Prije nešto više od vijeka i uoči Prvog svjetskog rata u centru Beča u jednom su kratkom trenutku živjeli i Adolf Hitler, Josif Staljin, Josip Broz Tito, Sigmund Frojd i Lav Trocki, otkriva BBC.
Renomirani utemeljivač
Prije nego što su ga pronašle Staljinove ubice u Meksiku, Trocki je opisao kako je u januaru 1913. izvjesni Stavros Papadopulos iz Krakova stigao u Beč vozom.
Imao je samo drveni kofer i pokucao je Trockom na vrata.
"Bio je nizak, mršav, smeđe-siva koža lica bila mu je rošava. U njegovim očima nije bilo trunke milosti", opisao je Trocki čovjeka koji je zapravo bio Staljin glavom i brkom.
Sigmund Frojd je u to vrijeme već bio renomirani utemeljivač sasvim nove naučne discipline. Imao je 57 godina i bio je ikona ne samo Beča i Austrougarske monarhije, nego i cijelog zapadnog svijeta.
Josip Broz Tito, tek 21-godišnjak, te je godine radio u Daimlerovoj fabrici automobila u Wiener Neustadtu, a Bečom je tumarao tražeći kakav bolji posao i, naravno, način da se zabavi.
Gradom se u to vrijeme bukvalno smucao i izvjesni 24-godišnji Austrijanac, porijeklom sa same granice Austrije i Bavarske, koji nije mogao da prežali što su ga već dva puta odbili na prijemnom ispitu u bečkoj Akademiji umjetnosti.
Bio je to Adolf Hitler i stanovao je praktično na ivici siromaštva u ulici Meldemannstraße. U samom središtu grada nalazila se i rezidencija nadvojvode Franca Ferdinanda, ali to baš i nije nekakav kuriozitet, koliko god da je sljedeće godine njegovim ubistvom u Sarajevu potpaljen fitilj koji je imperijalistički podijeljen svijet uvukao u svjetski rat.
Kulturni uticaji
Beč je u to vrijeme bio tako popularan za okupljanje zato što je bio središte ne baš centralistički ustrojenog carstva s 50 miliona stanovnika, u kojem se govorilo 11 različitih jezika, između 15 velikih nacija.
Franjo Josip svima je dopustio državljanstvo i pristup školama i fakultetima. Postojalo je javno zdravstvo. Razvijala se saobraćajna mreža.
Beč je bio grad u kojem je cvjetala umjetnost, u kojem su se mješali svi ti različiti kulturni uticaji i koji je do tada temeljno razvio svoj način života okupljanjem u kafanama. Danas se tako zna da je Frojd volio da dokoličari i viđa se s prijateljima u kafeu Landtman, a da su Hitler i Trocki navraćali u kafe Central.
S izbijanjem rata, svaki od njih petorice počeo je da na svoj način mijenja svijet.
Prije nego što su ga pronašle Staljinove ubice u Meksiku, Trocki je opisao kako je u januaru 1913. izvjesni Stavros Papadopulos iz Krakova stigao u Beč vozom.
Imao je samo drveni kofer i pokucao je Trockom na vrata.
"Bio je nizak, mršav, smeđe-siva koža lica bila mu je rošava. U njegovim očima nije bilo trunke milosti", opisao je Trocki čovjeka koji je zapravo bio Staljin glavom i brkom.
Sigmund Frojd je u to vrijeme već bio renomirani utemeljivač sasvim nove naučne discipline. Imao je 57 godina i bio je ikona ne samo Beča i Austrougarske monarhije, nego i cijelog zapadnog svijeta.
Josip Broz Tito, tek 21-godišnjak, te je godine radio u Daimlerovoj fabrici automobila u Wiener Neustadtu, a Bečom je tumarao tražeći kakav bolji posao i, naravno, način da se zabavi.
Gradom se u to vrijeme bukvalno smucao i izvjesni 24-godišnji Austrijanac, porijeklom sa same granice Austrije i Bavarske, koji nije mogao da prežali što su ga već dva puta odbili na prijemnom ispitu u bečkoj Akademiji umjetnosti.
Bio je to Adolf Hitler i stanovao je praktično na ivici siromaštva u ulici Meldemannstraße. U samom središtu grada nalazila se i rezidencija nadvojvode Franca Ferdinanda, ali to baš i nije nekakav kuriozitet, koliko god da je sljedeće godine njegovim ubistvom u Sarajevu potpaljen fitilj koji je imperijalistički podijeljen svijet uvukao u svjetski rat.
Kulturni uticaji
Beč je u to vrijeme bio tako popularan za okupljanje zato što je bio središte ne baš centralistički ustrojenog carstva s 50 miliona stanovnika, u kojem se govorilo 11 različitih jezika, između 15 velikih nacija.
Franjo Josip svima je dopustio državljanstvo i pristup školama i fakultetima. Postojalo je javno zdravstvo. Razvijala se saobraćajna mreža.
Beč je bio grad u kojem je cvjetala umjetnost, u kojem su se mješali svi ti različiti kulturni uticaji i koji je do tada temeljno razvio svoj način života okupljanjem u kafanama. Danas se tako zna da je Frojd volio da dokoličari i viđa se s prijateljima u kafeu Landtman, a da su Hitler i Trocki navraćali u kafe Central.
S izbijanjem rata, svaki od njih petorice počeo je da na svoj način mijenja svijet.
