Do danas nije dokazana kritična masa koja će dovesti do promjena, niti da se ovako nastavi. Prostor za degradaciju nade produbljuje se.
1.
Ono što se zna, ili sa najvećom tačnošću je to da nakon sljedećih parlamentarnih izbora na Kosovu novi premijer neće biti Behgjet Pacolli.
Postoje dva razloga za to. Prvo, ne radi se o nedostatku kompetencije. U dugom spisku dosadašnjih kosovskih premijera, kompetencija nije bila vrlina većine. U stvari, što je kandidat bio kompetentniji imao je manje šanse da postane premijer. I nekompetentna osoba koja bi postao premijer ne bi bio izuzetak, bilo bi pravilo. Gospoldin Pacoli ima veliku sreću što je nesposoban, ali za razliku od drugih nesposobnih osoba na čelu političkih partija, njegova brojčana podrška je vrlo mala.
Druga stvar se odnosi na njegov privatni avion. Imajući privatni avion, B. Pacolli je pravi kandidat da ne bude premijer, jer da jeste, koristio bi avion za sebe. Avionu je potreban da se njime voze drugi (u lokalnom dijalektu me u zavit/da se vozikaju). On je, prema tome, pravi kandidat da bude dio sljedeće vladajuće koalicije kako bi stavio na raspolaganje svoj privatni avion, posebno u onim manifestacijama različitih pregovora sa Srbijom pod nazivom "Hajt Bac, hajt Bac!" (Hajde bato!) , gdje se muškarci vladajuće koalicije vide kako su fizički gurali B. Pacollija da se slika s drugima.
2.
Ako je najveća sigurnost ovih izbora ta da gospodin Pacolli neće biti premijer, onda je ovo referentna tačka koja pokazuje da postoji potpuna nesigurnost ko bi mogao biti na čelu naredne vlade Kosova. Postojeći politički pregled, zasnovan na istraživanjima javnog mnjenja tokom gotovo pola godine, dosljedno pokazuje da, ukoliko na spiskovima ne bude nekih koalicija, za sada iste šanse da budu na čelu naredne vlade imaju Albin Kurti, Vjosa Osmani, Ramush Haradinaj i Kadri Veseli.
Za one koji to gledaju iz čuvene poluprazne čaše vode ili napola pune čaše, činjenica da LDK proizvodi kandidata kao što je Vjosa Osmani i činjenica da Albin Kurti ima stabilnu podršku za premijera - znakovi su da je čaša koja je koja je bila prazna sada puna do pola, a preostaje samo da prođe dan izbora kako bi bila napunjena cijela. Za pristalice obje stranke, koje imaju istrenirani skepticizam, činjenica da su njihovi kandidati u ravnopravnoj konkurenciji sa kandidatima povezanim sa PAN-om pokazuje da je čaša poluprazna, a može ostati tako i poslije izbora, označivši jedino dostignuće u činjenici da će Kosovo prvi put vjerovatno izabrati premijera Vjosu Osmani, ženu svoje intelektualne i političke zasluge, ili da će vjerovatno izabrati Albina Kurtija, provjerenu intelektualnu ličnost moralne čistote i patriotske odanosti.
3.
Neizvjesnost oko toga ko će imati najviše šanse da bude čelnik naredne kosovske vlade daje - za potrebe ovog pisanja – dva važna pokazatelja za kosovsko društvo danas.
Prvi je taj da do danas, u vrijeme pisanja ovog teksta, nije bilo sporazuma između kosovskih političkih stranaka o listi koja bi imala odlučujuću moć da ukaže na politički pravac budućnosti. To znači da uprkos dramatičnim i traumatičnim događajima kroz koje iz godine u godinu prolazi politička scena Kosova, još nema dovoljne političke zrelosti da prikupi političke snage oko cilja ili ciljeva. Ni na jednom od izbora nije bilo isticanja cilja; bilo je izjave oko trgovije ko će osvojiti poziciju premijera, predsjednika parlamenta, predsjednika države - nakon prebrojavanja glasova.
A drugi indikator je još strašniji. Ako se Kosovo dugo opisuje kao zarobljena država, tada bi izgledalo normalno da se na političkoj sceni stvore dva politička bloka: jedan za održavanje kontinuiteta (uz postepene promjene) i drugi za diskontinuitet, odnosno radikalnu promjenu. Ali ako su šanse jednake za četiri kandidata za premijera, tada je glavni pokazatelj da zemlja nije proizvela kritičnu političku masu. Ne postoji kritična masa ni za promjenu ni za nastavak.
Takva situacija stvara dovoljno prostora za dalji cinizam i propadanje nade, kroz formulacije koje će se čitati na društvenim mrežama, posebno od strane pristalica vlasti izgrađene na kriminalu. Na vrhu ovih opisa biće formulacije tipa: "... ionako svi su isti" ili "takvi smo mi, bolje ni ne zaslužujemo".
4.
Dakle, sljedeći premijer neće biti Behgjet Pacolli.
Koliko je zastrašujuće za ovu državu da je to jedina budućnost koja mu se može zamisliti.
Ovo bi trebalo da bude posebno zastrašujuće za LDK i VV, koje će se, bivajući u opoziciji do sada, prirodno nadmetati sa sloganom promjena. Međutim u političkom i ustavnom uređenju zemlje, činjenica da se takmiče sa sloganom promena ne znači ništa. Bilo kakva koalicija drugih stranaka koja povećava broj glasača može ostaviti ove dvije stranke da zagovaraju promjene sa opozicionih klupa.
Piše: Veton Suroi
Novinar i književnik iz Prištine
Izvor: Kosovo-online
Ono što se zna, ili sa najvećom tačnošću je to da nakon sljedećih parlamentarnih izbora na Kosovu novi premijer neće biti Behgjet Pacolli.
Postoje dva razloga za to. Prvo, ne radi se o nedostatku kompetencije. U dugom spisku dosadašnjih kosovskih premijera, kompetencija nije bila vrlina većine. U stvari, što je kandidat bio kompetentniji imao je manje šanse da postane premijer. I nekompetentna osoba koja bi postao premijer ne bi bio izuzetak, bilo bi pravilo. Gospoldin Pacoli ima veliku sreću što je nesposoban, ali za razliku od drugih nesposobnih osoba na čelu političkih partija, njegova brojčana podrška je vrlo mala.
Druga stvar se odnosi na njegov privatni avion. Imajući privatni avion, B. Pacolli je pravi kandidat da ne bude premijer, jer da jeste, koristio bi avion za sebe. Avionu je potreban da se njime voze drugi (u lokalnom dijalektu me u zavit/da se vozikaju). On je, prema tome, pravi kandidat da bude dio sljedeće vladajuće koalicije kako bi stavio na raspolaganje svoj privatni avion, posebno u onim manifestacijama različitih pregovora sa Srbijom pod nazivom "Hajt Bac, hajt Bac!" (Hajde bato!) , gdje se muškarci vladajuće koalicije vide kako su fizički gurali B. Pacollija da se slika s drugima.
2.
Ako je najveća sigurnost ovih izbora ta da gospodin Pacolli neće biti premijer, onda je ovo referentna tačka koja pokazuje da postoji potpuna nesigurnost ko bi mogao biti na čelu naredne vlade Kosova. Postojeći politički pregled, zasnovan na istraživanjima javnog mnjenja tokom gotovo pola godine, dosljedno pokazuje da, ukoliko na spiskovima ne bude nekih koalicija, za sada iste šanse da budu na čelu naredne vlade imaju Albin Kurti, Vjosa Osmani, Ramush Haradinaj i Kadri Veseli.
Za one koji to gledaju iz čuvene poluprazne čaše vode ili napola pune čaše, činjenica da LDK proizvodi kandidata kao što je Vjosa Osmani i činjenica da Albin Kurti ima stabilnu podršku za premijera - znakovi su da je čaša koja je koja je bila prazna sada puna do pola, a preostaje samo da prođe dan izbora kako bi bila napunjena cijela. Za pristalice obje stranke, koje imaju istrenirani skepticizam, činjenica da su njihovi kandidati u ravnopravnoj konkurenciji sa kandidatima povezanim sa PAN-om pokazuje da je čaša poluprazna, a može ostati tako i poslije izbora, označivši jedino dostignuće u činjenici da će Kosovo prvi put vjerovatno izabrati premijera Vjosu Osmani, ženu svoje intelektualne i političke zasluge, ili da će vjerovatno izabrati Albina Kurtija, provjerenu intelektualnu ličnost moralne čistote i patriotske odanosti.
3.
Neizvjesnost oko toga ko će imati najviše šanse da bude čelnik naredne kosovske vlade daje - za potrebe ovog pisanja – dva važna pokazatelja za kosovsko društvo danas.
Prvi je taj da do danas, u vrijeme pisanja ovog teksta, nije bilo sporazuma između kosovskih političkih stranaka o listi koja bi imala odlučujuću moć da ukaže na politički pravac budućnosti. To znači da uprkos dramatičnim i traumatičnim događajima kroz koje iz godine u godinu prolazi politička scena Kosova, još nema dovoljne političke zrelosti da prikupi političke snage oko cilja ili ciljeva. Ni na jednom od izbora nije bilo isticanja cilja; bilo je izjave oko trgovije ko će osvojiti poziciju premijera, predsjednika parlamenta, predsjednika države - nakon prebrojavanja glasova.
A drugi indikator je još strašniji. Ako se Kosovo dugo opisuje kao zarobljena država, tada bi izgledalo normalno da se na političkoj sceni stvore dva politička bloka: jedan za održavanje kontinuiteta (uz postepene promjene) i drugi za diskontinuitet, odnosno radikalnu promjenu. Ali ako su šanse jednake za četiri kandidata za premijera, tada je glavni pokazatelj da zemlja nije proizvela kritičnu političku masu. Ne postoji kritična masa ni za promjenu ni za nastavak.
Takva situacija stvara dovoljno prostora za dalji cinizam i propadanje nade, kroz formulacije koje će se čitati na društvenim mrežama, posebno od strane pristalica vlasti izgrađene na kriminalu. Na vrhu ovih opisa biće formulacije tipa: "... ionako svi su isti" ili "takvi smo mi, bolje ni ne zaslužujemo".
4.
Dakle, sljedeći premijer neće biti Behgjet Pacolli.
Koliko je zastrašujuće za ovu državu da je to jedina budućnost koja mu se može zamisliti.
Ovo bi trebalo da bude posebno zastrašujuće za LDK i VV, koje će se, bivajući u opoziciji do sada, prirodno nadmetati sa sloganom promjena. Međutim u političkom i ustavnom uređenju zemlje, činjenica da se takmiče sa sloganom promena ne znači ništa. Bilo kakva koalicija drugih stranaka koja povećava broj glasača može ostaviti ove dvije stranke da zagovaraju promjene sa opozicionih klupa.
Piše: Veton Suroi
Novinar i književnik iz Prištine
Izvor: Kosovo-online
