Tenzija stvorena u vezi s amnestijom jasno pokazuje da se politička karta Kosova polako mijenja.
Politička scena na Kosovu skoro da ključa. Razloga ima mnogo, no odlučujući faktor zbog kojeg su se podigle političke tenzije je proces pregovora između Prištine i Beograda, a prije svih Zakon o amnestiji, o kojem su se usaglasili premijeri Hashim Thaçi i Ivica Dačić Prvim dogovorom o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije, postignutim 19. aprila u Briselu.
Poslije ratifikacije takozvanog Prvog dogovora – što podrazumijeva da je riječ samo o prvome od mnogih koji se tek trebaju postići - Parlament Kosova je 11. jula izglasao i kontroverzni Zakon o amnestiji, koji je jedna od 15 tačaka usaglašenih tokom briselskih pregovora između kosovskog premijera Hashima Thaçija i srpskog mu kolege Ivice Dačića, uz posredovanje visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku i sigurnost Catherine Ashton.
No, iako je više od dvije trećine poslanika glasalo za Zakon o amnestiji, ukljućujući dvije od tri veće opozicione partije, najveći dio javnog mnjenja se glasno i aktivno protivio amnestiji, koju mnogi još smatraju teškim udarcem protiv pravnog i ustavnog poretka Kosova.
'Opraštanje grijeha'
Jer, uprkos tome što je amnestija inicirana idejom da se Srbima na sjeveru "oproste grijesi" protiv nezavisnog Kosova u zamjenu za integraciju, Thaçijeva Vlada je u Parlament poslala zakon koji amnestijom obuhvaća ne samo sjever Kosova i Srbe, već cijelu teritoriju i sve građane Kosova bez obzira na etničku pripadnost. Istovremeno, lista krivičnih djela koja se praštaju je duga i raznovrsna, ostavljajući veliki prostor da od amnestije profitiraju mnogi albanski i ostali prestupnici.
Među krivična djela koja se amnestiraju ovim zakonom, osim napada na ustavni poredak Kosova, poziva na otpor, špijunaže i oružane pobune, spadaju i nezakonita obavljanja medicinske i farmaceutske djelatnosti, podmetanje požara, uništenje ili oštećenje imovine, neovlašteno posjedovanje oružja, zloupotreba ekonomskih ovlaštenja, nedozvoljena trgovina, izbjegavanje poreza, krijumčarenje robe, neplaćanje carinskih obaveza, ugrožavanje javnog saobraćaja, falsifikovanje dokumenata i huliganizam.
Uprkos svemu tome, Zakon o amnestiji je imao veliku podršku međunarodnog faktora, uključujući Evropsku uniju i Vladu SAD-a, uglavnom zato što su insistirali na tome da je to preduslov za izgradnju novih pozitivnih odnosa sa Srbijom i samim Srbima na sjeveru Kosova i postizanje historijskog pomirenja Albanaca i Srba.
No, iako je više od dvije trećine poslanika glasalo za Zakon o amnestiji, ukljućujući dvije od tri veće opozicione partije, najveći dio javnog mnjenja se glasno i aktivno protivio amnestiji, koju mnogi još smatraju teškim udarcem protiv pravnog i ustavnog poretka Kosova.
No, protivnici smatraju da je ideja opšte amnestije neprihvatljiva ne samo iz političkih, već i pravnih i etičkih razloga; velika većina na Kosovu vidi ovaj korak kao potpuno neprincipijelan pokušaj da se u ime pomirenja izvede ne amnestija, već amnezija prošlosti.
U Parlamentu se protiv amnestije veoma glasno borio pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, a civilno društvo je organizovalo proteste ispred Parlamenta i kad je postalo jasno da će Zakon biti izglasan, inicirana je peticija protiv Zakona, koju je za samo nekoliko dana potpisalo skoro 13 hiljada građana Kosova.
Peticija, kojom se traži da se Zakon o amnestiji vrati na razmatranje i promjenu u Skupštini predata je predsjednici Atifeti Jahjaga, dok je pokret Samoopredjeljenje predao zvaničan zahtjev Ustavnom sudu da preispita ustavnost izglasanog Zakona. Ustavni sud Kosova opomenuo je predsjednicu Jahjaga da ne potpisuje Zakon dok Sud ne ocijeni ustavnost, jer bi njegovo stupanje na snagu bez ocjene ustavnosti bilo – protivustavno. Time je Ustavni sud efektivno demantovao premijera Kosova Thaçija, koji je u zadnjoj rundi razgovora sa Dačićem i Ashtonovom prošle srijede u Briselu informisao EU i Srbiju da je amnestija završena stvar.
Uprkos preprekama
Argumenti protiv amnestije su raznovrsni i svakojaki. Neki su protiv bilo kakve amnestije, dok se drugi protive široko definisanoj amnestiji.
Protiv ove amnestije su čak i oni koji smatraju da je integracija Srba sa sjevera nemoguća bez neke vrste oprosta i pomirenja. Takvi govore da je amnestija logična tek na kraju procesa i kad krajnji dogovor o sjeveru bude postignut ili čak kad Srbija bude priznala Kosovo kao nezavisnu državu.
Za druge je neprihvatljivo da se amnestija koristi kako bi se legalizovale paralalene strukture vlasti na sjeveru Kosova, koje još drže ovaj dio teritorije pod kontrolom. Jer jedno je da se prestupnik amnestira, a drugo da on bude integrisan u strukture vlasti i države, kao što predviđa dogovor između Thaçija i Dačića.
S druge strane veliki dio javnosti zgražava se pred mogućnošću koju amnestija ostavlja raznim kriminalnim elementima među kosovskim Albancima da izbjegnu pravdu. Sumnja se da je dio političkog establišmenta – prije svih Thaçijeva Demokratska partija Kosova, koja je na vlasti od 2007 godine, dosta dugo bio financiran i održavan ilegalno stečenim novcem i protivzakonskim strukturama sigurnosti, koje su često djelovale na kriminalan način.
Ovakve sumnje smatraju osnovanima čak i mnogi međunarodni zvaničnici na Kosovu, dok EULEX, misija EU-a na Kosovu za vladavinu prava, ima pune ruke posla sa slučajevima organizovanog kriminala u kojima su direktno ili inirektno povezani rangirani ljudi na vlasti. Momentalno su osuđeni pred sudom ili pod istragom za teška krivična djela desetine zvaničnika Thaçijeve partije, mada takvih ima dosta i u ostalim partijama, uključujući opozicione.
No, protivnici smatraju da je ideja opšte amnestije neprihvatljiva ne samo iz političkih, već i pravnih i etičkih razloga; većina na Kosovu vidi ovaj korak kao potpuno neprincipijelan pokušaj da se u ime pomirenja izvede ne amnestija, već amnezija prošlosti.
Isto tako, u Zakonu se eksplicitno napominje da ovakva opšta amnestija, kojom se obuhvaća cijelo stanovništvo i teritorija Kosova, a nema čak ni vremenski limit, obuhvaća i određena krivična djela predviđena Uredbama misije Ujedninjenih nacija na Kosovu (UNMIK), pa čak i Krivičnim zakonikom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Mnogima nije jasno zašto amnestija nije mogla da bude predsjednička – tako što bi se premijeri dogovorili koga (od Srba na Kosovu) treba i zašto amnestirati, pa bi predsjednica Kosova njih amnestirala u ime normalizacije odnosa sa Srbijom i integracije sjevera Kosova.
Ostalima nije jasno zašto i međunarodni faktor – EU i SAD – podržava amnestiju kojom bi pravdi izmakli čak i obični kriminalci koji su profitirali od situacije konflikta na sjeveru, te zaradili milione djelovanjem koje je protivzakonito i na Kosovu i u Srbiji.
No, jasno je da će Zakon o amnestiji na Kosovu, uprkos ustavnim preprekama, uskoro stupiti na snagu na ovaj ili onaj način, jer postoji enormna politička presija (Brisela) da se to uradi, pošto je to dio dogovora Thaçii-Dačić.
Letnje temperature
Ustvari, amnestija se na neki način već primjenjuje i to još prije nego što je Parlament izglasao Zakon. Dokaz tome jeste da je Vlada Kosova, shodno dogovoru sa Srbijom, već na novostvorenu dužnost komandanta policije za region sjevera Kosova imenovala Nenada Đurića, uprkos tome što je on bivši pripadnik Srpske policije iz vremena Slobodana Miloševića i koji je prije dvije godine bio suspendovan iz Policije Kosova, a njegovo se ime pojavljuje u istragama organizovanog kriminala na sjeveru i kao saradnika Zvonka Veselinovića, notornog švercera i kriminalca sa sjevera Kosova.
Dok će mnogi čekati da vide kako će amnestija biti iskorištena i koliko će sumnje o njenoj zloupotrebi biti opravdane, tenzija stvorena u vezi s amnestijom jasno pokazuje da se politička karta Kosova polako mijenja. Jer situacija sa amnestijom i ratifikacijom dogovora između Kosova i Srbije je lansirala Kurtijevo Samoopredjeljenje kao jedinu pravu političku opoziciju Thaçijevoj vlasti, dok je civilno društvo počelo mnogo aktivnije boriti se za socijalne i političke kauze – od demonstracija zbog visokih cijena struje, do peticija protiv amnestije.
Sa lokalnim izborima predviđenima za 3. novembar i parlamentarnim, sudeći po svemu za sljedeće proljeće, osim letnjih temperatura, podignutih iznad očekivanja od strane amnestije, Kosovo se polagano sprema za netipično vrelu zimu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
