Jedan od najsjajnijih trenutaka Albina Kurtija u Prlamentu Kosova bio je rasprava o Specijalnom sudu. Tada je, iz udobnosti opozicije, obećao optuženima u Specijalnom sudu da ih kad Samoopredjeljenje dođe na vlast neće predati Specijalnom sudu u Hagu.
Odličnom glumačkom predstavom, Albin se obratio premijeru:
"Thaçi dopušta Tribunal jer misli da i sam tamo neće završiti. Ako bi međunarodni prijatelji htjeli da pomognu Kosovu, neka učine to tako što bi rekli Hashimu Thaçiju da će i on tamo završiti. Jer ako bi to bilo rečeno premijeru Kosova da će i sam završiti tamo, ne bi bilo suda! Ali je njegova nada da neće otići, nego idu njegovi prijatelji, znači: imamo veliki izazov pred nama na koji treba da odgovorimo."
Mnogi od nas koji smo to čuli pomislili smo da je svaka Albinova riječ istinita. Osim njegovog obećanja da ih Samoopredjeljenje neće predati kad dođe na vlast. Sva sumnja u prošlosti koju smo imali o Albinu Kurtiju i Pokretu odnosila se na njihovu sposobnost da ostvare ono što kažu.
Da li je moguće da ih mala, siromašna i nerazvijena država, oslobođena od strane međunarodnih sila, odbije? Da li je to samoodređenje! Radikalizacija stavova, nepoznavanje zahvalnosti oslobodiocima i mirotvorcima i prevelika i preuranjena potražnja za njima? Da li je nasilje marksističko sredstvo za političko odbacivanje?
Sve ove dileme natjerale su nas da, uprkos divljenju neuporedivom političkom diskursu, sumnjamo u Albina Kurtija. Mnogi ljudi koji ga nisu glasali ipak duboko u sebi imali simpatije prema njemu. Oni su kod njega vidjeli izuzetan karakter, neuporedivu političku životinju sa primamljivim filozofskim iskustvom, neugašenu žeđ za znanjem i monašku volju za borbom protiv zla. On je sasvim suprotno od ostalih kosovskih političara. Mrzi vrhovnog poroka plitkosti.
Nikada mu to nije bilo dovoljno. Međutim, danas, se njegova izreka "teško je vama da shvatite ali doći će taj dan” čini relevantnijom nego ikad.
Pogledajte samo broj birača Samoopredjeljenja tokom godina pa se uvjerite koliko je blizu taj dan. U 2010. za njih je glasalo 88.000 birača, u 2014. bilo je 99.000 birača, a 200.000 birača u 2017.! Udvostručenje za dvije godine je pokazatelj da taj „dan dolazi“. Ništa ne može zaustaviti rastući trend Samoopredjeljenja.
Ali postoji velika opasnost, a to dolazi iz karaktera Albina Kurtija i Samoopredjeljenja. Upravo ta opasnost dolazi od njegovih crvenih linija koja postavlja Samoopredjeljenje! Upravo te crvene linije Samoopredjeljenje biće crvene linije za nadu njegovih pristalica. Da se to ne bi dogodilo, Albin treba da promjeni nekoliko stvari. Stendal je nekad rekao "jučerašnja misao može se pretvoriti u mog današnjeg tiranina ako se tvrdoglavost pretvara u svrhu".
Nada svih pristalica Albina Kurtija da ga vide u vlasti ne može se zanemariti u ime nefleksibilnih principa. Albin smatra da je veoma teško naći sebi sličnog dvojca u kosovskoj politici, ali primoran je na ustupke. Samoodređenje još nema luksuz uspostavljanja nepromjenljivih crvenih linija. To bi bilo protivno dugogodišnjoj težnji njegovih pristalica koji se raduju danu nade.
Naime, Samoopredjeljenje je postavilo crvene linije prema svakoj političkoj stranci na Kosovu, osim prema LDK-a. U budućoj vlasti vidi samo jednog potencijalnog partnera.
Međutim, budući da je tako rigidno, stavljajući crvene linije na koaliciju AAK-SDP ili čak na Inicijativu i AKR, stavlja se u vazalni odnos konzervativaca LDK-a, što nije ni logično ni neophodno.
Samoopredjeljenje se mora takmičiti samostalno, u nikakvoj predizbornoj koaliciji sa LDK. Uz to, trebalo bi proglasiti crvene linije (nemogućnost koalicije) samo sa PDK. Takva odluka Samoopredjeljenja omogućila bi saradnju sa dvije druge gore spomenute koalicije, ali bi umanjila i neshvatljivu euforiju LDK-a koja ne prihvata nikakav kompromis. Jedini izbor Samoopredjeljenja je da pokaže snagu i dostojanstvo. U ličnosti Albina Kurtija je da mjeri realne snage.
Na posljednja tri izborna ciklusa na Kosovu glasalo je manje od 800 hiljada birača, od kojih glasači albanskih stranaka brojčano nisu više od 650 hiljada glasova. Dakle, vrlo je malo glasača i siguran sam da će se trend od 200.000 birača koji su na izborima 2017. glasali za Samoopredjeljenje zadržati i na ovim izborima. Naravno, kada ne bi došlo do rascjepa, frakcija koja se sada naziva Socijaldemokratskom partijom, taj bi se broj popeo na 250.000, međutim i njihovim odlaskom, taj broj ne bi pao ispod 200.000 birača koji će glasati za Samoopredjeljenje.
Dan dolazi Albine. Sada nam morate dokazati da smo pogrešili kad vam nismo vjerovali!
Piše: Ermal Mulosmani, kolumnista GazetaExpress
Prenosi: Kosovo-online
"Thaçi dopušta Tribunal jer misli da i sam tamo neće završiti. Ako bi međunarodni prijatelji htjeli da pomognu Kosovu, neka učine to tako što bi rekli Hashimu Thaçiju da će i on tamo završiti. Jer ako bi to bilo rečeno premijeru Kosova da će i sam završiti tamo, ne bi bilo suda! Ali je njegova nada da neće otići, nego idu njegovi prijatelji, znači: imamo veliki izazov pred nama na koji treba da odgovorimo."
Mnogi od nas koji smo to čuli pomislili smo da je svaka Albinova riječ istinita. Osim njegovog obećanja da ih Samoopredjeljenje neće predati kad dođe na vlast. Sva sumnja u prošlosti koju smo imali o Albinu Kurtiju i Pokretu odnosila se na njihovu sposobnost da ostvare ono što kažu.
Da li je moguće da ih mala, siromašna i nerazvijena država, oslobođena od strane međunarodnih sila, odbije? Da li je to samoodređenje! Radikalizacija stavova, nepoznavanje zahvalnosti oslobodiocima i mirotvorcima i prevelika i preuranjena potražnja za njima? Da li je nasilje marksističko sredstvo za političko odbacivanje?
Sve ove dileme natjerale su nas da, uprkos divljenju neuporedivom političkom diskursu, sumnjamo u Albina Kurtija. Mnogi ljudi koji ga nisu glasali ipak duboko u sebi imali simpatije prema njemu. Oni su kod njega vidjeli izuzetan karakter, neuporedivu političku životinju sa primamljivim filozofskim iskustvom, neugašenu žeđ za znanjem i monašku volju za borbom protiv zla. On je sasvim suprotno od ostalih kosovskih političara. Mrzi vrhovnog poroka plitkosti.
Nikada mu to nije bilo dovoljno. Međutim, danas, se njegova izreka "teško je vama da shvatite ali doći će taj dan” čini relevantnijom nego ikad.
Pogledajte samo broj birača Samoopredjeljenja tokom godina pa se uvjerite koliko je blizu taj dan. U 2010. za njih je glasalo 88.000 birača, u 2014. bilo je 99.000 birača, a 200.000 birača u 2017.! Udvostručenje za dvije godine je pokazatelj da taj „dan dolazi“. Ništa ne može zaustaviti rastući trend Samoopredjeljenja.
Ali postoji velika opasnost, a to dolazi iz karaktera Albina Kurtija i Samoopredjeljenja. Upravo ta opasnost dolazi od njegovih crvenih linija koja postavlja Samoopredjeljenje! Upravo te crvene linije Samoopredjeljenje biće crvene linije za nadu njegovih pristalica. Da se to ne bi dogodilo, Albin treba da promjeni nekoliko stvari. Stendal je nekad rekao "jučerašnja misao može se pretvoriti u mog današnjeg tiranina ako se tvrdoglavost pretvara u svrhu".
Nada svih pristalica Albina Kurtija da ga vide u vlasti ne može se zanemariti u ime nefleksibilnih principa. Albin smatra da je veoma teško naći sebi sličnog dvojca u kosovskoj politici, ali primoran je na ustupke. Samoodređenje još nema luksuz uspostavljanja nepromjenljivih crvenih linija. To bi bilo protivno dugogodišnjoj težnji njegovih pristalica koji se raduju danu nade.
Naime, Samoopredjeljenje je postavilo crvene linije prema svakoj političkoj stranci na Kosovu, osim prema LDK-a. U budućoj vlasti vidi samo jednog potencijalnog partnera.
Međutim, budući da je tako rigidno, stavljajući crvene linije na koaliciju AAK-SDP ili čak na Inicijativu i AKR, stavlja se u vazalni odnos konzervativaca LDK-a, što nije ni logično ni neophodno.
Samoopredjeljenje se mora takmičiti samostalno, u nikakvoj predizbornoj koaliciji sa LDK. Uz to, trebalo bi proglasiti crvene linije (nemogućnost koalicije) samo sa PDK. Takva odluka Samoopredjeljenja omogućila bi saradnju sa dvije druge gore spomenute koalicije, ali bi umanjila i neshvatljivu euforiju LDK-a koja ne prihvata nikakav kompromis. Jedini izbor Samoopredjeljenja je da pokaže snagu i dostojanstvo. U ličnosti Albina Kurtija je da mjeri realne snage.
Na posljednja tri izborna ciklusa na Kosovu glasalo je manje od 800 hiljada birača, od kojih glasači albanskih stranaka brojčano nisu više od 650 hiljada glasova. Dakle, vrlo je malo glasača i siguran sam da će se trend od 200.000 birača koji su na izborima 2017. glasali za Samoopredjeljenje zadržati i na ovim izborima. Naravno, kada ne bi došlo do rascjepa, frakcija koja se sada naziva Socijaldemokratskom partijom, taj bi se broj popeo na 250.000, međutim i njihovim odlaskom, taj broj ne bi pao ispod 200.000 birača koji će glasati za Samoopredjeljenje.
Dan dolazi Albine. Sada nam morate dokazati da smo pogrešili kad vam nismo vjerovali!
Piše: Ermal Mulosmani, kolumnista GazetaExpress
Prenosi: Kosovo-online
