Legendarni menadžer Arsenala, Arsene Wenger, u subotu će proslaviti vrijedan jubilej – 1000. utakmicu na klupi Topnika…
Wenger je u klubu iz sjevernog Londona od 1996. godine. Imao je Arsenal s njime svojih zlatnih trenutaka, no od 2005. nema novog trofeja u klupskim vitrinama. Zadnje što su osvojili bio je Fa Kup…
Kako god, Wengeru se ne može osporiti da je kvalitetan trener, tim više što radi s ograničenim 'resursima', jer Arsenal odavno nije financijski moćan kao ostatak engleskih i europskih velikana. Transfer politika francuskog stručnjaka oduvijek je, a pogotovo posljednjih godina, na neki način sporna…
Ususret njegovoj 1000. utakmici, engleski kolege napravile su zanimljivu uvertiru tog susreta sa Chelseajem u subotu. Izabrali su naime najbolju ekipu Arsenala pod Wengerom, ali i najgoru koja pokazuje neke od njegovih najvećih promašaja.
Najboljih 11 Arsenala pod Wengerom
David Seaman – kada je Wenger došao u Arsenal, čuveni golman već je bio uzdanica kluba s 33 godine na leđima. Znao je Seaman kiksati, ali ipak je zaslužan za dobre rezultate Arsenala, poput osvajanja Premier lige i Fa Kupa 2002.
Lee Dixon – i on je bio standardan u šampionskoj sezoni 2001/2002. Nezamjenjiv na desnom beku, u Arsenalu od davne 1988. Umirovio se kao 38-godišnjak, i to kao pobjednik, nakon osvajanja dvostruke krune.
Tony Adams – mjesec dana prije nego što je Wenger stigao u Arsenal, Adams je priznao da ima velikih problema s alkoholom. No dolaskom francuskog trenera njegov se život promijenio. Wenger je uveo disciplinu, Adams se preporodio i postao prvi i jedini engleski nogometaš koji je kao kapetan osvajao titule u tri različite decenije.
Sol Campbell – transfer kapetana Tottenhama u redove ljutog rivala izazvao je pravu buru. No Wenger je pogodio, jer u Campbellu je dobio pravog nasljednika Tonyja Adamsa.
Ashley Cole – znali su Wengeru predbacivati kako ne cijeni mlade Engleze, no lijevom beku dao je šansu, koju je Ashley Cole kao dijete kluba i iskoristio. U Arsenalu je bio ponajbolji igrač svijeta na svojoj poziciji, a kasnije se skupo prodao u Chelsea.
Robert Pires – Wenger ga je uzeo kao mladića, vjerujući u njega, iako su neki počeli dizati ruke. I sam Pires bio je ljut jer ga Wenger dozira… Ali na kraju je ispalo odlično, Pires je Arsenalu pružao maštu, u moćnom napadačkom kvartetu s Ljungbergom, Henryjem i Bergkampom.
Patrick Vieira – Milan ga nije znao prepoznati, ali Wenger jest, premda su se svi u Engleskoj čudili ko je uopšte taj Vieira. Izrastao je u najboljeg defenzivnog veznjaka na svijetu, a i dan danas Arsenalu nedostaje igrač takvog profila.
Cesc Fabregas – ukraden od Barcelone kada mu je bilo 16, a već sa 17 godina Wenger ga je promovirao u prvotimca. Postao je najmlađi igrač i najmlađi strijelac Arsenala, što je natjeralo Barcelonu da ga vrati u svoje redove za golemi novac.
Marc Overmars – proveo je samo tri godine u klubu, ali navijači ga pamte kao jednog od najboljih krila koje su ikada imali. Izluđivao je protivnike svojom brzinom, a znao je i poentirati.
Dennis Bergkamp – nizozemski genijalac bio je duša Arsenala i Wengerova produžena ruka na terenu. O njegovoj mašti i inteligenciji puno toga je ovisilo.
Thierry Henry – njega nije znao prepoznati Juventus, ali opet je Wenger imao dobar nos. Napravio ga je jednim od najboljih nogometaša i strijelaca u historiji Arsenala. Henry je definitivno najvrijednije Wengerovo djelo u karijeri.
Najgorih 11 Arsenala pod Wengerom
Manuel Almunia – bilo je i gorih golmana u Arsenalu, no od 2007. do 2010. Španac je previše griješio. Danas je u drugoligašu Watfordu.
Nelson Vivas – igrao je podosta ovaj Argentinac tokom tri godine u Arsenalu, ali ne pretjerano dobro. Tim više što je 1998. plaćen tada velikih 1.6 miliona funti, a bio je anonimni bek iz švicarskog Lugana.
Sebastien Squillaci – Wengerov sunarodnjak bio je dobar u Sevilli, ali Arsenal je razina više. Squilacci se nije snašao, ostao je tri godine, uglavnom kao back up stoper. Danas je član Bastije.
Igor Stepanovs – došao je 2000. iz Skonta Rige, jer se ozlijedio Tony Adams. U četiri godine odigrao je 17 utakmica. Dakako, za zaborav. Jedan od najtežih Wengerovih promašaja, dovoljno je vidjeti gdje je poslije igrao Latvijac – u Švicarskoj, Danskoj, te u domovini. Nije mu previše pomoglo niti što je u CV-u pisalo da je bio član Arsenala.
Andre Santos – brazilski lijevi bek doveden je iz Fenerbahčea 2011. Plaćen je sedam miliona eura, dobio je dres s brojem 11, no odmah je bilo jasno da nije kvaliteta Arsenala. Posudili su ga Gremiju, pa raskinuli ugovor s njime. Sada je u Flamengu.
Kaba Diawara – Wenger ga je uzeo 1999. iz Bordeauxa. U 12 nastupa ostao je bez gola, kasnije je pokušao u Marseillu i PSG-u, također bez gola. Igrao je potom u Kataru, Turskoj, Cipru… Uz poneki gol svake prijestupne. Umirovio se prije tri godine u francuskom Arlesu.
Junichi Inamoto – japanski veznjak bio je zvijezda u domovini. Kvaliteta za Arsenal nije bio, niti općenito za Premier ligu, jer nije uspio niti u Fulhamu, West Bromu i Cardiffu. Od 2010. je kod kuće, igra za Kawasaki Frontale.
Alberto Mendez – uh, i ovo je bio težak promašaj. Nijemac španskog porijekla došao je u Arsenal 1997., kada su mu bile (već) 23 godine. Vjerovali ili ne, stigao je iz njemačkog niželigaša Feuchta. U pet godina na Highburyju ubilježio je četiri nastupa i tri (neuspješne) posudbe. Kasnije je igrao, kako prikladno, po španskim i njemačkim trećeligaškim sredinama.
Amaury Bischoff – Ovaj Portugalac, koji je igrao za mlađe selekcije Francuske, došao je 2008. iz Werdera. Tamo je igrao za drugu ekipu i imao hroničnih problema s povredama, no Wenger ga je proglasio 'čudesnim talentom' i najavio da će ga učiniti velikim igračem. Nije uspio, jer povrede su Bischoffu dopustile tek jedan nastup za Arsenal. Nakon trogodišnje epizode u portugalskoj 2. ligi, sada igra za njemački Preußen Munster.
Francis Jeffers – mlada zvijezda Evertona, ali i tipični 'napuhani' engleski nogometaš. Wenger ga je uzeo za osam miliona funti kao 20-godišnjaka, no njegova karijera nije se razvila po predviđanjima. Zabio je četiri gola u tri godine za Arsenal, a kasnije je bio neuspješan i u svim ostalim klubovima. Umirovio se lani u četvrtoligašu Accrington Stanleyju.
Park Chu Young – južnokorejskog reprezentativca Wenger je doveo iz Monaca 2011., otevši ga Lilleu. Dao je Parku 'devetku', vjerovao da je rješenje Arsenalovih problema s realizacijom, no Park je odigrao jednu utakmicu. Na posudbi u Celti u cijeloj sezoni zabio je pak svega tri gola. Još uvijek je ugovorom vezan za Arsenal, ali sada posuđen Watfordu. Gdje je, pogađate, bez pogotka.
