Da, tražim glavu Glauka Konjufce. Sada je svaka riječ suvišna. Prvi kompromis napraviće politička stranka ili čovjek koji želi promjene, koji želi da PAN ode u opoziciju, koji želi da pošalje u penziji predsjednika zemlje. Uvjeren sam da Samoopredjeljenje želi ovo više od DSK-a, pa bi trebali preduzeti prvi korak.
Ne mali broj njih želi da ruši pregovore između Pokreta Samoopredjeljenje i Demokratskog saveza Kosova, kako bi ili stvorili drugu vladu bez Samoopredjeljenja, ili da zemlja ponovo ide na izbore, kako bi se karte pomješale od početka. Oni koji su u noći 6. oktobra 2019. bili tužni rezultatom proizašlim iz glasačkih kutija, danas počinju da trljaju ruke. Sve više i više čujemo fraze da se "Albin Kurti plaši da napravi vladu", kao i drugu frazu "Albin Kurti ne zna kako da radi sa partnerima".
Na osnovu onoga što sam do sada video i čuo, mogu da proglasim oba ova saznanja uzaludnim i neosnovanim. S izuzetkom njegovih video poruka "urbi et orbi", koje je bilo moguće izbjeći, sve ostalo, bilo koja ponuda koju je uputio DSK-u, bila je validna i prihvatljiva. U okviru tih ponuda nisam ni video ni pročitao nikakvu sklonost Kurtija ka uvredama, niti apsolutizma, kako neki zvaničnici DSK pokušavaju da to protumače, a radi istine, dok razgovaraju sa Kurtijem, pogledom su okrenuti ka dosadašnjoj koaliciji PAN.
Za ovu kategoriju, koalicija sa "panistima" bila bi i lakša i unosnija. Kada ste partner sa PAN-om, filteri za kontrolu i odgovornost su mnogo slabiji od filtera elektrane na Kosovu A. U tim filterima može se probiti sve i svašta, od terminala do smješnih ugovora o izgradnji autoputa. Sigurno ne razmišljaju na isti način, niti cijela DSK, niti cjelokupno rukovodstvo DSK, niti cio Glavni odbor ove stranke.
Međutim, u ovoj situaciji identifikovanje krivca ne rješava problem. Naprotiv, postoji opasnost da to samo dodatno usložnjava čitav proces. Dakle, ko namjerava da utire put rješavanju problema, treba da se manje fokusira na pronalaženje krivca, a više na pronalaženje rješenja. Sada znamo da su obje strane izgovorile posljednje riječi i zaglavile su se u svojim rovovima, nadajući se da će druga strana prva podići belu zastavu.
Samoopredjeljenje želi predsjednika parlamenta, premijera i pet ministarstava. DSK želi pet ministarstava, predsjednika parlamenta za jednu godinu i predsjednika zemlje. Prema mom uvjerenju za PS, ponuda DSK je bolja od njihove. Takođe, po mom uvjerenju, ponuda PS-a za DSK je bolja od njihove. Problem je, međutim, što PS i DSK više ne komuniciraju međusobno, već sa svojim militantima. Popuštanje ili želja za kompromisom u očima militanata se tumači kao kapitulacija. S toga, prema njima, nije važno šta je dobro za stranku, niti šta je dobro za zemlju, već ko će se predati.
Nakon toliko vremena od izbora, mora se priznati da je situacija u DSK-u mnogo složenija nego u PS-u. U staroj stranci, prelomi su mnogo dublji i mnogo ozbiljniji. Sada su jasno podjeljene dvije snažne stranačke grupe, jedna za sporazum sa PS-om, ako je potrebno čineći taktički i formalni kompromis, a druga grupa ne popušta ni milimetar, i spremni su da se ide na nove izbore ili da formiraju vladu sa PAN-om. Onda postoje neki drugi koji su neutralni, ili ćute ili čekaju koja grupa će pobjediti.
Nije tajna reći da na jednoj strani imamo kandidata DSK za premijera Vjosu Osmani, dok na drugoj strani imamo Agima Veliua. Predsjednik Isa Mustafa trenutno sateran u zid, još nije jasno na koju će stranu da prevagne. Na strani Vjose ima manje birokrata i više glasača, dok je na Agimovoj strani više članova predsjedništva, više bivših ministara i bivših poslanika, mnogo manje birača. Stoga, Mustafa je uvjeren da će mu, bez obzira na koju stranu da prevagne, druga strana stvoriti probleme. Za njega je jedini način da ovaj problem prevaziđe bez većih posljedica da PS prihvati ponudu DSK-a.
U PS-u je situacija mnogo mirnija. Odanost Albinu je religioznog karaktera. Veliki i mali u PS-u su uvjereni da je svaka odluka koju njihov vođa donese dobra i ispravna, čak ukoliko je i bolna. Ne kažem da u PS ne postoje različita mišljenja. Budući da su ljudi, a prije svega Albanci, strukture PS-a nisu imune na lične ambicije ili plemenski inat, tipa "DSK je podlija od PDK, ali to ne smemo javno da kažemo". Međutim, Albinova gravitacija je veoma moćna i njegove odluke su neprikosnovene.
Stoga, u tim okolnostima, prije nego što damo savjet o tome kako prevazići status kvo, moramo razmotriti sliku u cjelosti. Možda je posljednja stvar po važnosti je pitanje "ko je trenutno u pravu?" Vrlo je subjektivno zaključiti ko je u pravu. To mnogo zavisi od perspektive političkog plemena. Drugim riječima, poslije tri mjeseca razgovora i truda, svi su u pravu. Stranke su na tom putu gradile argumente i kontraargumente. Ovaj je video objavio. Onaj nije odgovorio na naše pismo. Njihov potpredsjednik je tako rekao. Stavili su nas svršen čin izborom Glauka. To nije način da se riješi problem. Sada smo u fazi "moja riječ protiv tvoje riječi".
Budući da je stvar išla tako daleko, onda bi prvi korak, odnosno prvi ustupak, trebalo da učini onaj koji stvarno želi da PAN-u pošalje u opoziciji i u penziji. Pretpostavljam da je to ono što PS najviše želi, što je pokazao dosljednošću u tom pogledu. Nikada nije bio u koaliciji sa PDK, nije glasao za Hashima Thaçija za predsjednika, borio se svim sredstvima protiv ovakvog političkog mentalnog sklopa.
Isto se ne može reći za DSK. Ovoj stranci nikada riječi i djela nisu na istom mjestu. Dakle, ako PS želi da se osveti Agimu Veliuju ili grupi koja ga podržava, ako PS želi da se DSK razvodi od njegove prošlosti, ako želi da DSK oslobodi i Kosovo od PDK, onda bi trebalo i da prva popusti. Nije bitno što će neko u DSK narednih nekoliko sati ili nekoliko dana to proglasiti pobjedom. Čak nije stvar u tome da li će u PAN-u ismevati PS, smatrajući da su kompromisom pokleknuli pred zahtevima DSK. Za PS i budućnost Kosova ne bi trebalo da ima veze ko je predsjednik Skupštine.
Ah, da, konačno sam došao do teme zbog koje sam i počeo ovo da pišem. Funkcija predsjednika parlamenta. Ne vjerujem da je bilo ko unutar zidina Skupštine Kosova kompetentniji od Glauka Konjufce za rukovođenje ovom institucijom. Za Glauka je ovo četvrti put da je izabran za poslanika. Većinu vremena bio je šef poslaničke grupe u svojoj stranci i takođe zamjenik predsjednika Skupštine, što ga čini izuzetno vrijednim da vodi ovu instituciju. Kao poslanik, iako u redovima vrlo radikalne stranke, Glauk je bio jedan od rijetkih koji je uspio da se obuzda i komunicira sa čak i najžešćim rivalima. Glauk Konjufca je obrazovan, kulturan, šaljiv, političar spreman na kompromise tamo gdje ima prostora za kompromise. On bi mogao biti i prava osoba za položaj predsjednika države, a kamoli onog predsjednika parlamenta koji u principu ima malu ili nikakvu veću težinu od težine poslanika. Na kraju krajeva predsjednik parlamenta vrijedi koliko i svaki drugi poslanik – on je samo jedan glas. Želeo bih da kažem da ne možete da pronađete ni jednu osobu na Kosovu koja ima prosječno znanje o političkoj sceni i koja bi mogla da kaže da Glauk nije prava osoba za predsjednika Skupštine Kosova.
Međutim na izborima 6. oktobra glavni prioritet bio je ko će biti sljedeći premijer Kosova. Ne bi bio kraj svijeta da uz premijera imamo kvalifikovanu osobu, međutim bio bi kraj svijeta ako bismo žrtvovali položaj premijera Kosova zbog položaja predsjednika Skupštine. Siguran sam da je već sasvim razumljivo šta tražim. Tražim Glaukovu glavu koja je, radi istine, najnevinija u ovoj političkoj džungli. Međutim na žalost, moram da citiram samog Glauka u intervjuu koji je dao u emisiji Pressing tokom izborne kampanje.
"Vjosa Osmani je idealna za mjesto predsednika parlamenta. Ona bi bila tu da nas ispravi ...", rekao je, između ostalog, u tom intervjuu. Od tada je teklo dosta vode ispod mosta. Mnoge okolnosti su se promjenile i nastali su mnogi drugi problemi. Ali samo jedna stvar se nije promjenila: potreba Kosova da ima vladu PS - DSK. Ova potreba je daleko hitnija i daleko veća od besmislene borbe za mjesto predsjednika parlamenta. Glauk to zna, a to zna i Albin. S toga, Glaukova konstatacija da je Vjosa idealna za mjesto predsjednika Skupštine Kosova takođe se oduprla vremenima. Dodajte ovdje činjenicu da takva prilika sada spašava Kosovo od potpunog haosa.
Stoga bi Glauk, svojim činom ostavke, bio pravi pobjednik izbora 6. oktobra. Konkretnom akcijom pokazao bi da je društveni interes ispred ličnog ili stranačkog interesa. Drugim riječima, Glauk bi bio heroj oko pola miliona birača koji su glasali za promjene.
Piše: Berat Buzhala, Gazeta Express
Izvor: Kossev
Na osnovu onoga što sam do sada video i čuo, mogu da proglasim oba ova saznanja uzaludnim i neosnovanim. S izuzetkom njegovih video poruka "urbi et orbi", koje je bilo moguće izbjeći, sve ostalo, bilo koja ponuda koju je uputio DSK-u, bila je validna i prihvatljiva. U okviru tih ponuda nisam ni video ni pročitao nikakvu sklonost Kurtija ka uvredama, niti apsolutizma, kako neki zvaničnici DSK pokušavaju da to protumače, a radi istine, dok razgovaraju sa Kurtijem, pogledom su okrenuti ka dosadašnjoj koaliciji PAN.
Za ovu kategoriju, koalicija sa "panistima" bila bi i lakša i unosnija. Kada ste partner sa PAN-om, filteri za kontrolu i odgovornost su mnogo slabiji od filtera elektrane na Kosovu A. U tim filterima može se probiti sve i svašta, od terminala do smješnih ugovora o izgradnji autoputa. Sigurno ne razmišljaju na isti način, niti cijela DSK, niti cjelokupno rukovodstvo DSK, niti cio Glavni odbor ove stranke.
Međutim, u ovoj situaciji identifikovanje krivca ne rješava problem. Naprotiv, postoji opasnost da to samo dodatno usložnjava čitav proces. Dakle, ko namjerava da utire put rješavanju problema, treba da se manje fokusira na pronalaženje krivca, a više na pronalaženje rješenja. Sada znamo da su obje strane izgovorile posljednje riječi i zaglavile su se u svojim rovovima, nadajući se da će druga strana prva podići belu zastavu.
Samoopredjeljenje želi predsjednika parlamenta, premijera i pet ministarstava. DSK želi pet ministarstava, predsjednika parlamenta za jednu godinu i predsjednika zemlje. Prema mom uvjerenju za PS, ponuda DSK je bolja od njihove. Takođe, po mom uvjerenju, ponuda PS-a za DSK je bolja od njihove. Problem je, međutim, što PS i DSK više ne komuniciraju međusobno, već sa svojim militantima. Popuštanje ili želja za kompromisom u očima militanata se tumači kao kapitulacija. S toga, prema njima, nije važno šta je dobro za stranku, niti šta je dobro za zemlju, već ko će se predati.
Nakon toliko vremena od izbora, mora se priznati da je situacija u DSK-u mnogo složenija nego u PS-u. U staroj stranci, prelomi su mnogo dublji i mnogo ozbiljniji. Sada su jasno podjeljene dvije snažne stranačke grupe, jedna za sporazum sa PS-om, ako je potrebno čineći taktički i formalni kompromis, a druga grupa ne popušta ni milimetar, i spremni su da se ide na nove izbore ili da formiraju vladu sa PAN-om. Onda postoje neki drugi koji su neutralni, ili ćute ili čekaju koja grupa će pobjediti.
Nije tajna reći da na jednoj strani imamo kandidata DSK za premijera Vjosu Osmani, dok na drugoj strani imamo Agima Veliua. Predsjednik Isa Mustafa trenutno sateran u zid, još nije jasno na koju će stranu da prevagne. Na strani Vjose ima manje birokrata i više glasača, dok je na Agimovoj strani više članova predsjedništva, više bivših ministara i bivših poslanika, mnogo manje birača. Stoga, Mustafa je uvjeren da će mu, bez obzira na koju stranu da prevagne, druga strana stvoriti probleme. Za njega je jedini način da ovaj problem prevaziđe bez većih posljedica da PS prihvati ponudu DSK-a.
U PS-u je situacija mnogo mirnija. Odanost Albinu je religioznog karaktera. Veliki i mali u PS-u su uvjereni da je svaka odluka koju njihov vođa donese dobra i ispravna, čak ukoliko je i bolna. Ne kažem da u PS ne postoje različita mišljenja. Budući da su ljudi, a prije svega Albanci, strukture PS-a nisu imune na lične ambicije ili plemenski inat, tipa "DSK je podlija od PDK, ali to ne smemo javno da kažemo". Međutim, Albinova gravitacija je veoma moćna i njegove odluke su neprikosnovene.
Stoga, u tim okolnostima, prije nego što damo savjet o tome kako prevazići status kvo, moramo razmotriti sliku u cjelosti. Možda je posljednja stvar po važnosti je pitanje "ko je trenutno u pravu?" Vrlo je subjektivno zaključiti ko je u pravu. To mnogo zavisi od perspektive političkog plemena. Drugim riječima, poslije tri mjeseca razgovora i truda, svi su u pravu. Stranke su na tom putu gradile argumente i kontraargumente. Ovaj je video objavio. Onaj nije odgovorio na naše pismo. Njihov potpredsjednik je tako rekao. Stavili su nas svršen čin izborom Glauka. To nije način da se riješi problem. Sada smo u fazi "moja riječ protiv tvoje riječi".
Budući da je stvar išla tako daleko, onda bi prvi korak, odnosno prvi ustupak, trebalo da učini onaj koji stvarno želi da PAN-u pošalje u opoziciji i u penziji. Pretpostavljam da je to ono što PS najviše želi, što je pokazao dosljednošću u tom pogledu. Nikada nije bio u koaliciji sa PDK, nije glasao za Hashima Thaçija za predsjednika, borio se svim sredstvima protiv ovakvog političkog mentalnog sklopa.
Isto se ne može reći za DSK. Ovoj stranci nikada riječi i djela nisu na istom mjestu. Dakle, ako PS želi da se osveti Agimu Veliuju ili grupi koja ga podržava, ako PS želi da se DSK razvodi od njegove prošlosti, ako želi da DSK oslobodi i Kosovo od PDK, onda bi trebalo i da prva popusti. Nije bitno što će neko u DSK narednih nekoliko sati ili nekoliko dana to proglasiti pobjedom. Čak nije stvar u tome da li će u PAN-u ismevati PS, smatrajući da su kompromisom pokleknuli pred zahtevima DSK. Za PS i budućnost Kosova ne bi trebalo da ima veze ko je predsjednik Skupštine.
Ah, da, konačno sam došao do teme zbog koje sam i počeo ovo da pišem. Funkcija predsjednika parlamenta. Ne vjerujem da je bilo ko unutar zidina Skupštine Kosova kompetentniji od Glauka Konjufce za rukovođenje ovom institucijom. Za Glauka je ovo četvrti put da je izabran za poslanika. Većinu vremena bio je šef poslaničke grupe u svojoj stranci i takođe zamjenik predsjednika Skupštine, što ga čini izuzetno vrijednim da vodi ovu instituciju. Kao poslanik, iako u redovima vrlo radikalne stranke, Glauk je bio jedan od rijetkih koji je uspio da se obuzda i komunicira sa čak i najžešćim rivalima. Glauk Konjufca je obrazovan, kulturan, šaljiv, političar spreman na kompromise tamo gdje ima prostora za kompromise. On bi mogao biti i prava osoba za položaj predsjednika države, a kamoli onog predsjednika parlamenta koji u principu ima malu ili nikakvu veću težinu od težine poslanika. Na kraju krajeva predsjednik parlamenta vrijedi koliko i svaki drugi poslanik – on je samo jedan glas. Želeo bih da kažem da ne možete da pronađete ni jednu osobu na Kosovu koja ima prosječno znanje o političkoj sceni i koja bi mogla da kaže da Glauk nije prava osoba za predsjednika Skupštine Kosova.
Međutim na izborima 6. oktobra glavni prioritet bio je ko će biti sljedeći premijer Kosova. Ne bi bio kraj svijeta da uz premijera imamo kvalifikovanu osobu, međutim bio bi kraj svijeta ako bismo žrtvovali položaj premijera Kosova zbog položaja predsjednika Skupštine. Siguran sam da je već sasvim razumljivo šta tražim. Tražim Glaukovu glavu koja je, radi istine, najnevinija u ovoj političkoj džungli. Međutim na žalost, moram da citiram samog Glauka u intervjuu koji je dao u emisiji Pressing tokom izborne kampanje.
"Vjosa Osmani je idealna za mjesto predsednika parlamenta. Ona bi bila tu da nas ispravi ...", rekao je, između ostalog, u tom intervjuu. Od tada je teklo dosta vode ispod mosta. Mnoge okolnosti su se promjenile i nastali su mnogi drugi problemi. Ali samo jedna stvar se nije promjenila: potreba Kosova da ima vladu PS - DSK. Ova potreba je daleko hitnija i daleko veća od besmislene borbe za mjesto predsjednika parlamenta. Glauk to zna, a to zna i Albin. S toga, Glaukova konstatacija da je Vjosa idealna za mjesto predsjednika Skupštine Kosova takođe se oduprla vremenima. Dodajte ovdje činjenicu da takva prilika sada spašava Kosovo od potpunog haosa.
Stoga bi Glauk, svojim činom ostavke, bio pravi pobjednik izbora 6. oktobra. Konkretnom akcijom pokazao bi da je društveni interes ispred ličnog ili stranačkog interesa. Drugim riječima, Glauk bi bio heroj oko pola miliona birača koji su glasali za promjene.
Piše: Berat Buzhala, Gazeta Express
Izvor: Kossev
