto za polemiku. Postoji prostor za istraživačko novinarstvo. Ali ne bi trebalo da postoji prostor za voljno zastrašivanje svjedoka, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ne postoji prostor za sprovođenje opstrukcije pravosuđa u ime građana, koji su zaista oni koji očekuju da vide sprovođenje uspješnog suđenja i osudu počinioca. Građani Kosova zaslužuju bolje. Naše pravosudne institucije, koje posvjećuju svoje živote borbi protiv kriminala, zaslužuju bolje. Građani Kosova su zainteresovani da budu svjedoci sprovođenja pravde. Pravosudnim institucijama treba da bude omogućeno da to učine."
