Budimo poput pčele koja bira i uzima najbolje i najkvalitetnije plodove, ali isto tako daje najbolje, najkvalitetnije i najkorisnije. Takvi bi trebali biti iskreni, dobri i najkorisniji članovi društvene zajednice od njih dolazi samo dobro i korisno.
U svakodnevnim susretima i razgovorima sa ljudima, čini nam se da svaki pojedinac traga za dobrom. Nažalost, to dobro je sve manje prisutno kod nas, osim dobro jutro, dobar dan bilo da se radi o školovanim ili neškolovanima, zaposlenima ili nezaposlenima, studentima ili učenicima, penzionerima ili radnicima, imućnim ili pak siromašnima. Teme razgovora su uvijek iste: kriminal, korupcija, nepotizam, velika stopa nezaposlenosti, vizna liberelizacija, egzodus, migracija, iseljavanje, nepravda, sukob među političarima. Nešto u ovoj državi, u ovome društvu, narodu, treba pothitno mijenjati, jer ovako nećemo moći doprinijeti rješavanju ni svojih, ni društvenih problema.
Nažalost, svaki dan nas mediji sa svih strana bombarduju crnom hronikom i negativnim vijestima: da nema dobra, nema nade, nema budućnosti, strah, nesigurnost, sve je mračno, strašno, zlo u svakom smislu. Popularno je kazati da ništa i niko ne valja u društvu. Sve to ostavlja dubok trag na psihu običnog čovjeka – u svakom pogledu je kriza i nema boljeg sutra.
Kako biti dobar u društvu koje je uveliko natruhlo. Okrenuti se sebi iznutra, raditi na svome karakteru, moralu, čestitosti, istinoljubivosti, dobročinstvu. Razvijati svoj duh i svijest i činiti drugima dobro kao što dobro volimo za sebe. I ne zaboravimo da je svako od nas uzor i primjer drugima. To nije pitanje samo naše individualne odgovornosti, već i društvene. Kakvi smo mi kao pojedinci, takvo će nam biti i društvo.
Svako vrijeme ima svoje izazove, a izazov našeg vremena je biti od onih koji pozitivno misle, rade i govore o dobru. Mi ne samo da trebamo, već moramo biti izvor dobrote, ljubavi, nade, optimizma, davanja, milosrđa, suosjećajnosti i svih drugih osobina koje krase čovjeka. Ono što činimo drugima to činimo sebi, to je jedini put koji nam može donijeti dobre rezultate, onda je to velika energija koja se širi i dotiče druge, to je ta istina i dobro koja je utkana u sam život.
Budimo poput pčele koja bira i uzima najbolje i najkvalitetnije plodove, ali isto tako daje najbolje, najkvalitetnije i najkorisnije. Takvi bi trebali biti iskreni, dobri i najkorisniji članovi društvene zajednice od njih dolazi samo dobro i korisno. Oni su uvijek graditelji, a nikada rušitelji, uvijek aktivni, a ne pasivni, optimisti, a nikako pesimisti, altruisti, a ne egoisti.
Poznati filozof Sokrat smatrao je da ljudski um treba biti usmjeren ka činjenu dobra, koje će koristiti pojedincu i zajednici. Tvrdio je da za ljudsku sreću nije dovoljno samo posjedovanje i stvaranje dobara, nego je uz vrlinu znanja, potrebno tim dobrima mudro upravljati.
Dobro je najveća moralna vrijednost i ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka. Glavni uslov dobrog života i dužnost svakog čovjeka je čovječnost odnosno saradnja s drugim ljudima, ljubav, dijalog i poštovanje dostojanstva svakog čovjeka. Dobro kao jedan od glavnih etičkih pojmova je tumačeno s religijskog i filozofskog aspekta. Dakle, sve religije pozivaju da je Bog najveće dobro i činjenje dobra je put ka najvećem dobru.
Nažalost u ovom teškom vremenu, muslimani boluju od mnogih bolesti. Moramo tražiti lijek za svoje bolesti u sebi samima, jer ga je tu jedino moguće naći. Lijek je u nama, u našem odnosu prema Bogu, u našem odnosu prema nama samima i u našem odnosu prema drugima. Ako smo svjesni svoje bolesti, onda smo obavezni da se liječimo, a lijek nam se nudi u Kur'anu Časnom, u suri Ali- Imran u 104 ajetu: Neka među vama jedna zajednica bude koja će dobru pozivati, čestitost i poštenje naređivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji će uspjeti! U drugoj suri Et- Tevbe, u 71 ajetu: Uzvišeni Allah kaže: „ A vjernicii i vjernice su zaštitnici jedni drugima, oni naređuju da se dobro čini, a zlo sprečavaju.“
Musa, a.s., savjetovao je Karuna ovako: „Čini dobro onako kao što je tebi dobra dao Allah“! Nije poslušao, i zna se kakav mu je bio kraj. Ako čovjek želi da uživa i na Ovom i na Onom svijetu, treba da čini dobro ljudima kao što je Allah njemu učinio. Arapi kažu: Čini dobro, ali ne prigovaraj, i korist od toga vratiće se tebi! Znači: dijeli, ali ne traži zahvalnosti, jer će se korist od toga vratiti tebi.
Naš učitelj Allahov Poslanik, a.s., rekao je: „ Požurite sa dobrim djelima, jer će se pojavljivati smutnje koje će nastupiti kao dijelovi mrkle noći, čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, prodavat će svoju vjeru za dunjalučke stvari“.
U drugom hadisu Allahov Poslanik, a.s., nas upozorava na ovu obavezu: „ Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život , ili čete naređivati dobro i zabranjivati zlo, ili će vam Allah poslati kaznu od Sebe, pa ćete vi Njemu upućivati dove, koje vam neće biti primljenje.“
Šta kazati poslije svega kazanog? Ništa drugo nego još jednom citirati kur'anske ajete iz poglavlja: Zemljotres – Az-Zilzal. „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjeće ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjeće ga“.
